Prvi teniski tereni u Hrvatskoj pojavili su se još davne 1878. godine, imali su ih pioniri tenisa u Zagrebu, Samoboru, Osijeku, Karlovcu, Gospiću, Zadru, Splitu, Ogulinu… Početkom 20. stoljeća došlo je do prve jače ekspanzije, osnivanjem prvih klubova i gradnjom novih terena, a prvi turnir odigran je 1909. u Mihanovićevoj ulici u Zagrebu.
Tek krajem prošloga stoljeća, 80 i nešto godina nakon toga turnira, pojavili su se i prvi teniski tereni u Velikoj Gorici. Prvo u Rakarju, a onda i u Cvjetnom naselju, odmah uz Srednju školu. I baš tu, u prostorije Teniskog kluba iTeam, došli smo doznati kako velikogorički tenis stoji danas, nepuna tri i pol desetljeća kasnije.
– Teniski klub iTeam Velika Gorica nastao je iz jedne obične škole tenisa, koju je početkom devedesetih pokrenuo Robert Kardum. Ta škola tenisa radila je u sklopu Teniskoga kluba Brcko, a iz Rakarja smo se u Cvjetno naselje prebacili 2012. godine – kaže nam Miha Troha, alfa i omega našeg teniskoga kluba.
Pamtimo ga s trenerskih početaka, iz vremena kad je radio s Robijem Kardumom, iz vremena kad su velikogorički klinci bili na top razini. Ivan Levar, Dora Vajdić, Iva Bago, Lea Sambolić, Bernard Požega i Patrik Kovač osvojili su ekipno prvenstvo Hrvatske do 14 godina, bila je to velika i važna vijest, no to je danas samo uspomena za te mlade ljude, danas na ulasku u tridesete.
Sadašnjost je klub koji okuplja značajan broj tenisača svih uzrasta.
– Danas smo klub koji ima više od stotinu djece u školi tenisa, u kojem je više od stotinu registriranih igrača, od djece od sedam-osam godina, sve do seniora, koji će nakon dugo godina predstavljati Veliku Goricu u trećoj hrvatskoj ligi – otkriva Troha.

Zanimljiv je i to detalj ove priče, jer desetorica najboljih članova kluba, društvo koje igra klupsku ligu, okupit će se u svojevrsnu reprezentaciju, koja će igrati protiv klubova iz Samobora, Ivanića, Zaprešića, Vrbovca, Ogulina, Karlovca… Međutim, ovo je klub u kojem će sve to biti u drugom planu, budući da su apsolutni prioritet djeca.
– Da, mi se u prvom redu baziramo na razvoj djece, na rad s mladima, počevši od vrtićke dobi, od malih tenisača rekreativaca, pa na dalje. Slično kao i u karateu, i u tenisu postoje razine. Tenis za djecu od pet godina zove se “Rolling tenis”, koji se igra po podu. Nacrta se teren na pod i oni rolaju po crtama, malo bekendom, malo forhendom… Sljedeća razina je “crveni tenis”, tenis s malom mrežom, laganim reketima, lopticama koje ne odskaču prebrzo ni previsoko, koje su prilagođene djeci te dobi. Na to se nastavlja “narančasti tenis”, za djecu od devet-deset godina, a poslije toga i “zeleni tenis”, gdje je loptica malo brža, tvrđa, bliža žutoj loptici. I to je jako dobar sustav, jer ako to nije prilagođeno, puno će teže dijete uživati u tenisu, u samom igranju igre – pojašnjava Troha.

Već desetljećima postoji fama kako se s tenisom mora krenuti još i prije polaska u školu, kako je sve kasnije od toga prekasno…
– Ja bih rekao da je zabluda to da se mora krenuti jako rano. Djeca sa četiri ili pet godina ne mogu osjetiti pravu čar tenisa. Oni se mogu igrati na terenu, kotrljati loptice, upoznati taj neki neobični nastavak koji se zove reket… Postoje metode kako se radi s vrtićancima, mi to i radimo, ali za ozbiljan tenis dovoljno je krenuti sa sedam-osam godina. Tu već klinci mogu osjetiti na tenisku igru, a tu mislim na servis, na međusobno igranje, brojanje rezultata… Iako, mi ne stavljamo naglasak na pobjedu, nego na druženje i uživanje u tenisu. Želimo da dijete zaljubi u tenis, a to će se dogoditi samo ako mu je zabavno.
U radu mu pomaže trenerica Paula Barić, a ubrzo će se trenerski kadar i značajno pojačati. Naime, Robert Kardum vraća se iz Kine, gdje je posljednjih pet godina radio kao voditelj jedne teniske akademije, i priključit će se klubu, jednako kao i jedno nacionalno poznato sportsko ime. Nika Ožegović svojevremeno je bila 131. tenisačica svijeta, iza nje je lijepa igračka karijera, a ovih dana postat će trenerica u našem klubu.
– Nika je Zagrepčanka, ali udala se u Veliku Goricu i sad je naša. Uskoro će nam se priključiti u klubu, a to će nam sigurno donijeti novu dimenziju. Tu ipak govorimo o trenerici koja je završila Kineziološki fakultet nakon karijere u kojoj je igrala protiv tenisačica kao što su sestre Williams, Šarapova, Kuznjecova, Zvonareva… Velika je stvar što će netko moći djeci iz prve ruke reći kako je to igrati protiv najboljih tenisačica na svijetu ili kako je trenirati s Novakom Đokovićem. Uostalom, Nika je pet puta igrala na Wimbledonu!

E, kad smo već kod Wimbledona, njegova prilagođena verzija stiže i u naš grad.
– Da, 11. svibnja ćemo organizirati “Wimbledon u Velikoj Gorici”. To je zamišljeno na Tuđmancu, na dijelovima parka koji su najravniji iscrtat ćemo terene za mini tenis i na taj način promovirati tenis. Čak bih rekao da će to više biti manifestacija nego pravi turnir, a događat će se u sklopu Tjedna mladih i obitelji. I vjerujem da će biti jako zanimljivo, prvi put će se po cijelom Tuđmancu igrati tenis – najavljuje Troha, dodajući kako to nije jedini projekt kojim će se klub baviti do kraja godine.
– Sezonu ćemo otvoriti početkom travnja, kad ćemo predstaviti i novu rasvjetu, u koju je klub sam uložio. Sad ćemo moći imati i velikogoričke teniske večeri, i noć tenisa… Na otvaranju sezone imat ćemo turnir mješovitih parova, turnir u beli i pikulanju, druženje, klopu… U drugoj polovici travnja bit ćemo domaćini HTS-ovih turnira za djecu od osam do deset godina, kreće nam i škola tenisa, i seniorska klupska liga, a u lipnju nam kreće i projekt “Ljeto na teniskim terenima” – govori Miha, uz dodatno pojašnjenje:
– Klinci će imati teniski boravak od 8 do 16 sati. U sklopu toga imaju zagrijavanje i razgibavanje, trening tenisa, nakon toga idemo na osvježenje na bazene, nakon toga je ručak, a onda idu ili društvene igre, ili tenis za one koji to žele, ili dječji filmovi na platnu ispod nadstrešnice. Kombiniramo to s odbojkom na pijesku, tamo imamo i vodene ratove s vodenim balonima… Sve u svemu, ludo i zabavno ljeto na teniskim terenima!

S proljećem, dakle, vraća nam se i tenis u punom profilu. Zima je, kao i uvijek, bila dio godine koji treba preživjeti.
– Imamo problem infrastrukture, ali ne izdvajamo se previše od ostalih klubova u tom smislu. Imamo pet otvorenih terena i jedan pod balonom. Taj jedan nije dovoljan za sve, iako se za djecu nekako i snađemo. Međutim, govorimo li o natjecateljskom, malo ozbiljnijem tenisu, tu nemamo opcija. Ljudi moraju ići trenirati u Zagreb, a klub sam ne može financirati natkrivanje još jednog terena, tu bi nam ipak trebala pomoć. Zasad radimo s ovim što imamo, radimo sve da populariziramo tenis – zaključuje Miha Troha.

