Sport

Tri penala, tri gola, hrabra Gorica pala i treći put protiv Dinama

Nogometaši Gorice izgubili su od Dinama 2-1 na svom stadionu, u utakmici koju su obilježila tri dosuđena penala, dva za “modre” i jedan za hrabre Goričane. Prvi gol Dinamu ove sezone zabio je Kristijan Lovrić, no Komnen Andrić zabio je dva…

Objavljeno

prije 7 godina

17. ožujka 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Svi su velikogorički putevi ove nedjelje poslijepodne vodili prema stadionu. Gužva pred ulazima govorila je da se tamo dolje na terenu sprema nešto veliko i važno. U grad je došao Dinamo, prvi put su “modri” istrčali na teren nakon europskog ispadanja od Benfice, a s druge strane stajala je Gorica. Motivirana, gladna uspjeha, čvrsta i organizirana, hrabra u izlascima… Nažalost, nije bilo dovoljno. Ni iz trećeg pokušaja. Napravila je Gorica ovaj put sve što je mogla, ali bila je ovo čudna utakmica, gotovo i bizarna, jer rijetko vidimo tri penala u 90 minuta, da svi golovi padnu iz penala, da su dva dosuđena zbog povlačenja…

Od prve sekunde krenula je Gorica hrabro na Dinamo, odlučna u namjeri da iskoristi i najmanju šansu ako se ukaže, orijentirana i prema naprijed, uz neophodnu čvrstu defenzivu. I dobro je to izgledalo, slobodno se može reći da je Gorica u prvih 20-ak minuta bila bolja momčad, iako je najbolja šansa bila Dinamova, odnosno Gojakova. Beli Atiemwen, do jučer igrač Gorice, stvarao je probleme svojim dojučerašnjim suigračima, podsjetio je još jednom koliko je dobar igrač, ali opasnost je zapravo vrebala sa svih strana.

Pokazalo se to najbolje u 25. minuti, nakon jedne naizgled bezopasne situacije. Gojak je presjekao loptu na centu, telelvizijska snimka pokazala je da se pritom malo poslužio i rukom, došla je do Gavranovića, a njega je u šesnaestercu “počistio” Mario Marina. Siguran izvođač bio je Komnen Andrić, najbolji strijelac lige.

Kristijan Lovrić nije uspio zabiti iz slobodnjaka, a pogodio je i stativu… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Pokušavala je Gorica i nakon toga, iako je činjenica da je Dinamo uspio smiriti igru, a do kraja poluvremena iz dobrih je pozicija, iz slobodnjaka, pokušavao Lovrić. Fijukalo je oko gola i Dinamo je na odmor otišao s prednošću od tog jednoga gola. I s ozlijeđenim Atiemwenom, koji je nastradao u sudaru s Miyom u posljednjim trenucima prvog poluvremena, pa ga je već od 46. minute zamijenio Mario Šitum.

Nastavila je Gorica pokušavati, bila je Jakirovićeva momčad i hrabra i ambiciozna, a to se isplatilo u 57. minuti. Lukasz Zwolinski primio je loptu, zagradio se, Marin Leovac ga je povukao i sudac Duje Strukan je presudio – penal! Loptu je uzeo Kristijan Lovrić i bez ikakvih kompliciranja rasparao mrežu za prvi ovosezonski gol Gorice u sudarima s Dinamom. Nada se probudila, uspavana gorička publika konačno je ponudila malo emocije, ali sreća je kratko trajala. Samo četiri minute.

Igrala se 61. minuta kad je sudac Strukan jednu situaciju pred golom Gorice prekinuo zbog – novog penala! I to je izveo vrlo čudno. Suprotno od običaja, prvo je pokazao žuti karton Igoru Čagalju, cijeli stadion zbunjeno je gledao, a tek onda se odšetao do bijele točke. Čagalj je, dosudio je splitski sudac, vukao Gavranovića, koji je izborio i drugi penal na utakmici. Negodovanje iz publike bilo je glasno, čak i logično s obzirom na okolnosti, ali Komnen Andrić se nije uzrujavao. Pogodio je sami kut, Kahlina se odlično bacio, ali nije mogao to uloviti.

Pokušao je Jakirović do kraja i s izmjenama, s Matijom Dvornekovićem i Ronaldom Deaconuom umjesto Miye i Zwolinskog, izgledala je Gorica kao prava momčad, često kreirajući opasnosti pred golom Dinama, ali lopta nije željela u mrežu. Lovrić je, hvala na pitanju, pogodio i stativu, svoju jubilarnu deset ove sezone (?!), Cherif je u jednoj situaciji zakasnio za dijelić sekunde, Suk iz dobre pozicije pucao preslabo… I Dinamo je sačuvao pobjedu.

Gorica je tako upisala i treći poraz od Dinama, kojeg posebno neugodnim čini spoznaja da je pala na šesto mjesto tablice, s dva boda manje od petog Hajduka i tri manje od četvrte Lokomotive. Prilika, naravno, ima još sasvim dovoljno, željeno četvrto mjesto, koje vodi u Europu, neće biti daleko ukoliko Goričani nastave pružati ovakve partije kao ove nedjelje pred 4257 gledatelja na Gradskom stadionu…

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 11 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 17 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.