Sport
Treneru, tko si? Golman koji igra, rukometni Katalonac i čovjek koji voli pritisak!
Ivan Dragić, 43-godišnji Zagrepčanin, vodit će rukometaše Gorice u razdoblju pred nama. Inzistira na radu, obožava voditi mlade igrače, razvijati domaće dečke, a prije svega toga ponešto je i ispričao o sebi…
Nepune četiri sezone Andrija Nikolić u svojim je rukama držao seniorsku momčad HRK Gorice, pomicao granice i podizao kriterije, radio posao koji će njegovi igrači opisati ovako nekako:
– To je sigurno najbolji trener u Premijer ligi!
Kasno proljeće 2023. donijelo je kraj Andrijine ere, raskidom ugovora s PPD Zagrebom, odakle je bio “na posudbi”, a odmah potom uslijedio je i rastanak s Goricom. I okretanje nekim novim izazovima. Pa je na njegovo mjesto na klupi goričkog premijerligaša zasjeo novi čovjek.
Ivan Dragić je 43-godišnji Zagrepčanin, stručnjak s 20 trenerskih godina iza sebe, s karijerom koja nosi nekoliko živopisnih epizoda. I u ovom je trenutku došla do Velike Gorice.
– Da, iz Zagreba sam, dijete PPD Zagreba, kluba u kojem sam prošao sve omladinske kategorije, došao i do Zagreba II, pa onda otišao u Medveščak. Igrao sam do 23. godine i odlučio okrenuti se trenerskom pozivu – počinje svoju priču novi trener HRK Gorice.
Igračka karijera, dakle, nije otišla tamo gdje je želio, ali ostala je iz nje jedna neobična crtica.
– Koju sam poziciju igrao? U prvoj ligi sam bio golman, a kad sam poslije igrao niželigaški rukomet, prebacio sam se na lijevog vanjskog – iznenadio je odgovorom Dragić, pa nastavio:
– Nije to baš uobičajno u rukometu, ali ima sličnih primjera. Evo, igrač Nexea Mario Tomić bio je golman, pa se kasnije prebacio na pivota, čak i igrao za reprezentaciju Katara, a i dalje igra na visokoj razini. Moj je slučaj bio sličan i drago mi je da jest, jer treba čovjek biti raznovrstan…
Kao trener je krenuo u Medveščaku, u ulozi pomoćnika Josipa Ćosa Milkovića, nekadašnjeg izbornika, ali ubrzo se otisnuo u inozemstvo.
– Otišao sam u Španjolsku, u jednog niželigaša, i postao tamo trener. Iako, igrao sam i dalje povremeno, koliko je trebalo. Ukupno sam se u Španjolskoj zadržao devet godina, promijenio nekoliko klubova, odlazio u više rangove, radio i sa seniorima i sa djecom, i s muškima i sa ženama… Između ostaloga, bio sam i izbornik ženske juniorske reprezentacije Katalonije, što je nevjerojatna čast, budući da sam jedini stranac u povijesti koji je vodio neku katalonsku selekciju. Uz to, vodio sam i jedan centar za razvijanje ženskog rukometa u Kataloniji, jer bilo je to vrijeme ekspanzije… – nabraja Dragić sekvence iz svog nepunog desetljeća na Pirinejima.
Trener Dragić za početak je dobio četiri pojačanja, povratnike Cekovića i Laljeka, te golmana Sorića i pivota Starčevića… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kući se vratio 2012. godine.
– U Španjolskoj je kriza bila velika, a poklopili su se i neki privatni razlozi, pa sam odlučio vratiti se u Hrvatsku. Kratko sam opet bio u Medveščaku, zatim prešao u Trnje, a posljednjih sedam sezona radio sam u omladinskoj školi PPD Zagreba. Vodio sam sve kategorije, zaključno s drugom momčadi, s kojom smo u sezoni iza nas bili prvaci treće lige – zaključuje svoje uvodno predstavljanje trener Dragić.
Uz sve to, aktivno je uključen i u HRS-ov sustav rada s mladima, a trenutačno je izbornik kadetske reprezentacije, s kojom je lani osvojio mediteransko zlato, prvo nakon 17 godina. I nabrajajući sve te rezultate, nije čudno što su i u PPD Zagrebu prepoznali njegov potencijal. I pogurali ga prema Gorici.
– Da, mogu reći da već dugo čelni ljudi PPD Zagreba u meni vide potencijal i nekakav dogovor je i bio da se čeka prilika slična ovoj. Ona se sad i otvorila, a to što su mene predložili za nasljednika kolege Nikolića za mene je dokaz da ulažu u mene, da me žele razvijati kao trenera. Gorica je izvrsna stepenica za ovu fazu moje karijere, dobra je to prilika za moj razvoj, ali i za razvoj mladih igrača, s kojima u prvom redu želim ovdje raditi – govori Dragić, koji nije previše razmišljao kad se pojavila ova opcija.
– Direktor Vlado Malbašić me nazvao, našli smo se nekoliko puta, razgovarali i brzo shvatili da nam se filozofije poklapaju. Vezano za rukomet općenito, ali i za roster, koji još uvijek slažemo. Želimo da tu bude što više domaćih, lokalnih igrača, da se oni razvijaju, a da igrače sa strane, pogotovo strance, dovodimo jedino ako je to baš nužno. Poznajem jako puno mladih igrača, pogotovo kroz izbornički posao, tu ima kvalitete i želja mi je razvijati te dečke. Time ćemo jačati Goricu, zatim i PPD Zagreb, a na koncu i hrvatski rukomet u cjelini – kaže trener Gorice, koji će aktualni kadar i pokušati nadopuniti na taj način.
Gorica je prošlu sezonu završila na petome mjestu, ali novi trener ima i nove ciljeve… Foto: David Jolić/cityportal.hr
– Imamo dobru momčad, dobro popunjenu, vratili su nam se i Ceković i Laljek, domaći dečki, stigli su i Sorić i Starčević, a nadamo se da ćemo dovesti i još jednog ili dvojicu igrača. Niko Franković nam je operiran, Matej Svržnjak vraća se iz ozljede, pa se tu želimo osigurati, na vanjskim pozicijama – kaže trener Gorice.
Prošlu sezonu Gorica je okončala kao peta momčad lige, uz ostvareni cilj plasmana u Ligu za prvaka, no novi trener pred sebe postavlja i nove ciljeve.
– U sezoni iza nas odlasci i ozljede su poremetili Andrijin plan, teško se bilo krpati tijekom jedne takve sezone, pa se nadam da u sljedećoj toga neće biti. Bude li tako, vjerujem da ćemo već od početka sezone početi dokazivati da imamo pravo napadati i treće mjesto, na kojem su se Sesvete u sezoni za nama ipak izdvojile. Moja je filozofija da nikome unaprijed ne priznajem da je bolji, Gorica sa svima može, odnosno mora moći igrati. Imamo šest tjedana priprema, imat ćemo i neke provjere kroz nekoliko turnira i uvjeren sam da ćemo početak sezone dočekati spremni.
Spomenuli smo negdje tijekom razgovora i da je dobra okolnost što se u Gorici može mirno raditi, jer nekog velikog pritiska nema kad je riječ o navijačima, javnosti…
– Nema pritiska? Ako ga nema, ja ću ga stvoriti! Bez toga se ne može naprijed, moraš biti pod pritiskom, uvijek težiti višem i boljem. Ne volim bilo kakvo opuštanje i to sigurno nećemo dopustiti. Poznajem gotovo sve ovo dečke, vidim i znam da su dobra klapa, da su željni rada, a to je meni kao treneru jako važno. Samo ako radiš više od ostalih, napravit ćeš razliku, time ću se i voditi. A sve to ne ide bez neke vrste pritiska – priča Dragić, stalno se vraćajući na mlade, na domaće igrače.
– Jedan od uvjeta u dogovorima bio je inzistiranje na podizanju kvalitete rada u školi rukometa. Ona funkcionira, ima stotinjak djece u klubu, ali moramo pokušati napraviti sve da i rezultati budu bolji. Nije normalno da Gorica nema niti jednu selekciju na državnoj završnici, jer ti dečki moraju igrati jače lige, u jačoj konkurenciji. Time bismo dobili i veću pozornost, više roditelja i prijatelja uz klub, što bi se prelilo i na prvu momčad. Uostalom, samo u takvim uvjetima mogu se razvijati igrači koji će se u nekom trenutku priključivati seniorskom pogonu, što je za ovakve sredine osobito važno – vjeruje Dragić.
Pripreme za novu sezonu kreću s posljednjim danom srpnja, možda poneki dan kasnije, a do tad će Ivan Dragić raditi sve prije nego odmarati.
– Prvo s reprezentacijom imam turnir u švedskom Göteborgu, a u drugoj polovici srpnja čekaju nas i Olimpijske igre mladih u Mariboru. Ne, definitivno se neću odmarati, čak je i pitanje hoću li uspjeti uloviti dva-tri dana mora… Ali dobro, bez ozbira na to bit ću itekako spreman za sve što nas čeka u sljedećoj sezoni – zaključio je trener goričkih rukometaša na početku svoga puta.
Priča iz kvarta
Senzacija za 8.000 eura: Zagrijavanje u hodniku, trener od 22 godine i – Superliga!
Odbojkaši Gorice osvojili su drugo mjesto u drugom rangu hrvatske odbojke i izborili plasman među elitu! Do tog uspjeha došli su prolazeći kroz priču od koje bi se u Americi snimio jedan dobar film…
Kalendar je baš tih dana napravio iskorak iz siječnja u veljaču, siva, sumorna i depresivna zima 2025/26. i dalje ne posustaje. Nekakav je utorak pri kraju, zapravo nikakav, jer hladnoća probija do kosti, a ne pomaže ni vjetar koji udara u mozak. Na željezničkoj postaji Gradići nema psa. Kasni su sati, uskoro će i ponoć, mrkli je mrak, tko bi i bio tu…
A opet, jedna figura nazire se u daljini. Posljednji vlak za Sisak upravo treba stići, a mladić sa sportskom torbom na leđima cvokoće zubima. I čeka. Dok čeka, razmišlja o izazovu koje nosi sutra. Četvrti razred gimnazije debelo je zagazio u svoje drugo polugodište, ključni ispiti su pred klincem sakrivenim iza vunene kape i šala prebačenog preko nosa. Mora taj sutrašnji ispit, razmišlja smrzavajući se, odraditi što je bolje moguće, jer neće na PMF primiti baš bilo koga, a to je jedina želja. A i derbi je za vikend, posebno važna utakmica…
Za to vrijeme jedan automobil skromnijih prostornih gabarita sve više odmiče od željezničke postaje Gradići. U automobilu su petorica odraslih muškaraca, svi visoki i snažni, a do koji trenutak prije toga bilo ih je i šest. Onaj šesti je, nesretnik, ostao čekati na stanici.
Uz neskriveno divljenje posvećenosti tog šestog, ova petorica ne prestaju pričati. A tema je samo jedna. Samo odbojka. Za volanom je trener, uz njega i oko njega raspoređeni su igrači. Neki od njih i stariji od trenera, prekaljenog stratega s navršene 22 godine, nitko tu nikome ne persira, ali ni ne upada u riječ. Ideje se vrte, analize rade, pričaju i kako su se zagrijavali u hodniku dvorane, kako su im malo ta tri termina za trening na tjedan, smišljaju kako će pomoći predsjedniku kluba da plati suce, putovanja… I kako će pobijediti za vikend.
Jer, sve se čini da se otvara lijepa prilika da svi oni, svim okolnostima unatoč, nepuna dva mjeseca kasnije izbore ulazak u elitu, među najbolje u državi!
A to se, pogađate, i dogodilo. Klinac iz uvoda je Ivan Čičak, mladi Siščanin koji je u borbi za plasman u Superligu za odbojkaše bio najbolji napadač OK Gorice, momčadi čiji je trener 22-godišnji Gašpar Škorić-Budimir, momčadi koja je društvo najboljih klubova u Hrvatskoj izborila unatoč svim ovim slikama iz uvoda.
Da, oni su doista ulazak u Superligu izborili s tri treninga na tjedan! Zato se i zagrijavaju u hodniku dvorane, jer vremena definitivno nema za gubljenje… Njima je ponajbolji igrač doista 18-godišnji klinac, trener im stvarno ima samo 22 godine, a nitko od njih od odbojke ne zarađuje ni jednog jedinog centa. Što i čudi ako znaš da je OK Gorica u svemu tome uspjela sa, pazite sad, osam tisuća eura?! Ne mjesečno, osam tisuća eura za cijelu sezonu…
I kad je tako, naravno da je jedina opcija za prvo pitanje nešto u ovom stilu: Pa dobro, kako je to moguće??
– Ha, moguće je… Ako ima dovoljno ljubavi prema tome što radiš, ako dovoljno dobro radiš to što radiš, onda je moguće – kaže Marko Barunović, predsjednik OK Gorice, 43-godišnji Velikogoričanin kojeg možda znate i kao začetnika pub kviz scene u našem gradu, ali odbojka je u ovoj priči bez ikakve dvojbe najveća ljubav i stras.
Postojao je ranije OK Velika Gorica, koji se 2007. podijelio na dva djela, pa je nastala i OK Gorica. Ovaj prvi klub ugasio se 2010. godine, a godinu poslije bivši igrač Mladosti Marko Barunović došao je pojačati ovaj drugi klub, koji se mučio na svim razinama. Od 2017. Bara je na poziciji predsjednika, između ostaloga i zato što nitko drugi to nije želio biti. Devet godina kasnije, situacija je bitno drukčija nego tad.
– Kad sam preuzeo klub, zatekao sam šest seniora i šest kadeta. Malo po malo, korak po korak, uspjeli smo sve skupa nekako pokrenuti, a onda je taman došla korona i opet smo se vratili na početak – sjeća se Barunović, koji je baš u vrijeme korone klub doveo do premijernog nastupa u Superligi.
Međutim, ples je trajao samo jedno ljeto, velikim dijelom i zato što klub nije bio spreman za takav iskorak. Danas je, dojam je, kudikamo spremniji.
– Promijenilo se stvarno puno toga. Prije četiri godine bio sam, rekao bih, potpuno sam u svemu tome, a u posljednje četiri godine dečki u klubu su odrasli, pomažu puno oko svega, a neki su postali i treneri. Stvarno smo se bitno pomaknuli organizacijski, ali i po pitanju kvalitete rada u školi odbojke. U svim kategorijama smo redovni na državnim prvenstvima, posljednjih pet godina praktički nema završnice na kojoj nismo, a u posljednje dvije godine funkcionira i Gorica II, mlada momčad koja se natječe u trećem rangu – s razlogom je ponosan predsjednik Marko.
– Godinama sam to slagao koliko sam mogao i stigao uz posao, no za mene angažman u odbojci nikad nije imao cijenu. To jednostavno volim i želio sam davati sto posto u svakom trenutku, budući da smatram da se jedino tako nešto može napraviti – dodao je.
Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Odbojkaški klub Gorica, dakle, u novu superligašku avanturu ide bogatija za vrijedno iskustvo iz te prethodne epizode, ali tu prestaju sve priče o bogatstvu. A počinje ona priča o osam tisuća eura godišnje. Točno toliko, naime, ovaj klub dobije od Zajednice sportskih udruga, toliko je ovom klubu bilo dovoljno za, s obzirom na tu cifru, apsolutno senzacionalan uspjeh. I zato se sve one pozitivne emocije znaju pomiješati sa zabrinutošću…
– Je, emocije su baš pomiješane. Prevladava osjećaj sreće i zadovoljstva, ali s druge strane i znamo što nas čeka. Bili smo već prije četiri godine u Superligi, znamo koliko je to zahtjevno. I dosad smo putovali po cijeloj Hrvatskoj, tu se neće previše promijeniti, ali sad ćemo morati više ulagati u opremu, budući da ćemo biti i u televizijskim prijenosima, pa neke stvari treba dovesti na viši nivo, a skuplji su i suci, skuplje je sve… I s te strane, iskreno, baš se i ne veselim. Ali dobro, tu su naši gradski oci, tu je i naša Zajednica sportskih udruga, koja će svesrdno pomagati, kao i do sad – govori predsjednik Barunović.
Ako ne i više nego do sad, ubacujemo se s opaskom…
– Ako ne i više, naravno. Mi smo otišli na razinu više, a jedno vuče drugo, to tako ide…
Dok to izgovara, usne će se možda čak i raširiti u kiseli smiješak, jer svatko tko je ovdje primijetio dozu sarkazma, pazio je na satu.
– Uvjeti su, što se financija tiče, oduvijek bili minorni. Naša Zajednica broji nekih 55 članica, možda koju više ili manje, nisam ni siguran, ali znam da smo mi negdje 38. po visini prihoda. Evo, nemam problem reći da je tu riječ o osam tisuća eura godišnje. Znam da u gradu imamo nogometaše i rukometaše u najvišem rangu, možda i još nekoga, ali prilično sam siguran da nemamo 36 prvoligaša… Niti 36 klubova koji su na svim državnim prvenstvima, pogotovo u ekipnim sportovima – primjećuje Barunović.
A da se primijetiti i da odbojka u našem gradu nema status kakav bi možda trebala imati na temelju poveznica koje postoje…
– Ne znam koliko ljudi to znaju, ali velikogorički sport jedini trofej na seniorskoj razini ima iz odbojke, to je onaj Kup kojeg je osvojila Azena! Uz to, ni to ne zna previše ljudi, u Velikoj Gorici žive ili su živjeli ljudi čija imena nose hrvatski kupovi, Vinko Dobrić i Snježana Ušić sa svojom Sennom i curama, i Rade Malević, da ne pričam o Barbari i Vesni Jelić s roditeljima, pa sad i o kapetanu Mladosti Timofeju Žukovskom… Jako puno toga veže ovaj grad i odbojku, ali nikako da se to prepozna u punoj mjeri od strane Grada i Zajednice. Pogotovo kad pričamo o muškoj odbojci… Dobro, moram reći da nam je gradonačelnik Ačkar pomagao u doba kad smo igrali Superligu, bio je spreman pomoći kad god bismo ga zvali, a ja se nadam da će tako biti i dalje.
Bude li tako, bit će za nijansu lakše nastaviti ovaj put prema gore, koji je jedan od svojih vrhunaca doživio baš ove sezone. Kako je to moguće, da se vratimo na to pitanje, priča je od koje bi Ameri napravili jedan dobar sportski film, idealan za Netflix.
– Mislim da su naši treninzi dečkima bili zabavni, a zbog nedostatka vremena preskakao se onaj neobavezni dio, kojim se većina trenera bavi. U tih sat i pol saželi su se svi elementi, i tehnički i taktički, trener Gašpar Škorić-Budimir odradio je odličan posao, a za svaku utakmicu se odrađivala temeljita priprema. Znalo se tko što treba raditi, pazili smo na detalje, jako puno se razgovaralo i analiziralo, znamo doslovno svakog igrača u ovoj našoj ligi. Čak i kad igramo malu odbojku s djecom, pregledavamo utakmice suparnika, sve analiziramo čak i na toj razini, i na taj način tražimo prostor gdje bismo mogli osvajati poene – nudi ponešto odgovora prvi čovjek kluba.
I nije to baš cijele sezone izgledalo kao da će završiti ovako kako je završilo. Događali su se tu i usponi i padovi, bilo je i promjena i zaokreta.
– Počeli smo sezonu pobjedom protiv Rijeke II, da bi prvi dio sezone završili s učinkom od četiri pobjede i pet poraza, a usput smo i kao drugoligaš izborili osminu finala Kupa, u kojem smo igrali protiv Ribole Kaštela – ubacuje se u našu priču i mlađahni trener Gašpar Škorić-Budimir.
– Za drugu polusezonu dobro smo se pripremili, doveli i neka pojačanja, nekim igračima smo i zahvalili, malo pročistili svlačionicu, a dečki koji su ostali bili su željni rada. U drugi dio sezone krenuli smo sa četiri pobjede zaredom, a jedina dva poraza u cijeloj ovoj drugoj polusezoni doživjeli smo protiv osječkog Željezničara i Splita na domaćem terenu u pretposljednjem kolu. Dečki su fenomenalno radili, od prvog do zadnjeg, na čelu s kapetanom Matejem Šakotom, koji mi je bio i suigrač. Bilo je i nekih manjih iskakanja, trzavica koje smo brzo riješili, a nakon svega smo dobili izuzetno pozitivnu svlačionicu, ja bih rekao najbolju u državi. Svi smo se držali kao jedan, podizali se međusobno u teškim trenucima i, naravno, slavili zajedno kad se pobjeđivalo – sa smiješkom kaže trener.
Drugo mjesto u prvenstvu, vrijedno promocije, jer ispred je bila samo Mladost II, izborila je momčad u kojoj su i neki domaći dečki, poput ponajboljeg blokera lige Matije Klasnića i ponajboljeg libera lige Patrika Vidakovića, a tu su i neki igrači iz one prve superligaške epizode.
– Matija i Patrik su Goričani, dugi niz godina su u klubu, Gabrijel Cindrić, Karlo Pejić i ja u klubu smo od vremena kad se prvi put igrala Superliga, a imamo i nekoliko igrača iz Zagreba, kao i neke dečke koji su došli ovdje na studij, pa nas ima i iz Šibenika, Nuštra, Siska… Tin Devald je bio naš najbolji igrač, inače aktualni prvak Hrvatske u odbojci na pijesku – predstavlja kapetan Matej Šakota momčad koju predvodi.
– Svi smo se poznavali od ranije, neki smo i igrali zajedno, a tako smo i stvorili pravu momčad. Da nismo imali takvo zajedništvo, takvu energiju, siguran sam da bismo bili daleko od ovog drugog mjesta. A nije bilo lako stvoriti takvu kemiju u samo tri treninga tjedno, dapače… Nema tu vremena da se radi na nekim automatizmima, nemamo mogućnosti kakve imaju drugi klubovi, ali imali smo u svakoj utakmici bolju povezanost i veću želju za pobjedom. Neke utakmice koje su se lomile na lopti ili dvije, dobivali smo glavom više nego rukama i nogama – govori Šakota i nastavlja:
– Uz sve to, jako smo mlada momčad. Luka Mačvanin najstariji je s 29 godina, ja sam s 26 treći najstariji, a svi ostali su mladi igrači, od 2003. do 2007. godišnta. Evo, konkretno, najbolji napadač nam je 2007. godište… Većinom su dečki studenti, i to na ozbiljnim fakultetima poput FER-u, TVZ-u, FSB-u i sličnim, a neki od nas i rade, ima i školaraca… Ima nas, dakle, raznih dobi i raznih interesa, ali kad izađemo na teren, osjeća se to neko zajedništvo. Svi imamo isti cilj, u apsolutno svakoj utakmici želimo pobjedu, bez obzira na to tko je s druge strane mreže. Siguran sam da će ova momčad ostati na okupu, a uz još poneko kvalitetno pojačanje i još koji trening više tjedno, mogli bismo ozbiljno zapapriti i nekim protivnicima u Superligi.
Poneki trening više trebao bi biti realnost, jer u pogon je konačno puštena balon dvorana, valjda će se dogoditi i nekakav financijski pomak, ali ovi će se dečki i dalje prije svega držati zajedno. Kakvi god uvjeti i mogućnosti bili.
– Ove sezone svi su bili sjajni, vozili su jedni druge, skupljali smo se i po Zagrebu i Gorici, pa se pola sata prije treninga već krenuli zagrijavati. A zagrijavali smo se u hodniku dvorane zato da što bolje iskoristimo tih sat i pol u dvorani. Točnije, i manje od toga, budući da moramo prije svega postaviti teren, stupove i mrežu, tako da ispadne da nam ostane nešto više od sat vremena efektivnog treninga. U takvim uvjetima teško je biti veliki trener, s velikim planovima, jer u sat vremena moraš proći jako puno toga… – priča trener Škorić-Budimir vraćajući film na tek završenu sezonu.
– Svi se mi poznajemo od ranije, igrali smo i zajedno, i jedni protiv drugih. Često se družimo, pijemo kave, čujemo se, a u svim tim druženjima ne pričamo o izlascima, curama ili nečemu takvom, nego o odbojci. Jako puno razgovora odradi se na tim kavama, u vožnji do treninga, kad se skupimo, a pripreme i analize nikad ne staju. Zna biti dana kad me ujutro probudi poziv našeg predsjednika, pričamo i analiziramo, šaljemo si linkove, imamo i statističara Miću, koji nam pomaže, a mi gledamo snimke, videe, predstavljamo to igračima, pri čemu smo svjesni da ćemo doći do uspjeha i ako napravimo barem pola od zamišljenog posla.
Eto, to su problemi. Kako napraviti nešto praktički ni iz čega. A pare, kako kaže pjesma, nisu problem, jer para nikad nema…
– Baš to što ne živimo od odbojke i najbolje govori koliko volimo odbojku. Svi znamo što ovdje možemo dobiti, a to su super treninzi, kompetitivne utakmice, dobru ekipu i puno prijatelja. Svi smo mi prijatelji, svi se družimo, a pomažu i naše djevojke, koje su se uključile u vođenje klupskog Instagrama, budući da su one jače u tome. A na kraju, kad se sve oduzme i zbroji, nikome od nas nije žao uložiti sve što treba za uspjeh kluba. Naravno, ima tu i težih situacija, pogotovo kod mlađih igrača, bude i nervoze i bezvoljnosti, najviše nakon nekih poraza, ali bilo je fascinantno koliko smo se brzo vadili iz tih loših perioda. Ali i ti teži dani grade svakog od nas pojedinačno, a grade i momčad. Prošli smo već puno toga i zato smo sad na razini na kojoj jesmo – kaže kapetan Šakota.
Pojačanja se, dakle, ozbiljno planiraju, a u pregovorima se neće govoriti o ciframa, na stolu će biti neke druge teme.
– Ja volim reći da smo mi profesionalci za nula eura. Točnije, ovo što mi radimo je besplatni profesionalizam. Nažalost, tako je… Svi koji kod nas dolaze, znaju što će dobiti: dobru atmosferu, dobre treninge, vrhunske utakmice i mogućnost igranja Superlige. To svaki pravi sportaš sanja, nosi u sebi, teži za boljim. Dečki koje mislimo privući znaju, poznaju ljude u klubu, sve nas. Želja su nam mladi igrači koji bi došli na posudbu iz Mladosti, možda i juniori… U svakom slučaju, cilj nam je dovesti mlade igrače, dečke koji se žele dokazivati na najvišoj razini. Ako to budu domaći igrači, tim bolje, kao što je recimo Stjepan Sokol iz Kravarskog, koji trenutačno igra za Mladost II. Kad bismo njega uspjeli vratiti, bio bi to velik uspjeh – ističe predsjednik Barunović, dodajući još i jednu anegdotu, vic, životnu mudrost, što li već…
– Stalno mi se vrti po glavi kako je jedan stari trener nedavno meni i Gašparu objasnio što je odbojka. Danima sam razmišljao o tome što je on nazvao vicem, a za mene je to mudrost. Kaže da su nogometaše pitali što imaju, a oni su rekli da imaju novac i aute. Kad su pitali košarkaše što imaju, rekli su da imaju novac i najljepše žene. Kad su pitali odbojkaše što imaju, rekli su da imaju odbojku… Tako je i s nama. Jednostavno smo ludi za tim, potpuno smo u tome, s time se budimo i idemo spavati. Pogotovo kad vodiš cijelu priču, kad imaš odgovornost prema tim mladim ljudima.
Mlad je, ako ste zaboravili, i trener. Mlad i lud u najboljem mogućem smislu.
– Kad pričamo o toj sljedećoj sezoni, predsjednik je tu da bude realan i da kaže da je cilj opstanak, a ja sam trener i moje je da budem lud i ambiciozan. I zato ću reći da ciljamo doigravanje. Pa neka završimo negdje između toga… Mislim da imamo zdravu podlogu, da ciljamo igrače iz jako dobre generacije, 2005. godište i mlađe, a s takvim klincima, željnima rada, uz seniore koje imamo, vjerujem da ni doigravanje nije toliko neostvariva ambicija – zaključio je ovo posebno odbojkaško druženje Gašpar Škorić-Budimir.
Priča je zaista filmska, nevjerojatna, a s ovakvim likovima bi i snimanje nastavka ovoga filma moglo imati ozbiljan smisao. Samo za vas, stiže blockbuster pod radnim nazivom “Profesionalni amateri i njihovih nula eura 2″…
Turopolje je u 20. kolu Jedinstvene 1. ŽNL iznenađujuće izgubilo od slabije plasirane momčadi Jamnice. Od samog početka susreta krenulo je loše za momčad domaćih, jer su gosti u prvom dolasku pred vrata Turopolja u 2. minuti realizirali prigodu za vodstvo 0:1, strijelac Edi Mihaljević.
Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Jamnica je do polovice poluvremena lako sprječavala pokušaje domaćih da dođu do izjednačenja. Usamljeni Lozić u napadu u 33. minuti s dvadesetak metara je prebacio vratara, ali lopta je pogodila gredu i spriječila izjednačenje. Dodatni pritisak na vrata gostiju i nekoliko udaraca iz kuta nisu bili dovoljni za izjednačenje do odlaska na odmor.
Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Momčad gostiju sredinom drugog poluvremena povisila je golom Matije Vujanića vodstvo na 0:2. Kada je Matija Živko po treći put u 77. minuti zatresao mrežu domaćih za 0:3, utakmica je bila definitivno odlučena.
Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turopolje (20 7 5 8 36:34 26) je s 26 bodova na 10. mjestu u trenutačnom poretku, a Jamnica (20 7 2 11 38:44 23) je s 23 boda na 13. mjestu.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL NSZŽ 2025./2026., 20. kolo
NK Turopolje – NK Jamnica (Pisarovina) 0:3 (0:1)
Turopolje. Stadion: ŠRC Turopolje. Gledatelja: 50. Subota, 04.04.2026., 17 sati. Sudac: Mario Stanić. Pomoćni suci: Josip Marić i Jan Cetin (svi Dugo Selo). Delegat: Nikica Ljubanović (Zagreb). Strijelci: 0:1 – Mihaljević (2), 0:2 – Vujanić (66), 0:3 – Živko (77).
TUROPOLJE: Culović, Križanac, Zdunić, Jurić, Karlović, Perić, Lozić, Lučić, Matošević, Kos, Josić (od 75. Badallaj). Trener: Stiven Žitnik.
JAMNICA: Peršin, Grčević, L.Špišić (od 67. Čefko), Šetek, Čačković, D.Špišić, Mioković (od 48. Lolić), Salajec (od 67. Živko), Vujanić, Stupljanec. Trener: Marko Kovačić.
Ban Jelačić je u 22. kolu Premier lige izgubio u susretu sa Sutlom-Laduč rezultatom 2:3. Strijelac hattricka za gostujuću momčad bio je Edi Horvat, strijelci za domaće bili su Ivan Pušić i Ivan Kotrman.
Vukovina, 04.04.2026. Premier liga-22.kolo: Ban Jelačić – Sutla-Laduč 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 04.04.2026. Premier liga-22.kolo: Ban Jelačić – Sutla-Laduč 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Domaći su u prvom poluvremenu došli u vodstvo pogotkom Pušića (27.), izjednačio je Horvat (33.). Obostrano otvorena igra u drugom poluvremenu bila je znak da obje momčadi žele pobjedu. Gosti su imali više loptu u posjedu i češće su bili u prigodi te su propustili dvije šanse za vodstvo.
Vukovina, 04.04.2026. Premier liga-22.kolo: Ban Jelačić – Sutla-Laduč 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 04.04.2026. Premier liga-22.kolo: Ban Jelačić – Sutla-Laduč 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sudac je u 78. minuti nakon prekršaja pokazao žuti karton Leonu Klasniću i nakon reakcije igrača pokazao mu izravni crveni karton?! Domaći su i s igračem manje bili ravnopravni, ali su gosti u završnici iz dva brza protunapada preko Horvata dvaput poentirali za – 1:3!
Vukovina, 04.04.2026. Premier liga-22.kolo: Ban Jelačić – Sutla-Laduč 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 04.04.2026. Premier liga-22.kolo: Ban Jelačić – Sutla-Laduč 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Pogodak Kotrmana u 90. minuti bio je samo korekcija konačnog rezultata. Brojna navijačka skupina gostujuće momčadi bila je glasna tijekom cijelog susreta i oduševljeno su pjesmom, bakljama i bubnjem pozdravili svoje ljubimce nakon pobjede.
Vukovina, 04.04.2026. Premier liga-22.kolo: Ban Jelačić – Sutla-Laduč 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ban Jelačić (22 8 4 10 35:38 28) je s 28 bodova na 11. mjestu, a Sutla-Laduč (22 14 2 6 54:38 43) je s 43 boda na 2. mjestu prvenstvene ljestvice.
Galerija fotografija
Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 22. kolo
NK Ban Jelačić – NK Sutla-Laduč 2:3 (1:1)
Vukovina. Stadion: ŠRC Vukovina. Gledatelja: 100. Subota, 04.04.2026., 17 sati. Sudac: Fran Jelečki (Samobor). Pomoćni suci: Loris Konjuh (Bregana) i Dejan Kupres (Samobor). Delegat: Bojan Stanilović (Lukavec). Strijelci: 1:0 – Pušić (27), 1:1 – Horvat (33), 1:2 – Horvat (85), 1:3 – Horvat (87), 2:3 – Kotrman (90). Isključenje: Leon Klasnić (Ban Jelačić) u 78. minuti.
BAN JELAČIĆ: Klepac, Rovišan, Landeka, Drezga, Markov, Smok, Pušić (od 80. Kotrman), M.Nikić (cap.), Grižić (od 46. Milatović), Klasnić, Prizmić (od 89. Hrženjak). Trener: Tomislav Škrinjarić.
SUTLA-LADUČ: Lukić, Regović, Šikoronja, Turk, Rendić (od 90+4 Andreić), Bajs, Mokrović, Jakovina (od 65. Bubalo), Hanžek, Horvat (od 88. Kostanjski), Držić. Trener: Deni Karadžić.
Meštrica je u 20. kolu Jedinstvene 1.ŽNL-e pobijedila Mladost Obrezinu rezultatom 4:1 golovima Mateja Puntarića (2), Filipa Zorića i Marka Tolja, pogodak za goste Noa Šalković. Bila je to četvrta uzastopna pobjeda Meštrice u proljetnoj polusezoni.
Gornja Lomnica, 03.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Metrica – NK Mladost Obrezina 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 03.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Metrica – NK Mladost Obrezina 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Domaći su došli u vodstvo pogotkom Zorića, koji je s ruba kaznenog prostora u 9. minuti pogodio mrežu pored istrčalog vratara Kerkeza. Gosti nisu uspijevali opasnije ugroziti vrata domaćih, a visoke ubačaje uspješno je zaustavljao vratar Andrija Budimir. Meštrica je udvostručila prednost u 27. minuti golom Tolja, koji je iskoristio oklijevanje suparničke obrane.
Gornja Lomnica, 03.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Metrica – NK Mladost Obrezina 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 03.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Metrica – NK Mladost Obrezina 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 03.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Metrica – NK Mladost Obrezina 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Drugo poluvrijeme gosti su otvorili s tri pričuvna igrača i u 51. minuti Šalković je iz blizine pogodio donji kut za 2:1. Deset minuta kasnije Puntarić završava brzu akciju pogotkom za 3:1 i definitivno prelama rezultat u korist domaćih. Isti igrač postavio je svojim drugim golom konačni rezultat – 4:1!
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL NSZŽ-e 2025./2026., 20. kolo
NK Meštrica – NK Mladost Obrezina 4:1 (2:0)
Gornja Lomnica. Stadion: ŠRC Gornja Lomnica. Gledatelja: 50. Petak, 03.04.2026., 18 sati. Sudac: Antonio Kožarec (Samobor). Pomoćni suci: Albert Trstenjak (Samobor) i Mateo Franceković (Domaslovec). Strijelci: 1:0 – Zorić (9), 2:0 – Tolj (27), 2:1 – Šalković (51), 3:1 – Puntarić (61), 4:1 – Puntarić (74).
MEŠTRICA: Budimir, Ban, Mihalinčić (cap.), Šebek (od 66. Krajina), Štuban, Karamatić, Tolj, Božić (od 56. Puntarić), Kovačević (od 76. Bartolović), Meter, Zorić (od 76. Radovanac). Trener: Mario Meter.
MLADOST: Kerkez, Ćurić, Caganić, Matić, Smajić, Kunić (cap.)(od 77. Šimić), Šalković (od 80. Kokorić), Lacković (od 46. Jurišić), Groznica (od 70. Memić), Filipčić (od 46. Đurašin), Budin (od 46. Lucin). Trener: Goran Klipa.
Sport
Milimetri oduzeli preokret, Varaždinci ljutiti, Goričani se okrenuli Dinamu
Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 s Varaždinom u gostima, na otvaranju posljednje četvrtine prvenstva. Varaždin je poveo, Erceg izjednačio, a Bogojevićev gol poništen je zbog minimalnog zaleđa
-
Vijestiprije 5 danaKako urediti dom za Uskrs – Ana Novak iz White Poppya donosi jednostavne ideje koje svatko može napraviti
-
CityLIGHTSprije 4 danaVIDEO Uskršnji intervju s gradonačelnikom Krešimirom Ačkarom
-
CityLIGHTSprije 5 danaVlada potvrdila snažan razvoj Velike Gorice i darovala zemljište vrijedno više od 31 milijun eura
-
CityLIGHTSprije 4 danaSUTRA Ačkar poziva na uskrsno druženje: pržene ribice i čestitke kod Tržnog centra