Sport

U gostima kod prvakinja: Fatalna Izabela, poraz kao škola i dva gorička gola

Nogometašice Gorice doživjele su poraz 8-2 na Gradskom vrtu, u ogledu s Osijekom. Čak šest komada zabila im je reprezentativka Izabela Lojna, no čak su i jače odjeknula dva postignuta gola naših djevojaka na najtežem gostovanju

Objavljeno

prije 3 godine

2. listopada 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Sve su nogometne oči ove nedjelje bile uperene prema Poljudu i najvećem hrvatskom derbiju, a nama je posebno važna bila i uvertira u ono što se događalo kasnije poslijepodne. Pred kamerama MaxSporta, u povijesnom prvom izravnom televizijskom prijenosu, nogometašice Gorice gostovale su kod Osijeka, daleko najbolje ekipe u državi. Osječanke imaju 25 od moguća 33 naslova prvakinja države, imaju i kvalitetu koja je za ostatak lige najčešće nedodirljiva, pa su i ovoga puta imale status više nego izrazitog favorita.

Status koji su opravdale visokom pobjedom 8-2, ali nisu stvari po Goričanke baš tako loše kao što će na prvu možda zazvučati. U ženskom nogometu slični su rezultati česta pojava, a najbolji pokazatelj imali smo u kolu ranije, kad su Osječanke na gostovanju kod Međimurja, također novaka u najvišem rangu, slavile s visokih 8-0. Pri čemu Čakovčanke nisu mogle ponuditi apsolutno ništa. S druge strane, naše Goričanke ponudile su štošta.

– Rezultat je visok, poraz neugodan, ali nisam potpuno nezadovoljan. Pokušavali smo igrati, imali i neke svoje situacije, a na koncu i zabili dva gola najboljoj ekipi u državi – komentirao je gostovanje na Gradskom vrtu trener Gorice Stefan Rajić.

Nije Gorica ni na trenutak bila u šansi da izbjegne poraz od puno boljih protivnica, budući da je već nakon 20-ak minuta na semaforu kultnog osječkog stadiona stalao 3-0 za domaće nogometašice. Međutim, u 38. minuti dogodilo se nešto što se ne događa često. Obrambena igračica Osijeka loše je vratila loptu vratarki, koja je tu lopte uz poteškoće primila, a to je iskoristila kapetanica Gorice Perica Cicijelj. Uklizavanjem je uzela tu loptu i poslala je u praznu mrežu za blagi šok na domaćoj klupi.

Ne, nije se nitko u domaćim redovima, na čijoj klupi sjedi Goran Ljubojević, previše zabrinuo za konačni ishod, ali malo je klubova iz donjeg dijela tablice koji zabijaju Osječankama u gostima. Gorica je uspjela, pa to ponovila i u 76. minuti, kad je Cicijelj asistirala za Kanađanku Vanessu Hansen, a ona potegnula i pogodila s ruba kaznenog prostora. Bio je to gol za 6-2 i dojam je u tim trenucima iz goričkoga kuta gledanja bio vrlo zadovoljavajući.

– Dobile smo jako puno pohvala od domaćina, svi su bili ugodno iznenađeni načinom na koji smo odigrale utakmicu, našom hrabrošću, pokušajima da ugrozimo njihov gol. Naravno da je razlika u kvaliteti velika, ipak je to najbolja ekipa u hrvatskom ženskom nogometu, ali pokazale smo da vrijedimo. Uostalom, u razgovorima s igračicama Osijeka doznale smo da su se one vrlo ozbiljno pripremale za nas, da im nije padalo napamet podcijeniti nas. A to je i za nas kompliment – kaže Perica Cicijelj nakon prospavane noći, kad su se dojmovi slegli.

I kad su nestale i natruhe razočaranja, koje se pojavilo zbog same završnice utakmice. Naime, u 92. i 93. minuti umorne i iscrpljene Goričanke primile su još dva gola i konačni dojam je ipak pokvaren, ali ne toliko značajno. Bilo bi ljepše da se ta dva gola nisu dogodila, ali ništa se dramatično ne bi promijenilo, a takav rasplet bit će i dobra škola za Goričanke.

– Svaka utakmica za nas je škola u ovoj fazi, a pogotovo je tako kad se igra protiv najboljih. Svima nam je žao zbog ta dva posljednja gola, ne smije nam se to događati, ali nije tu nevažno ni to što smo bili s igračicom manje u završnici, nakon isključenja Anje Gačić. Zaboljelo me što smo pokvarili dojam u samoj završnici, ali opet ću reći da imamo dovoljno razloga i za zadovoljstvo. Uostalom, i same cure iz Osijeka su rekle da ne pamte da im je netko osim Splita na njihovom terenu zabio dva gola. Nismo stale otraga i čekale, pokušale smo igrati, time i njima otvorile puno više prostora, no izvući ćemo puno pouka iz svega toga. I biti bolje u nastavku sezone, uvjerena sam u to – govori kapetanica Perica.

Reprezentativka Izabela Lojna odigrala je utakmicu života protiv Gorice postigavši čak šest golova… Foto: ŽNK Osijek/Facebook

Uz sve druge detalje, nema dvojbe da bi Goričanke puno bolje prošle, doživjele rezultatski kudikamo prihvatljiviji poraz, da dan za pamćenje nije imala reprezentativka Izabela Lojna. Ponajbolja igračica Osijeka zabila je Gorici čak šest golova (?!), što joj nikad u karijeri nije uspjelo. Ispala je tako Izabela fatalna za Goričanke, kojima se gotovo ispričavala nakon utakmice.

– Znamo se već godinama, jako smo dobre, i nakon svega mi je rekla: “Ne znam što je ovo bilo… Što god sam puknula na gol, danas je ušlo!” To je takav dan, baš smo joj naletjele… – prepričala je Cicijelj nakon što je odrađen i posljednji čin paklenog rasporeda na početku goričkog prvoligaškog puta.

Prvo kolo donijelo je domaći ogled sa Splitom, koji će voditi borbu za titulu s Osijekom, nakon toga je stigao povijesni bod (1-1) u ogledu sa zagrebačkim Dinamom, a prije Osijeka u Lukavcu je prejak bio i splitski Hajduk. Četiri najbolje ekipe u državi u prve četiri prvoligaške utakmice definitivno su raspored iz noćnih mora, no zato bi ono što slijedi trebalo ponuditi šansu.

– Je, tako je ispalo, ždrijeb nam na početku nikako nije išao na ruku i rekla bih da smo s ovim jednim bodom zapravo izvukle maksimum. Sad nam slijede protivnice s kojima bismo trebale moći igrati, skupljati bodove, ali jasno nam je da ni na trenutak ne smije biti nikakvog opuštanja. Moramo raditi iz dana u dan, iz treninga u trening, i pokušati napredovati – kaže Perica Cicijelj.

Neće biti lako ni u sljedećem kolu protiv Agrama, koji je također biti favorit protiv Gorice, a zadnja dva kola prvoga kruga donose gostovanje kod Međimurja i domaći ogled sa zadarskim Donatom. Tu će biti važno loviti bodove, a dojam iz ove uvodne četiri utakmice kaže da će se to i dogoditi. Bude li tako, tri poraza iz uvodna četiri kola, uključujući i ovaj u Osijeku, bit će puno lakše zaboraviti.

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 39 minuta

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 3 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.