Sport

Triler sa sretnim završetkom: Gorica preko penala do polufinala Kupa!

Nogometaši Gorice odigrali su fantastičnu utakmicu u četvrtfinalu SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa, no svejedno su nakon 2-2 u 120 minuta morali prolaz dalje tražiti s bijele točke…

Objavljeno

prije 4 godine

30. studenoga 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nevjerojatnu, ludu i šokantnu utakmicu odigrali su nogometaši Gorice protiv Istre 1961 u četvrtfinalu SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa. Sve se na kraju rasplelo fantastično, Gorica je i drugu sezonu zaredom ušla u polufinale ovog natjecanja, ali put do tog velikog uspjeha bio je posut trnjem. I uz gomilu muke, pokušaja, promašaja, nesretnih i nespretnih trenutaka. Dvaput su gosti vodili, zabili su gotovo svaki put kad bi došli pred gol, a Gorica se dvaput vraćala, u sudačkoj nadoknadi prvog i drugog poluvremena, u ovom drugom slučaju kad se već činilo da je sve gotovo…

Nasreću, nije bilo! No ajmo redom…

Jako je dobro Gorica otvorila utakmicu i gotovo je nevjerojatno što već nakon 65 sekundi igre nije vodila. Kristijan Lovrić je pronašao Albija Doku na desnoj strani, on na tri metra od praznih vrata dao za Anthonyja Kalika, no igrač Gorice s brojem 23 proslijedio je loptu – pokraj gola!

Kazna je stigla u desetoj minuti, iz prvog dolaska gostiju pred gorički gol. Serder Serderov prošao je sad po pulskoj desnoj strani, servirao sve za Diona Drenu Belju, a mladi napadač se iz slične situacije kao Kalik na otvaranju snašao puno bolje i doveo Istru u vodstvo.

Do kraja poluvremena Gorica je igrala dobro, kombinirala i dolazila pred gostujući gol, stvarala šanse, u dvije ili tri situacije i velike, prave šanse, dok Istra s druge strane više nije ozbiljnije zaprijetila. Unatoč tome, sve do posljednjih sekundi sudačke nadoknade izgledalo je da će na predah gosti otići s vodstvom. Srećom, duboko u drugoj minuti dodanog vremena stvari su se vratile na početak…

Lopta je došla do Lovrića, na njegovoj poziciji lijevo, stvorio si je prostor za udarac i opalio u suprotni kut, a golman Lučić to je dobio do Tonija Fruka. On je loptu vratio u srce peterca, a tamo je Matar Dieye bio precizan za apsolutno zasluženo izjednačenje.

Lov na vodstvo krenuo je od prve sekunde nastavka, izgledalo je to slično kao i u prvom dijelu – Gorica napada, igra jako dobro, stvara šanse i promašuje. Dominacija je bila velika, a neke od propuštenih šansi spadale su u rubriku “vjerovali ili ne”. Pogotovo se to odnosi na Anthonyja Kalika, koji je u ovoj utakmici mogao zabiti tri, četiri gola, a zabio je samo jedan, i to iz zaleđa!

I naravno da se nakon svega dogodi da Istra zabije još jednom! Sudac Strukan u toj je 80. minuti odmah poništio gol Diona Drene Belje, vidio je faul u napadu prije gola, ali pregled snimke naveo ga je da promijeni odluku. Istra je iz trećeg udarca na gol zabila drugi put…

Gorici je, s druge strane, za drugi gol trebalo točno 20 udaraca. I točno 97 minuta! Duboko u sudačkoj nadoknadi, nakon totalne ofenzive na gostujući gol, u spasitelja se prometnuo, a tko drugi nego Kristijan Lovrić. Nakon cijelog niza šansi, nakon velike gužve u protivničkom šesnaestercu koja je trajala jako dugo došao je do lopte na svojoj poziciji i kroz šumu nogu naciljao malu mrežicu u daljem kutu gola. Za delirij na stadionu i za više nego zasluženo novo izjednačenje.

Učinilo se u 98. minuti da će nogometna pravda konačno biti ispunjena, jer 19-godišnji Brazilac Caio Cruz zabio je u svom debiju za goričko vodstvo, koje je već bilo i proslavljeno, no onda je krenulo povlačenje linija u VAR sobi… Trajalo je to tri, četiri minute, iritantno dugo, a konačna odluka bila je u skladu sa svime što se do tad događalo. Nema gola, Cruz je bio par milimetara u zaleđu…

Umorili su se u drugom produžetku Goričani, nisu se više baš tako nizale prilike, no i dalje su Goričani bili bliže golu za pobjedu. Bliže, ali ne i dovoljno blizu, pa je cijela priča na kraju otišla u izvođenje jedanaesteraca.

A tu je Gorica dobila još nekoliko junaka! Sva četvorica izvođača bili su mirni i sigurni, od Jovičića, preko Suka i Brodića, sve do Steenvoordena, što je bilo dovoljno zahvaljujući – Dominiku Kotarskom! Golman Gorice obranio je treći i četvrti pokušaj Puljana, prvo Iličiću, a onda i Joau Silvi. I veliko, zasluženo slavlje Goričana moglo je početi!

Teško, iscrpljujuće, ali potpuno u skladu sa zakonitostima nogometa… Bravo, Gorica!

GORICA – ISTRA 1961 6-4 (2-2)
VELIKA GORICA Gradski stadion. Sudac: Duje Strukan (Split). Pomoćnici: Hrvoje Radić (Split) i Goran Perica (Šibenik). Četvrti sudac: Goran Pečarić (Zagreb). VAR: Dario Kulušić (Šibenik). AVAR: Igor Krmar (Zagreb).
STRIJELCI: 0-1 Beljo (10), 1-1 Matar (45+2), 1-2 Beljo (80), 2-2 Lovrić (90+7)
11m: Jovičić, Suk, Brodić, Steenvoorden (Gorica), Desio, Galilea (Istra 1961)
GORICA: Kotarski – Doka, Steenvoorden, Jovičić, Musa – Babec (od 106. Junior), Pršir (od 78. Suk) – Lovrić, Kalik (od 87. Brodić), Fruk (od 87. Delfi) – Matar (od 78. Cruz). Trener Krunoslav Rendulić.
ISTRA 1961: Lučić – Hujber, Einar, Joao Silva, Marin – Perera, Mlinar (od 90. Obanor) – Bande, Mišković (od 62. Mahmoud), Serderov (od 62. Lisica) – Beljo. Trener Gonzalo Garcia.
ŽUTI KARTONI: Fruk, Musa, Lovrić, Steenvoorden, Suk (Gorica), Hujber, Marin, Lučić (Istra 1961)
CRVENI KARTONI: –

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 5 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 7 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.