Sport

Turopoljska samba: ‘Ovdje, 10.000 kilometara od kuće, pronašao sam novi dom’

Caio da Cruz Oliveira Queiroz je 18-godišnji brazilski napadač, prvi Brazilac u novijoj eri HNK Gorice. Blista u dresu juniorske momčadi u 1. HNL i čeka svoju šansu u prvoj momčadi našeg prvoligaša…

Objavljeno

prije 4 godine

6. listopada 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

Iz svih kutaka planete stizali su posljednjih godina igrači u redove rastuće HNK Gorice. I Uganda i Gruzija, i Armenija i Irana, i Gabon, i Estonija, i Liberija, imale su, između ostalih, svoje ljude u goričkoj svlačionici, a jedna nogometna nacija poput Brazila – nikad! Sve dok u grad nije stigao Caio da Cruz Oliveira Queiroz…

– Dolazim iz grada Serra, grada na jugoistoku Brazila, na obali Atlantika, kojeg bih mogao usporediti sa Splitom. Imamo jako puno pješčanih plaža, klima je vrlo ugodna… Tamo su mi majka, otac, dva brata i sestra od tri godine. Svi mi nedostaju, ali ona najviše, ona je moja bebica – priča nam 18-godišnji mladić s frizurom koju je nemoguće ne primjetiti.

U tu kategoriju spada i njegova nogometna vještina, ni nju ne možeš ne primjetiti, pogotovo kad dojam pojača statistika; za juniore Gorice je u 1. HNL u prvih pet utakmica zabio sedam golova, uz tri asistencije. Onako na prvu, čini se da je riječ o igraču koji je za nivo-dva iznad te lige…

– Dobro, ne bih baš rekao da je ta liga prelagana za mene, , ali zasad baš ide jako dobro. Međutim, uvijek može bolje. Želim zabijati i po tri gola po utakmici, zašto ne?! I spreman sam naporno raditi da do toga i dođem – priča nam Caio Cruz u klupskom kafiću, na “klimavom” engleskom.

– Sad je još i dobro kako je bilo u početku. Kad sam došao, nisam znao ni riječi engleskog, ali pokušavam što brže i što više napredovati, učim ga i na internetu… Nije lako, jer u Brazilu rijetki govore engleski, pa sam i ja krenuo od nule. Hrvatski? O ne, to je preteško za mene, ha, ha… Kad slušam dečke u svlačionici, čini mi se ludo i zamisliti da se to može naučiti…

Prvi gorički Brazilac došao je u naš grad na mala vrata, u zimu ove godine, i to kao potpuna nepoznanica, ali s kvalitetom koja je odmah upadala u oko. I s pričom koja je tražila svoje mjesto radnje.

– Nisam prerano počeo s nogomet, s devet ili deset godina. Kao dijete nisam ni volio nogomet, ali kad je brat Thales krenuo trenirati, morao sam i ja, jer stariji brat uvijek je idol… A kad sam krenuo, nisam stao – smije se Caio i nastavlja svoju štoriju:

– Počeo sam igrati u lokalnoj nogometnoj akademiji, pa otišao u FC Porto Vitoria, iz koje sam se prvi put okušao u Europi. Bio sam u Red Bull Salzburgu, igrao prijateljske utakmice i trenirao, ali kao maloljetnik nisam mogao dobiti papire i vratio sam se u Brazil, ovoga puta u Vasco da Gamu, da bi se nakon devet mjeseci vratio u Porto Vitoriju. U zimu 2020. otišao sam u španjolski Cadiz, no tad je krenulo ono ludilo s koronom i opet sam se vratio kući. Pokušao sam zatim i u francuskom Dijonu, tamo su me željeli zadržati, no opet je zapelo na administraciji. I tad se moj agent javio s novom opcijom, s HNK Goricom.

Glavni klupski skaut Filip Šelendić procijenio je da mladić zaslužuje šansu i sve je vrlo brzo bilo jasno. Cruz je potpisao ugovor do 2023. godine i otišao na posudbu u Kurilovec, odigrati proljeće u 3. HNL. Krenuo je brutalno, zabio pet komada u pet utakmica i držao Kurilovčane u vrhu. No tad se ozlijedio, propustio je ostatak polusezone, a Kurilovčani su bez njega potonuli… Ovu sezonu zasad odrađuje u juniorima Gorice, i to odlično.

– Da, odluka je u klubu bila da pomognem juniorima u 1. HNL, ali i da im budem tu, na oku. Dio tjedna treniram s prvom momčadi, a onda se vraćam u juniore, za koje vikendom i igram. I to mi savršeno odgovora, jer treba mi utakmica, želim što više prilika da pokažem koliko mogu, da pomognem klubu na svaki način.

Trenutak u Cruzovu životu je takav da može pucati od samopouzdanja.

– Ja želim osvojiti prvenstvo! Od tog cilja krećem, na taj način želim pomoći klubu. Bez obzira je li to s juniorima ili u prvoj momčadi, želim dati svoj doprinos u svakoj utakmici.Naporno radim svaki dan zato što želim otići daleko. Želim velike momčadi, velike lige, velika natjecanja, velike golove… I neka sve to bude s Goricom, ne bih se bunio – smije se mladi Brazilac.

Dok priča, rijetko Caio skida osmijeh s lica. Sretan je i zadovoljan u srcu Turopolja.

– Jako sam sretan ovdje. Volim ove ljude, ovaj grad, ovaj klub… Sve mi se sviđa, nemam niti jednu zamjerku. Volim otići u šetnju s prijateljima iz kluba, odemo na ručak ili večeru… Nas četvorica suigrača i živimo zajedno, što je jako dobro i za naše razumijevanje na terenu, za zbližavanje. No cijela je juniorska momčad takva, to je jako dobra grupa s velikim zajedništvom i užitak je biti dio svega toga – priča Caio.

Pronašao je, eto, svoj novi dom gotovo deset tisuća kilometara daleko od Serra, ali roditelji se ne moraju brinuti za njega…

– Znam da su često brazilski nogometaši sinonim za noćni život i tulumarenje, ali ja nisam jedan od tih. Ne pijem, ne pušim, pijem jedino vodu i sok… Sve podređujem tome da budem spreman i fokusiran na treningu i utakmici. I zato volim dobro odmoriti kad mogu, biti sam sa sobom, gledati filmove i serije… – govori Cruz.

A s vremena na vrijeme, onako za dušu, uključi i ritmove brazilske sambe.

– Da, plešem sambu, naravno! Ako si Brazilac, moraš plesati sambu, to je dio nacionalne kulture. Ja sam je naučio plesati valjda čim sam prohodao, budući da mi je otac glazbenik, svira bubnjeve i majstor je za sambu. Po cijele dane doma su nam svirali ti ritmovi, tako da mogu reći da mi je samba u krvi. Sviđa mi se i hrvatska glazba, nije loša. Naravno, ništa ne razmijem, ali svejedno ja plešem. I onda me suigrači čudno gledaju, ha, ha…

Protivnici ga za to vrijeme gledaju sad već i sa strahom, a on zabija, asistira, dribla… Pleše sambu na terenu. I čeka šansu da je zapleše i na prvoligaškim terenima.

– Naša prva momčad je jako, jako dobra, užitak je biti dio svega toga i jedva čekam da prilika dođe!

Četiri brazilska asa kao idoli, a najbolji je…
Nemam jednog idola, nego četvoricu, i svi su Brazilci: Ronaldinho Gaucho, Ronaldo Fenomeno, Romario i Neymar. Tko je najbolji od njih? Uh, teško pitanje… Ronaldinho je igrao drukčiji nogomet od svih ostalih, Ronaldo je bio kombinacija snage, brzine i vještine, ali gledao sam puno i Romarija na YouTubeu… Kakav je to igrač bio! Nemaš ga što vidjeti, onakvog sitnog, a zabija takvom lakoćom…

Eduardo da Silva kao poveznica…
Naravno da sam išao “guglati” kad se pojavila mogućnost da odem u Goricu, informirao sam se i o državi, i o gradu, i o klubu… No znao sam gdje idem, jer znam priču Eduarda da Silve, kako je došao ovdje i postao reprezentativac, otišao u veliki Arsenal…

Frend Junior iz seniora
Najbolji prijatelj u klubu mi je Junior Martinsson! Puno je stariji od mene, 11 godina, u šali ga zovem ‘tata’, ali na prvu smo nekako ‘kliknuli’ i postali baš dobri.

Povezane teme:caio cruz HNK GORICA hotnews

Sport

Više od 400 natjecatelja iz Slovenije, Mađarske i Hrvatske dolazi na 2. GORICA OPEN

Borilačke vještine pokazat će borci starosti do 18 godina

Objavljeno

prije 3 sata

11. rujna 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Ove subote 13. rujna Karate klub Velika Gorica je domaćin međunarodnog karate turnira “2. GORICA OPEN” na kojem će nastupiti više od 400 natjecatelja iz Slovenije, Mađarske i Hrvatske.

Mjesto održavanja je velika dvorana srednje Strukovne škole u Velikoj Gorici, u kojoj će borilačke vještine pokazati borci u kategorijama do mlađih seniora.

Početak turnira je u 10 sati, a samo otvorenje natjecanja je u 11:30 sati.

– Pozivamo sve zainteresirane da ovu subotu dođu u dvoranu Srednje strukovne škole, upoznaju se sa karateom te podrže naše mlade borce – pozivaju iz kuba.

Nastavite čitati

Sport

Pukla petarda na kišnom Udarniku, Kurilovec melje i trpa u Kupu!

Nogometaši Kurilovca pobijedili su Oriolik iz Oriovca 5-0 u šesnaesti finala Kupa Hrvatske, čime su došli na gol-razliku 17-2 u dvije utakmice u ovom natjecanju, u kojem bi sljedeći protivnik mogla biti Istra 1961

Objavljeno

prije 18 sati

11. rujna 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dvije utakmice, dvije impresivne pobjede, čak 17 zabijenih i samo dva primljena gola. Točno tako, najsažetije moguće, izgleda dosadašnji put nogometaša Kurilovca u Kupu Hrvatske. NK Zemunik teško je nastradao u prekolu, završilo je čak 12-2, a ove srijede poslijepodne na red je došao NK Oriolik iz Oriovca. Klub iz petoga ranga, pa je valjda prigodno bilo utrpati mu pet komada…

Meteorološke najave bile su puno lošije od onoga što se doista događalo na nebu ove srijede, budući da kiša ipak nije padala cijeli dan, pa je i kurilovečki travnjak bio u vrlo pristojnom stanju. Pristojna je bila i posjeta, reagirali su Velikogoričani i Kurilovčani na pozive iz kluba, pa je čak i unatoč nikakvom vremenu nekoliko stotina ljudi došlo popratiti pokušaj Senadovih igrača da naprave još jedan korak naprijed u Kupu.

A oni su ga napravili takvom impresivnom lakoćom da je to bilo divota za gledati. Sigurni, mirni, efikasni, čvrsti otraga… Pola sata trebalo je Kurilovčanima da dođu do vodstva, da probiju blok gostiju iz Oriovca, a prvi je u tome uspio Nigerijac Mak Goziembah. Seriju je nastavio Luka Sedlaček, koji je u 40. minuti realizirao najstrožu kaznu i poduplao kurilovečko vodstvo.

S tim rezultatskim kapitalom, ali i sa spoznajom da su naprosto bolja momčad, Kurilovčani su otišli na predah. A čim su se s njega vratili, povećali su svoje vodstvo. Već u prvoj minuti nastavka Fabijan Starčević je i definitivno riješio utakmicu trećim golom, da bi nakon sat vremena igre svoje ime na listu strijelaca upisao i Antonio Novak.

Tih 4-0 stajalo je na semaforu sve do 82. minute, kad je razigrani Sedlaček pogodio i drugi put te zaokružio konačnih Kurilovec 5, Oriolik 0. Uvjerljivo, sigurno, dominantno, frajerski… Eto, baš tako su trener Harambašić i njegovi igrači odradili ovaj posao, pa se i više nego zasluženo plasirali među 16 najboljih u ovom natjecanju.

U sljedećoj rundi Kurilovčani će ići na boljega iz okršaja Neretve iz Metkovića i pulske Istre 1961. Za očekivati je, naravno, da će na Udarnik stići Puljani. Točnije, da će opet doći Puljani… Naime, Kurilovec je u ovoj fazi kupa bio već nekoliko puta, svaki put je išao na prvoligaša, jedanput na Osijek, jedanput na Goricu, jedanput na Slaven Belupo, a krajem rujna 2019. na – Istru. Završilo je 3-2 za goste, bilo je čupavo, a sad bi se mogla ukazati i nova prilika…

Međutim, za početak se treba okrenuti nedjelji koja dolazi i domaćem ogledu sa Zagorcem iz Krapine, vodećom momčadi 3. NL Centar, na čijoj klupi sjedi Perica Vidak.

Nastavite čitati

Sport

U gostima u Novskoj: Šokantan minus, povišene tenzije, veteran, klinac i – pobjeda!

Nogometaši Gorice pobijedili su Libertas u Novskoj 3-1 i plasirali se u osminu finala SuperSport Kupa Hrvatske. Dvaput je pogađao Erceg, dvaput je asistirao Kučiš, bilo je i nervoze, a na kraju slijedi – fokus na Dinamo!

Objavljeno

prije 18 sati

11. rujna 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Cijeli je dan bio neki tmuran, namrgođen, kiša nije znala bi li padala ili ne, pljuštala ili odmarala, a vijesti iz Novske govorile su da tamo – pada. Da ozbiljno pada cijeli dan, a to je u startu ukazivalo na potencijalne probleme tamo gdje ih ni po kojoj logici ne bi smjelo biti. Nogometaši Gorice, naime, išli su u prvome kolu Kupa na NK Libertas, klub iz petoga ranga, klub koji je u novo izdanje 4. NL Središte krenuo s tri vezana poraza, ali i klub koji je u prošloj rundi izbacio ponajboljeg drugoligaša Opatiju…

S uspomenama na Đakovo prošle godine, znajući da će ionako težak teren u Novskoj, stisnut na nešto manje dimenzije, nedvojbeno biti i natopljen vodom, valjalo je biti itekako oprezan, što se vrlo brzo pokazala u najkonkretnijem mogućem smislu.

Gorica je krenula u utakmicu sa Žarkovom na golu, sa stoperskom trojkom Perić – Josić – Leš te sa Tronteljem i Durakovićem na bokovima. Sredinu su držali Bakić i Kučiš, ispred njih operirali su Fiolić i Pelko, a u vrhu napada krenuo je Erceg. Ukratko, ozbiljan sastav, koliko god bio osvježen mlađim igračima i onima kojima su potrebne utakmice nakon stanke…

Taj se sastav u probleme uvalio već u sedmoj minuti, kad je Ivan Kovačević zabio gol svoje karijere. Napadač Libertasa pogodio je iz velike daljine, s više od 25 metara, šokirao je prvoligaša i kreirao trenutak koji će još dugo pamtiti.

Proporcionalno razini šoka rasla je i nervoza u redovima Gorice, koja je dominirala terenom od prve sekunde. Međutim, teren nikako nije bio saveznik momčadi koja je uletjela u nervozu, čvrsti domaćin dobro se branio, da bi sredinom prvog dijela – eruptiralo! U jednom trenutku krenula je kavga na terenu, naguravanje u koje su se uključile i obje klupe, da bi sve bilo razriješeno žutim kartonima za pomoćnog trenera Gorice Mensura Mujdžu i službenog predstavnika domaćeg sastava.

Sve je izglađeno do poluvremena, kad je savjetnik za sportska pitanja Boštjan Blažinčič domaćinima poklonio 20 lopti, ali do tad se još štošta događalo na travnjaku…

Gorica je do izjednačenja konačno došla u 42. minuti, nakon što je 18-godišnji Stjepan Kučiš dao krasnu dubinsku loptu za Antu Ercega. Majstor Erca umirio je loptu i iz drugog dodira prebacio domaćega golmana. Nije ga, međutim, uspio prevariti i u 45. minuti, kad je Gorica došla u idealnu priliku za preokrene rezultat već do poluvremena. Dosuđen je jedanaesterac za Goricu, loptu je namjestio upravo Erceg, no – ništa od toga.

Na poluvremenu su svoj nastup završili Pelko i Bakić, a umjesto njih ušli su Kavelj i Čuić. Upravo su njih dvojica iskreirala drugi gol, sad konačno za preokret, u 68. minuti. Kavelj je bio asistent, a Čuić je loptu poslao u mrežu. Sve je bilo riješeno osam minuta poslije, kad je konačnih 3-1 postavio ponovno Erceg, i to ponovno na asistenciju mladog i očito vrlo zanimljivog Stjepana Kučiša…

– Najvažnije je što smo prošli dalje. Uvjeti su bili dosta teški s obzirom na stanje terena, ali zadovoljan sam pristupom i karakterom svakog pojedinca koji je nastupio. Kup je to, pa još gubiš 1-0… Ali dobro, imali smo ogromnu dominaciju, jako puno opasnih situacija, promašili smo i taj jedanaesterac, no na kraju smo došli do rutinske pobjede. Sad se treba odmoriti i pripremiti za Dinamo – rekao je trener Gorice Mario Carević u zaključku ovog kišnog, ali na kraju uspješnog putovanja u Novsku.

Nastavite čitati

Sport

Mraclin prekida crni niz – Kup NSZŽ donosi novo lice?

Objavljeno

prije 20 sati

10. rujna 2025.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Nakon tri vezana prvenstvena poraza činilo se da je Mraclin u teškoj situaciji, ali Kup NSZŽ-e donio je ipak drugačiju priču. Nakon Lonje u gostima, na Grabi je pala Sava iz Samoborskog Strmca.
U osmini finala gledali smo borbenu i gotovo ravnopravnu utakmicu, no domaći su pokazali čvrst karakter i pronašli način kako prelomiti dvoboj. U završnici prvog dijela Toni Borovac udarcem glavom dovodi Mraclin u vodstvo, da bi u samoj završnici susreta stoper Ivan Rajić, nakon ubačaja iz kornera, također glavom zakucao loptu iza leđa nemoćnog vratara Velijevića.
Detalji su odlučili, ali Mraclin je u Kupu ponovno pokazao srce i čvrstinu. I dok se u prvenstvu još traži izlaz iz krize, Kup je postao teren na kojem Grabi raste optimizam i samopouzdanje. Četvrtfinale je tu – i Mraclin ponovno diše punim plućima?

1/8 FINALA KUP NSZŽ

MRACLIN – SAVA (S) 2:0

SRC Nova graba. Gledatelja 45. Sudac: Kokot (Vrbovec). Pomoćnici: Jantoljak i Baša.

STRIJELCI: 1:0 – Borovac (45), 2:0 – Rajić (90).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović (od 89. Đurašić), J. Domitrović, Strunje, Rajić, B. Dandić, Ivanković, Matić, Tokić, Borovac (od 67. Smajić), Hajduk. Trener: Saša Sabljak.

SAVA (S): Velijević, Marić, Ilakovac, Gulija, Jurković (od 67. Morić), Alshamrani (od 46. Petravić), Mrkus, Geofelnik (od 81. R. Husta), Šešerko (od 81. Macan), V. Husta, Jambreuš (od 81. Galic). Trener: Vladimir Tuweg.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Održan 15. rukometni turnir Velika Gorica u organizaciji HRK Gorica

Objavljeno

prije 1 dan

10. rujna 2025.

Objavio/la

David Jolić

Tradicionalni 15. rukometni turnir Velika Gorica za mlađe dobne skupine u organizaciji Hrvatskog rukometnog kluba Gorica održan je od 05. do 08. rujna u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici.