Sport

Trener Cici: ‘Sesar je veliki prijatelj, a Gorica izazov! Želim momčad sretnih igrača…’

Novi trener košarkaša Gorice je Damir Miljković Cici (44), nekoć reprezentativac i igrač KK Zagreba te nekolicine ozbiljnih inozemnih klubova, a danas trener koji je prihvatio izazov i naslijedio Mirona Češkića

Objavljeno

prije 11 mjeseci

8. srpnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nešto stariji ljubitelji košarke sjetit će se Damira Miljkovića, poznatijeg pod nadimkom Cici, nekadašnjeg igrača “pokojnog” KK Zagreba, ali i ozbiljnih klubova u Rusiji, Grčkoj i Poljskoj, povremenog hrvatskog reprezentativca, igrača koji je uspio čak i osjetiti miris i okus famozne NBA lige…

Cici danas ima 44 godine, profilirao se u vrlo zanimljivog trenera, a odnedavno je trener KK Gorice. Povest će naš klub u novu sezonu s početkom priprema, zakazanim za 26. kolovoza, čime će naslijediti Mirona Češkića na klupi momčadi koja će se “potući” za što bolji plasman u Prvoj ligi, odnosno drugom rangu natjecanja.

– Kontakti između mene i Gorice postojali su i prošlog ljeta, kao i sezonu ranije, nakon što je Josip Sesar otišao, ali u tim trenucima nismo se uspjeli naći, dogovoriti. Za dogovor je uvijek potrebno dvoje, to se u te dvije situacije nije poklopilo, ali zato jest ovog ljeta. Sjeli smo, otvoreno razgovarali i uspjeli se dogovoriti, vjerujem na obostrano zadovoljstvo. Jednako kao što vjerujem da ćemo svi zajedno napraviti dobar posao u razdoblju pred nama – javio se trener Miljković.

Njegov igrački put nešto je poznatiji nego onaj trenerski, koji ga je u ovoj fazi doveo upravo do Velike Gorice.

– Krenuo sam kao trener u klubu u kojem sam počeo i kao igrač, u KK Zagrebu. Godinu dana radio sam s Andrejem Teslom, mojim prvim trenerom iz igračkim početaka, a sezonu poslije dobio sam priliku samostalno voditi mlađe kadete, generaciju u kojoj je bio i Luka Šamanić, danas NBA igrač. Ta je momčad osvojila treće mjesto na državnom prvenstvu, nakon čega sam otišao u Cibonu i preuzeo kadete – vrti film svog trenerskog odrastanja Cici.

– U Ciboni sam se zadržao godinu dana, budući da nisam tip koji će ostati negdje gdje nije zadovoljan, a u tom trenutku nisam bio. Preuzeo sam i dvije reprezentativne selekcije, vodio generacije U-16 i U-17 te s dečkima kao što su Roko Prkačin, Boris Tišma i ostali došao do četvrtog mjesta na europskom i sedmog na svjetskom prvenstvu. Nakon toga otišao sam u Medveščak, u četiri godine kao koordinator omladinskog pogona i trener kadeta doveo sam sve selekcije do prve lige, uključujući i seniore. Sve u svemu, podigli smo klub na jednu višu razinu.

Sljedeća postaja u njegovoj trenerskoj karijeri bio je zagrebački Dinamo.

– Nešto više od pola sezone bio sam pomoćnik treneru Štirjanu, da bi do rastanka došlo uslijed nešto slabijih rezultata. I preselio sam u Dubravu, gdje sam vodio juniore i drugu momčad, koja igra pod imenom KK Zapad, pri čemu sam posebno ponosan što su juniori došli do Final Foura državnog prvenstva. A nakon toga se pojavila ova kombinacija s Goricom…

I evo ga, Cici je postao Goričanin. Pun želje, motiva, ali i spoznaja o onome što ga čeka.

– Za mene je ovo, iskreno, veliki izazov. Želim raditi na višoj razini, biti dio nečega većega. Radit ću, kao i uvijek do sad, potpuno predano, iskreno, s puno ljubavi, a vjerujem da će se to vratiti i kroz rezultate. Gorička košarka nije mi nikakva nepoznanica, pamtim još vrijeme kad se klub zvao KK Media, uvijek je tu bilo dobrih igrača, a Josip Sesar je svojim dolaskom uspio vratiti kredibilitet velikogoričkoj košarci. Vjerujem da ovaj grad, sredina poput ove, zaslužuje ponovno biti u Premijer ligi, pri čemu jasno moramo razdvajati želje i mogućnosti. Treba biti strpljiv, ali i svjestan da financije određuju puno toga, jer prošla su vremena kad se košarka igrala iz ljubavi. I tako to moramo gledati, jer to je realnost – priča Cici i dodaje:

– Danas nije ništa neobično da mladi čovjek radije ode raditi za Wolt nego da provodi sate i sate u dvorani, ne znajući hoće li se to isplatiti, hoće li mu se jednoga dana vratiti. Ove nove generacije ne vole da je bilo što teško, a mi u svemu tome moramo biti pametni. I pronaći način kako igračima priuštiti dovoljno razloga da ostanu u košarci, da budu ustrajni.

S ljudima iz vodstva kluba razgovarao je, jasno, i o ambicijama, ali aktualni trenutak je takav da je teško pričati o bilo kakvim imperativima. Prvo i osnovno trebalo bi biti što ranije osigurati ostanak u ligi, a sve više od toga bit će, realno, samo bonus.

– Ono što mi želimo je dati sve od sebe. Sve što imamo. Hoće li to možda već ove sezone biti dovoljno za povratak u Premijer ligu, unaprijed ne možemo znati, ali zato znam da je moj cilj izvući maksimum. Iz igrača, ali i iz samoga sebe. Kad to napravimo, vidjet ćemo što će se dogoditi… Moje je mišljenje da je važno ostati čist pred sobom, ali i pred ljudima koji nas plaćaju. Napravit ću sve da stvorimo kemiju unutar svlačionice, što nije uvijek lako, ali želim imati momčad sastavljenu od sretnih i zadovoljnih igrača. Želim okupiti igrače koji žele biti ovdje, koji su gladni uspjeha, osobnih i klupskih iskoraka, jer s takvima je sve puno lakše odraditi – vjeruje Miljković.

Goricu su napustili Porobić, Klepo, Fran Došen, Kotrulja i Stojanov, a novi igrači počet će stizati ovih dana

Već do kraja ovog tjedna mogao bi dobiti i poneko pojačanje, budući da se radi na dovođenju nekoliko novih igrača, sve u skladu s realnim mogućnostima kluba.

– Tražimo i razgovaramo, dio toga uskoro bi mogao biti i završen, a želja nam je dovesti po dva igrača u vanjskoj i unutarnjoj liniji. U svakom slučaju, kako god to završilo, moji kriteriji će ostati visoki. Uvijek želim više i bolje od onoga što imam, ne bojim se rada, ali ni neuspjeha. Ako radiš pošteno i iskreno, nema se ni razloga bojati neuspjeha – uvjeren je novi trener Gorice.

Svjestan je, uz sve ostalo, i da dolazi u sredinu u kojoj košarka ljudima baš i nije visoko na listi interesa. I da će se u dvorani čuti škripa tenisica puno češće nego podrška s tribina.

– Ok, to je tako, na neke stvari ne možeš ni utjecati, ali tu su stvari jasne. Na upravi je da nam osigura što bolje uvjete za rad, a na nama je da na svakom treningu i utakmici damo sve što možemo. Hoće li to i koliko će privući pozornost ljudi, u ovom trenutku ne možemo znati – zaključuje ovaj dio priče Cici.

Preostalo je još samo dotaknuti se njegove igračke karijere, prepune utakmice na visokim razinama, u velikim dvoranama, u posebnim ozračjima… Ukratko, karijera je to koju bi većina hrvatskih košarkaša danas mogla poželjeti.

– Odrastao sam u Sopotu, a krenuo u Trnskom, u onom mom KK Zagrebu. Prvi trener bio mi je Andrej Tesla, a Boško Pepsi Božić priključio me seniorima već sa 16 godina. Igrao sam u onoj sjajnoj generaciji sa Josipom Sesarom, Gordanom Zadravcem, Damirom Milačićem, Davorom Rimcem, Tonyjem Maroneyjem… Sa samo 21 godinom postao sam i kapetan momčadi, igrali smo u to vrijeme ABA ligu, jedne sezone završili na petome mjestu, konstantno bili dio Eurokupa, igrali polufinale prvenstva.

Bilo mu je 25 godina kad se prvi put otisnuo u inozemstvo.

– Iz Zagreba sam otišao u Rusiju, u Dinamo iz St. Peterburga, i te smo sezone bili treći u prvenstvu, odmah iza CSKA-a i Himkija. Sezonu potom otišao sam u grčki Panionios, zamalo smo ostali bez Eurolige, ali ja sam uživao u životu u Ateni, u kvaliteti grčke lige… Potom sam se vratio u Rusiju, ovoga puta u Vladivostok, a nakon toga otišao u poljski Turow, s kojim sam igrao finale prvenstva. Posljednja destinacija bila mi je u slovenskom Laškom, no već i prije nego što je sezona počela, odlučio sam završiti karijeru – prisjeća se Miljković.

Igrač je prestao biti s 32 godine, relativno rano, i to zbog ozljede koljena, od koje se nikako nije uspjevao oporaviti.

– Je, na prvu je rano za završiti karijeru, ali rano sam i počeo, tako da sam punih 16 godina bio profesionalac. Uspio sam u tom razdoblju doći do reprezentacije, igrati protiv velikih protivnika i sjajnih igrača, okušati se na najvišoj europskoj razini, a to mi je uvijek i bio cilj. Igrati protiv što boljih klubova, protiv što boljih igrača. Uz sve to, 2005. godine igrao sam Ljetnu ligu za Golden State Warriorse, imam i to lijepo, vrijedno iskustvo, tako da u globalu stvarno nemam razloga biti na bilo koji način nezadovoljan ostvarenim u igračkoj karijeri – ističe Cici.

Morali smo se za kraj, ipak je jutro poslije, dotaknuti i hrvatske reprezentacije, koja je u Pireju došla do jedne utakmice od Olimpijskih igara. I tu zapela, jer Grci su bili prejaki u ovom trenutku.

– Da, nismo uspjeli, ali ovo je veliki pomak. I bilo je stvarno lijepo pratiti dečke, jer pokazali su kako bi to zapravo i trebalo izgledati. Svi oni izgledaju kao da zaista žele biti tamo, da žele uspjeti, da mogu biti uzor nekim novim klincima, koji su možda zaboravili koliko je vrijedno i važno nositi hrvatski dres. Moj naklon svima, od prvog do zadnjeg igrača, pa sve do izbornika Sesara – nedvosmislen je Miljković.

Sesar je jedan od njegovih prethodnika na klupi Gorice, Sesar je i bivši suigrač, ali i veliki prijatelj.

– Upoznali smo se u vrijeme kad je on iz Mostara došao u Zagreb, kad je imao 13 godina, i mogu reći da nas veže istinsko prijateljstvo. Kad je čuo da sam preuzeo Goricu, odmah je čestitao, bilo mu je jako drago, bit će mi sigurno i velika potpora. Nas dvojica imamo baš poseban odnos, čujemo se praktički svaki dan, a slično je i s ostalim prijateljima iz košarkaških krugova, od njegovih pomoćnika Tomasa i Perinčića pa na dalje – završio je svoje opsežno predstavljanje Damir zvan Cici.

Pripreme će, dakle, krenuti posljednjeg ponedjeljka u kolovoza, a nova sezona kreće drugog vikenda u listopadu.

Sport

Otvara se prilika: Licence, ispadanja, izbacivanja i – Kurilovec u trećoj ligi!

Prođe li prijedlog da se drugi rang proširi na 16 klubova, među kojima bi bile i druge momčadi Dinama i Hajduka, u trećem rangu će se otvoriti prostor za čak sedam novih klubova! Među njima bi mogao biti i jedan naš…

Objavljeno

prije 19 sati

3. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ponedjeljak je trebao biti “dan D” za budućnost brojnih nogometnih niželigaša. Za prvi dan ovoga tjedna najavljena je odluka o tome koliko će koja liga brojiti klubova, koji će klubovi igrati u kojem rangu, za što će se tko morati početi pripremati… Međutim, nije ispalo baš tako, jer proces je toliko kompliciran da je moralo doći do odgode od dan ili dva prije konačne odluke.

Zasad je jasno da će u SuperSport HNL-u i dalje igrati deset klubova, pri čemu će Vukovar 1991 zamijeniti Šibenik. Klub sa Šubićevca, koji je i ove i pretprošle sezone bio glavni rivali Gorici u borbi za ostanak, neko vrijeme to sigurno neće biti, jer Šibenčani iduće sezone neće igrati u drugom rangu, nego u četvrtom, odnosno u 3. NL Jug. Budući da je i Zrinski Osječko nestao s hrvatske nogometne mape, promjene su se automatski povlačile i prema trećem rangu, ali za početak treba smisliti što s drugim…

Prijedlog je bio da se druge momčadi Dinama i Hajduka, koje se vraćaju u pogon, krenu vraćati iz četvrtoga ranga, da bi se potom rodila ideja da to ne bi imalo previše smisla i da je logičnije da Dinamo II i Hajduk II krenu iz drugog ranga. Samim time SuperSport 1. NL bi se s 12 klubova povećala na 16, a budući da u njoj ne bi bilo ni Šibenika, otvorila bi se dva dodatna mjesta za klubove koji dolaze iz trećega ranga. Dugopolje ne bi u tom slučaju moralo igrati kvalifikacije s Karlovcem, koji bi se kao drugoplasirani pridružio prvaku Hrvacama.

Uz njih, u drugi rang ovakvim bi se raspletom plasirala i dva bjelovarska kluba, NK Bjelovar i NK Mladost Ždralovi, čime bi se kompletirala brojka od 16 klubova. Problem je nastao što svi klubovi iz 1. NL moraju na ovakvu opciju pristati, a to nije bio slučaj u prvom pokušaju. Sporno je to što je prvotna ideja uključivala odredbu po kojoj druge momčadi Dinama i Hajduka ne bi mogle ispasti iz lige, prema čemu postoji otpor. S druge strane, naša dva najveća kluba financijski moraju popratiti priliku da krenu iz drugoga ranga, što im u slučaju mogućeg ispadanja i nije baš neka opcija…

Uglavnom, dođe li do dogovora o proširanju, u SuperSport 1. NL igralo bi sljedećih 16 klubova:

Opatija, Orijent, Sesvete, Dubrava Tim Kabel, Cibalia, Rudeš, BSK, Croatia Zmijavci, Jarun, Dugopolje, Hrvace, Karlovac, Bjelovar, Mladost Ždralovi, Dinamo II, Hajduk II

Dođe li do ovakve vrste preslagivanja, to će se izravno reflektirati i na treći rang, odnosno 2. NL. U toj je ligi i dosad bilo 16 klubova, toliko bi ih trebalo biti i dalje, ali svim nabrojenim pretumbacijama, kao i ispadanjem porečkog Jadrana i Grobničana, tu se otvara puno prostora. Točnije, traži se čak sedam novih klubova u ovom natjecanju!

Budući da prvaci pet skupina u 3. NL ne bi morali igrati kvalifikacije, oni bi popunili četiri mjesta. Ne i svih pet, budući da Halubjan nema ambiciju ići u viši rang. Preostaje, dakle, posljednja tri mjesta popuniti s klubovima iz četvrtoga ranga koji su dobili licenciju, a ujedno imaju i plasman do trećega mjesta. To su NK Zadar s juga, požeška Slavonija s istoka i – naš Kurilovec!

Tu pričamo o mogućnosti koja je i dalje otvorena, o prilici koja zvuči fenomenalno. Na Udarniku žele u viši rang, žele pokušati iskoračiti, a kad već to nisu uspjeli učiniti osvajanjem prvoga mjesta u 3. NL Centar, nije nimalo nerealno da se to dogodi na ovaj način, kroz sva ta preslagivanja… Vijesti iz HNS-a se osluškuju, nada postoji, a u sljedeća 24 sata trebali bismo doznati i koliko je ova opcija realna.

Prema nekim izvorima, u ovom trenutku najrealnija je opcija da sve ostane onako kako je i bilo dosad, a da druge momčadi Dinama i Hajduka krenu od četvrtoga ranga, što će donijeti i kvalifikacijske okršaje za ulazak u drugi, odnosno treći rang, pa bi se tu još štošta mijenjalo, ali najbolje je pričekati još malo i doznati konačnu odluku.

Bude li na kraju “po našem”, u trećem rangu igrali bi sljedeći klubovi:

Jadran Ploče, Solin, Radnik Križevci, Kustošija, Uljanik, Trnje, Segesta, Hrvatski dragovoljac, Dugo Selo, Varteks, Đakovo Croatia, Uskok, Lučko, Kurilovec, Zadar, Slavonija Požega

Ovakav bi rasplet, nema nikakve sumnja, bio dobar i za HNK Goricu, koja kreće u novu fazu suradnje s Kurilovcem. Bude li klub s Udarnika u trećem rangu, bit će to jako dobar poligon za mnoge mlade igrače koji su na rubu ulaska u prvu momčad Gorice, a takvih uvijek ima. Jasno, sve je to kudikamo složenija priča nego što možda djeluje na prvu, ali kao ideja na papiru zvuči jako dobro.

Čekamo “bijeli dim” iz HNS-a…

Nastavite čitati

Sport

Sara Prpić prvakinja Hrvatske!

Riječanka u redovima Gorice na vrhu Hrvatske u kategoriji do 46 kilograma

Objavljeno

prije 21 sat

3. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Na kadetskom i juniorskom prvenstvu Hrvatske održanom u Splitu nastupilo je 230 kadeta i kadetkinja te 100 seniora i seniorki u uzrastu do 21. godine iz 39 klubova.

Taekwondo klub Velika Gorica imao je 8 predstavnika, troje u uzrastu kadeta/kadetkinja i petero u uzrastu seniorki U21.

U konkurenciji seniorki do 21.godine, na najviše postolje sa osvojenom titulom prvakinje Hrvatske popela se Sara Prpić u kategoriji do 46kg.

–Sportašica koja je iz Rijeke ali već duži niz godina trenira sa našim sportašicama i na natjecanjima je vodi naš trener, te je tako i smatramo već odavno kao „našom“ sportašicom – poručili su iz kluba.

Osim Sare, u klub je srebrnu medalju donijela i Dora Habijančić u kategoriji do 67kg , a broncu Katarina Bačurin i Lana Gavrilov.

S obzirom da su ove sportašice u kategoriji juniorki, ovi rezultati su još značajniji.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac imao vodstvo i kazneni udarac, ali je ipak izgubio

Objavljeno

prije 2 dana

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Vatrogasac je u 29. kolu Jedinstvene 1.ŽNL izgubio od Dinamo Hidrela rezultatom 2:3 i tako zabilježio 23. prvenstveni poraz.