Sport

Treneru, tko si? Golman koji igra, rukometni Katalonac i čovjek koji voli pritisak!

Ivan Dragić, 43-godišnji Zagrepčanin, vodit će rukometaše Gorice u razdoblju pred nama. Inzistira na radu, obožava voditi mlade igrače, razvijati domaće dečke, a prije svega toga ponešto je i ispričao o sebi…

Objavljeno

prije 3 godine

7. lipnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nepune četiri sezone Andrija Nikolić u svojim je rukama držao seniorsku momčad HRK Gorice, pomicao granice i podizao kriterije, radio posao koji će njegovi igrači opisati ovako nekako:

– To je sigurno najbolji trener u Premijer ligi!

Kasno proljeće 2023. donijelo je kraj Andrijine ere, raskidom ugovora s PPD Zagrebom, odakle je bio “na posudbi”, a odmah potom uslijedio je i rastanak s Goricom. I okretanje nekim novim izazovima. Pa je na njegovo mjesto na klupi goričkog premijerligaša zasjeo novi čovjek.

Ivan Dragić je 43-godišnji Zagrepčanin, stručnjak s 20 trenerskih godina iza sebe, s karijerom koja nosi nekoliko živopisnih epizoda. I u ovom je trenutku došla do Velike Gorice.

– Da, iz Zagreba sam, dijete PPD Zagreba, kluba u kojem sam prošao sve omladinske kategorije, došao i do Zagreba II, pa onda otišao u Medveščak. Igrao sam do 23. godine i odlučio okrenuti se trenerskom pozivu – počinje svoju priču novi trener HRK Gorice.

Igračka karijera, dakle, nije otišla tamo gdje je želio, ali ostala je iz nje jedna neobična crtica.

– Koju sam poziciju igrao? U prvoj ligi sam bio golman, a kad sam poslije igrao niželigaški rukomet, prebacio sam se na lijevog vanjskog – iznenadio je odgovorom Dragić, pa nastavio:

– Nije to baš uobičajno u rukometu, ali ima sličnih primjera. Evo, igrač Nexea Mario Tomić bio je golman, pa se kasnije prebacio na pivota, čak i igrao za reprezentaciju Katara, a i dalje igra na visokoj razini. Moj je slučaj bio sličan i drago mi je da jest, jer treba čovjek biti raznovrstan…

Kao trener je krenuo u Medveščaku, u ulozi pomoćnika Josipa Ćosa Milkovića, nekadašnjeg izbornika, ali ubrzo se otisnuo u inozemstvo.

– Otišao sam u Španjolsku, u jednog niželigaša, i postao tamo trener. Iako, igrao sam i dalje povremeno, koliko je trebalo. Ukupno sam se u Španjolskoj zadržao devet godina, promijenio nekoliko klubova, odlazio u više rangove, radio i sa seniorima i sa djecom, i s muškima i sa ženama… Između ostaloga, bio sam i izbornik ženske juniorske reprezentacije Katalonije, što je nevjerojatna čast, budući da sam jedini stranac u povijesti koji je vodio neku katalonsku selekciju. Uz to, vodio sam i jedan centar za razvijanje ženskog rukometa u Kataloniji, jer bilo je to vrijeme ekspanzije… – nabraja Dragić sekvence iz svog nepunog desetljeća na Pirinejima.

Trener Dragić za početak je dobio četiri pojačanja, povratnike Cekovića i Laljeka, te golmana Sorića i pivota Starčevića… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kući se vratio 2012. godine.

– U Španjolskoj je kriza bila velika, a poklopili su se i neki privatni razlozi, pa sam odlučio vratiti se u Hrvatsku. Kratko sam opet bio u Medveščaku, zatim prešao u Trnje, a posljednjih sedam sezona radio sam u omladinskoj školi PPD Zagreba. Vodio sam sve kategorije, zaključno s drugom momčadi, s kojom smo u sezoni iza nas bili prvaci treće lige – zaključuje svoje uvodno predstavljanje trener Dragić.

Uz sve to, aktivno je uključen i u HRS-ov sustav rada s mladima, a trenutačno je izbornik kadetske reprezentacije, s kojom je lani osvojio mediteransko zlato, prvo nakon 17 godina. I nabrajajući sve te rezultate, nije čudno što su i u PPD Zagrebu prepoznali njegov potencijal. I pogurali ga prema Gorici.

– Da, mogu reći da već dugo čelni ljudi PPD Zagreba u meni vide potencijal i nekakav dogovor je i bio da se čeka prilika slična ovoj. Ona se sad i otvorila, a to što su mene predložili za nasljednika kolege Nikolića za mene je dokaz da ulažu u mene, da me žele razvijati kao trenera. Gorica je izvrsna stepenica za ovu fazu moje karijere, dobra je to prilika za moj razvoj, ali i za razvoj mladih igrača, s kojima u prvom redu želim ovdje raditi – govori Dragić, koji nije previše razmišljao kad se pojavila ova opcija.

– Direktor Vlado Malbašić me nazvao, našli smo se nekoliko puta, razgovarali i brzo shvatili da nam se filozofije poklapaju. Vezano za rukomet općenito, ali i za roster, koji još uvijek slažemo. Želimo da tu bude što više domaćih, lokalnih igrača, da se oni razvijaju, a da igrače sa strane, pogotovo strance, dovodimo jedino ako je to baš nužno. Poznajem jako puno mladih igrača, pogotovo kroz izbornički posao, tu ima kvalitete i želja mi je razvijati te dečke. Time ćemo jačati Goricu, zatim i PPD Zagreb, a na koncu i hrvatski rukomet u cjelini – kaže trener Gorice, koji će aktualni kadar i pokušati nadopuniti na taj način.

Gorica je prošlu sezonu završila na petome mjestu, ali novi trener ima i nove ciljeve… Foto: David Jolić/cityportal.hr

– Imamo dobru momčad, dobro popunjenu, vratili su nam se i Ceković i Laljek, domaći dečki, stigli su i Sorić i Starčević, a nadamo se da ćemo dovesti i još jednog ili dvojicu igrača. Niko Franković nam je operiran, Matej Svržnjak vraća se iz ozljede, pa se tu želimo osigurati, na vanjskim pozicijama – kaže trener Gorice.

Prošlu sezonu Gorica je okončala kao peta momčad lige, uz ostvareni cilj plasmana u Ligu za prvaka, no novi trener pred sebe postavlja i nove ciljeve.

– U sezoni iza nas odlasci i ozljede su poremetili Andrijin plan, teško se bilo krpati tijekom jedne takve sezone, pa se nadam da u sljedećoj toga neće biti. Bude li tako, vjerujem da ćemo već od početka sezone početi dokazivati da imamo pravo napadati i treće mjesto, na kojem su se Sesvete u sezoni za nama ipak izdvojile. Moja je filozofija da nikome unaprijed ne priznajem da je bolji, Gorica sa svima može, odnosno mora moći igrati. Imamo šest tjedana priprema, imat ćemo i neke provjere kroz nekoliko turnira i uvjeren sam da ćemo početak sezone dočekati spremni.

Spomenuli smo negdje tijekom razgovora i da je dobra okolnost što se u Gorici može mirno raditi, jer nekog velikog pritiska nema kad je riječ o navijačima, javnosti…

– Nema pritiska? Ako ga nema, ja ću ga stvoriti! Bez toga se ne može naprijed, moraš biti pod pritiskom, uvijek težiti višem i boljem. Ne volim bilo kakvo opuštanje i to sigurno nećemo dopustiti. Poznajem gotovo sve ovo dečke, vidim i znam da su dobra klapa, da su željni rada, a to je meni kao treneru jako važno. Samo ako radiš više od ostalih, napravit ćeš razliku, time ću se i voditi. A sve to ne ide bez neke vrste pritiska – priča Dragić, stalno se vraćajući na mlade, na domaće igrače.

– Jedan od uvjeta u dogovorima bio je inzistiranje na podizanju kvalitete rada u školi rukometa. Ona funkcionira, ima stotinjak djece u klubu, ali moramo pokušati napraviti sve da i rezultati budu bolji. Nije normalno da Gorica nema niti jednu selekciju na državnoj završnici, jer ti dečki moraju igrati jače lige, u jačoj konkurenciji. Time bismo dobili i veću pozornost, više roditelja i prijatelja uz klub, što bi se prelilo i na prvu momčad. Uostalom, samo u takvim uvjetima mogu se razvijati igrači koji će se u nekom trenutku priključivati seniorskom pogonu, što je za ovakve sredine osobito važno – vjeruje Dragić.

Pripreme za novu sezonu kreću s posljednjim danom srpnja, možda poneki dan kasnije, a do tad će Ivan Dragić raditi sve prije nego odmarati.

– Prvo s reprezentacijom imam turnir u švedskom Göteborgu, a u drugoj polovici srpnja čekaju nas i Olimpijske igre mladih u Mariboru. Ne, definitivno se neću odmarati, čak je i pitanje hoću li uspjeti uloviti dva-tri dana mora… Ali dobro, bez ozbira na to bit ću itekako spreman za sve što nas čeka u sljedećoj sezoni – zaključio je trener goričkih rukometaša na početku svoga puta.

Sport

Kako iskoristiti kaos u Osijeku? Sopa opet spašava, ovaj put – protiv Gorice

Nogometaši Gorice u subotu u 15 sati igraju pretposljednju utakmicu ove jeseni. Na Opus Areni dočekat će ih ozbiljno uzdrmani Osijek, na čelu sa čovjekom koji je prije točno tri godine spašavao Goričane…

Objavljeno

prije 6 sati

11. prosinca 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prije tri godine, točno u ovo doba godine, Željko Sopić upoznavao se s hodnicima, uredima i terenima velikogoričkog stadiona, planirajući pritom pothvat koji će se dogoditi kroz proljeće koje je slijedilo. Gorica je bila u debelom minusu, sa sedam bodova manje od predzadnjeg Šibenika, zakucana za dno, ali s novim trenerom, koji je – odlučio uspjeti!

I uspio je, Željko Sopić tog se proljeća upisao u klupske povijesne knjige, sačuvao je prvoligaški nogomet u našem gradu i definitivno izgradio vezu s klubom koja će postojati zauvijek. Kroz Goricu i posao koji je odradio u našem klubu Sopa se promovirao kao trener ozbiljne razine, iz Gorice je otišao prema Rijeci, kasnije i prema poljskoj Ekstraklasi, a nakon toga i prema Osijeku.

U kojem je, tri godine poslije, u situaciji sličnoj onoj koju je imao u Gorici tog prosinca 2022. Ili, kako bi on to rekao…

– Čim sam došao ovdje, rekao sam ljudima iz kluba: “Ovdje je situacija i teža nego što je bila u Gorici!” Iz milijun razloga.

I doista, njegov start u Osijeku poklapa se s tim predviđanjima. Poraz 1-5 od Istre na Opus Areni došao je kao zlokobni šlag na tortu stalnih neuspjeha. Osijek je na diobi devetog i desetog mjesta s Vukovarom, navijači su tijekom debakla protiv Istre odlučili čak i napustiti tribinu, bijesni zbog načina na koji uprava kluba upravlja NK Osijekom…

Osijek izgleda zaista očajno, momčad prepuna “jakih” imena u posljednjih devet utakmica baš nikoga nije pobijedila, ubilježili su Osječani tri remija i pet poraza u prvenstvu, ali i onaj poraz na penale od Varaždina u Kupu. Posljednji put Osijek je nekoga pobijedio još 28. rujna, a taj netko bila je – Gorica! Na našem stadionu, u poslijepodnevnom terminu, pobjedu 1-0 Osječanima je donio Arnel Jakupović, a Gorica je nakon toga nanizala još tri poraza.

U subotu od 15 sati krenut će novi, drugi ovosezonski okršaj Gorice i Osijeka, s drugim mjestom radnje, ovoga puta na Opus Areni, ali i s još najmanje nekoliko razlika. Gorica je tad bila u dobrom ritmu, Osijek je stigao nakon pobjeda protiv Dinama i Slaven Belupa, a ovoga puta stiže nakon poraza od Dinama i Slaven Belupa. S druge strane, Osijek je u krizi bio i tad, ali ova trenutačna situacija ipak je puno ozbiljnija priča.

Najlakše je situaciju u Osijeku opisati kao kaotičnu, ali zapravo je pravo pitanje: kako taj kaos iskoristiti? Na temeljima ostavštine u Gorici, gotovo uvijek ćemo Željku Sopiću, kao i njegovom suradniku Josipu Paušiću, kao i igraču Hrvoju Babecu, poželjeti sav uspjeh svijeta, ali jasno je da će subota biti jedan od izuzetaka. I da će cilj biti, ako je ikako moguće, produbiti osječku krizu…

Budući da u sljedećem kolu, u posljednjoj utakmici prvenstvene jeseni, Goricu čeka gostovanje na Rujevici, ovo subotnje na Opus Areni djeluje kao kudikamo bolja prilika za prekidanje niza od dva poraza. Naravno da će se tu puno pitati i protivnika, koliko god loša bila forma Sopićeve momčadi, ali dobra je stvar što postoji vrlo recentan primjer kako doći do uspjeha.

Istra je, naime, razotkrila značajan broj mana Osijeka, pokazala kako se može efikasno iskoristiti manjak samopouzdanja u domaćem kadru, a za očekivati je da će takav pristup imati i Gorica. Unatoč porazu u Koprivnici, trener Mario Carević istaknuo je kako je zadovoljan mnogim detaljima iz tog susreta, isticao je pritom i energiju i izlaske u presing, a ta bi dva segmenta mogla biti vrlo važna i na Opus Areni. Bude li Gorica onakva kakva je znala biti ove jeseni, rastrčana i energična, imamo pravo vjerovati da će ovom prilikom biti dovoljno.

I nadati se da se može dogoditi druga uzastopna pobjeda Gorice na Opus Areni.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Pismo s Udarnika: ‘Za Dinamo se ovdje navija, a svoj Kurilovec se voli…’

Iz NK Kurilovca su jesenski dio sezone prvo zaključili nogometom, u subotu u Rakitju, nakon toga i plesom kuglica u ždrijebu četvrtfinala Kupa, a onda i perom, odnosno tipkovnicom. Ostaje još samo odraditi i završni domjenak…

Objavljeno

prije 7 sati

11. prosinca 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Nogometno, ali i literarno nadareni Kurilovčani ni ovoga puta nisu razočarali. Kurilovečkoj nogometnoj jeseni došao je kraj, prvo u subotu na na prekrasnom novom travnjaku u Rakitju, a dva dana poslije i na ždrijebu četvrtfinala Kupa Hrvatske. U ždrijebu se, znate već tu čudesnu informaciju, nalazilo sedam prvoligaša, uključujući i našu Gorice, ali i jedan četvrtoligaš iz jednog posebnog dijela Velike Gorice.

Stara je već i vijest da će Kurilovčani voljom tog istog ždrijeba u prvim danima ožujka gostovati kod Dinama na Maksimiru, a upravo je taj dijamantni komadić povijesti loptanja na Udarniku bio povod i za sadržajnu objavu na klupskim društvenim mrežama. Koju, naravno, prenosimo u cjelosti…

Eto, kuglice su na izvlačenju parova četvrtfinala kupa rekle svoje: da su nam išle na ruku – nisu, da su nam bile naklonjene – bogme nisu. A pri tom je u svemu „svoje prste“ imao naš presidente, koji je imao čast prvi posegnuti u veliki kristalni pokal i izvući ceduljicu na kojoj je pisalo – GNK Dinamo, Zagreb. Prvi domaćin bio je, dakle poznat, a predstavnik HNK Rijeka potom je izvukao drugu ceduljicu i prvog gosta – NK Kurilovec. I za nas je tu, kaj se samog izvlačenja tiče bio kraj priče…

U isto vrijeme bil je to i početak onih uvijek prisutnih kalkulacija: kaj bi bilo da je bilo, a zakaj ni bilo ovak, a zakaj ovo, zakaj ono…Činjenica je da smo mi u klubu prije svega očekivali da budemo izvučeni kao domaćin, a svaki gost pri tom bi bil dobrodošel…Naravno, s naglaskom na naše Dalmoše ili “još našije” Purgere, kaj bi bila prava sportska, a posljedično vjerojatno i financijska poslastica. Priželjkivana je bila i varijanta gostovanja na kurilovečkoj „grbavici“ perjanice našeg VG loptanja – HNK Gorica, kaj bi bez sumnje bil veliki praznik turopoljskog nogometa, u pravoj domaćoj atmosferi, uz turopoljsku kotlovinu i isprepletene navijačke želje, emocije i strasti.

Zbogom svim kalkulacijama, dobro jutro i dobar dan želimo GNK Dinamo…Dakle, slijedi nam izlet do maksimirske šume i do tih nezgrapnih i pomalo dotrajalih maksimirskih tribina (južna bi trebala biti naša), idemo u “goste” klubu za koji mnogi među nama drukaju i navijaju još od djetinjstva, a tak bu i dalje, tak bu vjerojatno i za navek… Osim toga dana, osim te srijede, 4. ožujka 2026.! E, toga povijesnoga dana svi kao jedan predvodimo i kličemo klubu kojeg iz dana u dan živimo i kojeg jednostavno – volimo! Volimo na neobičan način, uporan, ustrajan i „tvrdoglav“ način, ljubavlju koja je mnogima neshvatljiva, a koju nose i krase epiteti – vjerna, vječna i beskrajna! I zato Dinamo – oprez!

Oprez jest majka mudrosti, no ovom smo prigodom za njim posegnuli više u laganoj i slobodnoj, nego u realnoj i ozbiljnoj formi. Naravno da će se mnogi među nama, pri tom, pitati: imamo li mi uopće pravo gajiti bilo kakve iluzije u vezi ove povijesne utakmice? Razme se da bi zdrav razum i hladna glava rekli – nemamo, ali nekaj se u svemu tome pita i – srce. A, dragi moji, dok nam živo srce bije…živjet će i nada, nada koja posljednja umire, nada u – 8. svjetsko čudo!?

A u međuvremenu lopticu fakat treba spustiti na zemljicu… i veseliti se božićnom klupskom domjenku već ovog petka (12.prosinca), na njemu lepo uz božićne pjesme dočekati i pozdraviti dolazak Svete Lucije, zaštitnice naše turopoljske metropole, a potom se prepustiti trenucima dobrodošlog odmora, dakako uz radost Božića i topline obiteljskog doma.

A u Novom letu opet sve iznova i iz početka. Čeka nas odmah i izborna sjednica skupštine koja mora roditi nove odgovorne osobe i cjelokupno rukovodstvo kluba, kaj baš i ne bu ni lefko ni jednostavno….ali, nigdar ni bilo da ni nekak bilo….

Slatka briga za nove “vladare” kluba dolazi baš nekako s proljeća, kad će maksimirski ZOO vrt obojiti prvi cvjetovi, a južnu tribinu preko puta kurilovečke crveno-crne boje i tonovi. Za očekivati je da će mnoštvo naših navijača i simpatizera krenuti put starog, ali slavnog maksimirskog hrama nogometa, nadamo se u organiziranom prijevozu naših gradskih autobusa. A tamo, u tom hramu, jedina želja će nam biti na dostojan i dostojanstven način predstaviti mogućnosti Senadove momčadi, kako kroz prezentaciju same nogometne igre, tako i kroz viteško sportsko nadmetanje u naglašenom duhu fair-playa te respekta spram protivnika, koji se, dakako i logično nameće sam po sebi. A u svemu tome, baš na južnoj tribini, predstaviti i našu brojnu nogometnu školu mladeži u pratnji roditelja i svih klupskih navijača i kibica, kroz srčano, glasno i zdušno, a prije svega korektno navijanje.

Da rezimiram: NK Kurilovec – NK Istra 1961 2:1, NK Kurilovec u četvrtfinalu hrvatskog kupa u prvoj službenoj utakmici seniora kontra zagrebačkog Dinama, u četvrtfinalu kupa dva kluba iz Velike Gorice! Sve to će zlatnim slovima ostati upisano na povijesnim stranicama našega kluba, HNS-a i Grada Velike Gorice! Ima li išta ljepše i bolje od toga, ima li veće i ljepše nagrade za sve nas kojima je jedan od zajedničkih životnih nazivnika – NK Kurilovec!?

Doduše, ta bi nagrada mogla postići i svoju dodanu vrijednost kad bi “plavi saloni” i gospodin Boban došli, na primjer, na ideju da dio prihoda sa utakmice podijele sa svojim protivnicima iz velikogoričke gradske četvrti Kurilovec!? Mi fakat ne bi imali niš protiv, dapače bili bi neizmjerno zahvalni na takvom promišljanju i gesti pa nek onda na terenu bude po onoj iz naše klupske himne: “zabijem ga je, zabiješ ga ti, svejedno je prijatelju, radujmo se svi!!!”

Ajde bok svima, vidimo se i čujemo u – Maksimiru!

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Hrvački virtuozi dobili priznanje Grada

Jedan od najstarijih sportova gorički hrvači digli u vrh!

Objavljeno

prije 8 sati

11. prosinca 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Na hrvačkom turniru „Sveti Nikola” te Prvenstvu Zagrebačke županije za starije dječake i kadete u Velikoj Gorici, velikogorički hrvači ostvarili su sjajan uspjeh – 16 medalja i dva ekipna naslova – Najuspješnija kadetska ekipa Zagrebačke županije i Najuspješnija ekipa starijih dječaka početnika.

Ovo je samo jedan u nizu uspjeha Hrvačkog kluba Velika gorica 1991 tijekom godine, a danas su ih na svečanom prijemu nagradili gradonačelnik Krešimir Ačkar i resorna pročelnica Lana Krunić Lukinić.

Foto: Sanjin Vrbanus

– Jasno mi je zašto su vaši rezultati postali dio tradicije, dio kontinuiteta i dio jednog identiteta grada i ponosa zbog kojega smo svi skupa sretni, budući da imate vodstvo, Anrija Targuša koje se može pohvaliti s nekoliko uglednih funkcija u gradu. Ja vam, dragi dečki, čestitam od srca na tome. Drago mi je da se sada vidimo barem treći ili četvrti put unazad dvije godine, što znači da se sve ovo što ste postizali nije se dogodilo slučajno. Zaslužili ste priznanje za sav onaj rad, entuzijazam, odricanje koje ste zapravo sami vi najbolje vidjeli u svome osobnome životu, a koje ste morali pružiti da bi došli dalje. Ostanite ponos grada, uzor mlađim generacijama , a grad će vam biti podrška i u budućnosti – poručio je Ačkar hrvačima.

Foto: Sanjin Vrbanus

A upravo se na kontinuiranoj podršci zahvalio Targuš, ne samo Hrvačkom klubu, nego u cijeloj sportskoj zajednici.

-Za zajednica uistinu nije mala , broji oko 7.000 sportaša iz 55 klubova, što možemo izračunati da od stanovnika Velike Gorice, gotovo svaki deveti stanovnik ovog grada je član naše sportske zajednice, i to je otprilike 10 do11% stanovništva. Inače moji hrvači su osvajači nacionalnih medalja a kad sam prošle godine mislio da je najuspješnija godina u povijesti i da ne može biti bolje, dogodila se još jedna uspješnija godina gdje smo postali kadetski prvaci Hrvatske. To nije mala stvar. To je jedna velika stvar za naš klub, jedan mladi klub – ispričao je predsjednik Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 Anri Targuš.

Foto: Sanjin Vrbanus

Nabrojao je da su dečki postali regionalni prvaci Hrvatske središnje regije, županijski prvaci Hrvatske, a na posljednjem turnitu su bili i najuspješnija ekipa starijih dječaka.

-Hrvamo dva stila; grčko-rimski stil gdje u borbi nisu dozvoljene noge i slobodni stil. Možemo reći dva različita sporta. Naš Mark Grgić je osvojio treće mjesto u grčko-rimskom stilu, a ima danas i rođendan, pa mu uz uspjeh, čestitam i rođendan – rekao je Targuš koji je ujedno i trener hrvačima.

FOTO galerija:

Nastavite čitati

Sport

FOTO Košarkaši Gorice neočekivano izgubili od Đakova i ostali bez četvrtfinala Kupa Krešimira Ćosića

Objavljeno

prije 20 sati

10. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Košarkaši Gorice su u osmini finala Kupa Krešimir Ćosić eliminirani od Đakova rezultatom 76:83, nakon što su zaključnu četvrtinu izgubili 18:34?! Gorica je u posljednju četvrtinu ušla s prednošću od 9 poena (58:49) i činilo se da je plasman u četvrtfinale Kupa vrlo blizu.