Sport

Turopoljska samba: ‘Ovdje, 10.000 kilometara od kuće, pronašao sam novi dom’

Caio da Cruz Oliveira Queiroz je 18-godišnji brazilski napadač, prvi Brazilac u novijoj eri HNK Gorice. Blista u dresu juniorske momčadi u 1. HNL i čeka svoju šansu u prvoj momčadi našeg prvoligaša…

Objavljeno

prije 4 godine

6. listopada 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

Iz svih kutaka planete stizali su posljednjih godina igrači u redove rastuće HNK Gorice. I Uganda i Gruzija, i Armenija i Irana, i Gabon, i Estonija, i Liberija, imale su, između ostalih, svoje ljude u goričkoj svlačionici, a jedna nogometna nacija poput Brazila – nikad! Sve dok u grad nije stigao Caio da Cruz Oliveira Queiroz…

– Dolazim iz grada Serra, grada na jugoistoku Brazila, na obali Atlantika, kojeg bih mogao usporediti sa Splitom. Imamo jako puno pješčanih plaža, klima je vrlo ugodna… Tamo su mi majka, otac, dva brata i sestra od tri godine. Svi mi nedostaju, ali ona najviše, ona je moja bebica – priča nam 18-godišnji mladić s frizurom koju je nemoguće ne primjetiti.

U tu kategoriju spada i njegova nogometna vještina, ni nju ne možeš ne primjetiti, pogotovo kad dojam pojača statistika; za juniore Gorice je u 1. HNL u prvih pet utakmica zabio sedam golova, uz tri asistencije. Onako na prvu, čini se da je riječ o igraču koji je za nivo-dva iznad te lige…

– Dobro, ne bih baš rekao da je ta liga prelagana za mene, , ali zasad baš ide jako dobro. Međutim, uvijek može bolje. Želim zabijati i po tri gola po utakmici, zašto ne?! I spreman sam naporno raditi da do toga i dođem – priča nam Caio Cruz u klupskom kafiću, na “klimavom” engleskom.

– Sad je još i dobro kako je bilo u početku. Kad sam došao, nisam znao ni riječi engleskog, ali pokušavam što brže i što više napredovati, učim ga i na internetu… Nije lako, jer u Brazilu rijetki govore engleski, pa sam i ja krenuo od nule. Hrvatski? O ne, to je preteško za mene, ha, ha… Kad slušam dečke u svlačionici, čini mi se ludo i zamisliti da se to može naučiti…

Prvi gorički Brazilac došao je u naš grad na mala vrata, u zimu ove godine, i to kao potpuna nepoznanica, ali s kvalitetom koja je odmah upadala u oko. I s pričom koja je tražila svoje mjesto radnje.

– Nisam prerano počeo s nogomet, s devet ili deset godina. Kao dijete nisam ni volio nogomet, ali kad je brat Thales krenuo trenirati, morao sam i ja, jer stariji brat uvijek je idol… A kad sam krenuo, nisam stao – smije se Caio i nastavlja svoju štoriju:

– Počeo sam igrati u lokalnoj nogometnoj akademiji, pa otišao u FC Porto Vitoria, iz koje sam se prvi put okušao u Europi. Bio sam u Red Bull Salzburgu, igrao prijateljske utakmice i trenirao, ali kao maloljetnik nisam mogao dobiti papire i vratio sam se u Brazil, ovoga puta u Vasco da Gamu, da bi se nakon devet mjeseci vratio u Porto Vitoriju. U zimu 2020. otišao sam u španjolski Cadiz, no tad je krenulo ono ludilo s koronom i opet sam se vratio kući. Pokušao sam zatim i u francuskom Dijonu, tamo su me željeli zadržati, no opet je zapelo na administraciji. I tad se moj agent javio s novom opcijom, s HNK Goricom.

Glavni klupski skaut Filip Šelendić procijenio je da mladić zaslužuje šansu i sve je vrlo brzo bilo jasno. Cruz je potpisao ugovor do 2023. godine i otišao na posudbu u Kurilovec, odigrati proljeće u 3. HNL. Krenuo je brutalno, zabio pet komada u pet utakmica i držao Kurilovčane u vrhu. No tad se ozlijedio, propustio je ostatak polusezone, a Kurilovčani su bez njega potonuli… Ovu sezonu zasad odrađuje u juniorima Gorice, i to odlično.

– Da, odluka je u klubu bila da pomognem juniorima u 1. HNL, ali i da im budem tu, na oku. Dio tjedna treniram s prvom momčadi, a onda se vraćam u juniore, za koje vikendom i igram. I to mi savršeno odgovora, jer treba mi utakmica, želim što više prilika da pokažem koliko mogu, da pomognem klubu na svaki način.

Trenutak u Cruzovu životu je takav da može pucati od samopouzdanja.

– Ja želim osvojiti prvenstvo! Od tog cilja krećem, na taj način želim pomoći klubu. Bez obzira je li to s juniorima ili u prvoj momčadi, želim dati svoj doprinos u svakoj utakmici.Naporno radim svaki dan zato što želim otići daleko. Želim velike momčadi, velike lige, velika natjecanja, velike golove… I neka sve to bude s Goricom, ne bih se bunio – smije se mladi Brazilac.

Dok priča, rijetko Caio skida osmijeh s lica. Sretan je i zadovoljan u srcu Turopolja.

– Jako sam sretan ovdje. Volim ove ljude, ovaj grad, ovaj klub… Sve mi se sviđa, nemam niti jednu zamjerku. Volim otići u šetnju s prijateljima iz kluba, odemo na ručak ili večeru… Nas četvorica suigrača i živimo zajedno, što je jako dobro i za naše razumijevanje na terenu, za zbližavanje. No cijela je juniorska momčad takva, to je jako dobra grupa s velikim zajedništvom i užitak je biti dio svega toga – priča Caio.

Pronašao je, eto, svoj novi dom gotovo deset tisuća kilometara daleko od Serra, ali roditelji se ne moraju brinuti za njega…

– Znam da su često brazilski nogometaši sinonim za noćni život i tulumarenje, ali ja nisam jedan od tih. Ne pijem, ne pušim, pijem jedino vodu i sok… Sve podređujem tome da budem spreman i fokusiran na treningu i utakmici. I zato volim dobro odmoriti kad mogu, biti sam sa sobom, gledati filmove i serije… – govori Cruz.

A s vremena na vrijeme, onako za dušu, uključi i ritmove brazilske sambe.

– Da, plešem sambu, naravno! Ako si Brazilac, moraš plesati sambu, to je dio nacionalne kulture. Ja sam je naučio plesati valjda čim sam prohodao, budući da mi je otac glazbenik, svira bubnjeve i majstor je za sambu. Po cijele dane doma su nam svirali ti ritmovi, tako da mogu reći da mi je samba u krvi. Sviđa mi se i hrvatska glazba, nije loša. Naravno, ništa ne razmijem, ali svejedno ja plešem. I onda me suigrači čudno gledaju, ha, ha…

Protivnici ga za to vrijeme gledaju sad već i sa strahom, a on zabija, asistira, dribla… Pleše sambu na terenu. I čeka šansu da je zapleše i na prvoligaškim terenima.

– Naša prva momčad je jako, jako dobra, užitak je biti dio svega toga i jedva čekam da prilika dođe!

Četiri brazilska asa kao idoli, a najbolji je…
Nemam jednog idola, nego četvoricu, i svi su Brazilci: Ronaldinho Gaucho, Ronaldo Fenomeno, Romario i Neymar. Tko je najbolji od njih? Uh, teško pitanje… Ronaldinho je igrao drukčiji nogomet od svih ostalih, Ronaldo je bio kombinacija snage, brzine i vještine, ali gledao sam puno i Romarija na YouTubeu… Kakav je to igrač bio! Nemaš ga što vidjeti, onakvog sitnog, a zabija takvom lakoćom…

Eduardo da Silva kao poveznica…
Naravno da sam išao “guglati” kad se pojavila mogućnost da odem u Goricu, informirao sam se i o državi, i o gradu, i o klubu… No znao sam gdje idem, jer znam priču Eduarda da Silve, kako je došao ovdje i postao reprezentativac, otišao u veliki Arsenal…

Frend Junior iz seniora
Najbolji prijatelj u klubu mi je Junior Martinsson! Puno je stariji od mene, 11 godina, u šali ga zovem ‘tata’, ali na prvu smo nekako ‘kliknuli’ i postali baš dobri.

Povezane teme:caio cruz HNK GORICA hotnews

Sport

FOTO Klas i Lomnica odigrali miroljubivo i bez pobjednika

Objavljeno

prije 6 sati

16. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Klas i Lomnica su u 16. kolu Premier lige odigrali neodlučeno, strijelci su bili Leonardo Mikić za domaću momčad i Hrvoje Skupnjak za gostujući sastav.

Mičevec, 15.11.2025. Premier liga-16.kolo: Klas-Lomnica 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Mičevec, 15.11.2025. Premier liga-16.kolo: Klas-Lomnica 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Polovicom prvog poluvremena u samo dvije minute narušena je rezultatska ravnoteža tako što su domaći došli u vodstvo pogotkom Mikića (21.), ali rezultat je u ravnotežu vratio svojim golom Skupnjak za izjednačenje 1:1 (23.).

Mičevec, 15.11.2025. Premier liga-16.kolo: Klas-Lomnica 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Mičevec, 15.11.2025. Premier liga-16.kolo: Klas-Lomnica 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obje momčadi su u drugom poluvremenu odigrale otvoreno, ali pogodaka nije bilo. Oba vratara su branila bez pogreške, napadači nisu bili dovoljno precizni te je nekoliko obećavajućih situacija ostalo bez rezultatskog efekta.

Mičevec, 15.11.2025. Premier liga-16.kolo: Klas-Lomnica 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Klas je zadnja četiri kola odigrao odlično, vezao je tri pobjede (Dubrava 3:1, Vatrogasac 1:0 i Lukavec 3:1) te neodlučeno s Lomnicom.

Klas (16 5 3 8 23:29 18) je s 18 bodova na 13. mjestu, a Lomnica (16 5 3 8 17:24 18) je također s 18 bodova na 14. mjestu u trenutačnom poretku.

Galerija fotografija

Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 16. kolo

NK Klas – NK Lomnica (Donja Lomnica) 1:1 (1:1)

Mičevec. Stadion: ŠC Mičevec. Gledatelja: 60. Subota, 15.11.2025., 14 sati. Sudac: Dario Cikojević (Novaki). Pomoćni suci: Albert Trstenjak i Ivan Rešetar (oba Samobor). Delegat: Mario Fabečić (Gradići). Strijelci: 1:0 – Mikić (21), 1:1 – Skupnjak (23).

KLAS: Mujkić, Kovačić (od 46. Perša), Petir (cap.), Županić, Mikić, Mesić (od 72. Matić), Maričević (od 72. Marković), M.Tadić, Gajski (od 85. Kulušić), Gredelj, Celčić. Trener: Josip Tadić.

LOMNICA: Luter, Garvanović (od 61. Delić), Gudelj, Dijanežević, Burazer (od 88. Kevrić), Skupnjak, Šćurić, Šoštarec, Čizmadija, Galić, Arbanas. Trener: Zoran Tomčić.

Nastavite čitati

Sport

Igor Hajduk usmjerio pobjedu Mraclina protiv Moslavine

Objavljeno

prije 7 sati

16. studenoga 2025.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je na svojoj domaćoj travnatoj pozornici Nove grabe dočekao Moslavinu u utakmici koja će se pamtiti po nevjerojatnim trenucima i izuzetnoj igri kapetana Igora Hajduka. Iako su domaći početak utakmice dočekali s dozom velikog opreza, Igor Hajduk je već u 13. minuti svojom briljantnom majstorijom, iz nemoguće pozicije lobao kutinskog golmana Tomislava Ilinića i doveo Mraclin u prednost. Prava drama nastala je nakon što je Mraclin promašio kazneni udarac u 27. minuti koji je izborio naravno Igor Hajduk srušen od strane gostujućeg stopera Andreja Burića. Jurica Brdek je s bijele točke poslao loptu u suprotan kut od golmana, ali nažalost, van okvira vrata. Ta promašena prilika mogla je značiti početak velikog preokreta za Moslavinu, no srećom za domaće, nisu platili cijenu te pogreške. Ali to nije bio kraj Hajdukovih čuda. U 42. minuti, nakon lucidne asistencije suigrača, opet je napao, i ponovo pogodio u malu mrežicu suprotnog kuta, ostavivši Ilinića bez odgovora i dižući Mraclin na 2:0. Dok su domaći slavili, Moslavina nije odustajala. U 65. minuti, trenutak nade za goste, Luka Lončarević je iskoristio priliku, jedan ubačaj je glavom loptu spremio u mrežu, smanjio je rezultat na 2:1. Unatoč tom pogotku, Moslavina nije uspjela napraviti potpuni preokret, gostujući napadi bili su žestoki, nastojali su slomiti obranu domaćih. Međutim, mraclinska čvrsta obrana, predvođena Ivanom Rajićem, izdržala je sve nalete, dok je golman Ivan Zagorac briljirao sa nekoliko ključnih intervencija. Na kraju, zadržavši svoju prednost, Mraclin je slavio, a igrač utakmice, bez ikakve sumnje, bio je Igor Hajduk, čiji je genij zasjenio sve ostale. Za Moslavinu, iako je pokušavala, ostao je gorki osjećaj neiskorištenih šansi, jer unatoč trudu i borbenosti, nisu uspjeli doći do izjednačenja.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB , 14. kolo

MRACLIN – MOSLAVINA 2:1

Stadion Nova graba. Gledatelja 80.
Sudac: Čerkez (Vrbovec). Pomoćnici: Tišljar i Rešetar.

STRIJELCI: 1:0 – I. Hajduk (13), 2:0 – I. Hajduk (42), 2:1 – Lončarević (65).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Strunje, Rajić, M. Paradžik (od 26. Perić), Brdek (od 72. J. Domitrović), Tokić, Borovac, Đurašić, Matić (od 81. Rakas), Hajduk (od 59. B. Dandić). Trener: Saša Sabljak.

MOSLAVINA: Ilinić, Crnoja (od 84. Škurla), Grubišić, Grgić, Slekovac (od 18. Horvat), Lilovac, Batarelo, Burić, Veltruski (od 35. Lončarević), L. Ćosić (od 46. Dajčar), R. Ćosić. Trener: Siniša Grubišić.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Ban Jelačić nadigrao drugoplasirani Kloštar

Objavljeno

prije 16 sati

16. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Ban Jelačić je u 16. kolu Premier lige zabilježio glatku pobjedu u susretu s drugoplasiranim Kloštrom rezultatom 2:0, golovima Ivana Pušića i Tina Kovačevića.