Povežite se s nama

Sport

Turopoljska samba: ‘Ovdje, 10.000 kilometara od kuće, pronašao sam novi dom’

Caio da Cruz Oliveira Queiroz je 18-godišnji brazilski napadač, prvi Brazilac u novijoj eri HNK Gorice. Blista u dresu juniorske momčadi u 1. HNL i čeka svoju šansu u prvoj momčadi našeg prvoligaša…

Objavljeno

na

Iz svih kutaka planete stizali su posljednjih godina igrači u redove rastuće HNK Gorice. I Uganda i Gruzija, i Armenija i Irana, i Gabon, i Estonija, i Liberija, imale su, između ostalih, svoje ljude u goričkoj svlačionici, a jedna nogometna nacija poput Brazila – nikad! Sve dok u grad nije stigao Caio da Cruz Oliveira Queiroz…

– Dolazim iz grada Serra, grada na jugoistoku Brazila, na obali Atlantika, kojeg bih mogao usporediti sa Splitom. Imamo jako puno pješčanih plaža, klima je vrlo ugodna… Tamo su mi majka, otac, dva brata i sestra od tri godine. Svi mi nedostaju, ali ona najviše, ona je moja bebica – priča nam 18-godišnji mladić s frizurom koju je nemoguće ne primjetiti.

U tu kategoriju spada i njegova nogometna vještina, ni nju ne možeš ne primjetiti, pogotovo kad dojam pojača statistika; za juniore Gorice je u 1. HNL u prvih pet utakmica zabio sedam golova, uz tri asistencije. Onako na prvu, čini se da je riječ o igraču koji je za nivo-dva iznad te lige…

– Dobro, ne bih baš rekao da je ta liga prelagana za mene, , ali zasad baš ide jako dobro. Međutim, uvijek može bolje. Želim zabijati i po tri gola po utakmici, zašto ne?! I spreman sam naporno raditi da do toga i dođem – priča nam Caio Cruz u klupskom kafiću, na “klimavom” engleskom.

– Sad je još i dobro kako je bilo u početku. Kad sam došao, nisam znao ni riječi engleskog, ali pokušavam što brže i što više napredovati, učim ga i na internetu… Nije lako, jer u Brazilu rijetki govore engleski, pa sam i ja krenuo od nule. Hrvatski? O ne, to je preteško za mene, ha, ha… Kad slušam dečke u svlačionici, čini mi se ludo i zamisliti da se to može naučiti…

Prvi gorički Brazilac došao je u naš grad na mala vrata, u zimu ove godine, i to kao potpuna nepoznanica, ali s kvalitetom koja je odmah upadala u oko. I s pričom koja je tražila svoje mjesto radnje.

– Nisam prerano počeo s nogomet, s devet ili deset godina. Kao dijete nisam ni volio nogomet, ali kad je brat Thales krenuo trenirati, morao sam i ja, jer stariji brat uvijek je idol… A kad sam krenuo, nisam stao – smije se Caio i nastavlja svoju štoriju:

– Počeo sam igrati u lokalnoj nogometnoj akademiji, pa otišao u FC Porto Vitoria, iz koje sam se prvi put okušao u Europi. Bio sam u Red Bull Salzburgu, igrao prijateljske utakmice i trenirao, ali kao maloljetnik nisam mogao dobiti papire i vratio sam se u Brazil, ovoga puta u Vasco da Gamu, da bi se nakon devet mjeseci vratio u Porto Vitoriju. U zimu 2020. otišao sam u španjolski Cadiz, no tad je krenulo ono ludilo s koronom i opet sam se vratio kući. Pokušao sam zatim i u francuskom Dijonu, tamo su me željeli zadržati, no opet je zapelo na administraciji. I tad se moj agent javio s novom opcijom, s HNK Goricom.

Glavni klupski skaut Filip Šelendić procijenio je da mladić zaslužuje šansu i sve je vrlo brzo bilo jasno. Cruz je potpisao ugovor do 2023. godine i otišao na posudbu u Kurilovec, odigrati proljeće u 3. HNL. Krenuo je brutalno, zabio pet komada u pet utakmica i držao Kurilovčane u vrhu. No tad se ozlijedio, propustio je ostatak polusezone, a Kurilovčani su bez njega potonuli… Ovu sezonu zasad odrađuje u juniorima Gorice, i to odlično.

– Da, odluka je u klubu bila da pomognem juniorima u 1. HNL, ali i da im budem tu, na oku. Dio tjedna treniram s prvom momčadi, a onda se vraćam u juniore, za koje vikendom i igram. I to mi savršeno odgovora, jer treba mi utakmica, želim što više prilika da pokažem koliko mogu, da pomognem klubu na svaki način.

Trenutak u Cruzovu životu je takav da može pucati od samopouzdanja.

– Ja želim osvojiti prvenstvo! Od tog cilja krećem, na taj način želim pomoći klubu. Bez obzira je li to s juniorima ili u prvoj momčadi, želim dati svoj doprinos u svakoj utakmici.Naporno radim svaki dan zato što želim otići daleko. Želim velike momčadi, velike lige, velika natjecanja, velike golove… I neka sve to bude s Goricom, ne bih se bunio – smije se mladi Brazilac.

Dok priča, rijetko Caio skida osmijeh s lica. Sretan je i zadovoljan u srcu Turopolja.

– Jako sam sretan ovdje. Volim ove ljude, ovaj grad, ovaj klub… Sve mi se sviđa, nemam niti jednu zamjerku. Volim otići u šetnju s prijateljima iz kluba, odemo na ručak ili večeru… Nas četvorica suigrača i živimo zajedno, što je jako dobro i za naše razumijevanje na terenu, za zbližavanje. No cijela je juniorska momčad takva, to je jako dobra grupa s velikim zajedništvom i užitak je biti dio svega toga – priča Caio.

Pronašao je, eto, svoj novi dom gotovo deset tisuća kilometara daleko od Serra, ali roditelji se ne moraju brinuti za njega…

– Znam da su često brazilski nogometaši sinonim za noćni život i tulumarenje, ali ja nisam jedan od tih. Ne pijem, ne pušim, pijem jedino vodu i sok… Sve podređujem tome da budem spreman i fokusiran na treningu i utakmici. I zato volim dobro odmoriti kad mogu, biti sam sa sobom, gledati filmove i serije… – govori Cruz.

A s vremena na vrijeme, onako za dušu, uključi i ritmove brazilske sambe.

– Da, plešem sambu, naravno! Ako si Brazilac, moraš plesati sambu, to je dio nacionalne kulture. Ja sam je naučio plesati valjda čim sam prohodao, budući da mi je otac glazbenik, svira bubnjeve i majstor je za sambu. Po cijele dane doma su nam svirali ti ritmovi, tako da mogu reći da mi je samba u krvi. Sviđa mi se i hrvatska glazba, nije loša. Naravno, ništa ne razmijem, ali svejedno ja plešem. I onda me suigrači čudno gledaju, ha, ha…

Protivnici ga za to vrijeme gledaju sad već i sa strahom, a on zabija, asistira, dribla… Pleše sambu na terenu. I čeka šansu da je zapleše i na prvoligaškim terenima.

– Naša prva momčad je jako, jako dobra, užitak je biti dio svega toga i jedva čekam da prilika dođe!

Četiri brazilska asa kao idoli, a najbolji je…
Nemam jednog idola, nego četvoricu, i svi su Brazilci: Ronaldinho Gaucho, Ronaldo Fenomeno, Romario i Neymar. Tko je najbolji od njih? Uh, teško pitanje… Ronaldinho je igrao drukčiji nogomet od svih ostalih, Ronaldo je bio kombinacija snage, brzine i vještine, ali gledao sam puno i Romarija na YouTubeu… Kakav je to igrač bio! Nemaš ga što vidjeti, onakvog sitnog, a zabija takvom lakoćom…

Eduardo da Silva kao poveznica…
Naravno da sam išao “guglati” kad se pojavila mogućnost da odem u Goricu, informirao sam se i o državi, i o gradu, i o klubu… No znao sam gdje idem, jer znam priču Eduarda da Silve, kako je došao ovdje i postao reprezentativac, otišao u veliki Arsenal…

Frend Junior iz seniora
Najbolji prijatelj u klubu mi je Junior Martinsson! Puno je stariji od mene, 11 godina, u šali ga zovem ‘tata’, ali na prvu smo nekako ‘kliknuli’ i postali baš dobri.

Sport

Otišlo tridesetak koševa po utakmici: Rimac i Kalajžić napustili Goricu

Košarkaši Gorice u posljednjih će šest kola regularnog dijela prvenstva biti slabiji za Filipa Kalajžića i Niku Rimca, koji su otišli u Sloveniju, odnosno natrag u Dubravu

Objavljeno

na

Objavio/la

Ove su zime, tijekom one kratke pauze u sezoni, košarkaši Gorice dobili dva značajna, čak i zvučna pojačanja. Filipa Kalajžića, naime, znamo kao perspektivnog juniora Cibone, kao igrača nekoliko naših premijerligaških klubova, i samim time bilo je jasno da će biti veliko pojačanje. Da je veliko pojačanje vrlo brzo po dolasku pokazao je i Niko Rimac, mladi bek Dubrave, dečko čije ime je u tom trenutku bilo zvučno zbog poznatog oca, Slavena Rimca.

I jedan i drugi lijepo su se uklopili u sustav trenera Damira Miljkovića, no cijelo je vrijeme tinjala mogućnost da ovi angažmani budu i naprasno prekinuti. Upravo to se i dogodilo samo dva mjeseca nakon što su došli. Prva objava iz kluba dotaknula se centra Kalajžića.

“Uoči utakmice protiv Đakova rastali smo se s Filipom Kalajžićem, koji svoj daljnji igrački put nastavlja u slovenskom KK GGD Šenčur, koji se natječe u Prvoj ligi. Kale, hvala ti na svemu i sretno u daljnjoj karijeri”, poruka je iz KK Gorice koju je slijedila još jedna slična, ovoga puta s bekom Rimcem u glavnoj ulozi.

“Utakmica protiv Đakova bila je posljednja koju je u dresu našeg kluba odradio Niko Rimac. Na oproštaju je ubacio 21 poen i uvelike pomogao da upišemo dvanaestu ovosezonsku pobjedu.
Niko se sada vraća u Dubravu u Premijer ligu, a mi mu od srca zahvaljujemo na svemu što je pružio u našem dresu i želimo puno uspjeha u daljnjoj karijeri”.

Rimac je u prosjeku ubacivao nešto manje od 16 koševa po utakmici, Kalajžić je bio na 13,7 poena, čemu je dodavao i po gotovo osam skokova po susretu. U prijevodu, Gorica ostaje bez tridesetak poena, što će reći da se šanse da se dostigne Omiš smanjuju za jednu razinu. Šest kola je do kraja regularnog dijela sezone, a Omišani bježe Goričanima za dvije pobjede… U nedjelju naši košarkaši gostuju kod Marsonije u Slavonskom Brodu.

Nastavite čitati

Sport

Mladi gorički tenisači zablistali: Marta u finalu, medalje u sve tri nijanse

Mladi tenisačice i tenisači iz velikogoričkoga kluba iTeam VG sudjelovali su na turniru u Sisku, s kojeg su se kući vratili s lijepim uspomenama, ali i jako dobrim rezultatima

Objavljeno

na

Iz velikogoričkog teniskoga kluba iTeam VG ponovno se imaju čime pohvaliti! Vrijedno društvo koje na terenima pokraj srednje škole radi s tenisačima svih generacija posebno je fokusirano na rad s mladima, koji su i ovoga puta u glavnim ulogama.

“Fantastični malci iz našega kluba (ili možda više nisu baš malci?) na turniru u Sisku!”, javljaju iz kluba, uz nastavak:

“Proteklog vikenda se u Sisku u organizaciji ŠK Ivanić održao 1. HTS Županijski turnir za djevojčice i dječake uzrasta do 14 godina! Naš TK ITeam VG predstavljalo je devet igračica i igrača i odlično su se zabavili!

Naravno, kako se ipak radi o turniru, moramo spomenuti i njihove plasmane, iako nam nije primarno to, nego njihov razvoj u zdrave i odgovorne ljude. Pa krenimo redom!

Marta Kovačević – finalistica zlatne skupine
Dominik Omazić – 1. mjesto u srebrnoj skupini
Kiara Brestovec – polufinale srebrne skupine
Ivano Kos – polufinale srebrne skupine
Natali Medanović – 1. mjesto brončane skupine
Gabrijela Babić – polufinale brončane skupine
Lucija Ešegović – 1. mjesto žuta skupina skupina
David Pohorelyi – polufinale žute skupine
Stjepan Grdenić – dečko trenira dva tjedna i odmah je hrabro uletio u vatru, ovaj puta bez medalje, ali samo hrabro dalje, kraljuuuu!

Čestitke pobjednici turnira Samanti Viktoriji Kecerin i svim sudionicima, ali hvala i organizatoru!”

Nakon kraćeg zimskog predaha u akciju su se tako krenuli i naši tenisači, koji će od sljedećeg tjedna krenuti s treninzima na vanjskim terenima. Proljeće se definitivno vratilo u grad…

Također, iz kluba pozivaju sve zainteresirane da im se priključe, budući da je s dolaskom proljeća došla i sezona upisa novih članova. Sve važne informacije djeca i njihovi roditelji mogu pronaći ovdje…

Nastavite čitati

Sport

Konačno doma, ali opet – Dinamo! Najteža prepreka na putu do finala…

Nogometaši Gorice doznali u protivnika u polufinalu Kupa Hrvatske, 7. ili 8. travnja za finale će se boriti s vjerojatnim budućim prvakom, no dobra je vijest da će prvi put polufinale igrati na svom stadionu

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad je Gorica prošle srijede u Varaždinu uspjela nadjačati domaćina i plasirati se u svoje treće polufinale Hrvatskog nogometnoga kupa, nakon što je proslavljeno tih vrijednih 3-1, fokus se odmah prebacio na Slaven Belupo tri dana poslije, ali i na – ždrijeb! Prioriteti su posloženi baš tim redom, jer prvenstvo je ipak puno važnije, ali i u Kupu se otvara lijepa šansa…

Popis sudionika polufinala kompletiran je šest dana nakon što su plasman među četiri najbolja osigurali Rijeka preko Hajduka i Dinamo preko našega Kurilovca, ali i Gorica protiv Varaždina, pa smo tako tek ovog utorka navečer doznali da će u jednoj kuglici na ždrijebu stajati i “Slaven Belupo”. U takvom društvu upravo je klub iz Koprivnice sasvim sigurno Goričanima bio najpoželjniji ždrijeb, jer protiv Rijeke u posljednje vrijeme ide jako teško, a protiv Dinama je uvijek jako teško.

Računali smo usput, točnije potajno se nadali, da će ovoga puta ždrijeb imati malo milosti, jer dosad to baš i nije bio slučaj. Ovo je, naime, treći put da je “ponos grada” na korak od finala Kupa, a u prethodna dva slučaja ispadao je od Dinama na Maksimiru 2021. te Hajduka na Poljudu 2022. U prijevodu, najteži mogući ždrijeb. Zazivali smo stoga da božica Fortuna bude uz Goricu i ponudi šansu za finale, ali očito je čula samo dio tih vapaj…

Ždrijeb je, dakle, Gorici donio ogled s Dinamom, koji će biti odigran 7. ili 8. travnja. Opet Dinamo, u ovom trenutku bez ikakve dvojbe najteži protivnik u državi, ali onaj drugi dio ipak budi nešto ozbiljniju nadu. Domaćin će, naime, biti Gorica, igrat će se na našem Gradskom stadionu, a ta činjenica će za poneki postotak poveći šanse Goričana da ispišu povijest.

Drugi par čine Rijeka i Slaven Belupo, lanjski finalisti, koji će svoj okršaj odraditi na Rujevici, i jednom od navedenih termina, barem zasad. Prođe li Rijeka u Europi francuski Strasbourg, datumi će se mijenjati, prilagođavati…

Finale Hrvatskog nogometnoga kupa zakazano je za 13. svibnja, igrat će se na osječkoj Opus Areni, na najmodernijem stadionu u državi, a Goricu do tog spektakla dijeli jedan korak. Ogroman korak, ali samo jedan…

Nastavite čitati

Sport

Kreće nova sezona Turopoljske lige cestovnog trčanja – od travnja ponovno na stazi

Sezona je podijeljena na proljetni i jesenski dio.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Atletski klub Turopolje/FB

Nova sezona Turopoljske lige cestovnog trčanja počinje u utorak, 7. travnja, a trkači će se i ove godine okupljati na pješačkoj stazi između Velike Gorice i Starog Čiča, odnosno Vukovine. Ligu organizira Atletski klub Turopolje, a natjecanja će se održavati utorkom u poslijepodnevnim satima s početkom u 18 sati.

Sezona je podijeljena na proljetni i jesenski dio, a svaki od njih donosi po deset kola. Sudionici mogu birati između utrke na četiri ili osam kilometara, dok je za najmlađe predviđena staza od 500 metara.

Za ulazak u službeni završni poredak potrebno je nastupiti najmanje šest puta u pojedinom dijelu sezone. Organizatori preporučuju dolazak najmanje pola sata prije početka utrke kako bi se obavila registracija i zagrijavanje. Više informacija možete pronaći ovdje.

Nastavite čitati

Sport

Sjajan vikend za goričke karatiste – Jukić i Huzjak brončani na Prvenstvu Hrvatske

Dvije medalje stigle su sa seniorskog prvenstva Hrvatske, a mladi borci donijeli su čak devet odličja s međunarodnog turnira.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Karate klub Velika Gorica/FB

Karate klub Velika Gorica osvojio je dvije brončane medalje na seniorskom Prvenstvu Hrvatske održanom u nedjelju, 8. ožujka u Zagrebu. Do odličja su stigli Ema Jukić u kategoriji do 50 kilograma i Nikola Huzjak u kategoriji do 75 kilograma, iako oboje još uvijek pripadaju juniorskom uzrastu.

Za klub su na prvenstvu nastupila četiri borca. Uz spomenute borce, nastupili su i Petar Orešković (-67 kg) te Luka Lukačić (-75 kg), koji su natjecanje završili u prvom kolu bez mogućnosti repasaža.

Uspješan vikend gorički karatisti započeli su dan ranije na međunarodnom turniru Grand Karate Fun, koji je u Zagrebu okupio 470 natjecatelja iz 54 kluba u kategorijama do juniora. Velikogorički klub nastupio je sa sedam boraca, a kući se vratio s devet medalja, tri zlata, četiri srebra i dvije bronce.

Najuspješniji pojedinac bio je Vito Miletović koji je osvojio zlato u uzrastima U12 i U14 u kategoriji do 40 kilograma, pritom pobijedivši u svih sedam svojih mečeva. Zlato je osvojio i Vito Hulina u juniorskoj kategoriji do 61 kilogram, a istom je turniru dodao i srebro u open kategoriji. Srebrne medalje osvojili su još Gabrijel Zagorac, Ena Lukačić i Nikola Krnjaja, dok su dvije bronce pripale Sari Banović u kategorijama mlađih kadetkinja i kadetkinja.

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno