Sport

Tri boda se pamte: Gorica “na mišiće” sredila Varaždin

Nogometaši Gorice pobijedili su Varaždin 1-0 na svom stadionu golom Cherifa Ndiayea na asistenciju Kristijana Lovrića. Tri boda su u džepu, igra se baš i neće pamtiti, ali to je ionako manje bitno… Novi izazov slijedi u petak, na redu je gostovanje kod ‘lokosa’

Objavljeno

prije 6 godina

23. studenoga 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prošlo je 55 i pol minuta jedne nogometne uspavanke, utakmice u kojoj je Gorica jalovo dominirala, a Varaždin se čvrsto branio i povremeno opasno prijetio, kad se konačno dogodio “efekt Lovrić”. Ukalupljen u taj “slow motion nogomet”, i najučinkovitiji igrač Gorice nekako je bio izvan svog uobičajenog ritma, ali odavno je jasno da je njemu i jedan trenutak dovoljan.

Kao što je, recimo, bio ovaj. Primio je loptu na lijevog strani, na svojoj poziciji, driblingom izbacio braniča Varaždina i lijevom nogom poslao loptu na vrh peterca. Tamo juje dočekao Cherif Ndiaye, ljevicom je Senegalac loptu od prečke poslao u gol. Odbila se nakon toga opet iz gola, sekundu ili dva trajala je dvojba, ali tad je sudac Dario Bel rukom pokazao na centar. Gorica vodi. Konačno, jedva, taman u pravom trenutku.

Prvi put ove sezone u starnih 11 bio je desni branič Patrik Periša, Ćelić, Jovičić i Čabraja upotpunjavali su obranu, ispred njih u bloku su bili Marina i Suk, pa onda Dvorneković, Hamad i Lovrić, te Cherif Ndiaye u vrhu napada. Međutim, do promjene plana došlo je vrlo brzo. Već nakon šest minuta zbog ozljede je morao izaći Maks Ćelić, pa se Marina vratio u obranu, a na njegovo mjesto uskočio je Hrvoje Babec.

Kristijan Lovrić ovoga puta nije zabio, ali zato je asistirao… Foto: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

S druge strane, Varaždinci su se postrojili u obranu, pokušavali brzo izlaziti, a u svemu tome Gorice se nije posebno dobro snalazila. Lopta je bila tu, ali bolje šanse imao je Varaždin. Već od prve sekunde nastavka uveo je zato Jakirović još jednog napadača, Lukasz Zwolinski zamijenio je Hamada, a Poljak je bio i autor prve prilike u nastavku. Ujedno i prilike koja je poslužila kao najava za ono što se dogodilo u 56. minuti.

Prosipno se nahladilo onih 1300 ljudi na tribinama goričkog stadiona gledajući kako Varaždin nakon toga pokušava vratiti u rezultatsku ravnotežu. Morali su se gosti otvoriti, krenuti prema naprijed, a to je Gorica pokušavala iskoristiti preko kontri. U čemu ovom prilikom i nije bila osobito uspješna. Ušao je i Justin Mathieu, posljednjih 20 i nešto minuta na desnoj strani obrane bio je napadač Matija Dvorneković, budući da je šepajući igru napustio i Periša…

Promjena do kraja, ipak, nije bilo, nije čak bilo ni posebno izrazitih šansi, a to je zapravo najbolja moguća vijest iz svega ovoga. Ako se za neku utakmicu može izreći ona fraza “pamtit će se bodovi, a sve ostalo zaboraviti”, onda je to ova… Tri boda su u džepu, dojam ćemo zanemariti, jer on je manje važan, pa se okrenuti onome što slijedi. U petak će Gorica gostovati kod Lokomotive, u Kranjčevićevoj ulici, u utakmici u kojoj se sudaraju dva izravna rivala za mjesta u Europi. I ne bismo imali ništa protiv da se ponovi nešto slično kao ove subote, dojam može biti kakav hoće, glavno da su bodovi tu.

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 10 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 12 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.