Sport

Turopoljska samba: ‘Ovdje, 10.000 kilometara od kuće, pronašao sam novi dom’

Caio da Cruz Oliveira Queiroz je 18-godišnji brazilski napadač, prvi Brazilac u novijoj eri HNK Gorice. Blista u dresu juniorske momčadi u 1. HNL i čeka svoju šansu u prvoj momčadi našeg prvoligaša…

Objavljeno

prije 4 godine

6. listopada 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

Iz svih kutaka planete stizali su posljednjih godina igrači u redove rastuće HNK Gorice. I Uganda i Gruzija, i Armenija i Irana, i Gabon, i Estonija, i Liberija, imale su, između ostalih, svoje ljude u goričkoj svlačionici, a jedna nogometna nacija poput Brazila – nikad! Sve dok u grad nije stigao Caio da Cruz Oliveira Queiroz…

– Dolazim iz grada Serra, grada na jugoistoku Brazila, na obali Atlantika, kojeg bih mogao usporediti sa Splitom. Imamo jako puno pješčanih plaža, klima je vrlo ugodna… Tamo su mi majka, otac, dva brata i sestra od tri godine. Svi mi nedostaju, ali ona najviše, ona je moja bebica – priča nam 18-godišnji mladić s frizurom koju je nemoguće ne primjetiti.

U tu kategoriju spada i njegova nogometna vještina, ni nju ne možeš ne primjetiti, pogotovo kad dojam pojača statistika; za juniore Gorice je u 1. HNL u prvih pet utakmica zabio sedam golova, uz tri asistencije. Onako na prvu, čini se da je riječ o igraču koji je za nivo-dva iznad te lige…

– Dobro, ne bih baš rekao da je ta liga prelagana za mene, , ali zasad baš ide jako dobro. Međutim, uvijek može bolje. Želim zabijati i po tri gola po utakmici, zašto ne?! I spreman sam naporno raditi da do toga i dođem – priča nam Caio Cruz u klupskom kafiću, na “klimavom” engleskom.

– Sad je još i dobro kako je bilo u početku. Kad sam došao, nisam znao ni riječi engleskog, ali pokušavam što brže i što više napredovati, učim ga i na internetu… Nije lako, jer u Brazilu rijetki govore engleski, pa sam i ja krenuo od nule. Hrvatski? O ne, to je preteško za mene, ha, ha… Kad slušam dečke u svlačionici, čini mi se ludo i zamisliti da se to može naučiti…

Prvi gorički Brazilac došao je u naš grad na mala vrata, u zimu ove godine, i to kao potpuna nepoznanica, ali s kvalitetom koja je odmah upadala u oko. I s pričom koja je tražila svoje mjesto radnje.

– Nisam prerano počeo s nogomet, s devet ili deset godina. Kao dijete nisam ni volio nogomet, ali kad je brat Thales krenuo trenirati, morao sam i ja, jer stariji brat uvijek je idol… A kad sam krenuo, nisam stao – smije se Caio i nastavlja svoju štoriju:

– Počeo sam igrati u lokalnoj nogometnoj akademiji, pa otišao u FC Porto Vitoria, iz koje sam se prvi put okušao u Europi. Bio sam u Red Bull Salzburgu, igrao prijateljske utakmice i trenirao, ali kao maloljetnik nisam mogao dobiti papire i vratio sam se u Brazil, ovoga puta u Vasco da Gamu, da bi se nakon devet mjeseci vratio u Porto Vitoriju. U zimu 2020. otišao sam u španjolski Cadiz, no tad je krenulo ono ludilo s koronom i opet sam se vratio kući. Pokušao sam zatim i u francuskom Dijonu, tamo su me željeli zadržati, no opet je zapelo na administraciji. I tad se moj agent javio s novom opcijom, s HNK Goricom.

Glavni klupski skaut Filip Šelendić procijenio je da mladić zaslužuje šansu i sve je vrlo brzo bilo jasno. Cruz je potpisao ugovor do 2023. godine i otišao na posudbu u Kurilovec, odigrati proljeće u 3. HNL. Krenuo je brutalno, zabio pet komada u pet utakmica i držao Kurilovčane u vrhu. No tad se ozlijedio, propustio je ostatak polusezone, a Kurilovčani su bez njega potonuli… Ovu sezonu zasad odrađuje u juniorima Gorice, i to odlično.

– Da, odluka je u klubu bila da pomognem juniorima u 1. HNL, ali i da im budem tu, na oku. Dio tjedna treniram s prvom momčadi, a onda se vraćam u juniore, za koje vikendom i igram. I to mi savršeno odgovora, jer treba mi utakmica, želim što više prilika da pokažem koliko mogu, da pomognem klubu na svaki način.

Trenutak u Cruzovu životu je takav da može pucati od samopouzdanja.

– Ja želim osvojiti prvenstvo! Od tog cilja krećem, na taj način želim pomoći klubu. Bez obzira je li to s juniorima ili u prvoj momčadi, želim dati svoj doprinos u svakoj utakmici.Naporno radim svaki dan zato što želim otići daleko. Želim velike momčadi, velike lige, velika natjecanja, velike golove… I neka sve to bude s Goricom, ne bih se bunio – smije se mladi Brazilac.

Dok priča, rijetko Caio skida osmijeh s lica. Sretan je i zadovoljan u srcu Turopolja.

– Jako sam sretan ovdje. Volim ove ljude, ovaj grad, ovaj klub… Sve mi se sviđa, nemam niti jednu zamjerku. Volim otići u šetnju s prijateljima iz kluba, odemo na ručak ili večeru… Nas četvorica suigrača i živimo zajedno, što je jako dobro i za naše razumijevanje na terenu, za zbližavanje. No cijela je juniorska momčad takva, to je jako dobra grupa s velikim zajedništvom i užitak je biti dio svega toga – priča Caio.

Pronašao je, eto, svoj novi dom gotovo deset tisuća kilometara daleko od Serra, ali roditelji se ne moraju brinuti za njega…

– Znam da su često brazilski nogometaši sinonim za noćni život i tulumarenje, ali ja nisam jedan od tih. Ne pijem, ne pušim, pijem jedino vodu i sok… Sve podređujem tome da budem spreman i fokusiran na treningu i utakmici. I zato volim dobro odmoriti kad mogu, biti sam sa sobom, gledati filmove i serije… – govori Cruz.

A s vremena na vrijeme, onako za dušu, uključi i ritmove brazilske sambe.

– Da, plešem sambu, naravno! Ako si Brazilac, moraš plesati sambu, to je dio nacionalne kulture. Ja sam je naučio plesati valjda čim sam prohodao, budući da mi je otac glazbenik, svira bubnjeve i majstor je za sambu. Po cijele dane doma su nam svirali ti ritmovi, tako da mogu reći da mi je samba u krvi. Sviđa mi se i hrvatska glazba, nije loša. Naravno, ništa ne razmijem, ali svejedno ja plešem. I onda me suigrači čudno gledaju, ha, ha…

Protivnici ga za to vrijeme gledaju sad već i sa strahom, a on zabija, asistira, dribla… Pleše sambu na terenu. I čeka šansu da je zapleše i na prvoligaškim terenima.

– Naša prva momčad je jako, jako dobra, užitak je biti dio svega toga i jedva čekam da prilika dođe!

Četiri brazilska asa kao idoli, a najbolji je…
Nemam jednog idola, nego četvoricu, i svi su Brazilci: Ronaldinho Gaucho, Ronaldo Fenomeno, Romario i Neymar. Tko je najbolji od njih? Uh, teško pitanje… Ronaldinho je igrao drukčiji nogomet od svih ostalih, Ronaldo je bio kombinacija snage, brzine i vještine, ali gledao sam puno i Romarija na YouTubeu… Kakav je to igrač bio! Nemaš ga što vidjeti, onakvog sitnog, a zabija takvom lakoćom…

Eduardo da Silva kao poveznica…
Naravno da sam išao “guglati” kad se pojavila mogućnost da odem u Goricu, informirao sam se i o državi, i o gradu, i o klubu… No znao sam gdje idem, jer znam priču Eduarda da Silve, kako je došao ovdje i postao reprezentativac, otišao u veliki Arsenal…

Frend Junior iz seniora
Najbolji prijatelj u klubu mi je Junior Martinsson! Puno je stariji od mene, 11 godina, u šali ga zovem ‘tata’, ali na prvu smo nekako ‘kliknuli’ i postali baš dobri.

Povezane teme:caio cruz HNK GORICA hotnews

Sport

Juniori postali seniori: Lovro Dukić i Fran Stunja potpisali prve ugovore!

Ugovore s HNK Goricom potpisala su dva dojučerašnja juniora. Lovro Dukić zasad ostaje u kadru, a Fran Stunja već je na putu za Sloveniju, gdje će skupljati iskustvo u drugoj ligi, za Mladost Dekane

Objavljeno

prije 11 sati

31. srpnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je još tamo krajem travnja svoj prvi profesionalni ugovor s HNK Goricom potpisao talentirani junior Stjepan Kučiš, 18-godišnji vezni igrač, tri mjeseca poslije isto su učinila i dva njegova suigrača iz generacije. Novi profesionalci Gorice, naime, postali su Fran Stunja i Lovro Dukić.

Mladi veznjak Lovro Dukić (19) stavio je potpis na trogodišnji stipendijski ugovor s HNK Gorica. Talentirani Velikogoričanin na Gradski stadion stigao je kao devetogodišnji dječak te je od tad dio goričke nogometne škole.

– Želim zahvaliti svojoj obitelji na podršci te Upravi kluba na ukazanom povjerenju, a na meni je sad da to opravdam. Sa seniorima sam od početka priprema, svi su me lijepo prihvatili i atmosfera u svlačionici je odlična. Veselim se početku prvenstva i svemu što slijedi u zajedničkoj budućnosti – rekao je Lovro nakon potpisa ugovora.

Dukićev vršnjak je Fran Stunja, napadač koji se juniorima Gorice priključio prije dvije godine, a prvi dio ovih ljetnih priprema odradio je sa seniorima.

– Osjećam su odlično, presretan sam jer je ovo moj prvi ugovor i to mi je definitivno dodatna motivacija da sad dajem još više od sebe. Zahvaljujem ljudima u klubu na povjerenju i ovoj velikoj prilici, a na meni je da u narednim godinama pokažem što znam i opravdam očekivanja… – rekao je Fran, koji će ove sezone seniorsko iskustvo skupljati na posudbi u slovenskom drugoligašu NK Jadran Dekani.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Trener Kova i “projekt Lojen”: Čudo od djeteta iz Gorice već prate velikani…

Lovro Lojen tek je navršio 15 godina, reprezentativac, najtalentiraniji golman u svom uzrastu, a sa zagrebačke Pešćenice u HNK Goricu je došao prošlog ljeta, kao pionir. Ovog ljeta, pak, u Goricu se vratio trener golmana Leonard Kovačić…

Objavljeno

prije 11 sati

31. srpnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Leonard Kovačić vraća se u Nogometnu školu HNK Gorica! Nakon iskustva u GNK Dinamo, preuzima ulogu koordinatora škole vratara i trenera vratara U19. Sigurni smo da će vojim iskustvom, stručnim pristupom i predanošću dodatno osnažiti rad s mladim vratarima i doprinijeti daljnjem razvoju Škole, ponosno su iz HNK Gorice objavili sredinom srpnja.

U Dinamo je Kova, kako ga zovu, i otišao iz Gorice, a svojim je radom privukao veliku pozornost u stručnim krugovima. I na Instagramu je aktivan, a poslu je maksimalno posvećen. Rijetkost je vidjeti takvu želju za radom i za dokazivanjem, koja doslovno izvire iz svake geste.

– Dinamo je emocija, moj klub od malih nogu, tamo sam stekao iskustvo koje ću uvijek nositi sa sobom. No Gorica je moj drugi dom, mjesto gdje me ljudi cijene i žele. To je za mene ogromna stvar, jer ovdje imam priliku raditi projekte koji me motiviraju. Moj povratak nije samo emotivna, nego i profesionalna odluka, budući da vidim priliku da napravimo iskorak i ostavimo trag – priča nam Kova i nastavlja:

– Želim implementirati modernu metodologiju rada s pokazateljima rezultata i kroz to razvijati mlade vratarske talente, među kojima je i jedan koji već sad odskače u hrvatskim okvirima, a to je Lovro Lojen.

E, tu smo dakle! Vratio se dečko iz Kašine, 34-godišnjak, u Goricu kako bi radio sa svim mladim vratarima, ali upravo je 15-godišnji Lojen možda i glavni razlog. Gorica je, naime, iz HAŠK-a prošlog ljeta dovela vratara koji je reprezentativac u svom uzrastu, i to neupitni, a sve procjene kažu da su mu limiti u ovom trenutku – neslućeno visoki! Ovdje govorimo o klincu koji nije samo budućnost Gorice, nego potencijalo i hrvatskog nogometa, zašto ne i hrvatske reprezentacije.

– Lovro je poseban zbog svoje tehničke i fizičke dominacije. Ima visinu, eksplozivnost, odličan rad nogu i refleks. Dominantan je na golu, kako na visokim loptama, tako i u samom branjenju gola, ali ono što ga zaista izdvaja je mentalitet. On je toliko radan i posvećen tome da svaki trening pokazuje želju za napretkom i usvajanjem novih stvari… Ta kombinacija talenta, radne etike i dominacija na golu daje nam sigurnost da uz pravi proces može dosegnuti vrhunski nivo – govori trener Kova.

Mladi golman koji je 27. srpnja navršio tek 15 godina pripada generaciji mlađih kadeta, ali već je prošle sezone branio u kadetskom HNL-u, s i po dvije godine starijim igračima na terenu.

– Izdvaja ga ta fizička dominacija, ali i potpuni nedostatak straha. Što kroz izlaske na visoke lopte, što kroz situacije jedan na jedan. Ima prirodnu sigurnost na golu, a uz to je jako važno da je posvećen radu i napretku. Njegov karakter je fantastičan, jako je pristojan dečko, discipliniran i spreman slušati. Spoj takvih fizičkih predispozicija i mentaliteta koji traži razvoj zaista je rijetkost – oduševljen je trener Kovačić.

U nogometnim krugovima Lovro Lojen nije nikakva tajna, veliki klubovi prate ga i znaju što može, a uslijed svega toga pojavljuje se i interes iz velikih europskih klubova… I oni prepoznaju potencijal za velike stvari.

– Lovro ima potencijal za najveći nivo, ali to uvijek ovisi o procesu i radu. Njegovi fizički i tehnički kapaciteti otvaraju mu vrata vrhunskog nogometa, no ono što me posebno veseli je njegov mentalitet. Nema straha, stalno želi napredovati i spreman je uložiti sve u svoj razvoj. Limiti? Iskreno, trenutačno ih ne vidim ako nastavi ovim putem. Naša je uloga da mu omogućimo pravi put i kvalitetan proces – kazao je trener Kovačić pa otkrio to će se sve događati tijekom tog procesa:

– U planu i programu rada s njim je individualni rad, odnosno vratarska kretanja i bacanja te mehanika pokreta u vratarskoj izvedbi, zatim grupni i momčadski rad, koji uključuje situacijsko prepoznavanje i djelovanje, kao i integracija u momčad kroz svih pet faza nogometne igre, uključujući branjenje gola, otvaranje igre i branjenje prostora. Tu je i kondicijski dio programa, kroz koji želimo optimizirati fizičke sposobnosti uz praćenje i djelovanje kondicijske struke.

A on sam sve 15-godišnji Lovro podnosi lako i jednostavno, sa smiješkom. I s najvećim mogućim angažmanom u svakom, ali baš svakom trenutku svakog treninga.

– Super mi je ovdje u Gorici. Tu imam i odlične trener, i odličnu momčad, a imam i sve potrebno za moj vratarski razvoj. Važno je što imam priliku braniti za starije generacije, dobiti tu vrstu boljeg podražaja – govori Lovro Lojen, koji se u Turopolje preselio iz rodne Republike Pešćenice.

– Da, s Pešćenice sam, u HAŠK-u sam krenuo i odmah sam želio biti golman, već s devet godina. Uvijek mi se sviđalo kako golmani lete, padaju, spašavaju… – objavšnjava Lovro i dodaje:

– Omiljeni vratari su mi Maignan i Donnarumma, na kojeg kažu da malo podsjećam stilom. Najdraži klub je, naravno, Milan…

Neka i završi u tim visinama, na dobrom je putu…

Nastavite čitati

Moja županija

VIDEO Marko Pancirov: ‘Zajedno sanjamo Samobor u drugoj ligi!’

Velikogoričanin na klupi Samobora radi i ostvaruje rezultate već gotovo dvije godine. Počeo je s mlađim uzrastima, koji su proslavili samoborski nogomet ove sezone, a nastavio s mladom seniorskom momčadi ovog stogodišnjaka…

Objavljeno

prije 18 sati

31. srpnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Punih stotinu godina nogomet se organizirano igra u Samoboru, cijelo jedno stoljeće postoji, živi i djeluje samoborski nogometni klub, a veliki jubilej krajem lipnja je obilježen velikom svečanošću u samoborskom Centru za mlade Bunker. Okupile su se tu generacije i generacije samoborskih nogometaša, ljudi koji su obilježili posljednju epohu nogometa u “gradu kremšnita”, a sve u organizaciji aktualnog vodstva kluba.

– Klub je osnovan 1. srpnja 1925. godine kao Hrvatski sportski klub Samobor – rekao je u svom uvodnom obraćanju aktualni predsjednik kluba Mario Vojvoda i nastavio:

– Od tada do danas prošli smo kroz različite epohe, od amaterskih početaka na livadama i igralištima koje smo uređivali vlastitim rukama, preko uspješnih sezona i natjecanja u višim ligama, sve do danas, kad s ponosom gledamo u prošlost, a s novim ambicijama u budućnost.

O onoj recentnoj prošlosti, o sadašnjosti, ali i o toj ambicioznoj budućnosti tim smo povodom odredili popričati s aktualnim trenerom prve momčadi Samobora. Marko Pancirov je 47-godišnjak iz Velike Mlake, nekoć igrač matičnog Napretka, zaprešićkog Intera i još cijelog niza turopoljskih niželigaških klubova, a danas trener koji je povukao Samobor prema naprijed. Nije česta pojava da se treneri u niželigaškom svijetu dugo zadržavaju na jednome mjestu, a Pančo će 15. rujna proslaviti cijele dvije godine u Samoboru…

– Upravo to je i najbolji odgovor na pitanje kako mi je raditi u Samoboru. Znamo svi kakav je trenerski posao, koliko su česte promjene, a to što sam u Samoboru već gotovo dvije godine zapravo sve govori. Predsjednik Vojvoda i dopredsjednik Čarapar ulažu zaista jako puno truda, vremena i sredstava, vole nogomet, vole klub, a to se i osjeti. Njih dvojica nisu ljudi koji su cijeli život u nogometu, ali imaju energiju i želju raditi pomake. Nogometni dio je na meni, spremni su prihvatiti moje sugestije, a u tom smislu mi je puno lakše, ujedno i veliko zadovoljstvo to što je prije mjesec i pol dana u klub stigao sportski direktor Kotarski – kaže uvodno Marko Pancirov gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Sredinom devedesetih Samobor je uživao i u prvoligaškom nogometu, simbol tog vremena je ikona HNL-a Fatmir Vata, a samoborski travnjakom gazili su i Tomo Šokota, Jasmin Mujdža… Potrajalo je samo jednu sezonu i nikad se više nije dogodilo. Posljednja nepuna tri desetljeća NK Samobor je proveo u niželigaškom svijetu, skliznuvši sve do petoga ranga natjecanja. Danas je u četvrtom rangu, u 3. NL Centar, zajedno s našim Kurilovcem, u kojem je prošlu sezonu završio na šestome mjestu.

– Od mog dolaska na mjesto trenera prve momčadi politika kluba je oslanjanje na mlade igrače iz naše škole. U tome smo i uspjeli, jer prošle sezone priliku u seniorima dobilo je ukupno 25 igrača iz juniora i kadeta, što je zaista velika stvar. Da smo bili malo iskusniji, da nismo bili baš toliko mladi, možda bismo uspjeli biti i nešto više na tablici, osvojiti poneki bod više, ali sve što se događalo smatramo građenjem temelja za budućnost. Doveli smo i osam novih igrača, neki od njih su nam pojačanja, neki mladi, razvojni igrači, pri čemu gledamo da kući vraćamo što više samoborske djece iz većih klubova, Dinama i ostalih – govori Pancirov.

Da potencijala u mlađim uzrastima svakako ima dokazuje i najveći uspjeh kluba prošle sezone. Juniori Samobora, naime, izborili su ulazak u HNL, u društvo najboljih klubova u državi. I u tome prste ima Marko Pancirov, koji je u jesenskom dijelu sezonu, uz seniorsku, vodio i tu juniorsku momčad.

– Da, to je definitivno velika stvar za klub. Naravno, vrijeme će pokazati koliko je to bio dobar potez, ali vizija uprave kluba je takva; igrati što viši rang s juniorima i crpiti igrače za prvu momčad. Ta ideja je na mjestu, apsolutno je podržavam, ali uz dodatak da ti dečki nakon izlaska iz juniora ipak moraju imati seniore u malo višem rangu – kaže Pancirov.

I tu dolazimo do priča o budućnosti. I o povratku Samobora na više razine hrvatskog nogometa. Trenutačna realnost je četvrti rang, a konačni cilj udaljen je za dva ranga…

– U ovoj sezoni nemamo nikakav imperativ napada na prvo mjesto, želja je nastaviti raditi temelje za budućnost, odnosno možda već za sljedeću sezonu. Samobor zaslužuje i mora imati klub u višem rangu, ali nije tu sve ni do nas na terenu. Stadion u Samoboru u stanju je u kakvom jest, dugo se u njega nije ulagalo, i to je prvo što se mora riješiti. Nadam se da će se i početi rješavati već tijekom ove godine, jer u ovom trenutku ne možemo dobiti licenciju za jedinstvenu treću ligu – pojašnjava situaciju Pancirov te nastavlja:

– Konačni cilj ove uprave je da Samobor zaigra u 1. NL, odnosno drugom rangu natjecanja. To je za Samobor realno i sasvim dovoljno, iako nitko ne bi imao ništa protiv toga da se jednog dana steknu uvjeti i za najviši rang hrvatskog nogometa. Međutim, to je dug put. Za početak se treba urediti sva tri terena, i glavni i one za trening, a onda se i pozabaviti nužnim detaljima za dobivanje licencije. Klub koji ima tako veliku školu, toliko puno djece, koji ima ambiciju za nešto više, mora imati i bolje uvjete, u prvom redu što se tiče kvalitete terena. Nadam se da će se u dogovoru s Gradom tu neke stvari pomaknuti.

Nastavite čitati

Sport

ŽRK Gorica organizira besplatnu ljetnu rukometnu akademiju za djecu

Sudjelovanje u kampu je potpuno besplatno.

Objavljeno

prije 22 sata

31. srpnja 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Od 25. do 29. kolovoza, Ženski rukometni klub Gorica organizira besplatnu ljetnu rukometnu akademiju za djecu, namijenjenu svim malim entuzijastima koji žele zakoračiti u svijet rukometa. Treninzi će se održavati na vanjskom terenu kod gradske dvorane.

Program uključuje pet rukometnih treninga na otvorenom, uz stručno vodstvo licenciranih trenerica koje će djeci na zanimljiv i pristupačan način približiti osnovne rukometne vještine. Osim sportskog dijela, kamp će obogatiti i edukativne radionice koje će dodatno potaknuti djecu na timski rad i razvijanje pozitivnih životnih navika.

Sudjelovanje u kampu je potpuno besplatno, a sve informacije o prijavi mogu se dobiti putem e-maila na [email protected] ili pozivom na jedan od brojeva, 091 590 6674 (Ivana) ili 091 950 1331 (Nika).

Foto: Ženski rukometni klub Gorica/FB

Nastavite čitati

Sport

FOTO Glatka pobjeda Turopoljca u prvoj pripremnoj utakmici

Objavljeno

prije 1 dan

31. srpnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopoljac (Kuče) krenuo je s pripremama 18. srpnja za novu sezonu 2025./2026. u Premier ligi Zagrebačke županije (PLZŽ), a jučer je odigrao prvu pripremnu utakmicu. Suparnik mu je na domaćem terenu bila momčad NK Mladost Okić Klinča Sela, član Jedinstvene 1.županijske nogometne lige Zagrebačke županije (J1.ŽNL).