Povežite se s nama

Sport

Turopoljska samba: ‘Ovdje, 10.000 kilometara od kuće, pronašao sam novi dom’

Caio da Cruz Oliveira Queiroz je 18-godišnji brazilski napadač, prvi Brazilac u novijoj eri HNK Gorice. Blista u dresu juniorske momčadi u 1. HNL i čeka svoju šansu u prvoj momčadi našeg prvoligaša…

Objavljeno

na

Iz svih kutaka planete stizali su posljednjih godina igrači u redove rastuće HNK Gorice. I Uganda i Gruzija, i Armenija i Irana, i Gabon, i Estonija, i Liberija, imale su, između ostalih, svoje ljude u goričkoj svlačionici, a jedna nogometna nacija poput Brazila – nikad! Sve dok u grad nije stigao Caio da Cruz Oliveira Queiroz…

– Dolazim iz grada Serra, grada na jugoistoku Brazila, na obali Atlantika, kojeg bih mogao usporediti sa Splitom. Imamo jako puno pješčanih plaža, klima je vrlo ugodna… Tamo su mi majka, otac, dva brata i sestra od tri godine. Svi mi nedostaju, ali ona najviše, ona je moja bebica – priča nam 18-godišnji mladić s frizurom koju je nemoguće ne primjetiti.

U tu kategoriju spada i njegova nogometna vještina, ni nju ne možeš ne primjetiti, pogotovo kad dojam pojača statistika; za juniore Gorice je u 1. HNL u prvih pet utakmica zabio sedam golova, uz tri asistencije. Onako na prvu, čini se da je riječ o igraču koji je za nivo-dva iznad te lige…

– Dobro, ne bih baš rekao da je ta liga prelagana za mene, , ali zasad baš ide jako dobro. Međutim, uvijek može bolje. Želim zabijati i po tri gola po utakmici, zašto ne?! I spreman sam naporno raditi da do toga i dođem – priča nam Caio Cruz u klupskom kafiću, na “klimavom” engleskom.

– Sad je još i dobro kako je bilo u početku. Kad sam došao, nisam znao ni riječi engleskog, ali pokušavam što brže i što više napredovati, učim ga i na internetu… Nije lako, jer u Brazilu rijetki govore engleski, pa sam i ja krenuo od nule. Hrvatski? O ne, to je preteško za mene, ha, ha… Kad slušam dečke u svlačionici, čini mi se ludo i zamisliti da se to može naučiti…

Prvi gorički Brazilac došao je u naš grad na mala vrata, u zimu ove godine, i to kao potpuna nepoznanica, ali s kvalitetom koja je odmah upadala u oko. I s pričom koja je tražila svoje mjesto radnje.

– Nisam prerano počeo s nogomet, s devet ili deset godina. Kao dijete nisam ni volio nogomet, ali kad je brat Thales krenuo trenirati, morao sam i ja, jer stariji brat uvijek je idol… A kad sam krenuo, nisam stao – smije se Caio i nastavlja svoju štoriju:

– Počeo sam igrati u lokalnoj nogometnoj akademiji, pa otišao u FC Porto Vitoria, iz koje sam se prvi put okušao u Europi. Bio sam u Red Bull Salzburgu, igrao prijateljske utakmice i trenirao, ali kao maloljetnik nisam mogao dobiti papire i vratio sam se u Brazil, ovoga puta u Vasco da Gamu, da bi se nakon devet mjeseci vratio u Porto Vitoriju. U zimu 2020. otišao sam u španjolski Cadiz, no tad je krenulo ono ludilo s koronom i opet sam se vratio kući. Pokušao sam zatim i u francuskom Dijonu, tamo su me željeli zadržati, no opet je zapelo na administraciji. I tad se moj agent javio s novom opcijom, s HNK Goricom.

Glavni klupski skaut Filip Šelendić procijenio je da mladić zaslužuje šansu i sve je vrlo brzo bilo jasno. Cruz je potpisao ugovor do 2023. godine i otišao na posudbu u Kurilovec, odigrati proljeće u 3. HNL. Krenuo je brutalno, zabio pet komada u pet utakmica i držao Kurilovčane u vrhu. No tad se ozlijedio, propustio je ostatak polusezone, a Kurilovčani su bez njega potonuli… Ovu sezonu zasad odrađuje u juniorima Gorice, i to odlično.

– Da, odluka je u klubu bila da pomognem juniorima u 1. HNL, ali i da im budem tu, na oku. Dio tjedna treniram s prvom momčadi, a onda se vraćam u juniore, za koje vikendom i igram. I to mi savršeno odgovora, jer treba mi utakmica, želim što više prilika da pokažem koliko mogu, da pomognem klubu na svaki način.

Trenutak u Cruzovu životu je takav da može pucati od samopouzdanja.

– Ja želim osvojiti prvenstvo! Od tog cilja krećem, na taj način želim pomoći klubu. Bez obzira je li to s juniorima ili u prvoj momčadi, želim dati svoj doprinos u svakoj utakmici.Naporno radim svaki dan zato što želim otići daleko. Želim velike momčadi, velike lige, velika natjecanja, velike golove… I neka sve to bude s Goricom, ne bih se bunio – smije se mladi Brazilac.

Dok priča, rijetko Caio skida osmijeh s lica. Sretan je i zadovoljan u srcu Turopolja.

– Jako sam sretan ovdje. Volim ove ljude, ovaj grad, ovaj klub… Sve mi se sviđa, nemam niti jednu zamjerku. Volim otići u šetnju s prijateljima iz kluba, odemo na ručak ili večeru… Nas četvorica suigrača i živimo zajedno, što je jako dobro i za naše razumijevanje na terenu, za zbližavanje. No cijela je juniorska momčad takva, to je jako dobra grupa s velikim zajedništvom i užitak je biti dio svega toga – priča Caio.

Pronašao je, eto, svoj novi dom gotovo deset tisuća kilometara daleko od Serra, ali roditelji se ne moraju brinuti za njega…

– Znam da su često brazilski nogometaši sinonim za noćni život i tulumarenje, ali ja nisam jedan od tih. Ne pijem, ne pušim, pijem jedino vodu i sok… Sve podređujem tome da budem spreman i fokusiran na treningu i utakmici. I zato volim dobro odmoriti kad mogu, biti sam sa sobom, gledati filmove i serije… – govori Cruz.

A s vremena na vrijeme, onako za dušu, uključi i ritmove brazilske sambe.

– Da, plešem sambu, naravno! Ako si Brazilac, moraš plesati sambu, to je dio nacionalne kulture. Ja sam je naučio plesati valjda čim sam prohodao, budući da mi je otac glazbenik, svira bubnjeve i majstor je za sambu. Po cijele dane doma su nam svirali ti ritmovi, tako da mogu reći da mi je samba u krvi. Sviđa mi se i hrvatska glazba, nije loša. Naravno, ništa ne razmijem, ali svejedno ja plešem. I onda me suigrači čudno gledaju, ha, ha…

Protivnici ga za to vrijeme gledaju sad već i sa strahom, a on zabija, asistira, dribla… Pleše sambu na terenu. I čeka šansu da je zapleše i na prvoligaškim terenima.

– Naša prva momčad je jako, jako dobra, užitak je biti dio svega toga i jedva čekam da prilika dođe!

Četiri brazilska asa kao idoli, a najbolji je…
Nemam jednog idola, nego četvoricu, i svi su Brazilci: Ronaldinho Gaucho, Ronaldo Fenomeno, Romario i Neymar. Tko je najbolji od njih? Uh, teško pitanje… Ronaldinho je igrao drukčiji nogomet od svih ostalih, Ronaldo je bio kombinacija snage, brzine i vještine, ali gledao sam puno i Romarija na YouTubeu… Kakav je to igrač bio! Nemaš ga što vidjeti, onakvog sitnog, a zabija takvom lakoćom…

Eduardo da Silva kao poveznica…
Naravno da sam išao “guglati” kad se pojavila mogućnost da odem u Goricu, informirao sam se i o državi, i o gradu, i o klubu… No znao sam gdje idem, jer znam priču Eduarda da Silve, kako je došao ovdje i postao reprezentativac, otišao u veliki Arsenal…

Frend Junior iz seniora
Najbolji prijatelj u klubu mi je Junior Martinsson! Puno je stariji od mene, 11 godina, u šali ga zovem ‘tata’, ali na prvu smo nekako ‘kliknuli’ i postali baš dobri.

Sport

Sjajan vikend za Maraton klub Velika Gorica! Uspjeh u Zagrebu, Križevcima i Čakovcu

Natjecanja su obuhvatila sve dobne skupine, od mlađih atletičara do seniora i dugoprugaša, a klub se predstavio s brojnim predstavnicima na trima različitim lokacijama.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Maraton Klub Velika Gorica/Facebook

Tijekom vikenda 26. i 27. travnja 2025., članovi Maraton kluba Velika Gorica sudjelovali su na atletskim natjecanjima u Zagrebu, Križevcima i Čakovcu, gdje su zabilježili niz odličnih rezultata. Natjecanja su obuhvatila sve dobne skupine, od mlađih atletičara do seniora i dugoprugaša, a klub se predstavio s brojnim predstavnicima na trima različitim lokacijama.

U Zagrebu su se na stadionu Mladost natjecali sportaši iz starijih kategorija, koji su pokazali širinu i uigranost tima. Nika Plepelić osvojila je 9. mjesto u bacanju koplja s hicem od 17.17 metara. U sprinterskim disciplinama, Viktor Benedetti zauzeo je 16. mjesto na 100 metara s rezultatom 12.76 sekundi, dok je Vita Plepelić bila 14. na 1000 metara (3:36.00). Ema Gilja ostvarila je 11. mjesto u utrci na 200 metara s preponama (35.48 sekundi), a Una Lovrić i Ana Bedeković također su nastupile, zauzevši 24. mjesto na 100 metara, odnosno 48. na 200 metara.

U Križevcima su mlađe kategorije kluba ostvarile niz sjajnih rezultata, a najviše se istaknula Nelli Komljenović s dvije medalje – zlatom u skoku u dalj (3.81 m) i srebrom na 200 metara (31.09 s). Patrik Buntak također je bio uspješan, osvojivši 2. mjesto na 200 metara (33.59 s) i 4. mjesto u skoku u dalj (3.23 m). Luka Nikšić bio je treći na 60 metara (9.76 s), dok je Emanuel Žagar zauzeo 5. mjesto u skoku u dalj (3.23 m). Maksim Šimek završio je četvrti na 200 metara (34.73 s), a Ivano Glodić treći na istoj dionici s vremenom 34.02 sekunde.

U štafetnim utrkama, muška štafeta 4×100 metara (Đurić, Nikšić, Šimek, Buntak) zauzela je 6. mjesto, dok je ženska postava (Maričić, Nikšić, Štriga, Komljenović) završila na 12. mjestu.

Na Polumaratonu Zrinski u Čakovcu maratonci kluba također su ostvarili zapažene rezultate. Brigita Grčić osvojila je 2. mjesto u kategoriji ŽU23 na 5 kilometara s vremenom 24:28 minuta. Petar Petrić bio je četvrti u kategoriji MU23 na 21 kilometar (1:30:52 h), dok je Ivan Barišić u kategoriji M35 osvojio 18. mjesto na istoj dionici, uz osobni napredak – poboljšanje rezultata za više od dvije minute u odnosu na prethodni polumaraton.

„Ovaj vikend potvrdio je da klub ima kvalitetne natjecatelje u svim dobnim skupinama – od mlađih kategorija, gdje Nelli Komljenović i Patrik Buntak pokazuju veliki potencijal, do starijih atletičara i maratonaca koji redovito osvajaju odlična mjesta. Nastavljamo s radom i očekujemo još uspjeha i još boljih rezultata u narednim natjecanjima”, poručili su iz kluba putem svoje Facebook stranice.

Čestitamo svim natjecateljima na njihovim uspjesima.

Nastavite čitati

Sport

Po bod došli, bod uzeli: ‘Dobro je, odigrali smo pametnu utakmicu’

Nogometaši Gorice odigrali su 0-0 u gostima kod Šibenika na Šubićevcu u zadnjoj utakmici 32. kola SuperSport HNL-a. Od početka je bilo jasno što je gorički cilj, a taj cilj na kraju je i ostvaren, Gorica je neporažena i šestu utakmicu u nizu

Objavljeno

na

Objavio/la

Čim je objavljena početna postava Gorice za gostovanje na Šubićevcu, nešto više od sat vremena prije nego što je lopta krenula sa centra, bilo je jasno da je trener Mario Carević odlučio – igrati na bod. Svjestan da je sedam bodova prednosti ogroman kapital, svjestan da će nakon ove utakmice ostati još samo četiri do kraja, svjestan da je njegova momčad već više puta pokazali da se zna braniti, odabrao je opciju u kojoj je važno jedino ostati neporažen. Nije posebno odvažno ni hrabro, nije ni atraktivno, ali je vrlo pragmatično i, najvažnije, učinkovito.

– Ovo je dobar rezultat za nas, s obzirom na to da smo u utrci za ostanak u ligi. Odigrali smo jednu pametnu utakmicu i na kraju smo zadovoljni s bodom – nije krio trener Mario Carević nakon što je Gorica prednost sa sedam bodova povećala na “sedam i pol”.

Naime, Gorica je oba ovosezonska domaća ogleda sa Šibenikom dobila, onaj prethodni gostujući izgubila, pa je ovaj bod i vrijedniji od samoga sebe, budući da je naša momčad sad u prednosti ukoliko dođe do identičnog broja bodova sa Šibenikom. To se, duboko vjerujemo, neće dogoditi u preostala četiri kola, ali zlu ne trebalo…

Gorica je, dakle, krenula sa četvorkom ispred Banića, ali i sa čak pet klasičnih veznih igrača, bez u posljednjim utakmicama vrlo korisnog Šlogara, te sa Filipom Čuićem kao usamljenim napadačem. Upravo je Čuić imao i jedine dvije opasne situacije za Goricu u prvom dijelu, pri čemu je prvi put zakasnio na ubacivanje zdesna, a drugi put iz teške pozicije pogodio vanjsku stranu mreže. Šibenik je, pak, bio aktivniji i poduzetniji prema naprijed u tih prvih 45 minuta, no bez izrazitih prilika.

U nastavak su i jedini i drugi ušli s istim planom, domaći strateg Rajko Vidović tražio je pobjedu koja bi ponudila nadu da su čuda do kraja moguća, a njegov kolega Carević razmišljao je samo kako sačuvati vlastiti gol. Nakon desetak minuta drugog poluvremena uveo je i još jednog stopera, Slavko Bralić zamijenio je umornog Adriona Pajazitija, junaka prethodne dvije pobjede, pa je gorički blok postao još čvršći.

Imala je Gorica u svemu tome i svoje prilike, prvo dobru preko Elezija, a zatim i kolosalnu preko Majstorovića, kojem je fenomenalnom loptom iz pozadine pronašao Matthew Steenvoorden, ali nije bilo mirnoće u realizaciji. Srećom, nije je bilo ni kod Šibenčana, čiji su pokušaji uglavnom završavali u goričkom bloku, a posljednje dvije prilike domaćina bile su i najopasnije. Prvo je pobjegao Božić, koji nije dobro pucao iz dobre pozicije, a u zadnjim sekundama zaprijetio je čak i golman Filipović, koji je došao na taj posljednji korner.

Zahvaljujući pragmatičnosti u pristupu, borbenosti cijele momčadi, ali i još jednom velikom nastupu Ivana Banića, Gorica je tako do kraja sačuvala nulu, po koju je i došla.

– Specifična utakmica, u specifičnim uvjetima, a mi smo je dobro kontrolirali. Teško je pripremiti utakmicu protiv Šibenika, jer znamo da im igra jako puno ovisi o Santiniju, koji prenosi te lopte, krcaju šesnaesteac igračima i to je teško iskontrolirati s obzirom na količinu tih ubacivanja. Uvijek nešto može “zalutati”, a mi smo bili dobri u kontroli kaznenog prostora. Ostaje žal za nekim situacija kad smo izlazili prema gore, jer mogli smo ih i bolje iskoristiti, ali unatoč tome smo zadovoljni – zaključio je Carević.

Goricu u sljedećem kolu čeka još jedno gostovanje, nakon ovoga kod posljednje momčadi prvenstva, na redu je sudar s vodećom momčadi HNL-a, s Rijekom na Rujevici. Nakon toga slijede još Hajduk doma, Slaven Belupo i gostima i na kraju Lokomotiva doma. Šibenik, s druge strane, do kraja sezone ima Varaždin i Istru u gostima te doma Rijeku i u posljednjem kolu Hajduk.

Nastavite čitati

Sport

Novi poraz rukometaša u gostima, još samo Osijek prije Zagreba u kupu

Rukometaši Gorice poraženi su 29-27 u županijskom derbiju u Rudama pokraj Samobora, čime su doživjeli četvrti uzastopni gostujući poraz. Prvenstvo će završiti idućeg vikenda protiv Osijeka doma

Objavljeno

na

Objavio/la

Nije ovo dobro proljeće za rukometaše Gorice… Bitno je drukčije od jeseni, koja je dugo bila fantastična, da bi na kraju ispala tragična, jer Goričani su unatoč velikom broju nakupljenih bodova završili u Ligi za ostanak, koju u drugom dijelu sezone – odrađuju. Više ili manje uspješno, s nekoliko različitih lica i s jednom konstantom: u gostima ne ide pa ne ide…

Na otvaranju Lige za ostanak Gorica je uspjela pobijediti u Trogiru, zatim je doma pao i Metković, a tu je negdje stigla i najava da će momčad koju vodi trener Matej Mišković pokušati dobiti sve utakmice do kraja. Međutim, ništa od toga. Ni blizu. Na domaćem parketu još nekako to i funkcionira, u zadnje tri domaće utakmice upisane su dvije pobjede i remi, ali u gostima se istovremeno nižu sami porazi. Prvo minus deset kod Zameta, pa minus četiri u Osijeku, zatim minus 12 u Metkoviću, da bi za kraj došlo i posrnuće u Rudama u subotu.

Završilo je 29-27 za Rudar na posljednjem goričkom gostovanju ove sezone, u utakmici u kojoj je Gorica bila u egalu samo u prvom dijelu utakmice. Drugo poluvrijeme pripalo je domaćinu, koji je kontrolirao zbivanja na terenu, dok su Goričani neuspješno pokušavali uloviti stalni zaostatak. Na kraju nisu u tome uspjeli, nisu čak bili ni dovoljno blizu da bi ozbiljnije ugrozili pobjedu domaćina…

Maksimilijan Jurić ovoga je puta bio prvo ime Gorice, sa šest golova iz šest pokušaja, pet od pet šutirao je Jakov Dujić, pri čemu je četiri gola zabio iz sedmeraca, a četiri komada dodao je Marko Grubišić. Golman Mislav Turčić obranio je deset lopti, no sve to nije bilo dovoljno.

Domaći ogled s Osijekom u posljednjem kolu, u kojem će Goričani pokušati zadržati prvo mjesto u Ligi za ostanak, bit će i posljednja priprema za Final Four kupa, kojim će naša momčad zaključiti ovu kampanju. Bilo bi čudo da se to ne dogodi već u polufinalu, budući da će Goričani za ulazak u finale morati biti bolji od – Zagreba! Igrat će se 16. svibnja, dva tjedna nakon Osijeka u zadnjem kolu prvenstva…

Nastavite čitati

Sport

Gorica na Šubićevcu: ‘Specifična utakmica, ali bit ćemo spremni na sve!’

Nogometaši Gorice zaključit će 32. kolo HNL-a gostovanjem u Šibeniku, kod posljednje momčadi lige, koja ima sedam bodova manje od Goričana. Cilj je, naravno, tu razliku povećati na okruglih deset…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što je nedjelja iskorištena za kreiranje potpunog kaosa u borbi za vrh HNL-a, jer upravo to se dogodilo pobjedama Osijeka protiv Hajduka i Dinama protiv Rijeke, ponedjeljak bi bilo zgodno iskoristiti da se izbjegne kaos na dnu tablice. Barem kad je riječ o nogometašima Gorice i njihovom statusu, koje od 19.15 sati čeka utakmica koju smo dugo čekali kao “sudbonosnu”. Srećom, kad smo je konačno i dočekali, ispalo je da ta riječ baš i nije potpuno prikladna, budući da je Gorica u kudikamo boljoj poziciji nego što je bila najvećim dijelom ove sezone.

Na tome Goričani, naravno, mogu zahvaliti u prvom redu sebi samima, jer tri vezane pobjede donijele su dozu mira, stabilnosti i vjere u svoje mogućnosti uoči odlaska na Šubićevac.

– Da, činjenica je da se momčad napunila samopouzdanjem nakon te tri pobjede, ali mi smo oprezni do kraja, u svakoj utakmici, jer svaka utakmica nosi neke zamke, a mi ćemo biti spremni i na ovu sljedeću. Dobro je imati zalihu bodova, međutim sasvim sigurno se nećemo opustiti. Do kraja je još pet kola i koliko god je to malo utakmica, ne zaboravimo da je u igri još 15 bodova i da tu može biti svega. Fokusirani smo samo na svaku sljedeću utakmicu – govori trener Mario Carević.

Utakmica je ovo koju je i sam čekao, zapravo iščekivao, budući da ovo ni za njega ni za Goricu nije i ne može biti obična utakmica. Sezonu je počeo na klupi Šibenika, na kojoj će i večeras biti čovjek koji je sezonu počeo na klupi Gorice. Rajko Vidović i njegovi igrači odbijaju odustati, svjesni da bi s tri boda protiv Gorice prišli na dva boda minusa za Lokomotivom i četiri za Goricom. A to bi trebalo svakako izbjeći…

– Bit će to jedna specifična utakmica, toga smo svjesni, ali smo i spremni na sve – ističe Carević, koji će nakon dvije utakmice suspenzije opet biti na klupi, na svom radnome mjestu.

– Nedostaje mi klupa, jedva se čekam vratiti… – spremno kaže Car.

S glavnim trenerom na tribinama Gorica je s minimalnih 1-0 srušila Osijek u gostima i Dinamo na svom stadionu, a sad će ponovno svi biti zajedno.

– Ponosan sam na zajedništvo koje imamo. Svi živimo za taj cilj koji imamo, napravili smo dosta velik korak, ali zapravo i dalje nismo napravili ništa. To je tako u nogometu. Međutim, u dobrom smo ritmu, u dobroj formi, pokušat ćemo zadržati ovakvu formu i rezultate do kraja prvenstva. Ova momčad pokazala je da se sa svima može nositi, da može pobijediti čak nominalno kvalitetnije protivnike. Ponosan sam na ove igrače, ali nećemo dozvoliti da nas to poljulja, ostajemo oprezni i fokusirani na sljedeću utakmicu sa Šibenikom – ponovit će Carević.

Pobjedom na Šubićevcu, nema dvojbe, Gorica bi otklonila sve sumnje u ostanak u ligi, a ova bi tri gostujuća boda bila posebno važna iz perspektive onoga što slijedi; Rijeka u gostima, Hajduk doma, Slaven Belupo vani…

– Liga je izjednačena i nitko od favorita nema garanciju da će dobiti bilo koga, sve momčadi iz donjeg dijela pokazale su da se mogu nositi s onima koji se bore za naslov prvaka. Mi ćemo ići iz utakmice u utakmice, možemo u svakoj ponuditi nešto i stvarno mislim da možemo pobijediti svaku momčad u ovoj ligi – zaključio je trener Gorice.

U prvom ovosezonskom dolasku na Šubićevac Gorica je doživjela minimalan poraz (1-0), dok je u dvije domaće utakmice dolazila do pobjeda, što će reći da bi i jedan osvojeni bod zapravo donio jedan i pol bod u slučaju potencijalnog poravnanja sa Šibenčanima u završnici sezone. Do kojeg, uvjereni smo, neće doći…

Uz već dugo odsutne Juricu Pršira i Ivana Fiolića, neće ovom prilikom biti ni Vite Čaića, koji je isključen protiv Dinama, kao ni ozlijeđenog Matea Leša, ali u kadar se vraćaju Agon Elezi i Gregor Sikošek, a oporavio se i “načeti” Tibor Halilović. S obzirom na sve to, može se očekivati prvih 11 u otprilike ovakvom sastavu:

Banić – Mikanović, Steenvoorden, Krizmanić, Sikošek – Halilović, Pajaziti – Šlogar, Elezi, Ndockyt – Erceg (Čuić)

Nastavite čitati

Sport

FOTO Održani turniri za najmlađe šahiste u Buševcu

Objavljeno

na

Objavio/la

Turniri za mlade šahiste, kadetkinje i kadete, U08 i U10 u organizaciji Šahovskog kluba Polet iz Buševca održani su u subotu, 26. travnja 2025. godine. Do kraja roka za prijavu bilo je prijavljeno 20 djece za turnir U08 i 18 djece za turnir U10. Mečevi su igrani tempom od 7 minuta uz dodatak 3 sekunde za svaki odigrani potez.

Buševec, 26.04.2025. Održžani šahovski turniri za dobne kategorije U08 i U10. Foto: ŠK Polet

Buševec, 26.04.2025. Održani šahovski turniri za dobne kategorije U08 i U10. Foto: ŠK Polet

Na turniru U10 natjecalo se 15 kadeta. Prvo mjesto osvojio je Borna Križanić (ŠK Polet), koji je osvojio 6 poena pobijedivši sve svoje suparnike. Drugi je s 5 poena bio Josip Juroš (OŠ Ivan Meštrović), a 3. mjesto zauzeo je Ivan Bartulica (ŠK Polet). Najbolji kadet do 9 godina bio je Ilan Randeli (ŠK Polet). Najbolja kadetkinja do 10 godina bila je Marta Rožić, a do 9 godina Sara Atelj.

Buševec, 26.04.2025. Održžani šahovski turniri za dobne kategorije U08 i U10. Foto: ŠK Polet

Buševec, 26.04.2025. Održžani šahovski turniri za dobne kategorije U08 i U10. Foto: ŠK Polet

Na turniru U08 natjecalo se 17 kadeta i jedna kadetkinja, Maša Šuligoj, rođena 2018, i spada zapravo u U07. Međutim to je nije zasmetalo da se natječe sa starijim od sebe, dapače, u posljednjem kolu je pobijedila do tada vodećeg Jakova Marakužića i osvojila prvo mjesto! Drugi je bio Mrakužić, a 3. mjesto osvojio je Mateo Smiljan (OŠ grofa Janka Draškovića). Medalju za najboljeg kadeta do 7 godina osvojio je Pavle Biočić (OŠ Dugo Selo).

Buševec, 26.04.2025. Održžani šahovski turniri za dobne kategorije U08 i U10. Foto: ŠK Polet

Djeca i roditelji bili su vrlo zadovoljni organizacijom turnira te je u planu organizacija tih turnira krajem svibnja.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno