Košarkaši Gorice izgubili su 79-73 u posljednjoj utakmici Lige za ostanak, a konkurenti su pobijedili… I gorička košarka seli u drugi rang natjecanja, umjesto protiv Cibone i Zadra igra će protiv Stoje i Jazina…
Zvuči nestvarno nakon svega što smo gledali u proteklih nekoliko sezona, nakon što smo godinama uživali u borbi košarkaša Gorice s najboljim momčadima u državi, pratili kako se s Cibonom, Zadrom i Splitom igra na jednu loptu, ali… Sljedeće sezone nećemo gledati prvoligašku košarku u našem gradu.
Sve loše što se radilo i događalo, sve pogreške i propusti, svoj epilog dobili su u posljednjoj utakmici sezone. U zadnje kolo Goričani su ušli s jednakim omjerom kao Zabok i Alkar, računalo se da je moguće da pobjede svi troje, a u tom bi raspletu Gorica završila u dodatnim kvalifikacijama. Ispalo je da su pobijedili dvoje od tih troje, Alkar kod Škrljeva i Zabok doma protiv Bosca, a Gorica je u gostima kod Dinamo Zagreba upisala poraz 79-73.
I ispala iz lige. Ako ćemo biti do kraja pošteni, zasluženo je ispala iz lige…
Što se događalo u toj posljednjoj utakmici, u kojoj je Gorica držala prednost sve do posljednjih deset minuta, zapravo i nije posebno važno. Sad više nije. Ostat će zapisano da je Gorica ostala na tih devet pobjeda, uz 23 poraza, a to je učinak koji nije bio dovoljan za ništa više od dna. Na kojem se Gorica našla spletom raznih okolnosti, ali i uz ogromnu količinu odgovornosti svih onih koji su sudjelovali u cijeloj priči. Od igrača, preko trenera, pa sve do vodećih ljudi kluba.
Ostat će, također, zapisano i da je iz lige ispala momčad koja je u svom rosteru imala jednog Karla Uljarevića, bivšeg igrača Zadra i Cibona, nekadašnjeg MVP-a iste ove lige Tonija Jelenkovića, prekaljene prvoligaške igrače poput Ante Mašića, Ivana Batura, Dina Cinca, Jure Gunjine, u jednom dijelu sezone imala je i vrlo ozbiljnog igrača u liku Milana Lužaića…
Imala je Gorica i peha u svemu tome, ostala je bez Lužaića i Cinca u trenucima kad se lomila sezona, uoči ključnih utakmica, ali sve će to brzo biti zaboravljeno. Na čelu s trenerom Braslavom Turićem, nekad izbornikom ženske reprezentacije, cijelo to društvo nije uspjelo biti bolje ni od Alkara, ni od Bosca, ni od Zaboka, ni od Škrljeva. Ukratko, ni od koga.
Posljednji put Gorica je iz lige ispala one sezone kad je Josip Sesar otišao. Tražio se drugi put, pa se ispalo iz elite. Sesar se vratio, vratio je i Goricu u prvu ligu sa savršenih 22-0 u toj sezoni, pa napao sami vrh. Prošle sezone Sesar je opet otišao, a u prvoj sljedećoj koju on nije započeo, u kojoj on nije slagao momčad, opet je Gorica izgubila prvoligaški status. Iako se to uoči sezone, s obzirom na sve, nije moglo naslutiti ni u najcrnjim scenarijima.
Ipak, dogodilo se. Na žalost one nekolicine ljubitelja košarke u ovom gradu koji su pratili klub, bili uz njega, veselili se i češće tugovali. Tugovat ćemo i ovoga puta koji dan, imat ćemo vremena i za temeljitije analize, a onda će život krenuti dalje.
Momčad će se raspasti, otići će vjerojatno i trener, pitanje je što će biti s predsjednikom Duškom Radovićem… I idemo sve ispočetka. Umjesto Cibone, Zadra, Splita i Cedevite, ona nekolicina ljubitelja košarke u ovom gradu iduće sezone pratit će oglede s Kaštelom, Omišem, Jazinama, Stojom, Samoborom…
Bila je to prva pripremna utakmica nogometaša Mraclina pod vodstvom novog trenera Marka Pancirova, dok su gosti iz Vukovine prije ovog susreta već odigrali jednu pripremnu utakmicu, u kojoj su od Kralja Tomislava poraženi s 2:0. Susret je započeo energično, osobito u prvom dijelu, u kojem je viđeno nekoliko dobrih prilika na obje strane, no mreže su ostale netaknute. U nastavku utakmice oba su trenera izvršila brojne izmjene, a priliku su dobili svi raspoloživi igrači. Pogodak odluke pao je u 57. minuti. Na lijevoj strani lijepu su kombinaciju odigrali Borovac i Kaurin, a Borovac je s ruba kaznenog prostora preciznim lob-udarcem matirao gostujućeg vratara za vodstvo Mraclina 1:0. Desetak minuta prije kraja Kaurin je povisio na 2:0 snažnim udarcem s distance, pri čemu je lopta okrznula gostujućeg stopera Novakovića, promijenila smjer i završila iza leđa vukovinskog vratara. U završnih dvadesetak minuta domaća je momčad bila vidno rastrčanija i stvorila još nekoliko izglednih prilika, no rezultat se više nije mijenjao. Mraclin je na kraju zasluženo slavio u ovom pripremnom ogledu.
MRACLIN – BAN JELAČIĆ 2:0
Igralište Stara graba. Gledatelja 50. Sudac: Luka Kelihar.
STRIJELCI: 1:0 – Borovac (57), 2:0 – Kaurin (80).
MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Smolković, Đurašić, Matić, Tokić, Brdek, Jančić, Krilić, Hajduk (još su igrali: Matejčić, J. Domitrović, Borovac, Kaurin, Rakas, L. Kos, Roginić, Hodalin). Trener: Marko Pancirov.
BAN JELAČIĆ: Klepac, Rovišan, Drezga, Novaković, Klasnić, Landeka, Softić, Hrženjak, Harambašić, Pušić, Smok (još su igrali: Memić, M. Nikić, Klenović, Kotrman, Botica). Trener: Tomislav Škrinjarić.
Bijes na Maksimiru: Skandalozno suđenje, teški kiksevi i promašeni penali…
Nogometaši Gorice poraženi su 3-0 na gostovanju kod Lokomotive u Maksimiru u 21. kolu SuperSport HNL-a, u utakmici koju ćemo željeti, ali teško da ćemo moći brzo zaboraviti…
Svi su ti jednodjelni opisni pridjevi u ponudi, ali jako je teško odabrati odgovarajući, onaj koji će točno opisati sve ono što se događalo u utakmici između Gorice i Lokomotive na Maksimiru ovog petka. Utakmica je završila pobjedom domaćina 3-0, bio je to najuvjerljiviji poraz Gorice ove sezone, u sudaru s protivnikom kojeg su Goričani jesenas oba puta pobijedili, bila je to druga proljetna pobjeda “lokosa”.
Bio je to, prije svega, kompletni cirkus od utakmice! S dva glavna “junaka”…
– Ovo jednostavno nije bio naš dan. Promašili smo dva penala, pogodili stativu, promašivali i mrtve šanse sa dva metra… Nervozna utakmica koja je od samog početka krenula u smjeru u kojem je očito trebala ići – jedino je što je trener Gorice Mario Carević izgovorio u analizi utakmice koju je vodio samo do njezine polovice.
Pa, krenimo redom…
Minuta je jedanaesta, čeka se prva prilika, Lokomotiva dobiva slobodnjak, a u živom zidu je, između ostalih, i Ante Kavelj. Lopta ga je na putu prema golu pogodila u lakat i sudac Zdenko Lovrić je pokazao da je to – penal! Kavelj se čudio, Carević je poludio, Goričani su se međusobno zbunjeno pogledavali, a Marko Pajač namjestio je loptu na bijelu točku. I pogodio.
Pokušala se vratiti Gorica što je prije moguće, zaprijetila preko Čuića, ali već u 22. minuti evo i drugoga gola za “lokose”. Stojaković je pucao, golman Gorice Davor Matijaš odbio ravno prema natrčalom Blažu Boškoviću i to je šokantnih 2-0, a još nije ni polovica poluvremena.
U ostatku prvog dijela prijetila je Lokomotiva dvaput, Gorica također, preko Filipovića i Vrzića, a kad smo došli do treće minute nadoknade, cirkus je i službeno počeo! A ulogu klauna preuzeo je sudac Lovrić.
Odredio je čovjek dvije minute nadoknade, pa pustio igru još i 40-ak sekundi duže, sve dok Pajač nije krenuo driblati Čuića. Ovaj mu je uzeo loptu, vjerojatno uz prekršaj, kojeg Lovrić nije dosudio. Kad već nije, Goričani su jurnuli prema naprijed, došli s loptom do centra u situaciji dva na jedan, a onda je Lovrić – svirao kraj?!?!
Carević je, pogađate, potpuno poludio, a gospon sudac samo ga je čekao. Crveni za trenera Gorice, uz sadržajnu razmjenu mišljenja…
– Bacio sam jaknu od bijesa kad je prekinuo tu kontru dva na jedan, a on je rekao da mi je zbog toga dao crveni karton. Zato što sam nakon što je poluvrijeme već završilo bacio jaknu pokraj aut-linije. I to je to – rekao je vidno uznemireni Carević.
Kao da sve to nije dovoljno, već na otvaranju nastavka, u 47. minuti, svoju je točku odlučio izvesti Davor Matijaš. Vratar Gorice pokušao je u jednostavnoj situaciji ići u dribling, pritom je izgubio loptu, pa je Aleks Stojaković pogodio za 3-0 bez ikakvih poteškoća…
Davor Matijaš, najblaže rečeno, nije imao svoj dan ovoga petka… Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Ali polako, nije tu kraj, jer vjerovali ili ne, Gorica je unatoč svemu tome do kraja mogla i – dobiti utakmicu!
Krenulo je u 52. minuti, kad je u kaznenom prostoru Lokomotive srušen Pozo, da bi Lovrić tek nakon poziva iz VAR-a pokazao na bijelu točku. Loptu je na nju namjestio Jurica Pršir, trebao je to biti taj “okidač” za veliki povratak, ali – pokraj gola! Ne događa se Juri često, ali bio je to takav dan…
Bio je to, zapravo, duplo takav dan. Dobila je Gorica još jedan penal, u 72. minuti, ovoga puta zbog igranja rukom igrača Lokomotive, a novi izvođač bio je Filip Čuić. Gorička devetka namjestila je loptu, trebao je to biti gol kojim će se pokušati uloviti nekakav zadnji vlak, ali – Posavec brani!
Bilo je tu još nekoliko velikih prilika, Nigerijac Wisdom u svom je debiju pogodio stativu iz ozbiljne šanse, prijetili su Goričani i glavom i nogom, i izdaleka i izbliza, ali jednostavno nije išlo. Čak 20 udaraca uputili su prema golu protivnika, ali sve je, kao što je i trener rekao, od početka krenulo u krivom smjeru…
Luda utakmica, očajan ishod, idealno za što brže zaboraviti. I okrenuti se onome što slijedi, jer ono što slijedi iznimno je važno. Sljedeće nedjelje, naime, u Veliku Goricu dolazi Vukovar…
A Lovrić? Jedino logično bilo bi da njega čeka malo duži odmor od suđenja.
Parasportski savez Grada Velike Gorice pozvao je osobe s invaliditetom na uključivanje u parasportske programe, a u ponudi su stolni tenis, plivanje i atletika, kao i tzv. univerzalna škola, program namijenjen onima koji tek ulaze u svijet sporta i žele kroz prilagođene aktivnosti pronaći disciplinu koja im najviše odgovara.
“Ovo je prilika za kretanje, druženje, osnaživanje i povezivanje s drugima”, poručuju iz Saveza
Svi zainteresirani mogu se javiti putem emaila [email protected] ili na broj telefona 098/9802956.
‘Bila je ovo prilika koja se ne propušta! A u odijelu me nećete gledati…’
Damir Milanović, u velikogoričkim nogometnim krugovima poznatiji kao Milka, u petak od 16 sati i službeno započinje svoj mandat u ulozi glavnog trenera Širokog Brijega, i to gostovanjem u Prijedoru…
Nepunih mjesec dana prošlo je od trenutka koji je pošteno iznenadio velikogoričke nogometne krugove. Koji dan ranije s klupe Širokog Brijega, naime, otišao je Dean Klafurić, da bi tog 8. siječnja iz kluba s Pecare objavili kako je njegov nasljednik – njegov donedavni pomoćnik! Damir Milanović je s navršene 43 godine, s nekoliko godina iskustva i gomilom znanja prikupljenim kroz suradnju s Klafom, iznenađujuće dobio priliku na velikoj sceni.
– Da se ne lažemo, da je situacija u klubu bila imalo bolja, trener ne bih bio ja nego netko od iskusnijih kolega. Svjestan sam toga, ali svjestan sam i prilike koja se otvorila. Prilike koju nisam mogao odbiti – javio se Milka iz Širokog uoči svog službenog debija, okršaja s Rudarom u Prijedoru na otvaranju proljetnog dijela sezone u Premijer ligi BiH.
– Kako sam završio na klupi Širokog? Rekao bih, sasvim slučajno. Bio sam tu prošle sezone, sudjelovao u tom osvajanju petog mjesta i finalu Kupa, a bio sam tu i u prvih pet kola jesenskog dijela. Nakon toga smo se razišli, bio sam doma, ali ugovor je i dalje trajao. Kad se dogodilo ono što se dogodilo ove zime, pozvali su me, ponudili mi mjesto trenera i ja sam prihvatio izazov. Znamo svi koliko je u Hrvatskoj kao trener teško “izaći” iz četvrtog ili trećeg ranga, koliko se teško probiti na tom tržištu i zato nisam dvojio. Velika je prilika uzeti klub u prvoj ligi kao glavni trener, bez obzira na sve poteškoće koje tu postoje, na sve eventualne nedostatke. Smatram ovo prilikom za koju sam spreman i siguran sam da ću u ovoj priči profitirati kao trener, kako god ona završila – kaže Milka.
Klub je u proteklom razdoblju doživio brojne promjene, kako u upravljačkoj strukturi, tako i u svlačionici, koju je ove zime napustio velik broj igrača.
– Mi smo momčad u slaganju, ali i klub u slaganju, tako da je sve to normalno. Da, bilo je dosta odlazaka, imali smo i dva izlazna transfera, a nakon svega je realno reći da smo možda nešto slabiji nego što smo bili na jesen. Iskreno, uoči prvoga kola ni sami se znamo što očekivati od samih sebe, pogotovo zato što nam većina novih igrača još nije registrirana. Ali dobro, imamo mi i svojih mladih igrača, imamo dobre temelje od jeseni i ja sam optimističan. Dečki koji su tu imaju svoju priliku, tako i komuniciramo cijelu ovu situaciju, a na njima je da tu priliku iskoriste – ističe trener Milanović.
Uozbiljio se malo s novom funkcijom, ispalit će poneku foru manje, ali nije to ni loše. Zapravo, pokazatelj je to da je potpuno unutra, sto posto posvećen novoj ulozi, najvažnijoj u dosadašnjoj trenerskoj karijeri. Vodio je ranije samostalno kadete Gorice, Mraclin i Jelačić, ali ovo je ipak nešto drugo.
– Je, ovo mi je prvo ovakvo iskustvo na ovoj razini i mogu reći da je to iskustvo vatreno. S obzirom na okolnosti, puno je tu preslagivanja, bavim se s puno toga što baš i nema izravno veze s trenerskim poslom, najmanje s trenerskim poslom. Iz tog razloga tijekom dana zna biti stresno, budući da se moram baviti stvarima o kojima prije nisam razmišljao, a trening mi u svemu tome dođe kao ispušni ventil. Tu sam ja doma, tu se najbolje osjećam – govori Milka.
Iako za nijansu ozbiljniji, u suštini se nije promijenio.
– Ma ne, nema razloga. U neku ruku i dalje se ponašam kao da sam asistent, i dalje slažem treninge, radim puno toga što sam radio i ranije, ali u cijelom procesu mi jako puno pomažu i dečki iz stožera. Postavili smo stvari tako da smo svi isti, da sve radimo zajedno, pri čemu svatko ima svoja zaduženja. Puno komuniciramo, dogovaramo sve detalje, a s pomoćnikom Markom Đorđevićem čak sam i u istom stanu, tako da smo zajedno 24 sata na dan – kaže Milka prije nego što će odgovoriti na ključno pitanje.
Je li spremno odijelo za vođenje utakmica?
– E, to od mene nećeš doživjeti, ha, ha… Gledaj, bio sam radni igrač, da ne kažem vodonoša, red je da budem i radni trener. Prema tome, kao što sam i maloprije rekao, ništa se neće promijeniti, na klupi ćeš me gledati u radnoj trenirci!
Neki novi Gradići! Stiglo 12 novih igrača, želje i planovi vode u – viši rang
Nogometaši Gradića započeli su pripreme za proljetni dio sezone ovog ponedjeljka. Trener Marko Rajić na raspolaganju ima 26 igrača, među kojima je i puno novih lica, dok nekih iz jeseni više nema u kadru…
Ima tome već neko vrijeme, nogometaši Gradića gotovo da su postali sinonim za borbu za ostanak. U njoj su se koprcali posljednjih godina u petom rangu, a u njoj su se našli i nakon ispadanja u Premier ligu Zagrebačke županije, budući da su jesen okončali na pretposljednjem, 17. mjestu prvenstvene ljestvice…
Umorni od takve vrste borbe, nova Uprava kluba maksimalno je iskoristila ovu zimu i potpuno promijenila izgled svoje svlačionice. I preko društvenih mreža poslala jasnu poruku javnosti…
“Trener Rajić i naša prva momčad ovog su tjedna otvorili pripreme. Popis na početku priprema – 26 imena. Odaziv dobar, uz nekoliko opravdanih izostanaka, ali znamo da ova priča tek hvata pravi ritam. Ciljevi su jasni. Zahtjevi su postavljeni. Želje su glasno izrečene. Na dečkima je rad. Na dečkima je borba. Na dečkima je da svaki trening ostave zadnji atom snage na terenu.
A mi? Mi kao klub dajemo i više nego što imamo. I oni to vide. I vi to vidite, dragi prijatelji i članovi. Nema stajanja. Nema izgovora. Samo rad, zajedništvo i srce za naše Gradiće. Idemo jako”, stoji u objavi nešto drukčijoj od ostalih ovoga tipa.
A opet, nakon što ovo pročitaš, upitnici se samo nižu. Primjerice, što točno stoji iza tih “jasnih ciljeva, postavljenih zahtjeva i glasno izrečenih želja”…
– Za početak, važno je izvući se, preživjeti ovu sezonu, odnosno što prije osigurati ostanak u ligi. A onda, već od ljeta, idemo pokušati vratiti se u rang više, na razinu na koju ovakav klub i pripada, gdje nam je mjesto. S kadrom kojim trenutačno raspolažemo šaljemo jasnu poruku takve ambicije, u sljedećih godinu-dvije želimo ići gore – otkriva trener Marko Rajić.
Da bi takvo što bilo moguće, svlačionica iz jesenskog dijela morala je doživjeli ozbiljne promjene, što se i dogodilo.
– Iskreno, više ni ne znam koliko je promjena… Znam da su odlasci brojni, a dolasci su još brojniji – kaže trener Rajić.
Ali zato i služi papir, na kojem je cijeli popis…
Dakle, otišla su sedmorica igrača: Luka Komšić novi je član Poleta iz Buševca, Nikola Kos preselio je u redove Mraclina, a Pavao Obućina novi je igrač Udarnika iz Zablatja. Marko Kotoraš, Petar Jerković, Vito Antunović i Filip Belić, s druge strane, u potrazi su za novim sredinama.
Što se dolazaka tiče, brojka je još veća, jer u Gradiće je stiglo čak 12 igrača: golmani Petar Kovačić i Toni Vasilik, koji je stigao iz TŠK-a, vratili su se Krešimir Budimir iz Jelačića, Leonardo Janječić iz Poleta i Hrvoje Krstanović iz Austrije, iz juniora Kurilovca došao je Ivan Matanić, a kao slobodni igrači registrirani su i Dominik Duvnjak, Patrik Posavec, Marko Župetić, David Posavec, Hrvoje Koleš i Patrik Vojnić.
– Zadovoljan sam kadrom, vjerujem da će ovo sad biti neka sasvim druga priča, ali važno je da nemamo nikakav pritisak. Novi predsjednik kluba Edi Ivančić i novi sportski direktor Josip Petrović uvijek su dostupni i apsolutno otvoreni za svaku komunikaciju, s njima je fenomenalno raditi, a to jedino i možemo, naporno raditi! Trenirat ćemo četiri puta tjedno, a odigrat ćemo i tri prijateljske utakmice: Brezovica u subotu, Dragonožec u srijedu, pa Velika Mlaka za Valentinovo – kaže trener Rajić.
Već 22. veljače potpuno renovirani Gradići igrat će gorički kup protiv Kupe, u slučaju prolaska drugo kolo je već idućeg vikenda, a prvenstvo u “premijerki” za Gradićane će početi 8. ožujka najboljom mogućom utakmicom: lokalnim derbijem sa susjedima iz Lomnice!
Bit će to i prvenstvena promocija novih dresova, jer ovo će biti neki novi Gradići…