Povežite se s nama

Sport

Treneru, tko si? Golman koji igra, rukometni Katalonac i čovjek koji voli pritisak!

Ivan Dragić, 43-godišnji Zagrepčanin, vodit će rukometaše Gorice u razdoblju pred nama. Inzistira na radu, obožava voditi mlade igrače, razvijati domaće dečke, a prije svega toga ponešto je i ispričao o sebi…

Objavljeno

na

Nepune četiri sezone Andrija Nikolić u svojim je rukama držao seniorsku momčad HRK Gorice, pomicao granice i podizao kriterije, radio posao koji će njegovi igrači opisati ovako nekako:

– To je sigurno najbolji trener u Premijer ligi!

Kasno proljeće 2023. donijelo je kraj Andrijine ere, raskidom ugovora s PPD Zagrebom, odakle je bio “na posudbi”, a odmah potom uslijedio je i rastanak s Goricom. I okretanje nekim novim izazovima. Pa je na njegovo mjesto na klupi goričkog premijerligaša zasjeo novi čovjek.

Ivan Dragić je 43-godišnji Zagrepčanin, stručnjak s 20 trenerskih godina iza sebe, s karijerom koja nosi nekoliko živopisnih epizoda. I u ovom je trenutku došla do Velike Gorice.

– Da, iz Zagreba sam, dijete PPD Zagreba, kluba u kojem sam prošao sve omladinske kategorije, došao i do Zagreba II, pa onda otišao u Medveščak. Igrao sam do 23. godine i odlučio okrenuti se trenerskom pozivu – počinje svoju priču novi trener HRK Gorice.

Igračka karijera, dakle, nije otišla tamo gdje je želio, ali ostala je iz nje jedna neobična crtica.

– Koju sam poziciju igrao? U prvoj ligi sam bio golman, a kad sam poslije igrao niželigaški rukomet, prebacio sam se na lijevog vanjskog – iznenadio je odgovorom Dragić, pa nastavio:

– Nije to baš uobičajno u rukometu, ali ima sličnih primjera. Evo, igrač Nexea Mario Tomić bio je golman, pa se kasnije prebacio na pivota, čak i igrao za reprezentaciju Katara, a i dalje igra na visokoj razini. Moj je slučaj bio sličan i drago mi je da jest, jer treba čovjek biti raznovrstan…

Kao trener je krenuo u Medveščaku, u ulozi pomoćnika Josipa Ćosa Milkovića, nekadašnjeg izbornika, ali ubrzo se otisnuo u inozemstvo.

– Otišao sam u Španjolsku, u jednog niželigaša, i postao tamo trener. Iako, igrao sam i dalje povremeno, koliko je trebalo. Ukupno sam se u Španjolskoj zadržao devet godina, promijenio nekoliko klubova, odlazio u više rangove, radio i sa seniorima i sa djecom, i s muškima i sa ženama… Između ostaloga, bio sam i izbornik ženske juniorske reprezentacije Katalonije, što je nevjerojatna čast, budući da sam jedini stranac u povijesti koji je vodio neku katalonsku selekciju. Uz to, vodio sam i jedan centar za razvijanje ženskog rukometa u Kataloniji, jer bilo je to vrijeme ekspanzije… – nabraja Dragić sekvence iz svog nepunog desetljeća na Pirinejima.

Trener Dragić za početak je dobio četiri pojačanja, povratnike Cekovića i Laljeka, te golmana Sorića i pivota Starčevića… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kući se vratio 2012. godine.

– U Španjolskoj je kriza bila velika, a poklopili su se i neki privatni razlozi, pa sam odlučio vratiti se u Hrvatsku. Kratko sam opet bio u Medveščaku, zatim prešao u Trnje, a posljednjih sedam sezona radio sam u omladinskoj školi PPD Zagreba. Vodio sam sve kategorije, zaključno s drugom momčadi, s kojom smo u sezoni iza nas bili prvaci treće lige – zaključuje svoje uvodno predstavljanje trener Dragić.

Uz sve to, aktivno je uključen i u HRS-ov sustav rada s mladima, a trenutačno je izbornik kadetske reprezentacije, s kojom je lani osvojio mediteransko zlato, prvo nakon 17 godina. I nabrajajući sve te rezultate, nije čudno što su i u PPD Zagrebu prepoznali njegov potencijal. I pogurali ga prema Gorici.

– Da, mogu reći da već dugo čelni ljudi PPD Zagreba u meni vide potencijal i nekakav dogovor je i bio da se čeka prilika slična ovoj. Ona se sad i otvorila, a to što su mene predložili za nasljednika kolege Nikolića za mene je dokaz da ulažu u mene, da me žele razvijati kao trenera. Gorica je izvrsna stepenica za ovu fazu moje karijere, dobra je to prilika za moj razvoj, ali i za razvoj mladih igrača, s kojima u prvom redu želim ovdje raditi – govori Dragić, koji nije previše razmišljao kad se pojavila ova opcija.

– Direktor Vlado Malbašić me nazvao, našli smo se nekoliko puta, razgovarali i brzo shvatili da nam se filozofije poklapaju. Vezano za rukomet općenito, ali i za roster, koji još uvijek slažemo. Želimo da tu bude što više domaćih, lokalnih igrača, da se oni razvijaju, a da igrače sa strane, pogotovo strance, dovodimo jedino ako je to baš nužno. Poznajem jako puno mladih igrača, pogotovo kroz izbornički posao, tu ima kvalitete i želja mi je razvijati te dečke. Time ćemo jačati Goricu, zatim i PPD Zagreb, a na koncu i hrvatski rukomet u cjelini – kaže trener Gorice, koji će aktualni kadar i pokušati nadopuniti na taj način.

Gorica je prošlu sezonu završila na petome mjestu, ali novi trener ima i nove ciljeve… Foto: David Jolić/cityportal.hr

– Imamo dobru momčad, dobro popunjenu, vratili su nam se i Ceković i Laljek, domaći dečki, stigli su i Sorić i Starčević, a nadamo se da ćemo dovesti i još jednog ili dvojicu igrača. Niko Franković nam je operiran, Matej Svržnjak vraća se iz ozljede, pa se tu želimo osigurati, na vanjskim pozicijama – kaže trener Gorice.

Prošlu sezonu Gorica je okončala kao peta momčad lige, uz ostvareni cilj plasmana u Ligu za prvaka, no novi trener pred sebe postavlja i nove ciljeve.

– U sezoni iza nas odlasci i ozljede su poremetili Andrijin plan, teško se bilo krpati tijekom jedne takve sezone, pa se nadam da u sljedećoj toga neće biti. Bude li tako, vjerujem da ćemo već od početka sezone početi dokazivati da imamo pravo napadati i treće mjesto, na kojem su se Sesvete u sezoni za nama ipak izdvojile. Moja je filozofija da nikome unaprijed ne priznajem da je bolji, Gorica sa svima može, odnosno mora moći igrati. Imamo šest tjedana priprema, imat ćemo i neke provjere kroz nekoliko turnira i uvjeren sam da ćemo početak sezone dočekati spremni.

Spomenuli smo negdje tijekom razgovora i da je dobra okolnost što se u Gorici može mirno raditi, jer nekog velikog pritiska nema kad je riječ o navijačima, javnosti…

– Nema pritiska? Ako ga nema, ja ću ga stvoriti! Bez toga se ne može naprijed, moraš biti pod pritiskom, uvijek težiti višem i boljem. Ne volim bilo kakvo opuštanje i to sigurno nećemo dopustiti. Poznajem gotovo sve ovo dečke, vidim i znam da su dobra klapa, da su željni rada, a to je meni kao treneru jako važno. Samo ako radiš više od ostalih, napravit ćeš razliku, time ću se i voditi. A sve to ne ide bez neke vrste pritiska – priča Dragić, stalno se vraćajući na mlade, na domaće igrače.

– Jedan od uvjeta u dogovorima bio je inzistiranje na podizanju kvalitete rada u školi rukometa. Ona funkcionira, ima stotinjak djece u klubu, ali moramo pokušati napraviti sve da i rezultati budu bolji. Nije normalno da Gorica nema niti jednu selekciju na državnoj završnici, jer ti dečki moraju igrati jače lige, u jačoj konkurenciji. Time bismo dobili i veću pozornost, više roditelja i prijatelja uz klub, što bi se prelilo i na prvu momčad. Uostalom, samo u takvim uvjetima mogu se razvijati igrači koji će se u nekom trenutku priključivati seniorskom pogonu, što je za ovakve sredine osobito važno – vjeruje Dragić.

Pripreme za novu sezonu kreću s posljednjim danom srpnja, možda poneki dan kasnije, a do tad će Ivan Dragić raditi sve prije nego odmarati.

– Prvo s reprezentacijom imam turnir u švedskom Göteborgu, a u drugoj polovici srpnja čekaju nas i Olimpijske igre mladih u Mariboru. Ne, definitivno se neću odmarati, čak je i pitanje hoću li uspjeti uloviti dva-tri dana mora… Ali dobro, bez ozbira na to bit ću itekako spreman za sve što nas čeka u sljedećoj sezoni – zaključio je trener goričkih rukometaša na početku svoga puta.

Sport

FOTO Šahovsko natjecanje Zagrebačke županije i tečaj za šahovske suce u Buševcu

Objavljeno

na

Objavio/la

Sportske igre mladih Šahovsko natjecanje Zagrebačke županije održano je u Buševcu za plasman na završno natjecanje Sportske igre mladih, koje će biti održano u Rijeci. Natjecanje je održano u dvije skupine: za uzrast do 11 godina i za uzrast do 15 godina.

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Zajedno su igrali djevojčice i dječaci, a tri prvoplasirane djevojčice i tri prvoplasirana dječaka u svom uzrastu dobili su medalje. Prvaci su izborili plasman na završno natjecanje Sportske igre mladih.

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Poredak U15: 1. Larisa Živčić, 2. Melani Đurašin, 3. Maja Kos; 1. Vid Karan, 2. Marin Doko, 3. Juraj Ilić.  Poredak U11: 1. Maša Šuligoj, 2. Marta Rožić, 3. Paula Kovačević; 1. Borna Križanić, 2. Matija Pek, 3. Viktor Heinrich.

Tečaj za šahovske suce  Seminar za klupske i županijske šahovske suce u organizaciji ogranka Centar Hrvatske udruge šahovskih sudaca (HUŠS) i ŠK Polet Buševec održan je u prostorijama ŠK Polet Buševec, od 23 do 24. svibnja 2026, godine.. Predavači na seminaru bili su međunarodni sudac Siniša Režek i drzavni sudac Maroje Portada.

Buševec, svibanj 2026. Natjecanje za plasman na Sportske igre mladih i seminar za šahovske suce. Foto: ŠK Polet

Seminar je uspješno završilo ukupno 24 kandidata.  Nakon položenog teorijskog i praktičnog dijela ispita njih 14 steklo je zvanje klupskog, a 10 zvanje županijskog šahovskog suca.

Prema izjavi predavača seminar je po brojnosti i komponentama tečaja bio jedan od najvećih i najkvalitetnijih u RH, od osamostaljenja. Predsjednik Ogranka Centar HUŠS Robert Kupek, nakon razgovora sa sudionicima, istaknuo je veliko zadovoljstvo organizacijom i kvalitetom seminara: ”Izvrstan tečaj, ljudi iznimno zadovoljni, metodički savršeno osmišljeno!” (Tekst: Zlatko Rožić)

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Završeno ekipno Finale Kupa Hrvatske u šahu

Objavljeno

na

Objavio/la

Cityportal.hr                                           Utorak, 26.05.2026.

Završeno ekipno Finale Kupa Hrvatske u šahu

Ovogodišnje ekipno Finale kupa Hrvatske odigrano je u mjestu Brela. Završeno je u nedjelju, 17. svibnja 2026. godine. Natjecale su se 32 ekipe, a među tih 32 plasman je izborila i ekipa ŠK Polet. Prvo mjesto osvojila je ekipa ŠK Petar Sedlar-Pepe (Kaštel Novi), a slijedili su GŠK Solin-Cemex (Solin) i ŠK Stridon (Štrigova). Natjecanje se moglo pratiti na 48 ploča uživo, što je bilo vrlo zanimljivo za ljubitelje šaha.

Brela, svibanj 2026. Finale Kupa Hrvatske u šahu. Foto: ŠK Polet

Brela, svibanj 2026. Finale Kupa Hrvatske u šahu. Foto: ŠK Polet

Ekipa Poleta nastupila je u sastavu: Filip Radenić, koji je ovih dana ispunio normu FIDE majstora, Željko Jukić NM, Goran Radić MK i Tereza Dejanović NM. Radenić je na prvoj ploči pokazao da može i dalje napredovati. Od 6 partija osvojio je 4,5 boda i osvojio 33 nova rejting boda. Poraz je doživio od velemajstora Ante Brkića, ali je pobijedio velemajstora Aleksandra Kovačevića iz Srbije. Odlično je igrala i Tereza Dejanović, koja također u zadnje vrijeme dobro napreduje i prešla je granicu od 2000 rejting bodova. Polet je podijelio 13.mjesto zajedno s prvoligašima ŠK Mihovljan, ŠK Dugo Selo i još 4 kuba iz 2.lige.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Plesni klub Barbara dvostruki osvajač Kupa Hrvatske na 13. Državnom prvenstvu

U gradu na tri rijeke imale dupli uspjeh!

Objavljeno

na

Objavio/la

Trodnevno 13. Državno prvenstvo mažoret timova završeno je jučer (nedjelja, 24.05.2026.) u organizaciji Hrvatske udruge mažoret timova (HUMT-a, predsjednik Vlado Palac) i suorganizaciji Grada Siska odnosno Plesačke udruge Stardance Sisak. Prvenstvo je održano u Sportskoj dvorani Brezovica u Sisku (22. do 24. svibnja 2026. godine).

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Trećeg dana na prvenstvu sudjelovalo je 14 timova: Belečke mažoretkinje (Belec), Halubajke Viškovo (Viškovo), Jelačićke – Zaprešićke mažoretkinje, Mažoretkinje DND-a Budinščina, Mažoretkinje Dubrovčan (Dubrovčan), Mažoretkinje Grada Kutine, Mažoretkinje Grada Svetog Ivana Zeline, Plesna udruga Magi (Graberje Ivaničko – Ivanić Grad), Plesna udruga Ritmokracija (Brdovec), Plesna udruga Stardance Sisak, Plesni klub Barbara (Velika Mlaka – Velika Gorica), Stankovačke mažoretkinje (Stankovci), Tribunjske mažoretkinje (Tribunj) i Vodiške mažoretkinje (Vodice).

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Trećeg dana natjecanja izvedeno je više od stotinu koreografija (uračunat i show program) u konkurenciji sva tri dobna uzrasta: kadetkinja, juniorki i seniorki. Izvedbe je ocjenjivao sudački žiri u sastavu: Vlado Palac – delegat natjecanja, Lucija Palac, Ivana Mišević (svi iz Velike Gorice), Sara Bogović (Veliko Trgovišće), Ana Marija Benčić (Kutina), Josipa Razum (Ivanić Grad), Petra Kocman  (Budinščina) i Katarina Ahel.

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sisak, 24.05.2026. 13.Držžavno prvenstvo mažžoret timova HUMT-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dvostruke osvajačice Kupa Hrvatske 2026. su mažoretkinje Plesnog kluba Barbara (juniorke i kadetkinje) i Mažoretkinje Dubrovčan u konkurenciji seniorki.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Moja županija

Mraclin uvjerljiv protiv Metalca, Ivan Kos – Čapa proslavio jubilej asistencijom i pogotkom

Objavljeno

na

Objavio/la

Prije početka susreta domaća uprava prigodnim je dresom s brojem 200 nagradila Ivana Kosa za dvjestoti nastup u dresu Mraclina, a iskusni napadač jubilej je obilježio asistencijom i pogotkom. Nogometaši Mraclina ostvarili su važnu pobjedu u borbi za bijeg iz donjeg dijela tablice svladavši na Novoj grabi Metalac iz Siska rezultatom 3:0.

Domaćini su do prednosti stigli u 34. minuti kada je nakon ubačaja Frana Krilića s desne strane glavom precizan bio Dominik Smolković. Mraclin je i u nastavku bio bolja momčad, a vodstvo je povećano u 52. minuti. Ivan Kos probio je desni bok gostiju i ubacio u peterac gdje je Igor Hajduk na drugoj vratnici pospremio loptu u mrežu za 2:0.

Točku na zasluženu pobjedu stavio je upravo slavljenik Ivan Kos u 70. minuti. Nakon kornera i nekoliko odbijanaca lopta je stigla do domaćeg napadača koji je s četrnaest metara preciznim prizemnim udarcem pogodio iza leđa vratara Blagojevića. Ovom pobjedom Mraclin je dva kola prije kraja napravio važan korak prema očuvanju četvrtoligaškog statusa.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 28. kolo

MRACLIN – METALAC (S) 3:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Juraj Mikšec (Vrbovec). Pomoćnici: Luka Bradašić (Novska) i Veronika Muraja (Rajić).

STRIJELCI: 1:0 – Smolković (34), 2:0 – Hajduk (52), 3:0 – I. Kos (70).

MRACLIN: Matejčić (od 78. Zagorac), Marjanović, J. Domitrović, Rajić, Brdek, Smolković (od 60. Matić), Borovac, Tokić, Krilić, Hajduk, I. Kos (od 83. Hodalin). Trener: Marko Pancirov.

METALAC (S): Blagojević, Čajani, Acel, Matić (od 53. Pupić), Bičanić, Ayuba, Kesse (od 53. Perić), Brlečić, Krištopović, Knežević (od 57. Bekonjić), Vincelj (od 53. Brlić). Trener: Dalibor Sanader.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

na

Objavio/la

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno