Blago rečeno, najblaže moguće zapravo, Gorica je u Vinkovcima protiv Vukovara odigrala neobičnu utakmicu. Možda bi točnije bilo reći da je sve ono što se događalo na stadionu Cibalije gotovo bizarno, ali zadržimo se ipak na neobičnom… Bila je to utakmica koja je u jednom trenutku izgledala kao totalna “laganica”, kao da je pitanje jedino koliko će uvjerljiva biti nova pobjeda Gorice, da bi na kraju Goričani kući otišli s bodom, što je još i super ishod kako je moglo biti.

Ohrabreni dobrom partijom protiv Lokomotive šest dana ranije, naši su nogometaši u utakmicu ušli s identičnim sastavom kao protiv “lokosa”, ali i s punom koncentracijom. Lopta je išla tečno, dodavanja su često bila progresivna, direktna, točna, a prilike su se nizale. I propuštale, sve do one u 18. minuti, kad je nakon Pavičićeva dodavanja 18-godišnji Luka Vrzić izbio sam pred golmana Vukovara i kroz njegove noge poslao loptu u mrežu. Više nego zasluženo vodstvo i prvi gol mladog Vrzića u HNL-u bio je samo najava onoga što je slijedilo.

A slijedio je nastavak dominacije. Vukovar je u tim trenucima izgledao kao slučajni prvoligaš, a velike zasluge za to imali su jako dobri igrači Gorice. Lopta je i dalje išla tečno, šanse su se i dalje stvarale, a jedna od njih iskorištena je u 36. minuti. Razigrani Španjolac Iker Pozo napravio je ogroman dio posla, započeo je tu akciju, a na kraju i asistirao kao na pladnju za Filipa Čuića. Napadač Gorice samo se naklonio i glavom zatresao mrežu Vukovara za čistih 2-0.

Izgledalo je kao da tu ni blizu nije kraj, da će Gorica možda već do poluvremena potpuno riješiti utakmicu, otići na nedostižnu prednost, ali ne ni u životu ni u nogometu često ne ide sve po idealnom scenariju. Iz ovog ili onog razloga.

– Dominirali smo u tih prvih 40 minuta, sve kontrolirali, imali 2-0, oni nam praktički nisu prešli centar. A onda smo od 40. do 45. minute pet puta odigravali petom, bilo je tu i malo podcjenjivanja, ušli smo u nekakvu atrakciju, a kad je tako, nogomet te kazni – rekao je trener Gorice Mario Carević, misleći na situaciju iz 43. minute.

Do tog trenutka Vukovar nije imao niti jedan jedini udarac, bio je potpuno bezopasan, no tad je Vukovar dobio slobodnjak na 20-ak metara. Vukovarski Kolumbijac Robin Gonzalez namjestio je loptu, uzeo zalet i naciljao u same rašlje. Golman Davor Matijaš samo je pogledom pratio kako lopta ulazi u gol iz prvog pokušaja, što je Vukovarce ekspresno vratilo u utakmicu.

Uz onu jednu iz završnice prvog dijela, trener domaćina Gordon Schildenfeld na početku nastavka napravio je još tri zamjene, a to mu se isplatilo odmah. Točnije, već u 47. minuti. Obrana Gorice bila je traljava, neodlučna, konfuzna, a to je iskoristio još jedan Kolumbijac u domaćin redovima, David Mejia. Pogodio je iz blizine i zabio drugi vukovarski gol iz drugog udarca na utakmici.

A onda je domaćin krenuo… Sad su se prilike nizale pred goričkim golom, u jednoj od njih Goricu je spasio golman Matijaš, svojom prvom obranom na utakmici, i gosti iz Turopolja opasno su visili u tom razdoblju utakmice. Carević je reagirao uvođenjem Ercega i Fiolića u 73. minuti, a to je donijelo i neke pomake u igri Gorice. U “run&gun” nogometu prilike su se nizale na obje strane, pri čemu su Carevićevi igrači promašivali i nemoguće, a jedan pokušaj Čuića odsjeo je i na prečki.

Konfuzna je bila i sama završnica, kako na terenu, tako i na klupi, jer Carević je u sudačkoj nadoknadi pripremio preostale dvije izmjene, pa od njih ipak odustao, da bi sve završilo Vrzićevim promašajem zicera u posljednjim sekundama nadoknade. I na kraju – svakome po bod. S kojim potpuno zadovoljni nisu ni jedni ni drugi.

– A ne znam što reći… Prvih 40 minuta bilo je stvarno odlično, potpuno smo dominirali, što nas je možda podsvjesno i uljuljalo, možda smo pomislili da smo predobri. Ne smije nam se događati da u situacijama kad moraš biti jednostavan i konkretan uđeš u neke atrakcije, jer to nogomet vrati vrlo brzo, kao što je nama vratio. Mogli smo u svemu ovome i zabiti, doći do te pobjede, ali dobro je na kraju da ovakvu utakmicu ne izgubiš, koliko god to glupo zvučalo nakon 2-0 i odličnog prvog poluvremena. Nakon svega, moramo biti zadovoljni bodom – kazao je trener Gorice.

I tako nekako i ispada, iako je činjenica da je propuštena velika prilika da se povežu dvije pobjede, da se još malo nabilda samopouzdanje i podeblja bodovni konto. Ovako, Gorica ide dalje s pet bodova iz prva četiri gostovanja. Puno teže bit će doći do sva tri boda u sljedećem kolu u Puli kod Istre, a još teže u onom sljedećem, u Maksimiru protiv Dinama. Nakon toga bi se, bude li sve po planu s novim travnjakom, Gorica konačno trebala vratiti kući, ali o tom potom…

Nakon što su u prve dvije prvenstvene runde nogometaši Gorice zatvarali kolo, prvo u Varaždinu, a zatim i na Poljudu, u četvrtome kolu će Goričani igrati na otvaranju. Večernji termin u petak, s početkom od 20 sati, rezerviran je za sudar novog prvoligaša Vukovara 1991 i kluba koji može biti uzor Vukovarcima po pitanju građenja prvoligaške stabilnosti.

Na put prema istoku Hrvatske Goričani su otišli u četvrtak, punih pet dana nakon prve pobjede u sezoni, odlične partije protiv Lokomotive u Maksimiru. I dalje traju sporovi čiji je gol bio najljepši, Prširov, Pozov ili Ercegov, ali sve to zapravo je već tamo od ponedjelja “voda ispod mosta”.

– Možemo biti zadovoljni način na koji smo se prezentirali protiv Lokomotive, ali nema tu nikakvog opuštanja niti zadovoljavanja trenutačnom situacijom. Itekako sam svjestan kakva nas utakmica očekuje u Vinkovcima, na nešto sporijem terenu, u drukčijim okolnostima… Moramo biti spremni i mentalno i fizički na sve što nas tamo čeka – upozorava trener Mario Carević.

Vukovar je u prvom kolu minimalno poražen kod Lokomotive, u drugom je junački pao u gostima kod Dinama, a prvi bod stigao je u prošlom kolu protiv Istre, na istom tom nešto sporijem terenu…

– Čeka nas jedan dobar protivnik, koji je prezentirao stvarno dobru igru u sve tri prethodne utakmice, koji je defenzivno jako dobro organiziran, koji ima odličan kontranapad… Budući da su, uz sve to, dobri i u prekidi, sigurno nas čeka teška utakmica. Moramo biti toga svjesni i spremni na to – poslovnično oprezan je trener Gorice.

Vukovarci su u nekoj mjeri i dalje nepoznanica za sve klubove u HNL-u, ali svakom utakmicom sve je manje upitnika.

– Imamo uzorak od tri utakmice, to je dovoljno da vidimo njihov stil, jednako kao što su i oni nas sigurno analizirali. Manje-više znamo kako se pripremiti, koliko god svaka sljedeća utakmica donosi nešto novo, neku novu ideju. Uvijek kažem da je trenutna prilagodba kvaliteta koja u konačnici radi razliku – rekao je Carević i dodao:

– Imaju baš dobre pojedince prema naprijed, igrače sposobne igrati jedan na jedan, a u kontranapadima su dosta brzi i okomiti. U zadnjoj utakmici dalo se primijetiti da s velikim brojem igrača dolaze u završnicu, na centaršut, pune šesnaesterac sa pet-šest igrača i tu ćemo morati biti jako oprezni i koncentrirani.

Uz oprez i koncentraciju, tu je i kvaliteta koju Gorica posjeduje.

– Da, unatoč svemu tome, mi imamo kvalitetu, imamo svoj stil igre i stvarno se nadam da ćemo se uspjeti nametnuti – kaže trener, dodajući kako nekih lakših ozljeda ima, ali trebali bi biti spremni svi osim ozlijeđenog Perića i suspendiranog Durakovića.

S obzirom na to, ali i na prikazano u prošlom kolu, za očekivati je da će startati otprilike istih 11 kao protiv Lokomotive.

Matijaš – Filipović, Leš, Čabraja – Trontelj, Kavelj, Pozo, Vrzić – Pršir, Pavičić – Erceg

Koliko dugo rade zajedno, koliko su povezani na sve načine, na prvu je zvučalo kao prvoaprilska šala. Ispalo je da nije, jer daleko smo odmaknuli od aprila, ušli smo već u drugu polovicu kolovoza, a njegova devetnaestoga dana došla je vijest koja je pošteno iznenadila velikogoričke nogometne krugove…

Damir Milanović Milka napustio je stožer Širokog Brijega i okončao svoju suradnju s Deanom Klafurićem!

Milku je kao svoga asistenta Klaf prvi put angažirao za posao na Cipru, gdje su prijatelji još iz igračkih dana proveli vrlo intenzivo zajedničko razdoblje. Tamo ih je, naime, zadesila korona, pa je druženja bilo koliko hoćeš… U Slaven Belupo Milka nije išao s Klafom, ali zato jest i u Velež, i u mađarski Honved, i sad u Široki. Preuzeli su posao prošle zime, uspješno okončali prošlu sezonu, solidno ušli i u novu, a onda – iznenađenje!

I objava kluba puna emocija i respekta.

“NK Široki Brijeg i prvi pomoćni trener, Damir Milanović, dogovorili su sporazumni raskid suradnje. Želimo se iskreno zahvaliti Damiru na izuzetnoj posvećenosti, stručnosti i profesionalizmu koje je nesebično davao klubu. S puno poštovanja i zahvalnosti, želimo ti puno sreće i uspjeha u tvojoj budućoj karijeru i životnim izazovima”, stajalo je u jednom neobičnom oproštaju.

Ne događa se, naime, često da ovakve fotografije s ispisanom riječi “hvala” dobiju samo pomoćnici, ali ovoga puta se tako dogodilo. Zašto i kako je to toga došlo najbolje će objasniti onaj koji je otišao. Milka se, naravno, javio na poziv iz njegova grada.

– Razlog rastanka je to što je Klaf donio odluku da sam ja prerastao ovaj nivo i da mi je vrijeme da idem svojim putem, bilo samostalno ili u nekom drugom stožeru, koji preferira drukčiji nogomet, da osjeća da me guši i sputava, a ne bi želio da je to tako. Kad mi je to prezentirao na takav način, ja sam prihvatio raskid ugovora i to je to. Idemo svaki svojim putem – objasnio je ukratko Milka.

Za širu priču bit će vremena ovih dana, kad ponovno bude doma, u svom goričkom điru. Nikakve svađe, dakle, ovdje nema, Milka i Klaf ostaju prijatelji, oni su i kumovi, ali trenerskim poslom odsad će se baviti svatko na svoj način. I navijati jedan za drugoga.

Dugo je u Gradskoj dvorani vladala tišina, još tamo od sredine lipnja utihnuli su udarci lopte u parket, ali ovog ponedjeljka navečer i tome je došao kraj. S pripremama su, naime, krenule rukometašice Udarnika, perjanice velikogoričkog ženskog rukometa. Trenerica Ljiljana Ivaci dočekala je djevojke sa širokim osmijehom, svojim zaštitnim znakom, a nakon toplih pozdrava došao je red i na ostatak planiranog rasporeda.

“Seniorke i djevojke 2008./09.godišta započele sa pripremama za novu sezonu pod vodstvom trenerice Ljiljane Ivaci. Prije samog početka održan je kratki sastanak na kojem su predsjednik kluba Josip Mučnjak i zamjenik predsjednika Damir Slojšek pozdravili cure i zaželjeli im sreću i pripreme bez ozljeda te sezonu s puno uspjeha!”, objavili su iz kluba.

Odmah nakon dobrih želja došlo je vrijeme i za prvi trening, na kojem se nisu pojavile sad već bivše igračice Udarnika Luna Gojak i Dorotea Kontrec. Međutim, bilo je tu i novih lica. Kući se, u svoj klub, vratila Karla Brakus, djevojka koja je bila važan dio “klase 2002”, generacije koja je triput izborila državnu završnicu. Stigle su i Ema Bičanić iz Dugog Sela te Anica Jaki iz Križevaca, a uoči početka priprema riješeno je i važno pitanje novog pivota.

Nova igračica Udarnika postala je Lorena Belanić, koja u Veliku Goricu dolazi nakon što je igrala za Samobor. Iskustvo iz 2. HRL Zapad ima, a u tom je okruženju dosad pokazivala kvalitetu koja bi mogla jako dobro doći Udarniku…

Prvenstvo će Udarnik otvoriti upravo protiv Samobora, i to 20. ili 21. rujna. Do tad, vrijeme je za rad.

Nekih desetak dana ranije iz kluba su mi rekli da su zvali iz stožera U-21 reprezentacije, da su tražili neke moje utakmice kako bi ih analitičari reprezentacije pogledali. Priznajem, već tad mi nije bilo svejedno, ali nakon toga je sve utihnulo, a ja sam nastavio raditi, trenirati…, kaže Josip Cundeković, 18-godišnjak iz Velike Mlake, na počeku svoje “kockaste” priče.

Točnije, na početku ove posljednje etape njegove reprezentativne priče, jer Cunda je bio reprezentativac u kategoriji U-15, zatim i U-16 selekcije, da bi u proljeće 2023. otišao na Europsko prvenstvo sa U-17 reprezentacijom, pod vodstvom Roberta Jarnija. Ta njegova priča o kockastom tu je negdje zapela, da bi nastavak stigao ovog ponedjeljka, objavom popisa izbornika U-21 reprezentacije Ivice Olića.

– Nitko mi ništa nije javio, tek kad je izbornik objavio popis saznao sam da sam unutra! Znam gdje sam bio, naravno, taman sam doma sjedio za stolom i ručao s bratom, usput nešto i skrolao po Instagramu, i tad sam ugledao svoje ime… – prepričava Josip.

Poznat mu je taj osjećaj iz ranije faze njegove mlade karijere, zna kako je biti odabran, ali ovo je ipak malo posebnije…

– Je, osjećaj je baš poseban. Bio sam u reprezentacijama, uvijek je to odličan osjećaj, znati da te prate, gledaju i cijene, ali ovo je ipak nešto drugo, ovo je korak do A reprezentacije… Puno toga mi je prošlo kroz glavu u tim trenucima, pogotovo s obzirom na sve što sam prolazio, na neka teška razdoblja koja su iza mene – govori ponosni Josip, uvodeći nas tako u drugi dio ove priče.

Mali Cunda počeo je u svojoj Velikoj Mlaki i bio je dio matičnoga kluba sve dok se on nije – raspao. Omladinski pogon preuzela je Gorica, a selidbu na Gradski stadion Josip je dočekao 2017. godine.

– I od tad pa sve do ove zime bio sam u Gorici – kaže Josip, koji se na tom prijelazu iz 2024. u 2025. godinu našao na prekretnici.

– Gorica mi je kao klub jako puno dala. Ljudi su se stvarno brinuli o meni, davali mi podršku, podupirali me kad bih odlazio reprezentaciju, pa sam sudjelovao i na tom Euru U-17… Međutim, sve se promijenilo u jesen 2023. Bio sam ulazni junior, plan je bio da branim za starije godište u juniorskom HNL-u, a tako je i bilo u prve tri utakmice. Uoči četvrte su me maknuli s gola – priča svoju priču Josip i nastavlja:

– Tad je sportski direktor bio Mario Brkljača, kojem sam se zamjerio, kako su mi rekli, “zbog nekih mojih postupaka na terenu”. Tvrdili su da unosim nervozu u momčad, da ne djelujem pozitivno na suigrače…  Uz sve to, netko je čuo kako sam sebi mrmljam nešto u bradu, kako u ljutnji kritiziram i sebe i svoje suigrače, nakon čega mi je rečeno da se moram svima ispričati. Uz to, rekli su mi i da sam taj tjedan dobio poziv u U-20 reprezentaciju, ali da me neće pustiti…

Nakon svega, golman koji je već kao 15-godišnjak branio i za seniorsku momčad u nekim prijateljskim utakmicama završio je u juniorima “dvojci”, u svom godištu.

– Tu sezonu sam branio za juniore II, a sljedeće sezone, kad je moje godište igralo juniorski HNL, ostao sam prvi golman. Iako mi je istekao ugovor, krenuo u sezonu normalno, bio sam u dobroj formi, svi su bili zadovoljni, a četiri-pet utakmica prije kraja jeseni maknuli me s gola. Rekli su mi da žele dati priliku drugom golmanu, da i on brani, ali da sam ja od zime opet prvi golman. Složio sam se s time, drugi golman stao je na gol do kraja polusezone, ali na zimu nije bilo po dogovoru. Mene su otpisali, njega su poslali na pripreme sa seniorima, pa sam ja odlučio uzeti papire – kaže Cundeković.

Rastanak od kluba u kojem je proveo gotovo pola života bio je težak, emotivan, ali rodila se u svemu tome i ozbiljna količina motiva. Cilj je od prve sekunde bio pokazati ljudima iz Gorice da su pogriješili u procjeni, a ubrzo se pronašao i klub zainteresiran za mladog reprezentativnoga golmana.

– Dubrava Tim Kabel je trebala golmana, točnije drugoga golmana, i ja sam prihvatio tu opciju. Plan je bio raditi dalje tijekom proljeća, možd uloviti i poneku priliku, pa da od početka ove sezone stanem na gol. Međutim, već u prvoj utakmici ozlijedio se kolega Tin Šarkanj, ja sam stao na gol i ostao na njemu do kraja polusezone!

Stigao je u međuvremenu i poziv za U-20 reprezentaciju, počela je i nova sezona, u kojoj je Josip ostao prvi golman, a sad evo i dosad najprestižnijeg trenutka, poziva za U-21 selekciju. Sa 18 godina. Velika čast, velika stvar, ali i novi dokaz da Cunda ima kvalitetu.

– Ciljevi za budućnost? Želim nastaviti raditi kao i do sad, svaki dan i na svakom treningu, pada kroz neki budući period, nekim svojim putem, kako je već zapisano, dođem do Liga petica. Konkretno, san je zaigrati u Barceloni… Ali dobro, idem polako, korak po korak, raditi i dalje i biti spreman za sve što slijedi – zaključio je Josip.

Hrvatska U-21 reprezentacija okupit će se 1. rujna, u Zagrebu će se pripremati sve do 7. rujna, kad će krenuti na put za Tursku. U Trabzonu će protiv domaćina prvu utakmicu kvalifikacija za Euro igrati 9. rujna, a za ovu akciju izbornik Olić pozvao je Cundekovića i još 22 igrača.

VRATARI:
Anthony Jacob Pavlešić (NK Rudeš), Toni Silić (HNK Hajduk), Josip Cundeković (Dubrava Tim Kabel)

BRANIČI:
Dominik Prpić (FC Porto), Moreno Živković (GNK Dinamo), Branimir Mlačić (HNK Hajduk), Teo Barišić (Lyon), Šimun Hrgović (HNK Hajduk), Domagoj Bukvić (NK Osijek), Luka Vušković (Tottenham)

VEZNI IGRAČI:
Luka Vrbančić (NK Osijek), Fabijan Krivak (NK Lokomotiva), Adriano Jagušić (NK Slaven Belupo), Luka Tunjić (Fortuna Sittard), Lovro Zvonarek (Grasshopper Club Zürich), Šimun Mikolčić (NK Osijek), Patrice Čović (SV Werder Bremen)

NAPADAČI:
Mate Antunović (NK Varaždin), Fran Topić (GNK Dinamo), Filip Živković (NK Osijek), Roko Brajković (HNK Hajduk), Marin Šotiček (FC Basel 1893), Bruno Durdov (HNK Hajduk)

Pretpozive za ovu akciju dobila su čak desetorica igrača, a među njima je i jedan igrač Gorice, mladi Splićanin Ante Kavelj, kao i jedan bivši igrač Gorice, trenutačno uzdanica Rijeke Gabriel Rukavina.