Sport

Trener Cici: ‘Sesar je veliki prijatelj, a Gorica izazov! Želim momčad sretnih igrača…’

Novi trener košarkaša Gorice je Damir Miljković Cici (44), nekoć reprezentativac i igrač KK Zagreba te nekolicine ozbiljnih inozemnih klubova, a danas trener koji je prihvatio izazov i naslijedio Mirona Češkića

Objavljeno

prije 1 godina

8. srpnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nešto stariji ljubitelji košarke sjetit će se Damira Miljkovića, poznatijeg pod nadimkom Cici, nekadašnjeg igrača “pokojnog” KK Zagreba, ali i ozbiljnih klubova u Rusiji, Grčkoj i Poljskoj, povremenog hrvatskog reprezentativca, igrača koji je uspio čak i osjetiti miris i okus famozne NBA lige…

Cici danas ima 44 godine, profilirao se u vrlo zanimljivog trenera, a odnedavno je trener KK Gorice. Povest će naš klub u novu sezonu s početkom priprema, zakazanim za 26. kolovoza, čime će naslijediti Mirona Češkića na klupi momčadi koja će se “potući” za što bolji plasman u Prvoj ligi, odnosno drugom rangu natjecanja.

– Kontakti između mene i Gorice postojali su i prošlog ljeta, kao i sezonu ranije, nakon što je Josip Sesar otišao, ali u tim trenucima nismo se uspjeli naći, dogovoriti. Za dogovor je uvijek potrebno dvoje, to se u te dvije situacije nije poklopilo, ali zato jest ovog ljeta. Sjeli smo, otvoreno razgovarali i uspjeli se dogovoriti, vjerujem na obostrano zadovoljstvo. Jednako kao što vjerujem da ćemo svi zajedno napraviti dobar posao u razdoblju pred nama – javio se trener Miljković.

Njegov igrački put nešto je poznatiji nego onaj trenerski, koji ga je u ovoj fazi doveo upravo do Velike Gorice.

– Krenuo sam kao trener u klubu u kojem sam počeo i kao igrač, u KK Zagrebu. Godinu dana radio sam s Andrejem Teslom, mojim prvim trenerom iz igračkim početaka, a sezonu poslije dobio sam priliku samostalno voditi mlađe kadete, generaciju u kojoj je bio i Luka Šamanić, danas NBA igrač. Ta je momčad osvojila treće mjesto na državnom prvenstvu, nakon čega sam otišao u Cibonu i preuzeo kadete – vrti film svog trenerskog odrastanja Cici.

– U Ciboni sam se zadržao godinu dana, budući da nisam tip koji će ostati negdje gdje nije zadovoljan, a u tom trenutku nisam bio. Preuzeo sam i dvije reprezentativne selekcije, vodio generacije U-16 i U-17 te s dečkima kao što su Roko Prkačin, Boris Tišma i ostali došao do četvrtog mjesta na europskom i sedmog na svjetskom prvenstvu. Nakon toga otišao sam u Medveščak, u četiri godine kao koordinator omladinskog pogona i trener kadeta doveo sam sve selekcije do prve lige, uključujući i seniore. Sve u svemu, podigli smo klub na jednu višu razinu.

Sljedeća postaja u njegovoj trenerskoj karijeri bio je zagrebački Dinamo.

– Nešto više od pola sezone bio sam pomoćnik treneru Štirjanu, da bi do rastanka došlo uslijed nešto slabijih rezultata. I preselio sam u Dubravu, gdje sam vodio juniore i drugu momčad, koja igra pod imenom KK Zapad, pri čemu sam posebno ponosan što su juniori došli do Final Foura državnog prvenstva. A nakon toga se pojavila ova kombinacija s Goricom…

I evo ga, Cici je postao Goričanin. Pun želje, motiva, ali i spoznaja o onome što ga čeka.

– Za mene je ovo, iskreno, veliki izazov. Želim raditi na višoj razini, biti dio nečega većega. Radit ću, kao i uvijek do sad, potpuno predano, iskreno, s puno ljubavi, a vjerujem da će se to vratiti i kroz rezultate. Gorička košarka nije mi nikakva nepoznanica, pamtim još vrijeme kad se klub zvao KK Media, uvijek je tu bilo dobrih igrača, a Josip Sesar je svojim dolaskom uspio vratiti kredibilitet velikogoričkoj košarci. Vjerujem da ovaj grad, sredina poput ove, zaslužuje ponovno biti u Premijer ligi, pri čemu jasno moramo razdvajati želje i mogućnosti. Treba biti strpljiv, ali i svjestan da financije određuju puno toga, jer prošla su vremena kad se košarka igrala iz ljubavi. I tako to moramo gledati, jer to je realnost – priča Cici i dodaje:

– Danas nije ništa neobično da mladi čovjek radije ode raditi za Wolt nego da provodi sate i sate u dvorani, ne znajući hoće li se to isplatiti, hoće li mu se jednoga dana vratiti. Ove nove generacije ne vole da je bilo što teško, a mi u svemu tome moramo biti pametni. I pronaći način kako igračima priuštiti dovoljno razloga da ostanu u košarci, da budu ustrajni.

S ljudima iz vodstva kluba razgovarao je, jasno, i o ambicijama, ali aktualni trenutak je takav da je teško pričati o bilo kakvim imperativima. Prvo i osnovno trebalo bi biti što ranije osigurati ostanak u ligi, a sve više od toga bit će, realno, samo bonus.

– Ono što mi želimo je dati sve od sebe. Sve što imamo. Hoće li to možda već ove sezone biti dovoljno za povratak u Premijer ligu, unaprijed ne možemo znati, ali zato znam da je moj cilj izvući maksimum. Iz igrača, ali i iz samoga sebe. Kad to napravimo, vidjet ćemo što će se dogoditi… Moje je mišljenje da je važno ostati čist pred sobom, ali i pred ljudima koji nas plaćaju. Napravit ću sve da stvorimo kemiju unutar svlačionice, što nije uvijek lako, ali želim imati momčad sastavljenu od sretnih i zadovoljnih igrača. Želim okupiti igrače koji žele biti ovdje, koji su gladni uspjeha, osobnih i klupskih iskoraka, jer s takvima je sve puno lakše odraditi – vjeruje Miljković.

Goricu su napustili Porobić, Klepo, Fran Došen, Kotrulja i Stojanov, a novi igrači počet će stizati ovih dana

Već do kraja ovog tjedna mogao bi dobiti i poneko pojačanje, budući da se radi na dovođenju nekoliko novih igrača, sve u skladu s realnim mogućnostima kluba.

– Tražimo i razgovaramo, dio toga uskoro bi mogao biti i završen, a želja nam je dovesti po dva igrača u vanjskoj i unutarnjoj liniji. U svakom slučaju, kako god to završilo, moji kriteriji će ostati visoki. Uvijek želim više i bolje od onoga što imam, ne bojim se rada, ali ni neuspjeha. Ako radiš pošteno i iskreno, nema se ni razloga bojati neuspjeha – uvjeren je novi trener Gorice.

Svjestan je, uz sve ostalo, i da dolazi u sredinu u kojoj košarka ljudima baš i nije visoko na listi interesa. I da će se u dvorani čuti škripa tenisica puno češće nego podrška s tribina.

– Ok, to je tako, na neke stvari ne možeš ni utjecati, ali tu su stvari jasne. Na upravi je da nam osigura što bolje uvjete za rad, a na nama je da na svakom treningu i utakmici damo sve što možemo. Hoće li to i koliko će privući pozornost ljudi, u ovom trenutku ne možemo znati – zaključuje ovaj dio priče Cici.

Preostalo je još samo dotaknuti se njegove igračke karijere, prepune utakmice na visokim razinama, u velikim dvoranama, u posebnim ozračjima… Ukratko, karijera je to koju bi većina hrvatskih košarkaša danas mogla poželjeti.

– Odrastao sam u Sopotu, a krenuo u Trnskom, u onom mom KK Zagrebu. Prvi trener bio mi je Andrej Tesla, a Boško Pepsi Božić priključio me seniorima već sa 16 godina. Igrao sam u onoj sjajnoj generaciji sa Josipom Sesarom, Gordanom Zadravcem, Damirom Milačićem, Davorom Rimcem, Tonyjem Maroneyjem… Sa samo 21 godinom postao sam i kapetan momčadi, igrali smo u to vrijeme ABA ligu, jedne sezone završili na petome mjestu, konstantno bili dio Eurokupa, igrali polufinale prvenstva.

Bilo mu je 25 godina kad se prvi put otisnuo u inozemstvo.

– Iz Zagreba sam otišao u Rusiju, u Dinamo iz St. Peterburga, i te smo sezone bili treći u prvenstvu, odmah iza CSKA-a i Himkija. Sezonu potom otišao sam u grčki Panionios, zamalo smo ostali bez Eurolige, ali ja sam uživao u životu u Ateni, u kvaliteti grčke lige… Potom sam se vratio u Rusiju, ovoga puta u Vladivostok, a nakon toga otišao u poljski Turow, s kojim sam igrao finale prvenstva. Posljednja destinacija bila mi je u slovenskom Laškom, no već i prije nego što je sezona počela, odlučio sam završiti karijeru – prisjeća se Miljković.

Igrač je prestao biti s 32 godine, relativno rano, i to zbog ozljede koljena, od koje se nikako nije uspjevao oporaviti.

– Je, na prvu je rano za završiti karijeru, ali rano sam i počeo, tako da sam punih 16 godina bio profesionalac. Uspio sam u tom razdoblju doći do reprezentacije, igrati protiv velikih protivnika i sjajnih igrača, okušati se na najvišoj europskoj razini, a to mi je uvijek i bio cilj. Igrati protiv što boljih klubova, protiv što boljih igrača. Uz sve to, 2005. godine igrao sam Ljetnu ligu za Golden State Warriorse, imam i to lijepo, vrijedno iskustvo, tako da u globalu stvarno nemam razloga biti na bilo koji način nezadovoljan ostvarenim u igračkoj karijeri – ističe Cici.

Morali smo se za kraj, ipak je jutro poslije, dotaknuti i hrvatske reprezentacije, koja je u Pireju došla do jedne utakmice od Olimpijskih igara. I tu zapela, jer Grci su bili prejaki u ovom trenutku.

– Da, nismo uspjeli, ali ovo je veliki pomak. I bilo je stvarno lijepo pratiti dečke, jer pokazali su kako bi to zapravo i trebalo izgledati. Svi oni izgledaju kao da zaista žele biti tamo, da žele uspjeti, da mogu biti uzor nekim novim klincima, koji su možda zaboravili koliko je vrijedno i važno nositi hrvatski dres. Moj naklon svima, od prvog do zadnjeg igrača, pa sve do izbornika Sesara – nedvosmislen je Miljković.

Sesar je jedan od njegovih prethodnika na klupi Gorice, Sesar je i bivši suigrač, ali i veliki prijatelj.

– Upoznali smo se u vrijeme kad je on iz Mostara došao u Zagreb, kad je imao 13 godina, i mogu reći da nas veže istinsko prijateljstvo. Kad je čuo da sam preuzeo Goricu, odmah je čestitao, bilo mu je jako drago, bit će mi sigurno i velika potpora. Nas dvojica imamo baš poseban odnos, čujemo se praktički svaki dan, a slično je i s ostalim prijateljima iz košarkaških krugova, od njegovih pomoćnika Tomasa i Perinčića pa na dalje – završio je svoje opsežno predstavljanje Damir zvan Cici.

Pripreme će, dakle, krenuti posljednjeg ponedjeljka u kolovoza, a nova sezona kreće drugog vikenda u listopadu.

Sport

Gorica na telki: Puno je toga Charlton proživio, ali ovakvo nešto još nije…

Nogometaši Gorice u subotu u 12 sati igrat će protiv Charlton Athletica, kluba sa 120 godina tradicije koji se prošle sezone uspio vratiti u Championship. Sve to moći će se pratiti u izravnom prijenosu…

Objavljeno

prije 5 sati

19. srpnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Osnovan u jugoistočnom Londonu još 1905., prije punih 120 godina, Charlton Athletic u svojoj je povijesti prošao puno toga. Navijači su svojim rukama 1919. izgradili stadion The Valley, za čiju su se obnovu 1990. izborili tako što su – osnovali političku stranku! Godinama su igrali u Premiershipu, još puno češće od toga u nižim ligama, kroz njihovu je svlačionicu prošao cijeli niz zapamćenih igrača kao što su Mark Kinsella, Scott Parker, Darren Bent, Scott Carson, Diego Poyet…

Puno pamtljivih trenutaka, ljudi i događaja, ali i jedna značajna mana u svemu tome; Charlton Athletic, naime, nikad u svojoj povijesti nije igrao protiv Gorice! E, pa u subotu će igrati…

Dogodit će se to u Kranjskoj Gori, utakmica će krenuti od 12 sati, a izravno će je prenositi MaxSport. Goričani će tako pred očima cjelokupne javnosti pokazati što može protiv kluba koji se prošle sezone kroz play-off vratio u Championship, drugi rang engleskog nogometa, kojeg je 2000. godine i osvojio, ušavši tako u Premiership, u kojem se zadržao sljedećih sedam godina.

Danas je Charlton u nekom drugom điru, u pokušaju da se vrati tamo gdje je bio početkom ovog stoljeća, a to će pokušati izvesti Nathan Jones, Velšanin koji sjedi na klupi ovoga kluba. Imena njegovih igrača, pa čak i onih najboljih, neće previše značiti bilo kome iz šire hrvatske nogometne javnosti, a i ona uža malo zna o tipovima kao što su belgijski golman Thomas Kaminski, braniči Joe Rankin-Costello i Reece Burke, irski veznjak Conor Coventry ili Amari’i Bell, lijevi bek s Jamajke…

Naravno, ni Englezima apsolutno ništa u životu ne znače imena poput Jurice Pršira, Ivana Fiolića ili Ante Ercega, pa će vrlo zanimljivo biti vidjeti o kakvom se ovdje odnosu snaga radi. I koliko će Gorica moći parirati, odnosno nametnuti se jednom ovakvom protivniku. Carević je želio ozbiljne protivnike u pripremama, dobio je sudare sa Šahtarom iz Donjecka i ovaj sa Charltonom, no jedan je ipak otpao.

Znalo se to već neko vrijeme, ali sad je i službeno potvrđeno da Gorica u svom sljedećem pripremnom izazovu neće ići na egipatski Pyramids, prvaka Afrike, nego na slovenskog drugoligaša Iliriju.

Ali, naravno, prvo se treba posvetiti Charltonu. Točnije, samima sebi u ogled sa Charltonom. Subota, 12 sati, MaxSport…

Nastavite čitati

Sport

Filipović i službeno osmo pojačanje: ‘Hvala Gorici što je vjerovala u mene’

Već danima najavljivani Jakov Filipović (32) i službeno je postao novi igrač Gorice nakon što je potpisao ugovor do 2027. godine. Prvi put ćemo ga u dresu s brojem 4 vidjeti već u subotu od podne

Objavljeno

prije 6 sati

19. srpnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Šarmantan osmijeh, krajnje neobična frizura i samo nešto manje neobična brada stigli su u HNK Goricu u liku Jakova Filipovića. Naravno, došla je skupa s 32-godišnjim stoperom u goričku svlačionicu i značajna doza iskustva i kvalitete, a brojke kažu da je Filipović osmo pojačanje Gorice ovoga ljeta. Osmo i najzvučnije.

Igrač Gorice u petak poslijepodne i službeno je postao danima najavljivani branič koji je u svom nogometnom životopisu upisao Osijekovu školu nogometa, a zatim i epizode u BSK, Cibaliji, Inter Zaprešiću, Lokerenu, BATE Borisovu i na kraju Beverenu. Proljeće je proveo kao slobodan igrač, a u Goricu je stigao još prije nekoliko dana. Točnije, stigao je u Kranjsku Goru, gdje se momčad trenera Marija Carevića priprema za zahtjevno otvaranje nove sezone.

– Sretan sam i zahvalan Gorici na ukazanom povjerenju. Već se osjećam odlično ovdje, dečki su me prihvatili na najbolji mogući način. Zajedno smo već par dana, naporno treniramo i pripremamo se za novu sezonu u kojoj moramo davati svoj maksimum, a siguran sam da onda ni rezultati neće izostati – rekao je Filipović u svojoj prvoj izjavi kao igrač Gorice.

O svim specifičnostima njegova životnog i nogometnog puta već smo pisali, riječ je o igraču koji je 2017. godine upisao tri nastupa za “šarenu” reprezentaciju Hrvatske, o momku kojeg su svojedobno smatrali ponajboljim stoperom HNL-a, a svi u Gorici nadaju se da će u sljedeće dvije sezone, koliko će mu trajati ugovor, biti barem na približnoj razini.

Zadužio je Jakov Filipović dres s brojem 4, kojeg je donedavno nosio Matthew Steenvoorden, a Gorici će puno moći pomoći već u od utakmice sa Charltonom u subotu u podne. Stefan Perić se polako vraća, Filipović se priključio, Leš je standardan, a to će reći da Gorici sad nedostaju “samo” još jedan ili dva stopera, jer Carević namjerava igrati s trojicom u zadnjoj liniji, a za to je uz kvalitetu potrebna i kvantiteta.

U svakom slučaju, Gorica je dobila potencijalno veliko pojačanje, i na terenu i izvan njega.

Nastavite čitati

Sport

Stiže poseban nogometaš: Doživio moždani udar pa došao do reprezentacije!

Jakov Filipović (32) uskoro će biti predstavljen kao novo pojačanje Gorice, osmo ovoga ljeta, a sa sobom donosi i posebnu životno-nogometnu priču. Momak iz grada Pećnika u Bosanskoj Posavini imat će što prenijeti mlađima…

Objavljeno

prije 15 sati

18. srpnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Službena objava očekuje se svakoga trenutka, ali i bez nje stvari su jasne: svlačionica Gorice u novoj će sezoni biti bogatija za jednog posebnog nogometaša! Jakov Filipović ima 32 godina, igra na poziciji stopera, dolazi nakon dvije i sezone provedene u belgijskom drugoligašu Beverenu i jedne polusezone u statusu igrača bez kluba, ali sve su to zapravo u njegovoj nogometnoj i životnoj priči sporedni detalji…

Jakov Filipović, naime, bivši je hrvatski reprezentativac, ali i sportaš koji, kako su to svojevremeno donosili novinski naslovi, “Čovjek koji nogomet voli više od života!” Priča, dakle, ide ovako nekako:

– U zimu 2010. godine, dok sam igrao za trećeligaša BSK iz Bijelog Brda, sa 17 godina, jednog sam dana osjetio jaku glavobolju. Stropoštao sam se na pod i hitno sam otpremljen u bolnicu, gdje mi je ustanovljen moždani udar. Dva dana bila mi je oduzeta cijela lijeva strana, no srećom, oporavio sam se. Iako, bojao sam se u tim trenucima za svoj život – govorio je Jakov Filipović, uz dodatno pojašnjenje:

– Taj moždani udar bio je reakcija tri rupice na srcu, koje sam imao od rođenja. Sreća je da se sve to dogodilo u mirovanju, jer bi u suprotnom posljedice bile znatno teže, a moguće i kobne. Ugradili su mi takozvani kišobrančić preko tih rupica i nakon toga je sve bilo u redu. Brzo sam i zaboravio na tu ružnu epizodu – prepričavao je novi igrač Gorice prije nego što je prvi put navukao kockasti dres.

Kišobrančići su se držali sljedeće tri godine, a jedna redovna kontrola donijela je novu dramu. Jedne noći loše je spavao, čudno se osjećao, i odmah je znao da mora otići na pregled. Liječnici su tada 24-godišnjem igraču zaprešićkog Intera preporučili da se ostavi profesionalnog nogometa, da uvijek postoji opasnost da se nešto zakomplicira, no opcija odustajanja od nogometa nije kod njega postojala.

– Kazali su da mogu trenirati, ali ne punom snagom, a utakmice definitivno nisu preporučili. No ja sam se osjećao odlično, a na treninzima se nisam mogao šparati, uostalom ni ne znam kako se to radi. Slijedila je utakmica sa Slaven Belupom, mi smo imali problema s ozljedama i kazao sam treneru Toplaku da bih igrao. Pitao me jesam li siguran, ja sam se konzultirao i s roditeljima, a mama mi je kazala: “Sine, ako ti srce tako kaže, igraj!” – pričao je Filipović.

I igrao je, i to toliko dobro da je četiri godine poslije dobio poziv u reprezentaciju Hrvatske. Tadašnji izbornik Ante Čačić vodio je jednu specifičnu selekciju na svjetsku turneju, a na popisu se našao i u tom trenutku ponajbolji stoper HNL-a, kako su ga mnogi etiketirali.

– Ne mogu vam opisati kako sam bio sretan kada mi je stigao reprezentativni poziv. Nadam se da će mi izbornik dati minutažu, ali i ako ne zaigram ni minute, već ovo je ispunjenje mog sna – ponosan je bio Filipović, koji je na toj turneji odigrao sve minute!

Svih 90 minuta odradio je i protiv Kine, i protiv Čilea, i protiv Meksika. Bila je to velika nagrada za sve što je prošao, jer između BSK i Inter Zaprešića, između te dvije epizode u kojoj su sudjelovali i liječnici, smjestio se angažman u vinkovačkoj Cibaliji, i to u doba najveće neimaštine u tom klubu.

– Bilo mi je lijepo u Cibaliji, suigrači su bili sjajni, no nismo dobivali plaću. Nije lijepo kada igraš nogomet u profesionalnom klubu, a moraš žicati novac od roditelja jer ne možeš curu izvesti u kino. No, držalo nas je to što smo se borili za ulazak u 1. ligu – prisjetio se Jakov tog perioda.

Dok je bio u Zaprešiću, glasno se spominjala mogućnost da ode u Rijeku, no odabrao je drugi put. U ljeto 2017. otišao je u belgijski Lokeren, gdje se zadržao gotovo tri godine, sve do odlaska u bjeloruski BATE Borisov. Nepune tri godine proveo je i u Bjelorusiji, skupio nešto iskustva i u europskim utakmicama, pa se vratio u Belgiju, iz koje stiže u Goricu.

Sa zdravljem je, hvala Bogu, sve u redu, nikakve probleme ne osjeća, a kvalitetu apsolutno posjeduje. Trebat će mu poneka utakmica da se vrati na radnu temperaturu, no nema dvojbe da će na terenu biti značajno pojačanje. A i u svlačionici uvijek dobro dođe tip koji nogomet voli, kako su ono rekli, i više od života…

Moguće je da ćemo ga premijerno u dresu Gorice vidjeti već ove subote u 12 sati, u ogledu s engleskim Charltonom.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Liga veterana NSVG-a starta krajem kolovoza s 13 momčadi

Objavljeno

prije 20 sati

18. srpnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Plenum voditelja Lige veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) održan je jučer (četvrtak, 17. srpnja 2025.) u prostoru Nogometnog saveza Zagrebačke županije (NSZŽ). Sjednicu je otvorio i vodio Zlatko Petrac, voditelj Lige.

Velika Gorica, 17.07.2025. Plenum Lige veterana NSVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.07.2025. Plenum Lige veterana NSVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dnevni red je, kao i obično, bio vrlo kratak: 1. Dogovor za sezonu 2025./2056., 2. Slobodna riječ. Na plenumu su sudjelovali predstavnici svih 13 veteranskih klubova koji će se natjecati u slijedećoj sezoni. Veteranska momčad višestrukog prvaka ove Lige, Mladost Obrezina, odustala je od natjecanja, a 13. mjesto popunit će novoosnovani klub veterana Posavec (Općina Orle).

Velika Gorica, 17.07.2025. Plenum Lige veterana NSVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Natjecateljske brojeve iz pehara je izvlačio i pokazivao Stjepan Petrac, disciplinski sudac Lige veterana. Voljom ždrijeba u prvom kolu (29.08./01.09.2025.) sastaju se: Lekenik – VG Boys, Hruševec (Donji Hruševec) – Kurilovec, Gradići – Buna (Mala Buna), Lukavec – Dinamo (Novo Čiče), Vatrogasac (Kobilić) – Posavec (Orle), Polet (Buševec) – Velika Mlaka 1947, Klas (Mičevec) slobodni.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Athletic Bilbao s ruba Turopolja: Promocije, slavlja, oproštaji i ambicije…

U NK Velikoj Mlaki 1947 pripremili su analizu sezone svojih veterana, seniora, juniora i kadeta. Čak tri klupske kategorije napredovale su u rang više, dvojica se s posudbe u seniore vraćaju veteranima, juniori se osamostaljuju…

Objavljeno

prije 1 dan

18. srpnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Po završetku sezone, prve nakon dugo vremena u kojoj se u Velikoj Mlaki igrao i seniorski nogomet, iz NK Velike Mlake 1947 potrudili su se napraviti osvrt na sve što se događalo na svim razinama kluba. A to izgleda ovako…

VETERANI

U pregledu sezone krenut ćemo od onih najstarijih prema najmlađima. Ipak na mladima svijet ostaje, a najstarija i najiskusnija bila momčad naših veterana. Završili su na četvrtome mjestu ove sezone u veteranskom prvenstvu Velike Gorice, a predvodnici su Petar Kundid i Marko Kovač.

Istina, imali su i mali minus jer su ove sezone svog prvog napadača (Toni Rendulić) poslali seniorskoj ekipi, ali i dalje je momčad u većini utakmica pokazala glavu i rep. Pamtit će se bravure Kovača u Kobiliću, gol Fišera s centra protiv Klasa, pregršt istrčanih kilometara Pileta i Jure, lažnjaci Zvoneta i Akija, lucidnost Smoleca, odličnu polusezonu Rajte… I sve ostalo, naravno.

Momci su odradili vrlo dobru sezonu, a iduće sezone dobivaju par pojačanja i vjerujemo da će se ganjati koja stepenica iznad. Ekipi hvala na odigranoj sezoni i samo jako dalje.

SENIORI

Jedna od naših momčadi koje su ostvarile promociju u viši rang (tri kategorije u klubu ove godine su napravile napredak u viši rang natjecanja!) naši su seniori. Dečki su kroz cijelu sezonu marljivo radili i zaradili prolazak u viši rang natjecanja.

Odrađen je velik broj treninga, a uvijek je bilo zadovoljstvo vidjeti da je i po lošijem i po boljem vremenu, brojka bila u prosjeku 20-22 igrača po treningu. Ekipa, svaka čast na odazivu, od prvog do zadnjeg dana, skupa s trenerom Đuračićem odrađen je velik posao i nastala je odlična klapa što se moglo vidjeti i puno puta i izvan terena.

Od momčadi su se oprostila dvojica igrača koja prestaju s igranjem seniorskog nogometa, Toni Rendulić i Perica Perković. Velika im hvala što su kao najstariji među njima predvodili puno mladića bez ikakvog seniorskog iskustva i davali im savjete kroz razgovore s njima. Dečki će sigurno i dalje biti vjerni navijači, u to ne sumnjamo.

Radi se na pojačanjima – tri su pristigla, možda je i još koje na vidiku, ali o tome ima vremena. Svakako bismo napomenuli da su sva trojica njih iz Velike Mlake ili Velikog Polja te nastavljamo tim putem i dalje. Možda postanemo kao Athletic Bilbao?

Trener Đuračiću ostaje voditi momčad i naredne sezone, a prvo kolo novog prvenstva otvaramo kod kuće u utakmici protiv NK Dinamo Hidrela iz Novog Čiča. Momčad kreće s pripremama 23. srpnja, a momcima i treneru želimo puno uspjeha u narednoj sezoni!

JUNIORI

Juniora su prošle sezone funkcionirali u suradnji s NK Gradićima, momčad je vodio trener Stjepan Đuračić, a smjestila se u sredini poretka prvenstvene ljestvice 1.ŽNL. Cijela sezona je odrađena vrlo korektno i uzimajući u obzir da je momčad igrala bez tri najbolja igrača, koji su bili priključeni našoj seniorskoj momčadi i bili redovni u prvih 11 (Cundeković, Vlašić, Knežević).

Tim plasmanom se ekipa ustvari i utvrdila kao treća najbolja ekipa Velike Gorice i okolice (NSVG), s obzirom na to da su ispred nje bile samo juniorske momčadi NK Kurilovca i našeg prvoligaša, HNK Gorice.

NK Gradićima zahvaljujemo na fer i korektnoj suradnji, a nove sezone juniori nastupaju samostalno u sklopu našega kluba.

KADETI

Kadeti su također funkcionirali u suradnji s NK Gradićima. Momčad je u jesen vodio trener Mladen Arbanas, kojem zahvaljujemo na korektnom odnosu i odrađenom poslu. Momčad je završila jesen s pet osvojenih bodova, međutim nedostatak sreće i koncentracije u pojedinim trenucima odnio je bodove na suprotnu stranu.

Na zimu dolazi do promjene trenera, Arbanas preuzima seniore NK Gradića, a naš voditelj škole Dražen Sušin preuzima momčad u proljetnom dijelu prvenstva. U proljeće djelujemo bolje, što pokazuju i igre na terenu kao i osvojeni bodovi. Momčad osvaja dodatnih 12 bodova i s ukupno 17 bodova završava sezonu u blizini sredine tablice.

Dobar rad igrača je prepoznat te su pojedinci dobili zasluženu nagradu u vidu poziva za seniorsku momčad. Tako su igrači Jan Jelovčić, Petar Jakovljević i Ivan Pavao Žutić upisali i prve seniorske službene minute! Bravo ekipa!