Povežite se s nama

Sport

Turopoljska samba: ‘Ovdje, 10.000 kilometara od kuće, pronašao sam novi dom’

Caio da Cruz Oliveira Queiroz je 18-godišnji brazilski napadač, prvi Brazilac u novijoj eri HNK Gorice. Blista u dresu juniorske momčadi u 1. HNL i čeka svoju šansu u prvoj momčadi našeg prvoligaša…

Objavljeno

na

Iz svih kutaka planete stizali su posljednjih godina igrači u redove rastuće HNK Gorice. I Uganda i Gruzija, i Armenija i Irana, i Gabon, i Estonija, i Liberija, imale su, između ostalih, svoje ljude u goričkoj svlačionici, a jedna nogometna nacija poput Brazila – nikad! Sve dok u grad nije stigao Caio da Cruz Oliveira Queiroz…

– Dolazim iz grada Serra, grada na jugoistoku Brazila, na obali Atlantika, kojeg bih mogao usporediti sa Splitom. Imamo jako puno pješčanih plaža, klima je vrlo ugodna… Tamo su mi majka, otac, dva brata i sestra od tri godine. Svi mi nedostaju, ali ona najviše, ona je moja bebica – priča nam 18-godišnji mladić s frizurom koju je nemoguće ne primjetiti.

U tu kategoriju spada i njegova nogometna vještina, ni nju ne možeš ne primjetiti, pogotovo kad dojam pojača statistika; za juniore Gorice je u 1. HNL u prvih pet utakmica zabio sedam golova, uz tri asistencije. Onako na prvu, čini se da je riječ o igraču koji je za nivo-dva iznad te lige…

– Dobro, ne bih baš rekao da je ta liga prelagana za mene, , ali zasad baš ide jako dobro. Međutim, uvijek može bolje. Želim zabijati i po tri gola po utakmici, zašto ne?! I spreman sam naporno raditi da do toga i dođem – priča nam Caio Cruz u klupskom kafiću, na “klimavom” engleskom.

– Sad je još i dobro kako je bilo u početku. Kad sam došao, nisam znao ni riječi engleskog, ali pokušavam što brže i što više napredovati, učim ga i na internetu… Nije lako, jer u Brazilu rijetki govore engleski, pa sam i ja krenuo od nule. Hrvatski? O ne, to je preteško za mene, ha, ha… Kad slušam dečke u svlačionici, čini mi se ludo i zamisliti da se to može naučiti…

Prvi gorički Brazilac došao je u naš grad na mala vrata, u zimu ove godine, i to kao potpuna nepoznanica, ali s kvalitetom koja je odmah upadala u oko. I s pričom koja je tražila svoje mjesto radnje.

– Nisam prerano počeo s nogomet, s devet ili deset godina. Kao dijete nisam ni volio nogomet, ali kad je brat Thales krenuo trenirati, morao sam i ja, jer stariji brat uvijek je idol… A kad sam krenuo, nisam stao – smije se Caio i nastavlja svoju štoriju:

– Počeo sam igrati u lokalnoj nogometnoj akademiji, pa otišao u FC Porto Vitoria, iz koje sam se prvi put okušao u Europi. Bio sam u Red Bull Salzburgu, igrao prijateljske utakmice i trenirao, ali kao maloljetnik nisam mogao dobiti papire i vratio sam se u Brazil, ovoga puta u Vasco da Gamu, da bi se nakon devet mjeseci vratio u Porto Vitoriju. U zimu 2020. otišao sam u španjolski Cadiz, no tad je krenulo ono ludilo s koronom i opet sam se vratio kući. Pokušao sam zatim i u francuskom Dijonu, tamo su me željeli zadržati, no opet je zapelo na administraciji. I tad se moj agent javio s novom opcijom, s HNK Goricom.

Glavni klupski skaut Filip Šelendić procijenio je da mladić zaslužuje šansu i sve je vrlo brzo bilo jasno. Cruz je potpisao ugovor do 2023. godine i otišao na posudbu u Kurilovec, odigrati proljeće u 3. HNL. Krenuo je brutalno, zabio pet komada u pet utakmica i držao Kurilovčane u vrhu. No tad se ozlijedio, propustio je ostatak polusezone, a Kurilovčani su bez njega potonuli… Ovu sezonu zasad odrađuje u juniorima Gorice, i to odlično.

– Da, odluka je u klubu bila da pomognem juniorima u 1. HNL, ali i da im budem tu, na oku. Dio tjedna treniram s prvom momčadi, a onda se vraćam u juniore, za koje vikendom i igram. I to mi savršeno odgovora, jer treba mi utakmica, želim što više prilika da pokažem koliko mogu, da pomognem klubu na svaki način.

Trenutak u Cruzovu životu je takav da može pucati od samopouzdanja.

– Ja želim osvojiti prvenstvo! Od tog cilja krećem, na taj način želim pomoći klubu. Bez obzira je li to s juniorima ili u prvoj momčadi, želim dati svoj doprinos u svakoj utakmici.Naporno radim svaki dan zato što želim otići daleko. Želim velike momčadi, velike lige, velika natjecanja, velike golove… I neka sve to bude s Goricom, ne bih se bunio – smije se mladi Brazilac.

Dok priča, rijetko Caio skida osmijeh s lica. Sretan je i zadovoljan u srcu Turopolja.

– Jako sam sretan ovdje. Volim ove ljude, ovaj grad, ovaj klub… Sve mi se sviđa, nemam niti jednu zamjerku. Volim otići u šetnju s prijateljima iz kluba, odemo na ručak ili večeru… Nas četvorica suigrača i živimo zajedno, što je jako dobro i za naše razumijevanje na terenu, za zbližavanje. No cijela je juniorska momčad takva, to je jako dobra grupa s velikim zajedništvom i užitak je biti dio svega toga – priča Caio.

Pronašao je, eto, svoj novi dom gotovo deset tisuća kilometara daleko od Serra, ali roditelji se ne moraju brinuti za njega…

– Znam da su često brazilski nogometaši sinonim za noćni život i tulumarenje, ali ja nisam jedan od tih. Ne pijem, ne pušim, pijem jedino vodu i sok… Sve podređujem tome da budem spreman i fokusiran na treningu i utakmici. I zato volim dobro odmoriti kad mogu, biti sam sa sobom, gledati filmove i serije… – govori Cruz.

A s vremena na vrijeme, onako za dušu, uključi i ritmove brazilske sambe.

– Da, plešem sambu, naravno! Ako si Brazilac, moraš plesati sambu, to je dio nacionalne kulture. Ja sam je naučio plesati valjda čim sam prohodao, budući da mi je otac glazbenik, svira bubnjeve i majstor je za sambu. Po cijele dane doma su nam svirali ti ritmovi, tako da mogu reći da mi je samba u krvi. Sviđa mi se i hrvatska glazba, nije loša. Naravno, ništa ne razmijem, ali svejedno ja plešem. I onda me suigrači čudno gledaju, ha, ha…

Protivnici ga za to vrijeme gledaju sad već i sa strahom, a on zabija, asistira, dribla… Pleše sambu na terenu. I čeka šansu da je zapleše i na prvoligaškim terenima.

– Naša prva momčad je jako, jako dobra, užitak je biti dio svega toga i jedva čekam da prilika dođe!

Četiri brazilska asa kao idoli, a najbolji je…
Nemam jednog idola, nego četvoricu, i svi su Brazilci: Ronaldinho Gaucho, Ronaldo Fenomeno, Romario i Neymar. Tko je najbolji od njih? Uh, teško pitanje… Ronaldinho je igrao drukčiji nogomet od svih ostalih, Ronaldo je bio kombinacija snage, brzine i vještine, ali gledao sam puno i Romarija na YouTubeu… Kakav je to igrač bio! Nemaš ga što vidjeti, onakvog sitnog, a zabija takvom lakoćom…

Eduardo da Silva kao poveznica…
Naravno da sam išao “guglati” kad se pojavila mogućnost da odem u Goricu, informirao sam se i o državi, i o gradu, i o klubu… No znao sam gdje idem, jer znam priču Eduarda da Silve, kako je došao ovdje i postao reprezentativac, otišao u veliki Arsenal…

Frend Junior iz seniora
Najbolji prijatelj u klubu mi je Junior Martinsson! Puno je stariji od mene, 11 godina, u šali ga zovem ‘tata’, ali na prvu smo nekako ‘kliknuli’ i postali baš dobri.

Sport

Sjajan početak sezone! Mrva osvojila broncu na međunarodnom turniru u Poljskoj

Unatoč temperaturi prije puta, uspješno je stigla do polufinala.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Parasportski savez Velika Gorica/FB

Velikogorička para stolnotenisačica Mirjana Lučić Mrva osvojila je brončanu medalju na međunarodnom turniru ITTF World Para Challenger Wladyslawowo 2026 održanom u Poljskoj, čime je uspješno otvorila novu natjecateljsku sezonu.

Riječ je o prvom međunarodnom turniru u godini na kojem se prikupljaju bodovi za plasman na Svjetsko prvenstvo, a Lučić Mrva je plasmanom u polufinale osigurala treće mjesto i važan rezultat na početku sezone.

Dan prije puta imala je visoku temperaturu, pa je u Poljsku stigla s iscrpljenim organizmom. Unatoč tome, uspjela je proći do polufinala i osvojiti brončanu medalju.

“Mirjana je još jednom pokazala svoju kvalitetu i borbenost”, poručili su iz Parasportskog saveza Velika Gorica.

Nastavite čitati

Sport

Novo lice za završnicu sezone: Klinac od 213 cm u goričkom dresu

Oleg Drakulić krajem siječnja je navršio 20 godina, iza sebe ima košarkaško odrastanje u Ciboni i SAD-u, a ispred sebe priliku da pokaže što i koliko može

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što su svlačionicu Gorice napustili Niko Rimac i Filip Kalajžić, košarkaši Gorice dobili su i jednog novog igrača. Zasad nećemo reći i pojačanje, ali nije isključeno da na kraju ispadne upravo tako, jer elemenata za optimizam ima.

U Goricu je, naime, došao 20-godišnji centar Oleg Drakulić, Zagrepčanin s ozbiljnom košarkaškom izobrazbom i igrač koji se u prvom dijelu ove sezone nadmetao s igračima iz najvišeg ranga. Doduše, činio je to uglavnom na treninzima Samobora, čiji je bio član, budući da se nije uspio izboriti za značajniju minutažu, ali sve što je prošao moglo bi biti dobra podloga za ono što slijedi.

A slijedi mu završnica sezone u drugom rangu, u dresu kluba koji nije opterećen rezultatom, što će reći da će imati lijepu priliku da pokaže što i koliko može. Visinu ima, izrastao je sve do 213 centimetara, ali sad slijedi nadogradnja. Prošao je akademiju zagrebačke Cibone, školovao se i košarku igrao u SAD-u, a iskorak u seniorsku košarku doživjet će upravo u našem klubu.

Nastavite čitati

Sport

‘Osijek se digao, ali i mi imamo razloga biti puni samopouzdanja!’

Nogometaši Gorice u subotu u 15 sati gostuju kod Osijeka na Opus Areni, u utakmici u kojoj bodovi vrijede dvostruko. Osječani su povezali dvije pobjede i sve su bolji, ali i Goričani su u jako dobrom razdoblju…

Objavljeno

na

Objavio/la

Odmah nakon remija sa Slaven Belupom trener Gorice Mario Carević istaknuo je da se veseli “konačno jednom cijelom tjednu između utakmica”, a sad je taj tjedan došao svome kraju. Pripreme za gostovanje kod Osijeka, na Opus Areni, ušle su u posljednju fazu,

– Atmosfera je uvijek dobra. U dobrom smo periodu, igramo dobro, iako smo neke utakmice, poput ove zadnje sa Slaven Belupom, zaslužili pobijediti, a nismo. Realizacija nije bila dovoljno dobra, ali to je već u arhivi, to smo zaboravili. Važno je sad pripremiti utakmicu protiv Osijeka – kaže Carević uoči puta prema istoku zemlje.

Osijek je ove sezone u problemima, trenutačno na pretposljednjemu mjestu, sa tri boda više od fenjeraša Vukovara, ali ima i dvije pobjede u posljednje dvije utakmice. I, nimalo manje važno, Osijek je uvijek Osijek. Bez obzira na okolnosti…

– Znamo da nas čeka momčad koja po pojedincima koje ima zaslužuje puno više nego što stoje na tablici. S ove dvije posljednje pobjede vratili su samopouzdanje, ali i mi smo samopouzdani, imamo pravo na to, imamo razloga da budemo. Da, čeka nas teška utakmica, kao i svaka druga u ovoj ligi, čeka nas agresivan domaćin, koji će imati i publiku i atmosferu, ali i nama će biti gušt igrati u takvom okruženju, na takvom stadionu – ističe Carević i dodaje:

– Moramo biti pravi i, naravno, moramo popraviti fazu obrane kad je riječ o prekidima. Neću se puno ponavljati, ali to je cilj, biti puno bolji, odgovorniji i koncentriraniji u tim situacijama. Bude li tako, bit će dobro.

Bilo bi sjajno da zaista i bude dobro, jer ovo su utakmice za koje se kaže da nose dupli broj bodova. Svaki tvoj bod je i bod manje za konkurenta.

– Svaka utakmica je važna, svaka nosi tri boda. Naravno, Osijek nam je susjed na tablici i gledamo i na taj način, da držimo nekakav odmak od njih i Vukovara ako je to moguće, ali u prvom redu smo fokusirani na svoju izvedbu, na svaku sljedeću utakmicu. Kad previše kalkuliraš, zbrajaš i oduzimaš, gubiš fokus na ono najvažnije. Moramo zadržati način naše igre i popraviti stvari koje nisu dobre – poželio je Carević, okrenuvši se još malo protivniku:

– Digli su se, ali nije realna njihova situacija na tablici kad se pogleda kvaliteta igrača u tom rosteru. Bilo je pitanje trenutka kad će se oni dignuti, ali očito postoje razlozi zašto na tablici nisu tamo gdje bi trebali biti u odnosu na kvalitetu.

– U zadnje dvije utakmice dobili su puno na zajedništvu, s domaćim trenerom, s navijačima… To i potenciraju, vidi se da su prodisali, počeli bolje igrati, a to se očituje i na rezultatu. Zato vjerujem da će biti agresivni, a dobri su u presingu, imaju dobre mehanizme i dobre pojedince, tako da moramo biti oprezni u svakoj situaciji – ponavlja još jedanput trener Gorice, pa zaključuje:

– Međutim, siguran da će biti i prostora za neke naše manevre i da ćemo biti opasni s druge strane!

Mogućih prvih 11 za Osijek:

Matijaš – Perić, Filipović, Čabraja – Trontelj, Kavelj, Pozo, Bogojević – Pavičić, Pršir – Sule

Nastavite čitati

Sport

Velikogorički taekwondoaši uspješni na tri turnira! Zlato u Kninu i nova državna medalja

Četiri medalje s tri turnira.

Objavljeno

na

Objavio/la

Natjecatelji Taekwondo kluba Velika Gorica nastupili su na tri turnira krajem veljače i početkom ožujka, na juniorskom prvenstvu Hrvatske i međunarodnom turniru u Kninu te na međunarodnom natjecanju u Ljubljani, gdje su osvojili jednu zlatnu i tri brončane medalje te ostvarili nekoliko zapaženih plasmana.

Na juniorskom prvenstvu Hrvatske u Kninu brončanu medalju osvojila je Petra Prlić u kategoriji do 46 kilograma. Lana Horvat (-55 kg) i Lejla Lea Kajfeš (-59 kg) natjecanje su završile na petom mjestu, dok je Meri Muža (-52 kg) ovaj put ostala bez plasmana.

Istoga dana u Kninu je održan i međunarodni turnir Knin Open na kojem su nastupili mlađi članovi velikogoričkog kluba. Najuspješniji je bio Matej Turković koji je u kadetskoj kategoriji do 45 kilograma osvojio zlatnu medalju nakon tri pobjede. Do brončanih odličja stigli su Lota Borić u kategoriji mlađih kadetkinja do 30 kilograma te Borna Kralj u kategoriji mlađih kadeta do 30 kilograma.

Seniorke kluba proteklog su vikenda nastupile i na međunarodnom turniru G1 Slovenia Open u Ljubljani. Najbolji rezultat ostvarila je Lana Gavrilov koja je u kategoriji do 49 kilograma zauzela deveto mjesto. Katarina Bačurin (-53 kg) i Dora Habijančić (-62 kg) nastupile su u svojim kategorijama, ali su ovoga puta ostale bez plasmana na snažnom međunarodnom natjecanju.

Nastavite čitati

Sport

Otišlo tridesetak koševa po utakmici: Rimac i Kalajžić napustili Goricu

Košarkaši Gorice u posljednjih će šest kola regularnog dijela prvenstva biti slabiji za Filipa Kalajžića i Niku Rimca, koji su otišli u Sloveniju, odnosno natrag u Dubravu

Objavljeno

na

Objavio/la

Ove su zime, tijekom one kratke pauze u sezoni, košarkaši Gorice dobili dva značajna, čak i zvučna pojačanja. Filipa Kalajžića, naime, znamo kao perspektivnog juniora Cibone, kao igrača nekoliko naših premijerligaških klubova, i samim time bilo je jasno da će biti veliko pojačanje. Da je veliko pojačanje vrlo brzo po dolasku pokazao je i Niko Rimac, mladi bek Dubrave, dečko čije ime je u tom trenutku bilo zvučno zbog poznatog oca, Slavena Rimca.

I jedan i drugi lijepo su se uklopili u sustav trenera Damira Miljkovića, no cijelo je vrijeme tinjala mogućnost da ovi angažmani budu i naprasno prekinuti. Upravo to se i dogodilo samo dva mjeseca nakon što su došli. Prva objava iz kluba dotaknula se centra Kalajžića.

“Uoči utakmice protiv Đakova rastali smo se s Filipom Kalajžićem, koji svoj daljnji igrački put nastavlja u slovenskom KK GGD Šenčur, koji se natječe u Prvoj ligi. Kale, hvala ti na svemu i sretno u daljnjoj karijeri”, poruka je iz KK Gorice koju je slijedila još jedna slična, ovoga puta s bekom Rimcem u glavnoj ulozi.

“Utakmica protiv Đakova bila je posljednja koju je u dresu našeg kluba odradio Niko Rimac. Na oproštaju je ubacio 21 poen i uvelike pomogao da upišemo dvanaestu ovosezonsku pobjedu.
Niko se sada vraća u Dubravu u Premijer ligu, a mi mu od srca zahvaljujemo na svemu što je pružio u našem dresu i želimo puno uspjeha u daljnjoj karijeri”.

Rimac je u prosjeku ubacivao nešto manje od 16 koševa po utakmici, Kalajžić je bio na 13,7 poena, čemu je dodavao i po gotovo osam skokova po susretu. U prijevodu, Gorica ostaje bez tridesetak poena, što će reći da se šanse da se dostigne Omiš smanjuju za jednu razinu. Šest kola je do kraja regularnog dijela sezone, a Omišani bježe Goričanima za dvije pobjede… U nedjelju naši košarkaši gostuju kod Marsonije u Slavonskom Brodu.

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno