Sport
Turopoljski Leicester (ili: Koliko je zaista dobra ova Gorica…)
Nakon deset utakmica Gorica ima 22 boda, treća je na tablici, s četiri boda i dvije, odnosno jednom utakmicom manje od Osijeka i Dinama. Nakon stanke od 34 dana uzela je svih šest bodova i otvorila vrata za priče o velikim, najvećim stvarima…
Mi nismo top momčad. Mi smo momčad koja mora raditi, raditi i raditi. Čim to zaboravimo, čim pomislimo da smo nešto posebno, počet će nam se događati loše stvari…, riječi su koje je već nekoliko puta ove sezone ponavljao trener Gorice Valdas Dambrauskas.
Njihova svrha je, jasno, smirivanje euforije. U bilo kakvom obliku. OK, nije ovaj grad sredina koja je posebno sklona euforiji, prednost života u goričkom prvoligašu upravo je u tome što stožer i igrači mogu raditi u miru, bez pritiska, ali valja to svako malo ponoviti. I kad kreneš u prvenstvo s četiri pobjede, i kad se nakon deset kola držiš u samom vrhu, u društvu svemoćnog Dinama i sve moćnijeg Osijeka.
– Ne vidim apsolutno nikakav razlog da poletimo. Razumio bih to da su do kraja prvenstva dva, tri kola, ali iza nas je tek deset utakmica, a ispred nas još 26. Dakle, ajmo polako, korak po korak, kao i do sad.
I to je rekao Valdas, trezven i vrlo pragmatičan čovjek s Baltika, koji je u cijelom tom smirivanju euforije ipak rekao i ovo:
– Zadržimo li ovakav pristup radu i treninzima, budemo li svakoj utakmici pristupali kao da nam je zadnja, kao da je najvažnija, ovoj momčadi nebo je limit!
I tu, zapravo, dolazimo do ključnog dijela priče. I do ključnih pitanja. Koliko je, zaista, dobra ova Gorica? Koliko je realno ovo što se događa, ova bajkovita situacija u kojoj je Gorica u ozbiljnoj igri čak i za sami vrh tablice? I koliko može potrajati?
Odgovora na ta pitanja, pogotovo u jednom ovako ludom vremenu u kojem živimo, nemoguće je dati. Međutim, u ovom trenutku stvari izgledaju prilično dobro. U deset utakmica ove sezone Gorica ima sedam pobjeda, remi i gostujuće poraze kod Osijeka i Dinama. Pa će tablica reći da Gorica ima 22 boda, četiri manje od Osijeka, koji ima dvije utakmice više, ali i od Dinama, koji ima jednu utakmicu više. Po dvaput su padali Šibenik i Varaždin, po jedanput Hajduk, Slaven Belupo i Lokomotiva, onaj jedan je stigao protiv Istre 1961, a u svemu tome Gorica, sasvim realno, nije odigrala – ništa posebno.
Gorica je skupila već sedam pobjeda ove sezone, uz samo dva poraza… Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL
Bilo je sjajnih trenutaka, prekrasnih golova, velikih pobjeda, odličnih razdoblja u igri… Međutim, teško je s ove distance izdvojiti neku utakmicu u kojoj je Gorica svih 90 minuta izgledala onako kako trener Dambrauskas želi, bez faza u igri koje očito mogu biti bolje. Uostalom, Varaždin je u ponedjeljak postao prvi protivnik ove sezone od kojega Gorica nije primila gol! Dakle, u jednoj rečenici – ovo je jako dobro, ali može i puno bolje.
I to je, zapravo, najveći zalog za optimizam. Imaš 22 boda, skupio si već sedam pobjeda, a pritom izgledaš kao da si daleko od svog maksimuma. Statistički gledano, Gorica najbolje koristi svoje šanse od svih momčadi u ligi, s najvećim postotkom uspješnosti, a ima i Kristijana Kahlinu, koji često “izvadi” momčad sjajnim reakcijama u situacijama koje se u nogometu nazivaju zicerima. I tu je dio tajne uspjeha, tu je dio objašnjenja kako je moguće da Gorica i uz prezentacije koje nisu impresivne osvaja gomilu bodova.
I nije to slučajno, koliko god se čini da u takvoj situaciji velikim dijelom ovisiš o sreći. Ne, jer tu je prije stvar u koncepciji i sustavu igre, o detaljima koji čine razliku, o treneru s idejom… I hrabrom treneru, koji uvijek, bez obzira na okolnosti, želi postići gol više od protivnika, ići na pobjedu. Svjestan je pritom da će mu se to ponekad i obiti o glavu, kao što se dogodilo u Osijeku, ali takav pristup zasad donosi neusporedivo puno više dobrog nego lošeg.
– Umjesto dva remija, bolje je imati pobjedu i poraz. Tri boda su bolja nego dva – razmišlja Dambrauskas, što se jasno vidi i na terenu.
Trener Valdas Dambrauskas skupio je već 11 prvenstvenih pobjeda na klupi Gorice… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
Gorica je hrabra, borbena, njezina igra ima red i poredak, ali prostora za napredak ima jako puno. Uostalom, nakon svake pobjede trener govori prije svega o stvarima koje nisu bile dobre, o želji da kroz treninge unaprijedi igru Gorice na svim razinama, a dosadašnja iskustva govore da 43-godišnji litavski strateg itekako zna kako se to radi.
– Želim kroz svaki trening podizati svakog svog igrača individualno, a time će profitirati i momčad – još je jedan od postulata kojih se drži Valdas.
Gledajući pojedinačni napredak dobrog dijela igrača u posljednjih pola godine, dojam je da uspijeva u onome što je naumio, da radi upravo to. Ako je svaki igrač danas za nijansu bolji nego jučer, i momčad je za nijansu bolja. I bit će, logično, sve bolja, i bolja, i bolja… Kad se do kraja uhodaju automatizmi, kad igrači steknu još malo samopouzdanja, kad se oslobodi malo više kreativnosti prema naprijed. Kad se sve to dogodi – lijepo je rekao trener – nebo je granica.
– Nije mi ovo neobična situacija, navikao sam se kroz karijeru biti na vodećim pozicijama na tablici – kazao je trener Valdas nakon pobjede protiv Varaždina, teškom mukom izborene.
Međutim, upravo takve pobjede i vode tamo gdje Gorica želi biti. U vrhu, na mjestima koja vode u Europu. Iako, kad pogledaš tablicu, kad shvatiš da Gorica doista može biti samo sve bolja i bolja, kad osvijestiš da je Gorica pronašla način kako pobjeđivati one s dna tablice i dokazala da i dalje može igrati s “velikima”, svašta čovjeku može pasti napamet. Evo, recimo, sjetiti se sezone 2015./16. u engleskom nogometu, spominjati nezaboravnu sezonu malog Leicestera u ovom kontekstu, nije nimalo u skladu s onim o čemu govori Valdas, sa smirivanjem euforije, ali što nas briga… Mi navijači valjda imamo pravo sanjati.
Kristijan Lovrić predvodi Goricu i ove sezone, prvi je strijelac kluba sa sedam golova… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
I maštati. Da će se Osijek i Dinamo “tući” međusobno u teškaškom duelu, a da će Gorica igrati, raditi, skupljati bodove i vrebati iz prikrajka. I možda, eventualno, u nekom ludom raspletu, u završnicu sezone ući kao jedan od kandidata za vrh. Zvuči ludo, čak i nezamislivo da će ovo potrajati toliko dugo, da Gorica neće doživjeti poneki pad, loše razdoblje tijekom sezone, ali s ovakvom skupinom igrača, s ovakvim stručnim stožerom i ovakvim klupskim menadžmentom, ništa ne djeluje nemoguće…
Turopoljski Leicester? Dobro, ljudi, nemojmo se ipak toliko zanositi… Ili?
Sport
Bitka za finale: Na terenu jedan “Goričanin”, na tribinama barem dvojica…
Hrvatska rukometna reprezentacija će u petak od 17.45 sati krenuti u lov na finale Europskog prvenstva, a svoje adute imat će i Gorica. Luka Lovre Klarica bivši je igrač našega klupa, a bit će tamo i aktualni trener i direktor…
Godinama smo se, u trenucima velikih rukometnih fešta potkraj siječnja, ponosili činjenicom da je Zlatko Horvat, dugogodišnji reprezentativac, u jednom dijelu svoje karijere nosio i dres Gorice. Igrač koji je sve do same završnice svoje karijere bio “Zagrebov Francesco Totti” pomogao je Gorici u kvalifikacijama za ulazak u prvu ligu i godinama kasnije samo s pozitivnim dojmovima pamtio taj dio svoje karijere.
Imali smo u reprezentaciji i Iliju Brozovića, igrača koji je u Goricu stigao iz Metkovića i sam sebi otvorio put prema onome što je slijedilo. Prvo dres Zagreba, pa Bundesliga, pa reprezentacija… Brozović se usput i školovao na velikogoričkom Veleučilištu, kreirao ozbiljnu emociju prema ovoj sredini, a zbog svega toga i on je svih ovih godina bio “naš”.
U takvom statusu danas je, u trenucima kad hrvatska rukometna reprezentacija gradi put prema povijesnom rezultatu na Europskom prvenstvu, i “naš” Luka Lovre Klarica. Bio je do prije nekoliko dana i Zvonimir Srna, također bivši igrač Gorice, ali on je zbog ozljede otpao do daljnjeg. Klarica je, s druge strane, i dalje tu, spreman uskočiti.
– Klarica je bio s nama tu jednu sezonu, mislim da se radilo o sezoni 2018/19., došao je na posudbu iz Zagreba, a i sezonu poslije nam je došao pomoći i u europskim utakmicama na početku sezone. Što pamtim? Prije svega da je riječ o top dečku! Miran, čak i malo povučen… Iskreno, ne mogu se sjetiti jesam li ga ikad čuo da je opsovao, da se naljutio. Ma baš jako dobar dečko. Družili smo se i izvan terena, znali smo i pogledati koju tekmu kod Panadića, popiti kavu ili nešto drugo… – priča nam vječni kapetan Gorice Hrvoje Ceković.
– Rukometno gledano, vidio se i u tim danima potencijal, jer bio je visok, dobre konstitucije, snažnog šuta i dobre finte, ali tad je bio jako mlad. Rekao bih i da je bio nezreo u nekim situacijama, vidjelo se da mu nedostaje iskustva, a to je dobio i kroz tu našu zajedničku godinu, ali posebno u godinama koje su slijedile, u dresu Zagreba – dodao je Ceki.
Matej Mišković radio je čuda s klincima iz Dugog Sela, uključujući i Kuzmanovića, s brojem 12 na slici…
U goričkom rukometnom taboru s posebnom pozornošću prate Europsko prvenstvo, što zbog Klarice i Srne, što zbog svih ostalih, ali u velikoj mjeri i zbog Dominika Kuzmanovića i Zlatka Raužana. Naime, trener Gorice Matej Mišković bio je prvi trener Kuzmanoviću u RK Poletu iz Brckovljana, a ubrzo su zajedno prešli u RK Dugo Selo, gdje ih je dočekao mali Raužan. Veze su ostale snažne, čak i obiteljske, pogotovo s Kuzmanovićem, koji je poslao dvije ulaznice za finale. Uz Miškovića, prema Danskoj je krenuo i direktor Vlado Malbašić, pa će trening u petak voditi kapetan Ceki.
– Sve smo dogovorili s trenerom, odradit ćemo svoje od 16.30 sati, ali morat ćemo malo i požuriti, s obzirom da polufinale s Njemačkom kreće od 17.45 sati – kaže v. d. trenera.
Stol kod Panadića bit će rezerviran, a optimizam prisutan.
– Imali smo dobar ždrijeb na ovom EP-u, sve se dobro posložilo, moramo priznati da je tako, ali bez obzira na to, sve osim onog poraza od Švedske bilo je izvrsno. Nije lako nikoga dobiti na ovakvim turnirima, pokazuje to i Švicarska, koja je izbacila Švedsku, ali mi smo dobili sve što smo morali dobiti i generalno stvarno dobro izgledamo. Izbornik Sigurdsson jako dobro to vodi, svima daje šansu, koristi sve igrače, a to je pozitivno. I vjerujem da imamo šansu protiv Njemačke – zaključio je Ceki.
Ajmo, Hrvatska!
Stolnotenisači Velike Gorice su u 7.kolu (prvo kolo u nastavku prvenstva) prošle subote (24.01.2026.) pobijedili u gostima momčad STK AL’21 Zagreb rezultatom 4:3 i tako produžili seriju na 10 pobjeda. Susret je bio izjednačen, ali dvije pobjede Domagoja Elgera, jedna Marka Habijanca i pobjeda u paru bile su dovoljne za desetu pobjedu u seriji.
Velika Gorica, 29.01.2026. Prva HL Zapad (m) -07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 29.01.2026. Prva HL Zapad (m) -07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gorički stolnotenisači u idućem 08. kolu (subota, 31.01.2026.) imaju doma dupli program: 11.sati HSTK Velika Gorica – STK Sveta Nedjelja; 14 sati HSTK Velika Gorica – STŠK Dugo Selo.
Velika Gorica, 29.01.2026. Prva HL Zapad (m) -07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Seniorke Velike Gorice (9 1 8 8:35 10) imaju, kao i muški, u istim terminima dva susreta: 11 sati HSTK Velika Gorica – STK Opatija-08; 14 sati HSTK Velika Gorica – STK Crikvenica.
Galerija fotografija
1.HL muški zapad – 07.kolo
STK AL’21 Zagreb – HSTK Velika Gorica 3:4.
Rezultati 07.kola: Luka Tepeš – Ante Jakić 3:1, Aldin Džaferović – Domagoj Elger 2:3, Viktorgrantverger – Marko Habijanec 3:1, Tepeš / Grantverger – Elger / Habijanec 1:3, Tepeš – Elger 2:3, Grantverger – Jakić 3:0, Džaferović – Habijanec 0:3.
Poredak: 1. HSTK Velika Gorica (10 10 0 40:12 20), 2. STK Libertas Marinkolor 2 (10 8 2 37:13 18), 3. STK Zabok (10 8 2 34:17 18), …
-
Vijestiprije 5 danaEKSKLUZIVNO Naša sugrađanka iz Clevelanda – “Ljudi paničare, trgovine su prazne”
-
Sportprije 2 danaZlatko i životno djelo: Motorna pila, zviždaljka, rešetka i (ne)sretne ljubavi…
-
Sportprije 2 dana‘Mraclin po svemu može i u viši rang! A ovaj posao ponekad frustrira…’
-
Sportprije 2 danaCITY ANKETA Reakcije Goričana na rukometno polufinale: Srce mi je stalo, ali nije mi žao!