Povežite se s nama

Vijesti

U Donjoj Lomnici ponosni su na stoljetnu tradiciju vatrogastva

Klafurić: ‘Bili su i jaki udari vjetra, a vatra se uzdizala na čak dva i pol metra u visinu. U jednom trenutku shvatite da gledate smrt u oči. Jedna nagla promjena vjetra može biti kobna, izgorite u sekundi’

Objavljeno

na

Ovo turopoljsko mjesto prvi put se spominje još davne 1279. godine, a njegovi stanovnici nazivani su plemićima zagrebačkog polja, odnosno čuvarima grada Zagreba. Njegovi žitelji u raznim periodima bili su izuzetno društveno aktivni pa su tako izrazito ponosni na svoje udruge koje spadaju među najstarije ovom kraju. Dobrovoljno vatrogasno društvo iduće godine proslavit će 130. godišnjicu postojanja, a lovstvom i folklorom mještani se u ovom selu organizirano bave već više od 100 godina.

Vatrogasna zajednica Grada Velike Gorice jedna je od rijetkih u zemlji koja se može pohvaliti s čak 10 društava starijih od 100 godina. Najstarije vatrogasno društvo u Hrvatskoj od Lomničkog je starije samo 26 godina, a u Turopolju starija su samo Dobrovoljna vatrogasna društva Velika Gorica i Mraclin, prvo je osnovano 1876., a drugo 1888. godine. Dobrovoljno vatrogasno društvo Donja Lomnica osnovano je 1890. godine.

Foto: privatni album

– Mi možemo biti ponosni na vatrogasnu tradiciju koju imamo u Turopolju. Vatrogastvom su se u Lomnici davno prije osnivanja društva. Kako su sve kuće, štale i gospodarski objekti bili od drveta te pokriveni slamom, mještani su morali sami gasiti vatru. Svoje društvo registrirali su 1890. godine i od onda zvanično počinje rad našeg društva. No, u starim zapisima spominje se kako su 1882. godine u gašenje požara u Kurilovcu došli vatrogasci iz Lomnice sa svojom štrcaljkom – rekao nam je Ivica Stepanić, predsjednik DVD-a Donja Lomnica.

Svoj doprinos razvoju vatrogastva u ovom kraju dale su sestre Bedeković, vlasnice kurije Modić-Bedeković. One su mjestu darovale zemlju na kojoj je izgrađen današnji Vatrogasni dom, ali i nekadašnji društveno-vatrogasni dom i spremište. Zbog toga im 1930. godine iskazana posebna čast te su postale kume zastave DVD-a Donja Lomnica. Riječ je o jedinstvenom primjerku, koju krasi pozlata.

Foto: privatni album

Na dobrovoljno vatrogastvo mnogi gledaju kao na relikt nekih prošlih vremena. U vrijeme profesionalnog vatrogastva, kada svaki grad i općina mora imati javnu vatrogasnu postrojbu, postavlja se pitanje koja je uloga dobrovoljnih vatrogasnih društava. No lomnički vatrogasci nisu šminkeri, dan prije našeg susreta dečki su sudjelovali u akciji gašenja požara na otvorenom.

– Na znak za uzbunu tu se okupilo 20-tak ljudi, što djece što starijih ljudi, odazvali su se i bivši zapovjednici i predsjednici. Svim im je bilo zajedničko to što ih srce vuče da pomognu. Sedmoro naših dečkiju sjelo je u kamion i otišlo na požarište. U roku od pet minuta ljudi su se okupili – istaknuo je naš sugovornik.

Naš sugovornik u vatrogastvu je već više od 26 godina. Kako kaže, gotovo svaka kuća u njegovom mjestu ima vatrogasca.

– Tako je bilo i u mojoj kući. Moj djed je 55 godina bio aktivni vatrogasac, gotovo do same smrti. U društvu je obnašao razne funkcije, bio je tajnik i blagajnik te dopredsjednik. Ovo je poziv i velika ljubav, ali potrebno je da te netko usmjeri. Najčešće je to upravo obitelj – objasnio nam je Ivica.

Foto: Ivica Stepanić

U intervencijama će im zasigurno pomoći terensko vozilo koje su dobili kao donaciju Grada i Vatrogasne zajednice. Tijekom godine u vozilo će se ugraditi visokotlačno modul i služit će za gašenje manjih požara na otvorenom. Mini navalno vozilo idealno je za gašenje požara niskog raslinja i trave, odnosno za akcije u kojima dobrovoljni vatrogasci i djeluju. No, Lomnički vatrogasci znali su izaći na teren i prije profesionalnih postrojbi. Kad je 2015. godine pao MIG u njihovo mjesto, oni su prvi izašli na mjesto nesreće, ali zbog nedostatka opreme nisu mogli djelovati. Sudjelovali su i u akcijama gašenja požara u Dalmaciji.

– Ja sam u dva navrata, 2016. i 2017. godine, bio na Hvaru. Po dva tjedna smo proveli dolje. Prve godine mi je bio najteže, dva dana i dvije noći bio sam na intervenciji, a požar su gasila četiri kanadera i dva air traktora. U gašenju je sudjelovalo 150 vatrogasaca i 25 vozila. Visoke temperature te borova šuma i makija recept su za katastrofu. Tamo sam prvi put vidio kako je udar groma zapalio borovu šumu – otkrio nam je Josip Klafurić, zamjenik zapovjednika DVD-a Donja Lomnica.

Foto: Ivica Stepanić

Dobrovoljni vatrogasci posebna su sorta ljudi. Oni doista žive onu staru poznatu uzrečicu ‘Vatru gasi, brata spasi!’. Ići ususret požaru ne može svatko. Svaka promjena vjetra na terenu može biti kobna za ove hrabre ljude, a svaka akcija posljednja.

– Sinoć je gorjelo u Petrovini Turopoljskoj. Bili su i jaki udari vjetra, a vatra se uzdizala na čak dva i pol metra u visinu. U jednom trenutku shvatite da gledate smrt u oči. Jedna nagla promjena vjetra može biti kobna, izgorite u sekundi. Tako su najvjerojatnije poginuli i dečki na Kornatima. To su temperature od preko pet tisuća stupnjeva, abnormalno visoke temperature – dodao je Klafurić.

vatrogasci, uniforme

Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr

Naš sugovornik u vatrogastvu je od svoje šeste godine i već 20 godina aktivno sudjeluje u radu svoga DVD-a. kako kaže, nije mu teško otići u druge dijelove Hrvatske te spašavati živote i imovinu svojih sunarodnjaka.

Ovi volonteri imaju samo jedan cilj pomoći ljudima oko sebe, a oni to često primijete tek kad im zatreba njihova pomoć.

– Prije par godina jak vjetra dignuo je krov s garaže našem sumještaninu. U pet minuta okupilo se 40-oro ljudi. Narezali smo građu i prekrili krov. Čovjek je dugo vremena proveo u inozemstvu i zabrinuo se tko će to platiti. Odgovor je bio nitko. Ljudi su odlučili priskočiti u pomoć svojem susjedu. Čovjek nije mogao vjerovati da netko svoje slobodno vrijeme troši kako bi mu pomogao – pohvalio nam se predsjednik Stepanić.

Reporter 380

 

 

CityLIGHTS

FOTO „The Flying Dish“ doveo novu energiju u grad! Trdelnik, Spud Bud krumpiri, Jellyfish zalogaj – i pljesak Cveku

Food and music festival traje do 7. rujna.

Objavljeno

na

Objavio/la

Jučer je velikogorički Park dr. Franje Tuđmana postao gastro magnet za ljubitelje dobre hrane, koju ne možemo okusiti baš na svakom uglu, inovativnih slastica i dobre glazbe.

Brojni Velikogoričani ali i gosti iz Zagreba, Zagrebačke i Sisačko-moslavačke županije, nikako nisu propustili otvorenje food and music festivala u našem gradu.

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

“The Flying Dish” već od 18 sati je bio zaslužan za podugačke redove ispred 10-tak kućica u kojima nastaju prefini burgeri, kokteli, palačinke, „pufasti“ kroasani, spiralno pecivo Trdelnik… no, sve s dozom raskoša, zanimljivih namirnica, šarenih ukrasa, royal punjenja…ukratko, na jednome mjestu ponuda koju inače možete vidjeti u svjetskim metropolama.

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Najduže se čekalo na Spud Bud krumpire s raznim nadjevima, zbog popularnosti, ali i bogatstva okusa, za sve one koji do sada nisu uspjeli doći do njihove lokacije na zagrebačkom Dolcu.

Lokacija u Tuđmancu sljedećih deset dana trajanja festivala bit će „must go“, jer osim gastro užitka, nudi i odličan ambijent s raznim instalacijama, osvjetljenjem i naravno, koncerte urbane glazbe.

Foto: Renato Glogovčan

Foto: Renato Glogovčan

Foto: Renato Glogovčan

Otvorenje festivala sinoć je začinio Matija Cvek & The Funkensteins, a u najavi je Miach i Baks, kao i „stara škola“ – Stoka i Edo Majka.

Turistička zajednica Grada Velike Gorice osigurala je besplatne ulaznice za sve Velikogoričane, koje se preuzimaju u njihovom sjedištu.

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Nastavite čitati

Sport

Milka na novom početku: ‘Otvoren sam za sve, ali vuče me uloga glavnog trenera…’

Klaf i ja ostajemo prijatelji, mi smo i kumovi, ali nogometno gledano idemo svatko svojim putem. Sad sam fokusiran na sebe i razmišljam kojim smjerom krenuti. Vuče posao glavnog trenera…, priznaje Damir Milanović

Objavljeno

na

Objavio/la

Propisno je 19. dana kolovoza velikogoričke nogometne krugove iznenadila vijest koja je stigla iz Širokog Brijega: Damir Milanović zvani Milka više nije prvi asistent Deana Klafurića!

Suradnja dvojice prijatelja i kumova bila je dugotrajna i najčešće vrlo uspješna, ali toj je priči sad došao kraj.

– Razlog rastanka je to što je Klaf donio odluku da sam ja prerastao ovaj nivo i da mi je vrijeme da idem svojim putem, bilo samostalno ili u nekom drugom stožeru, koji preferira drukčiji nogomet. Objasnio mi je da osjeća da me guši i sputava, a to ne bi želio. Kad mi je to prezentirao na takav način, ja sam prihvatio raskid ugovora – rekao je Milka.

Nekoliko dana poslije ponovno je bio na svome mjestu, u svome gradu, na novom početku. Više od osam godina prošlo je otkad se trenerski povezao s Klafurićem, a uz kavu u omiljenom kafiću najlakše je bilo prevrtjeti sve što se događalo u tom periodu iza nas.

– Prvi put smo se povezali u ljeto 2017., kad je Klaf preuzeo Goricu. Ja sam se tad vratio iz Kurilovca, i dalje sam bio igrač, ali igrač koji više nije mogao stajati na nogama. Dogovor je bio da mu budem neka vrsta desne ruke, više izvan terena nego na terenu, iako sam igrao i više nego što je bio plan. Nisam tad još bio trener, ali on me na taj način želio polako uvoditi u posao, na čemu sam mu jako, jako zahvalan – govori Milka.

U prvih šest kola sezone koja će završiti plasmanom u HNL Gorica je imala uvodni poraz od Dinama II pa pet pobjeda zaredom, da bi nakon toga Klaf otišao poljsku Legiju. A Milka je pod vodstvom Ivana Preleca dosanjao san.

– Baš sam želio ući s Goricom u prvu ligu, možda i odigrati barem jednu sezonu prve lige, a zato sam se prvi put i vratio kući, i to možda i malo prerano. Tad nismo uspjeli, da bi na kraju uspjeli kad u to baš i nisam vjerovao. I kad ja, kao što rekoh, više nisam mogao hodati – sa smiješkom se prisjeća Milka.

U dresu Gorice Milka je završio karijeru obilježenu sa 58 nastupa u HNL-u, ali i epizodama u Mađarskoj i BiH… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Podigao je pehar, otvorio šampanjac, taj uspjeh pošteno proslavio, a onda i završio ozbiljnu nogometnu karijeru. Ona niželigaška potrajala je još neko vrijeme, ali od toga trenutka Damir Milanović počeo je svoj trenerski put.

– Moj prvi korak bio je u Nogometnoj školi Gorice, uzeo sam kadete, generaciju 2002., koja me u velikoj mjeri izgradila. To je bila jedna luda generacija koja je gubila od Prečkog, a redovno šamarala Dinamo, što nitko nije mogao razumijeti, ali imali smo top suradnju i tu sam postavio nekakve svoje trenerske temelje – dobro pamti Milanović.

Godinu dana poslije Klaf je preuzeo Hrvatski dragovoljac, a Milka je prvi put otišao iz Gorice. Dva tjedna poslije sve je propalo, jer u Sigetu su tad vladale dvije uprave, pa se Milka vratio u Goricu.

– Tu moram zahvaliti ljudima iz Gorice, na čelu s predsjednikom Črnkom i voditeljem Škole Radanićem, jer vratili su me u situaciji kad ja sam sebe ne bih vratio… – priznaje danas.

– Nakon godinu dana pojavila se opcija sa Ciprom, i ja sam opet otišao iz Škole nogometa, u dogovoru s predsjednikom Črnkom, koji je opet bio jako, jako korektan, ali ja sam tako odlučio. A on mi je opet izašao u susret. Na Cipru smo imali jako dobar period, bilo mi je to prvo malo dugoročnije iskustvo s Klafom. Ja sam upoznavao njega kao trenera, on je upoznavao mene, uvodio me u sve tajne posla i tu sam jako puno naučio.

Ubacila se u sve to i korona, da bi se na kraju Klaf i Milka sa Cipra vratili nakon dobrih 11 mjeseci.

– Nakon toga opet sam se vratio u Školu nogometa i preuzeo jako dobru generaciju, 2005. godište, koja je izborila i ulazak u kadetski HNL. Stvorila se dobra kemija, dobra atmosfera, dobro se radilo i na kraju smo osvojili titulu ispred Dinama, furiozno prošli Inter u kvalifikacijama i izborili HNL.

Međutim, nakon nekoliko kola druge sezone opet se javio šef Klafurić…

– Priča je opet bila ista. Klafu stiže poziv iz mađarskog Honveda i Milka ide grlom u jagode. I odlazi iz Gorice. Tu opet moram pohvaliti ljude iz kluba, pogotovo Slavka Perkovića, koji je odradio lavovski posao. Vraćali smo se s utakmicu u Vinkovcima, gdje smo pobijedili, kad sam mu rekao što se događa. U dva sata ujutro predsjednik Črnko, s kojim je Slavko sve iskomunicirao, dao mi je dozvolu za novi odlazak iz kluba. Svatko normalan bi spavao, a on je meni u dva u noći meni izašao u susret i zato hvala obojici. Nakon toga više se nisam vraćao u Školu nogometa.

Usporedno s kadetima Gorice vodio je Mlinka i seniore Mraclina, no odlaskom u Honvedu i tu je došlo do rastanka. Na novi sastanak nismo dugo čekali, vratio se trener Milanović na Grabu po povratku iz Mađarske, ali samo nakratko.

– Nakon tri mjeseca pojavio se Velež. Otišao sam s Klafom i tih devet mjeseci bilo je baš odlično. Što se tiče rezultata, momčadi, svega. Otišli smo iz Veleža prvog dana priprema za novu sezonu, da bi nakon toga kratko bili u TSC-u iz Bačke Topole – nabraja dalje Milka.

Po povratku iz Vojvodine ponovno je na red došlo Turopolje.

– Nakon toga su slijedila tri mjeseca u Jelačiću, gdje mi je bilo fantazija! U to vrijeme čak sam i naučio igrati pikado, kartati belu… I okupljati igrače, vidjeti kako to izgleda i s one druge strane, kad ne znaš koliko ćeš ljudi imati na treningu koji dan, u ligi u kojoj se boriš i s protivnikom i sa svim ostalim. Bila je to stvarno odlična polusezona, imali smo deset utakmica bez poraza, završili jesen na drugome mjestu, ali iz Vukovine sam otišao zbog poziva iz Širokog – govori Milka.

– Prva polusezona bila je odlična, klub koji se borio za ostanak na kraju je igrao finale kupa i završio na petome mjestu. Odradili smo i jako dobre pripreme za novu sezonu i solidno krenuli, zaključno s remijem kod Zrinjskog, što Široki nije uspio već šest godina. I to je bilo to za mojih osam mjeseci lijepe suradnje sa Širokim. Došlo je vrijeme da Klaf i ja idemo svaki svojim putem… – kazao je Milka, koji je još par dana ostao u Širokom Brijegu, obaviti neke privatne stvari, oprostiti se sa svima s kojima je trebao.

– Klaf i ja smo kumovi i prijatelji, naravno da to i ostajemo, ali trenerski život ide dalje. Napravio sam odmak od svega, sam sa sobom analizirao što je moglo biti bolje ili lošije, i sad se koncentriram na sebe, na svoj novi početak. I razmišljam odakle krenuti.

Vrlo brzo počeli su stizati i pozivi.

– Ima već nekih upita, razgovora, a nadam se da će se ubrzo pojaviti i nešto konkretnije, zanimljivije. Trenutačno sam otvoren za razgovor sa svima, nikoga ne podcjenjujem, ni što se tiče lige ni što se tiče kluba. Opcija je i posao u školi nogometa nekoga kluba, kao i ona po kojoj bih bio dio nekog drugog stožera. A opet, vuče me i da budem prvi trener, da krenem sebe graditi, bez obzira na nivo. Uostalom, na nekim nivoima sam već i bio… – smješka se Milka.

Kao igrač bio je poznat kao “radilica”, bio je borben, čvrst, beskompromisan… Trenerski stil nešto je drukčiji.

– Volim da moje momčadi igraju, da kroz igru stvaraju prilike… Ako ćemo vući paralele s najvišom razinom, jako cijenim Guardiolu i njegovu viziju, ali istovremeno me fascinira i Diego Simeone, pogotovo u vođenju utakmice. Po karakteru i načinu na koji vodim utakmice možda sam najbliži baš njemu, jer vjerujem da momčad ima onakvu energiju kakvu joj daje trener s klupe – opisuje Milka sebe kao trenera.

U svijetu HNL-a izdvaja također ima trenere koje gleda, uči, analizira…

– Ako pričamo o svijetu HNL-a, sviđa mi se stil koji je gajio Valdas Dambrauskas, ali i dvojica trenera koji danas egzistiraju u HNL-u. Jako cijenim Gorana Tomića, i kao trenera i kao čovjeka, a jako mi se sviđa i sve što radi Gonzalo Garcia. Radio je sjajne stvari s Istrom, pokazao je da se zna prilagoditi, da zna stvoriti igru s posjedom lopte, ali ne posjedom koji ide u beskonačnost, nego da ima smisla. Super čovjek i super trener je i Mario Kovačević, koji je sa Slaven Belupom napravio pravi “boom”, pa onda Nikola Šafarić, koji sa skromnim budžetom radi izvrsne stvari, pri čemu čak i mijenja stil i pristup. Ima jako puno trenera od kojih uzimam neke stvari, jer tako sebe nadograđujem i upotpunjujem kao trener – nabrojio je Milka.

Trenerska scena jaka je i u našem gradu, na čelu s Prelecom i Klafurićem, ali i sa sve više mladih ljudi koji odlučuju krenuti tim putem.

– Uvijek će u Velikoj Gorici biti dobrih trenera. Uostalom, bilo je i puno dobrih igrača, svatko tko odluči ostati u nogometu ima priliku za dokazivanje, jako dobar poligon. Od Preleca i Klafa svi mi možemo puno naučiti, savjetovati se s njima, samim time napreduješ, tako da vjerujem da će biti toga još. Uvijek kad se nađemo puno razgovaramo, dijelimo iskustva, a to je jako važno. Ovisi sve i to tome tko se gdje vidi, ja se samo nadam da nas neće biti puno na burzi – sa smiješkom kaže Milka.

Kako sad stvari stoje, dojam je da će ova priča krenuti u samostalnom smjeru, da će Damir Milanović potražiti priliku kao glavni trener. I sad je sve što treba – prilika. Gdje, kako i kad će se to dogoditi, doznat ćemo u razdoblju pred nama, ali jedan od ciljeva za budućnost poznat je već sad… I logičan je.

– Da, naravno da želim jednog dana biti trener seniora Gorice. Čak mi i nije presudno hoće li će to biti kao asistent ili glavni trener, ali logično je da mi je to želja. Kao što je, vjerujem, i svim drugim goričkim trenerima… Tu sam doma, živim 300 metara od stadiona, logično da mi je to želja, ali znam i da mnogi drugi to zaslužuju i više i prije nego ja. Hoće li se jednom i dogoditi, vidjet ćemo…

Nastavite čitati

Vijesti

Zanima vas ples na svili? Evo gdje ga možete naučiti

Programi su prilagođeni svim dobnim skupinama

Objavljeno

na

Objavio/la

Invertifit otvorio je upise u programe zračnih akrobacija u Velikoj Gorici. Treninzi plesa na svili, obruču i hammocku održavaju se u novouređenoj dvorani Fortis Gyma, a namijenjeni su svim dobnim skupinama, od predškolaraca do odraslih početnika.

Uz već postojeće grupe za djecu i odrasle, organizatori su ove godine pripremili nekoliko novih programa:

  • Početničku aerial grupu za odrasle starije od 18 godina,
  • Grupu za djecu školskog uzrasta od 8 do 18 godina,
  • CircoPolis program za najmlađe od 4 do 8 godina
  • “Let u dvoje”, zajednički treninzi za roditelje i djecu.

Program vode instruktorice s višegodišnjim iskustvom u podučavanju zračnih akrobacija, a treninzi su koncipirani tako da polaznici bez sportske podloge mogu postupno graditi snagu, izdržljivost i koordinaciju. Poseban naglasak stavlja se na jačanje mišića ruku i leđa, što je korisno za one koji puno vremena provode sjedeći.

Svi zainteresirani mogu se prijaviti ili dobiti dodatne informacije putem e-maila [email protected].

Nastavite čitati

Moja županija

Priča iz Ivanića: Prvo prabake, zatim Gips i Marica, a danas – “vječne druge”…

Povijest ženskog rukometa u Ivanić Gradu duža je od stotinu godina, kroz sva ta desetljeća događalo je jako puno važnih i lijepih stvari, a u posljednjih 15-ak godina u Ivaniću blistu kad je riječ o radu s mladima…

Objavljeno

na

U čemu je tajna? Dobar trenerski rad, puno volje i puno rada! Uz to, mi smo prilično mala sredina, drukčija od drugih po tome što mi nemamo opciju selekcioniranja. Ne možemo mi od 30 djevojčica probrati njih 15 najboljih. Ne, mi ih dobijemo 15 i svih 15 učimo rukometu, njegujemo i brinemo o njima. Kako o onima najboljima, tako i o onim malo lošijim…, objašnjavaju Krešimir Krnjenić i Irena Malec, glavni operativci u Ženskom rukometnom klubu Ivanić.

Krnjević je predsjednik, a Malec tajnica i voditeljica omladinskog pogona kluba koji se doista ima čime pohvaliti. Serija uspjeha traje već više od desetljeća, a novi nastavak stigao je i ove godine, kad su na završnici državnog prvenstva dvije generacije bile sjajne: selekcija 2007-08 bila je treća u državi, a cure rođene 2009. i 2010. godine su prvakinje Hrvatske!

– Naša serija krenula je 2012., pod vodstvom Javora Bojana Leša, današnjega gradonačelnika. On je potpisao prvi veliki uspjeh, prvi je donio zlato u Ivanić. Nakon njega je došao Goran Bobić, pa onda Dora Krnjević Dokuzović, a sad su tu Igor Gajski i Lovro Malec – kaže Irena, dodajući kako je u međuvremenu u njihov mali grad stiglo 20-ak medalja s državnih završnica.

– Najvažniji je rad s djecom. To nam se uvijek nekako i vrati, kroz te medalje koje osvajamo na državnim završnicama, no problem je što je jako teško tu djecu zadržati kasnije i u seniorskom rukometu. Postoji stotinu drugih interesa kod tih mladih cura, u ovom svijetu kakav je danas teško je bez novca. Nemamo mogućnost platiti toliko da bi te cure bile spremne odreći se nečega. U takvim okvirima izvlačimo najviše što možemo, pri čemu smo se već pretvorili u “vječne druge” u 2. HRL. Nedostaje nam možda i malo sportske sreće, sigurno i novca, ali stalno nas vuče ambicija da budemo bolji. Mučimo se, ali ne žalimo se – nadovezao se predsjednik Krnjević.

Nerijetko u Ivanić Gradu odrastaju rukometašice koje svoje sportske priče nastavljaju graditi u drugim, prvoligaškim sredinama, ali često se događa i da mlade rukometašice iz drugih sredina biraju upravo ŽRK Ivanić. Jedna od njih je i Luna Gojak, djevojka koja je do kraja prošle sezone bila igračica ŽRK Udarnika, a ovoga ljeta je osvojila srebrnu medalju na Europskom prvenstvu s hrvatskom reprezentacijom.
– Nema tu ni vrbovanja ni nemoralnih ponuda, stvari su zapravo jednostavno. Ako bilo koja djevojka želi sredinu u kojoj ima uspjeha, koja se može pohvaliti medaljama, doći će ovdje. Luna je s roditeljima odlučila prihvatiti naš poziv i drago nam je što je postala naša igračica. Radit ćemo na tome da i mi i ona postanemo bolji – ističe Krnjević.

Ženski rukomet u Ivaniću živi i djeluje već duže od jednog stoljeća, u pitanju je ozbiljna tradicija.

– Da, ovo je definitivno rukometna sredina duge tradicije, budući da smo prije tri godine proslavili stotinu godina igranja ženskog rukometa u Ivaniću. Imamo pisane dokumente u kojima stoji da su 1922. godine naše prabake odigrale prvu utakmicu hazene, preteče današnjeg rukometa. Igrale su sa zagrebačkom Concordijom i to je u to vrijeme bio veliki spektakl, a ostalo je zapisano i da su ljudi bili šokirani kratkim šosevima koje su cure nosile. Odmah je zavladalo veliko zanimanje, rukomet je zaživio i po tome smo sigurno posebna sredina, po toj ljubavi prema rukometu, koji teče u krvi svih naših građana – kaže Irena.

Kad smo već kod prošlosti, vrijedi se vratiti i na sedamdesete godine, kad je u ŽRK Ivanić došao mladi trener Ante Kostelić, koji je preuzeo ekipu u kojoj je bila i Marica, njegova supruga.

– Nije Gips hofirao samo s Maricom, ha, ha… Kao klinac sam bio svjedokom tih događaja, jer i moja sestra je igrala, i znam da su sve cure bile lude za Gipsom. A Mica je tu bila najuspješnija – sa smiješkom priča Krnjević i dodaje:

– Kad je Gips došao kako bi se predstavio curama, rekao im je: “Cure, život se sastoji od sedam slova: r, u, k, o, m, e i t. Jel jasno?” Uozbiljio je rad u klubu, a onda otišao dalje. Navrate i danas kad je neki povod, a Ivica tu i živi, barem kad ne landra okolo, ha, ha…

Nastavite čitati

Vijesti

Velikogoričke mažoretkinje ulaze u 29. sezonu i traže nove članove

S novim projektima i ciljevima, tim sada traži nove članove kako bi nastavio graditi sportske i osobne uspjehe.

Objavljeno

na

Objavio/la

Velikogoričke mažoretkinje otvorile su upise za djecu i mlade. Treninzi će se održavati u Osnovnoj školi Eugena Kvaternika i Društvenom domu Rakarje.

Ove godine mažoretkinje ulaze u 29. sezonu djelovanja, tijekom koje su Veliku Goricu predstavljale na brojnim manifestacijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Članice su Saveza mažoretkinja i pom pon timova Hrvatske te Svjetske mažoret-sport federacije.

Prošla sezona 2024./25. bila je posebno uspješna, a rezultirala je nizom nagrada i priznanja. S novim projektima i ciljevima, tim sada traži nove članove kako bi nastavio graditi sportske i osobne uspjehe.

Svi zainteresirani mogu se prijaviti putem kontakata trenericama:

  • Lucija – 095/9011537
  • Ana Lea – 091/5707709

Za više detalje, zainteresirani se mogu javiti na [email protected] ili putem društvenih mreža.

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno