Povežite se s nama

Vijesti

U Donjoj Lomnici ponosni su na stoljetnu tradiciju vatrogastva

Klafurić: ‘Bili su i jaki udari vjetra, a vatra se uzdizala na čak dva i pol metra u visinu. U jednom trenutku shvatite da gledate smrt u oči. Jedna nagla promjena vjetra može biti kobna, izgorite u sekundi’

Objavljeno

na

Ovo turopoljsko mjesto prvi put se spominje još davne 1279. godine, a njegovi stanovnici nazivani su plemićima zagrebačkog polja, odnosno čuvarima grada Zagreba. Njegovi žitelji u raznim periodima bili su izuzetno društveno aktivni pa su tako izrazito ponosni na svoje udruge koje spadaju među najstarije ovom kraju. Dobrovoljno vatrogasno društvo iduće godine proslavit će 130. godišnjicu postojanja, a lovstvom i folklorom mještani se u ovom selu organizirano bave već više od 100 godina.

Vatrogasna zajednica Grada Velike Gorice jedna je od rijetkih u zemlji koja se može pohvaliti s čak 10 društava starijih od 100 godina. Najstarije vatrogasno društvo u Hrvatskoj od Lomničkog je starije samo 26 godina, a u Turopolju starija su samo Dobrovoljna vatrogasna društva Velika Gorica i Mraclin, prvo je osnovano 1876., a drugo 1888. godine. Dobrovoljno vatrogasno društvo Donja Lomnica osnovano je 1890. godine.

Foto: privatni album

– Mi možemo biti ponosni na vatrogasnu tradiciju koju imamo u Turopolju. Vatrogastvom su se u Lomnici davno prije osnivanja društva. Kako su sve kuće, štale i gospodarski objekti bili od drveta te pokriveni slamom, mještani su morali sami gasiti vatru. Svoje društvo registrirali su 1890. godine i od onda zvanično počinje rad našeg društva. No, u starim zapisima spominje se kako su 1882. godine u gašenje požara u Kurilovcu došli vatrogasci iz Lomnice sa svojom štrcaljkom – rekao nam je Ivica Stepanić, predsjednik DVD-a Donja Lomnica.

Svoj doprinos razvoju vatrogastva u ovom kraju dale su sestre Bedeković, vlasnice kurije Modić-Bedeković. One su mjestu darovale zemlju na kojoj je izgrađen današnji Vatrogasni dom, ali i nekadašnji društveno-vatrogasni dom i spremište. Zbog toga im 1930. godine iskazana posebna čast te su postale kume zastave DVD-a Donja Lomnica. Riječ je o jedinstvenom primjerku, koju krasi pozlata.

Foto: privatni album

Na dobrovoljno vatrogastvo mnogi gledaju kao na relikt nekih prošlih vremena. U vrijeme profesionalnog vatrogastva, kada svaki grad i općina mora imati javnu vatrogasnu postrojbu, postavlja se pitanje koja je uloga dobrovoljnih vatrogasnih društava. No lomnički vatrogasci nisu šminkeri, dan prije našeg susreta dečki su sudjelovali u akciji gašenja požara na otvorenom.

– Na znak za uzbunu tu se okupilo 20-tak ljudi, što djece što starijih ljudi, odazvali su se i bivši zapovjednici i predsjednici. Svim im je bilo zajedničko to što ih srce vuče da pomognu. Sedmoro naših dečkiju sjelo je u kamion i otišlo na požarište. U roku od pet minuta ljudi su se okupili – istaknuo je naš sugovornik.

Naš sugovornik u vatrogastvu je već više od 26 godina. Kako kaže, gotovo svaka kuća u njegovom mjestu ima vatrogasca.

– Tako je bilo i u mojoj kući. Moj djed je 55 godina bio aktivni vatrogasac, gotovo do same smrti. U društvu je obnašao razne funkcije, bio je tajnik i blagajnik te dopredsjednik. Ovo je poziv i velika ljubav, ali potrebno je da te netko usmjeri. Najčešće je to upravo obitelj – objasnio nam je Ivica.

Foto: Ivica Stepanić

U intervencijama će im zasigurno pomoći terensko vozilo koje su dobili kao donaciju Grada i Vatrogasne zajednice. Tijekom godine u vozilo će se ugraditi visokotlačno modul i služit će za gašenje manjih požara na otvorenom. Mini navalno vozilo idealno je za gašenje požara niskog raslinja i trave, odnosno za akcije u kojima dobrovoljni vatrogasci i djeluju. No, Lomnički vatrogasci znali su izaći na teren i prije profesionalnih postrojbi. Kad je 2015. godine pao MIG u njihovo mjesto, oni su prvi izašli na mjesto nesreće, ali zbog nedostatka opreme nisu mogli djelovati. Sudjelovali su i u akcijama gašenja požara u Dalmaciji.

– Ja sam u dva navrata, 2016. i 2017. godine, bio na Hvaru. Po dva tjedna smo proveli dolje. Prve godine mi je bio najteže, dva dana i dvije noći bio sam na intervenciji, a požar su gasila četiri kanadera i dva air traktora. U gašenju je sudjelovalo 150 vatrogasaca i 25 vozila. Visoke temperature te borova šuma i makija recept su za katastrofu. Tamo sam prvi put vidio kako je udar groma zapalio borovu šumu – otkrio nam je Josip Klafurić, zamjenik zapovjednika DVD-a Donja Lomnica.

Foto: Ivica Stepanić

Dobrovoljni vatrogasci posebna su sorta ljudi. Oni doista žive onu staru poznatu uzrečicu ‘Vatru gasi, brata spasi!’. Ići ususret požaru ne može svatko. Svaka promjena vjetra na terenu može biti kobna za ove hrabre ljude, a svaka akcija posljednja.

– Sinoć je gorjelo u Petrovini Turopoljskoj. Bili su i jaki udari vjetra, a vatra se uzdizala na čak dva i pol metra u visinu. U jednom trenutku shvatite da gledate smrt u oči. Jedna nagla promjena vjetra može biti kobna, izgorite u sekundi. Tako su najvjerojatnije poginuli i dečki na Kornatima. To su temperature od preko pet tisuća stupnjeva, abnormalno visoke temperature – dodao je Klafurić.

vatrogasci, uniforme

Foto: Anes Šuvalić/Cityportal.hr

Naš sugovornik u vatrogastvu je od svoje šeste godine i već 20 godina aktivno sudjeluje u radu svoga DVD-a. kako kaže, nije mu teško otići u druge dijelove Hrvatske te spašavati živote i imovinu svojih sunarodnjaka.

Ovi volonteri imaju samo jedan cilj pomoći ljudima oko sebe, a oni to često primijete tek kad im zatreba njihova pomoć.

– Prije par godina jak vjetra dignuo je krov s garaže našem sumještaninu. U pet minuta okupilo se 40-oro ljudi. Narezali smo građu i prekrili krov. Čovjek je dugo vremena proveo u inozemstvu i zabrinuo se tko će to platiti. Odgovor je bio nitko. Ljudi su odlučili priskočiti u pomoć svojem susjedu. Čovjek nije mogao vjerovati da netko svoje slobodno vrijeme troši kako bi mu pomogao – pohvalio nam se predsjednik Stepanić.

Reporter 380

 

 

Kultura

Vani je trailer za “Diocles” čije su scene snimane u Kurilovcu

Jedva čekamo da stigne na velika platna početkom 2026. godine.

Objavljeno

na

Jedan od najvećih projekata u gotovo stogodišnjoj povijesti Hrvatske radiotelevizije, uskoro će ugledati svjetlo dana.

Projekt Dioklecijan, koji obuhvaća dva odvojena projekta: dugometražni igrani film “Diocles” i hibridnu dokumentarno-igranu seriju “Prvi Splićanin”,  predstavlja ekranizaciju Dioklecijanovog života, a kojeg je utjelovio glumac Amar Bukvić. 

Dio scena sniman je i u Kurilovcu u Velikoj Gorici (o čemu smo pisali članak OVDJE, uz ekskluzivne fotografije) te u Dioklecijanovoj palači u Splitu, u studiju HRT-a, Dalmatinskoj zagori i u Ježeviću kod Vrlike. 

Vani je i trailer koji najavljuje megafilmski spektakl: 

 

Prema komentarima gledatelja, ovo značajan pomak u hrvatskoj filmskoj produkciji, stoga jedva čekamo da stigne na velika platna početkom 2026. godine. 

Projekt je poseban i po tome što je za potrebe snimanja izrađeno oko 1.000 kostima, dijalozi su na izvornom, kolokvijalnom latinskom jeziku, no kako je redatelj Božidar Domagoj Burić istaknuo, posebnost je priča o vjerojatno najvažnijoj osobi s naših prostora i način na koji je ispričana.     

U filmu Diocles glume Nataša Janjić Medančić, Slavko Sobin, Krešimir Mikić, Marko Cindrić, Marinko Prga, Dragan Despot, Nikola Baće, Dušan Bućan te Anja Šovagović Despot, a cameo ulozi je pjevač TBF-a Mladen Badovinac koji u seriji Prvi Splićanin ima glavnu ulogu prezentera.  

  • Dioklecijan je bio rimski car koji je vladao od 284. do 305. godine, a nama je najpoznatiji po palači u Splitu u kojoj je boravio nakon povlačenja s prijestolja 305. godine.  

Nastavite čitati

Sport

Kako iskoristiti kaos u Osijeku? Sopa opet spašava, ovaj put – protiv Gorice

Nogometaši Gorice u subotu u 15 sati igraju pretposljednju utakmicu ove jeseni. Na Opus Areni dočekat će ih ozbiljno uzdrmani Osijek, na čelu sa čovjekom koji je prije točno tri godine spašavao Goričane…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prije tri godine, točno u ovo doba godine, Željko Sopić upoznavao se s hodnicima, uredima i terenima velikogoričkog stadiona, planirajući pritom pothvat koji će se dogoditi kroz proljeće koje je slijedilo. Gorica je bila u debelom minusu, sa sedam bodova manje od predzadnjeg Šibenika, zakucana za dno, ali s novim trenerom, koji je – odlučio uspjeti!

I uspio je, Željko Sopić tog se proljeća upisao u klupske povijesne knjige, sačuvao je prvoligaški nogomet u našem gradu i definitivno izgradio vezu s klubom koja će postojati zauvijek. Kroz Goricu i posao koji je odradio u našem klubu Sopa se promovirao kao trener ozbiljne razine, iz Gorice je otišao prema Rijeci, kasnije i prema poljskoj Ekstraklasi, a nakon toga i prema Osijeku.

U kojem je, tri godine poslije, u situaciji sličnoj onoj koju je imao u Gorici tog prosinca 2022. Ili, kako bi on to rekao…

– Čim sam došao ovdje, rekao sam ljudima iz kluba: “Ovdje je situacija i teža nego što je bila u Gorici!” Iz milijun razloga.

I doista, njegov start u Osijeku poklapa se s tim predviđanjima. Poraz 1-5 od Istre na Opus Areni došao je kao zlokobni šlag na tortu stalnih neuspjeha. Osijek je na diobi devetog i desetog mjesta s Vukovarom, navijači su tijekom debakla protiv Istre odlučili čak i napustiti tribinu, bijesni zbog načina na koji uprava kluba upravlja NK Osijekom…

Osijek izgleda zaista očajno, momčad prepuna “jakih” imena u posljednjih devet utakmica baš nikoga nije pobijedila, ubilježili su Osječani tri remija i pet poraza u prvenstvu, ali i onaj poraz na penale od Varaždina u Kupu. Posljednji put Osijek je nekoga pobijedio još 28. rujna, a taj netko bila je – Gorica! Na našem stadionu, u poslijepodnevnom terminu, pobjedu 1-0 Osječanima je donio Arnel Jakupović, a Gorica je nakon toga nanizala još tri poraza.

U subotu od 15 sati krenut će novi, drugi ovosezonski okršaj Gorice i Osijeka, s drugim mjestom radnje, ovoga puta na Opus Areni, ali i s još najmanje nekoliko razlika. Gorica je tad bila u dobrom ritmu, Osijek je stigao nakon pobjeda protiv Dinama i Slaven Belupa, a ovoga puta stiže nakon poraza od Dinama i Slaven Belupa. S druge strane, Osijek je u krizi bio i tad, ali ova trenutačna situacija ipak je puno ozbiljnija priča.

Najlakše je situaciju u Osijeku opisati kao kaotičnu, ali zapravo je pravo pitanje: kako taj kaos iskoristiti? Na temeljima ostavštine u Gorici, gotovo uvijek ćemo Željku Sopiću, kao i njegovom suradniku Josipu Paušiću, kao i igraču Hrvoju Babecu, poželjeti sav uspjeh svijeta, ali jasno je da će subota biti jedan od izuzetaka. I da će cilj biti, ako je ikako moguće, produbiti osječku krizu…

Budući da u sljedećem kolu, u posljednjoj utakmici prvenstvene jeseni, Goricu čeka gostovanje na Rujevici, ovo subotnje na Opus Areni djeluje kao kudikamo bolja prilika za prekidanje niza od dva poraza. Naravno da će se tu puno pitati i protivnika, koliko god loša bila forma Sopićeve momčadi, ali dobra je stvar što postoji vrlo recentan primjer kako doći do uspjeha.

Istra je, naime, razotkrila značajan broj mana Osijeka, pokazala kako se može efikasno iskoristiti manjak samopouzdanja u domaćem kadru, a za očekivati je da će takav pristup imati i Gorica. Unatoč porazu u Koprivnici, trener Mario Carević istaknuo je kako je zadovoljan mnogim detaljima iz tog susreta, isticao je pritom i energiju i izlaske u presing, a ta bi dva segmenta mogla biti vrlo važna i na Opus Areni. Bude li Gorica onakva kakva je znala biti ove jeseni, rastrčana i energična, imamo pravo vjerovati da će ovom prilikom biti dovoljno.

I nadati se da se može dogoditi druga uzastopna pobjeda Gorice na Opus Areni.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Vijesti

Pokupsko otvorilo novo dječje igralište: pogledajte što sve donosi mališanima

Uređen je prostor Potoček, a najmlađi su dobili moderno i sigurnije mjesto za igru.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Općina Pokupsko/FB

U Pokupskom je dovršeno uređenje dječjeg igrališta Potoček, projekta kojim je Općina željela osigurati sigurniji i kvalitetniji prostor za igru. Igralište je opremljeno novim spravama i antistres podlogom, a radovi su vrijedni 23.545 eura, od čega je većina sufinancirana sredstvima Ministarstva demografije i useljeništva.

Postavljena je kombinirana sprava koja uključuje penjalicu, tobogan i ljuljačku, a uz nju i vrtuljak, njihalica na jednoj opruzi, ljuljačka za dvoje djece te klatilica na dvije opruge. Dodatno, igralište je obogaćeno toboganom s duplim podestom i dvjema drvenim klupama bez naslona.

Sve sprave montirane su na gumenu antistres podlogu koja smanjuje mogućnost ozljeda i čini igralište sigurnijim za svakodnevno korištenje. Nakon završetka radova postavljena je i trajna informativna ploča, izrađena prema propisanim Smjernicama za informiranje i vidljivost.

Nastavite čitati

Sport

Pismo s Udarnika: ‘Za Dinamo se ovdje navija, a svoj Kurilovec se voli…’

Iz NK Kurilovca su jesenski dio sezone prvo zaključili nogometom, u subotu u Rakitju, nakon toga i plesom kuglica u ždrijebu četvrtfinala Kupa, a onda i perom, odnosno tipkovnicom. Ostaje još samo odraditi i završni domjenak…

Objavljeno

na

Nogometno, ali i literarno nadareni Kurilovčani ni ovoga puta nisu razočarali. Kurilovečkoj nogometnoj jeseni došao je kraj, prvo u subotu na na prekrasnom novom travnjaku u Rakitju, a dva dana poslije i na ždrijebu četvrtfinala Kupa Hrvatske. U ždrijebu se, znate već tu čudesnu informaciju, nalazilo sedam prvoligaša, uključujući i našu Gorice, ali i jedan četvrtoligaš iz jednog posebnog dijela Velike Gorice.

Stara je već i vijest da će Kurilovčani voljom tog istog ždrijeba u prvim danima ožujka gostovati kod Dinama na Maksimiru, a upravo je taj dijamantni komadić povijesti loptanja na Udarniku bio povod i za sadržajnu objavu na klupskim društvenim mrežama. Koju, naravno, prenosimo u cjelosti…

Eto, kuglice su na izvlačenju parova četvrtfinala kupa rekle svoje: da su nam išle na ruku – nisu, da su nam bile naklonjene – bogme nisu. A pri tom je u svemu „svoje prste“ imao naš presidente, koji je imao čast prvi posegnuti u veliki kristalni pokal i izvući ceduljicu na kojoj je pisalo – GNK Dinamo, Zagreb. Prvi domaćin bio je, dakle poznat, a predstavnik HNK Rijeka potom je izvukao drugu ceduljicu i prvog gosta – NK Kurilovec. I za nas je tu, kaj se samog izvlačenja tiče bio kraj priče…

U isto vrijeme bil je to i početak onih uvijek prisutnih kalkulacija: kaj bi bilo da je bilo, a zakaj ni bilo ovak, a zakaj ovo, zakaj ono…Činjenica je da smo mi u klubu prije svega očekivali da budemo izvučeni kao domaćin, a svaki gost pri tom bi bil dobrodošel…Naravno, s naglaskom na naše Dalmoše ili “još našije” Purgere, kaj bi bila prava sportska, a posljedično vjerojatno i financijska poslastica. Priželjkivana je bila i varijanta gostovanja na kurilovečkoj „grbavici“ perjanice našeg VG loptanja – HNK Gorica, kaj bi bez sumnje bil veliki praznik turopoljskog nogometa, u pravoj domaćoj atmosferi, uz turopoljsku kotlovinu i isprepletene navijačke želje, emocije i strasti.

Zbogom svim kalkulacijama, dobro jutro i dobar dan želimo GNK Dinamo…Dakle, slijedi nam izlet do maksimirske šume i do tih nezgrapnih i pomalo dotrajalih maksimirskih tribina (južna bi trebala biti naša), idemo u “goste” klubu za koji mnogi među nama drukaju i navijaju još od djetinjstva, a tak bu i dalje, tak bu vjerojatno i za navek… Osim toga dana, osim te srijede, 4. ožujka 2026.! E, toga povijesnoga dana svi kao jedan predvodimo i kličemo klubu kojeg iz dana u dan živimo i kojeg jednostavno – volimo! Volimo na neobičan način, uporan, ustrajan i „tvrdoglav“ način, ljubavlju koja je mnogima neshvatljiva, a koju nose i krase epiteti – vjerna, vječna i beskrajna! I zato Dinamo – oprez!

Oprez jest majka mudrosti, no ovom smo prigodom za njim posegnuli više u laganoj i slobodnoj, nego u realnoj i ozbiljnoj formi. Naravno da će se mnogi među nama, pri tom, pitati: imamo li mi uopće pravo gajiti bilo kakve iluzije u vezi ove povijesne utakmice? Razme se da bi zdrav razum i hladna glava rekli – nemamo, ali nekaj se u svemu tome pita i – srce. A, dragi moji, dok nam živo srce bije…živjet će i nada, nada koja posljednja umire, nada u – 8. svjetsko čudo!?

A u međuvremenu lopticu fakat treba spustiti na zemljicu… i veseliti se božićnom klupskom domjenku već ovog petka (12.prosinca), na njemu lepo uz božićne pjesme dočekati i pozdraviti dolazak Svete Lucije, zaštitnice naše turopoljske metropole, a potom se prepustiti trenucima dobrodošlog odmora, dakako uz radost Božića i topline obiteljskog doma.

A u Novom letu opet sve iznova i iz početka. Čeka nas odmah i izborna sjednica skupštine koja mora roditi nove odgovorne osobe i cjelokupno rukovodstvo kluba, kaj baš i ne bu ni lefko ni jednostavno….ali, nigdar ni bilo da ni nekak bilo….

Slatka briga za nove “vladare” kluba dolazi baš nekako s proljeća, kad će maksimirski ZOO vrt obojiti prvi cvjetovi, a južnu tribinu preko puta kurilovečke crveno-crne boje i tonovi. Za očekivati je da će mnoštvo naših navijača i simpatizera krenuti put starog, ali slavnog maksimirskog hrama nogometa, nadamo se u organiziranom prijevozu naših gradskih autobusa. A tamo, u tom hramu, jedina želja će nam biti na dostojan i dostojanstven način predstaviti mogućnosti Senadove momčadi, kako kroz prezentaciju same nogometne igre, tako i kroz viteško sportsko nadmetanje u naglašenom duhu fair-playa te respekta spram protivnika, koji se, dakako i logično nameće sam po sebi. A u svemu tome, baš na južnoj tribini, predstaviti i našu brojnu nogometnu školu mladeži u pratnji roditelja i svih klupskih navijača i kibica, kroz srčano, glasno i zdušno, a prije svega korektno navijanje.

Da rezimiram: NK Kurilovec – NK Istra 1961 2:1, NK Kurilovec u četvrtfinalu hrvatskog kupa u prvoj službenoj utakmici seniora kontra zagrebačkog Dinama, u četvrtfinalu kupa dva kluba iz Velike Gorice! Sve to će zlatnim slovima ostati upisano na povijesnim stranicama našega kluba, HNS-a i Grada Velike Gorice! Ima li išta ljepše i bolje od toga, ima li veće i ljepše nagrade za sve nas kojima je jedan od zajedničkih životnih nazivnika – NK Kurilovec!?

Doduše, ta bi nagrada mogla postići i svoju dodanu vrijednost kad bi “plavi saloni” i gospodin Boban došli, na primjer, na ideju da dio prihoda sa utakmice podijele sa svojim protivnicima iz velikogoričke gradske četvrti Kurilovec!? Mi fakat ne bi imali niš protiv, dapače bili bi neizmjerno zahvalni na takvom promišljanju i gesti pa nek onda na terenu bude po onoj iz naše klupske himne: “zabijem ga je, zabiješ ga ti, svejedno je prijatelju, radujmo se svi!!!”

Ajde bok svima, vidimo se i čujemo u – Maksimiru!

Nastavite čitati

Najave

U ponedjeljak Konferencija o gospodarenju otpadom i potpisivanje ugovora Zero Waste

Velika Gorica na putu do certifikata uspješnosti u gospodarenju otpadom.

Objavljeno

na

Grad Velika Gorica u ponedjeljak, 15. prosinca organizira konferenciju o gospodarenju otpadom koja će se održati u prostorijama Turističke zajednice grada Velike Gorice.  

Na konferenciji će biti predstavljeni ključni koraci te budući planovi za unapređenje sustava zaštite okoliša u našem gradu, a sudionici će imati priliku saznati više o projektima i inicijativama koje doprinose izgradnji čišće, sigurnije i održivije Velike Gorice.  

Konferencija počinje u 9:30 sati. 

PROGRAM: 

9:30 – 10:00 – Okupljanje sudionika i prijava
10:00 – 10:10 – Pozdrav sudionicima konferencije
Potpisivanje ugovora „Zero Waste“
10:10 – 10:30 – Zero Waste – Marko Košak (Zelena akcija)
– Velika Gorica na putu do certifikata uspješnosti u gospodarenju otpadom – Zero Waste
10:30 – 11:00 – Gospodarenje komunalnim otpadom na području GVG – VG Čistoća d.o.o.
(sustav gospodarenja otpadom, mehanizacija)
11:00 – 11:15 – Analiza sustava i morfoloških karakteristika otpada – VG Čistoća d.o.o.
11:15 – 11:30 – Pauza za kavu
11:30 – 11:45 – Borba protiv divljih deponija – Mihael Grdenić (Grad Velika Gorica)
11:45 – 12:00 – Reciklažna dvorišta – VG Čistoća d.o.o.
(podaci o radu novootvorenog reciklažnog dvorišta u Kirinčićevoj ulici, nabava opreme)
12:00 – 13:00 – Ručak za sudionike / Umrežavanje 

Prijava sudionika bi će moguća prije početka same konferencije. 

-Pozivamo sve zainteresirane da se pridruže i saznaju više o aktivnostima koje oblikuju našu zelenu budućnost – pozivaju iz Gradske uprave.

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno