ktc
Povežite se s nama

Sport

Trener Cici: ‘Sesar je veliki prijatelj, a Gorica izazov! Želim momčad sretnih igrača…’

Novi trener košarkaša Gorice je Damir Miljković Cici (44), nekoć reprezentativac i igrač KK Zagreba te nekolicine ozbiljnih inozemnih klubova, a danas trener koji je prihvatio izazov i naslijedio Mirona Češkića

Objavljeno

na

Nešto stariji ljubitelji košarke sjetit će se Damira Miljkovića, poznatijeg pod nadimkom Cici, nekadašnjeg igrača “pokojnog” KK Zagreba, ali i ozbiljnih klubova u Rusiji, Grčkoj i Poljskoj, povremenog hrvatskog reprezentativca, igrača koji je uspio čak i osjetiti miris i okus famozne NBA lige…

Cici danas ima 44 godine, profilirao se u vrlo zanimljivog trenera, a odnedavno je trener KK Gorice. Povest će naš klub u novu sezonu s početkom priprema, zakazanim za 26. kolovoza, čime će naslijediti Mirona Češkića na klupi momčadi koja će se “potući” za što bolji plasman u Prvoj ligi, odnosno drugom rangu natjecanja.

– Kontakti između mene i Gorice postojali su i prošlog ljeta, kao i sezonu ranije, nakon što je Josip Sesar otišao, ali u tim trenucima nismo se uspjeli naći, dogovoriti. Za dogovor je uvijek potrebno dvoje, to se u te dvije situacije nije poklopilo, ali zato jest ovog ljeta. Sjeli smo, otvoreno razgovarali i uspjeli se dogovoriti, vjerujem na obostrano zadovoljstvo. Jednako kao što vjerujem da ćemo svi zajedno napraviti dobar posao u razdoblju pred nama – javio se trener Miljković.

Njegov igrački put nešto je poznatiji nego onaj trenerski, koji ga je u ovoj fazi doveo upravo do Velike Gorice.

– Krenuo sam kao trener u klubu u kojem sam počeo i kao igrač, u KK Zagrebu. Godinu dana radio sam s Andrejem Teslom, mojim prvim trenerom iz igračkim početaka, a sezonu poslije dobio sam priliku samostalno voditi mlađe kadete, generaciju u kojoj je bio i Luka Šamanić, danas NBA igrač. Ta je momčad osvojila treće mjesto na državnom prvenstvu, nakon čega sam otišao u Cibonu i preuzeo kadete – vrti film svog trenerskog odrastanja Cici.

– U Ciboni sam se zadržao godinu dana, budući da nisam tip koji će ostati negdje gdje nije zadovoljan, a u tom trenutku nisam bio. Preuzeo sam i dvije reprezentativne selekcije, vodio generacije U-16 i U-17 te s dečkima kao što su Roko Prkačin, Boris Tišma i ostali došao do četvrtog mjesta na europskom i sedmog na svjetskom prvenstvu. Nakon toga otišao sam u Medveščak, u četiri godine kao koordinator omladinskog pogona i trener kadeta doveo sam sve selekcije do prve lige, uključujući i seniore. Sve u svemu, podigli smo klub na jednu višu razinu.

Sljedeća postaja u njegovoj trenerskoj karijeri bio je zagrebački Dinamo.

– Nešto više od pola sezone bio sam pomoćnik treneru Štirjanu, da bi do rastanka došlo uslijed nešto slabijih rezultata. I preselio sam u Dubravu, gdje sam vodio juniore i drugu momčad, koja igra pod imenom KK Zapad, pri čemu sam posebno ponosan što su juniori došli do Final Foura državnog prvenstva. A nakon toga se pojavila ova kombinacija s Goricom…

I evo ga, Cici je postao Goričanin. Pun želje, motiva, ali i spoznaja o onome što ga čeka.

– Za mene je ovo, iskreno, veliki izazov. Želim raditi na višoj razini, biti dio nečega većega. Radit ću, kao i uvijek do sad, potpuno predano, iskreno, s puno ljubavi, a vjerujem da će se to vratiti i kroz rezultate. Gorička košarka nije mi nikakva nepoznanica, pamtim još vrijeme kad se klub zvao KK Media, uvijek je tu bilo dobrih igrača, a Josip Sesar je svojim dolaskom uspio vratiti kredibilitet velikogoričkoj košarci. Vjerujem da ovaj grad, sredina poput ove, zaslužuje ponovno biti u Premijer ligi, pri čemu jasno moramo razdvajati želje i mogućnosti. Treba biti strpljiv, ali i svjestan da financije određuju puno toga, jer prošla su vremena kad se košarka igrala iz ljubavi. I tako to moramo gledati, jer to je realnost – priča Cici i dodaje:

– Danas nije ništa neobično da mladi čovjek radije ode raditi za Wolt nego da provodi sate i sate u dvorani, ne znajući hoće li se to isplatiti, hoće li mu se jednoga dana vratiti. Ove nove generacije ne vole da je bilo što teško, a mi u svemu tome moramo biti pametni. I pronaći način kako igračima priuštiti dovoljno razloga da ostanu u košarci, da budu ustrajni.

S ljudima iz vodstva kluba razgovarao je, jasno, i o ambicijama, ali aktualni trenutak je takav da je teško pričati o bilo kakvim imperativima. Prvo i osnovno trebalo bi biti što ranije osigurati ostanak u ligi, a sve više od toga bit će, realno, samo bonus.

– Ono što mi želimo je dati sve od sebe. Sve što imamo. Hoće li to možda već ove sezone biti dovoljno za povratak u Premijer ligu, unaprijed ne možemo znati, ali zato znam da je moj cilj izvući maksimum. Iz igrača, ali i iz samoga sebe. Kad to napravimo, vidjet ćemo što će se dogoditi… Moje je mišljenje da je važno ostati čist pred sobom, ali i pred ljudima koji nas plaćaju. Napravit ću sve da stvorimo kemiju unutar svlačionice, što nije uvijek lako, ali želim imati momčad sastavljenu od sretnih i zadovoljnih igrača. Želim okupiti igrače koji žele biti ovdje, koji su gladni uspjeha, osobnih i klupskih iskoraka, jer s takvima je sve puno lakše odraditi – vjeruje Miljković.

Goricu su napustili Porobić, Klepo, Fran Došen, Kotrulja i Stojanov, a novi igrači počet će stizati ovih dana

Već do kraja ovog tjedna mogao bi dobiti i poneko pojačanje, budući da se radi na dovođenju nekoliko novih igrača, sve u skladu s realnim mogućnostima kluba.

– Tražimo i razgovaramo, dio toga uskoro bi mogao biti i završen, a želja nam je dovesti po dva igrača u vanjskoj i unutarnjoj liniji. U svakom slučaju, kako god to završilo, moji kriteriji će ostati visoki. Uvijek želim više i bolje od onoga što imam, ne bojim se rada, ali ni neuspjeha. Ako radiš pošteno i iskreno, nema se ni razloga bojati neuspjeha – uvjeren je novi trener Gorice.

Svjestan je, uz sve ostalo, i da dolazi u sredinu u kojoj košarka ljudima baš i nije visoko na listi interesa. I da će se u dvorani čuti škripa tenisica puno češće nego podrška s tribina.

– Ok, to je tako, na neke stvari ne možeš ni utjecati, ali tu su stvari jasne. Na upravi je da nam osigura što bolje uvjete za rad, a na nama je da na svakom treningu i utakmici damo sve što možemo. Hoće li to i koliko će privući pozornost ljudi, u ovom trenutku ne možemo znati – zaključuje ovaj dio priče Cici.

Preostalo je još samo dotaknuti se njegove igračke karijere, prepune utakmice na visokim razinama, u velikim dvoranama, u posebnim ozračjima… Ukratko, karijera je to koju bi većina hrvatskih košarkaša danas mogla poželjeti.

– Odrastao sam u Sopotu, a krenuo u Trnskom, u onom mom KK Zagrebu. Prvi trener bio mi je Andrej Tesla, a Boško Pepsi Božić priključio me seniorima već sa 16 godina. Igrao sam u onoj sjajnoj generaciji sa Josipom Sesarom, Gordanom Zadravcem, Damirom Milačićem, Davorom Rimcem, Tonyjem Maroneyjem… Sa samo 21 godinom postao sam i kapetan momčadi, igrali smo u to vrijeme ABA ligu, jedne sezone završili na petome mjestu, konstantno bili dio Eurokupa, igrali polufinale prvenstva.

Bilo mu je 25 godina kad se prvi put otisnuo u inozemstvo.

– Iz Zagreba sam otišao u Rusiju, u Dinamo iz St. Peterburga, i te smo sezone bili treći u prvenstvu, odmah iza CSKA-a i Himkija. Sezonu potom otišao sam u grčki Panionios, zamalo smo ostali bez Eurolige, ali ja sam uživao u životu u Ateni, u kvaliteti grčke lige… Potom sam se vratio u Rusiju, ovoga puta u Vladivostok, a nakon toga otišao u poljski Turow, s kojim sam igrao finale prvenstva. Posljednja destinacija bila mi je u slovenskom Laškom, no već i prije nego što je sezona počela, odlučio sam završiti karijeru – prisjeća se Miljković.

Igrač je prestao biti s 32 godine, relativno rano, i to zbog ozljede koljena, od koje se nikako nije uspjevao oporaviti.

– Je, na prvu je rano za završiti karijeru, ali rano sam i počeo, tako da sam punih 16 godina bio profesionalac. Uspio sam u tom razdoblju doći do reprezentacije, igrati protiv velikih protivnika i sjajnih igrača, okušati se na najvišoj europskoj razini, a to mi je uvijek i bio cilj. Igrati protiv što boljih klubova, protiv što boljih igrača. Uz sve to, 2005. godine igrao sam Ljetnu ligu za Golden State Warriorse, imam i to lijepo, vrijedno iskustvo, tako da u globalu stvarno nemam razloga biti na bilo koji način nezadovoljan ostvarenim u igračkoj karijeri – ističe Cici.

Morali smo se za kraj, ipak je jutro poslije, dotaknuti i hrvatske reprezentacije, koja je u Pireju došla do jedne utakmice od Olimpijskih igara. I tu zapela, jer Grci su bili prejaki u ovom trenutku.

– Da, nismo uspjeli, ali ovo je veliki pomak. I bilo je stvarno lijepo pratiti dečke, jer pokazali su kako bi to zapravo i trebalo izgledati. Svi oni izgledaju kao da zaista žele biti tamo, da žele uspjeti, da mogu biti uzor nekim novim klincima, koji su možda zaboravili koliko je vrijedno i važno nositi hrvatski dres. Moj naklon svima, od prvog do zadnjeg igrača, pa sve do izbornika Sesara – nedvosmislen je Miljković.

Sesar je jedan od njegovih prethodnika na klupi Gorice, Sesar je i bivši suigrač, ali i veliki prijatelj.

– Upoznali smo se u vrijeme kad je on iz Mostara došao u Zagreb, kad je imao 13 godina, i mogu reći da nas veže istinsko prijateljstvo. Kad je čuo da sam preuzeo Goricu, odmah je čestitao, bilo mu je jako drago, bit će mi sigurno i velika potpora. Nas dvojica imamo baš poseban odnos, čujemo se praktički svaki dan, a slično je i s ostalim prijateljima iz košarkaških krugova, od njegovih pomoćnika Tomasa i Perinčića pa na dalje – završio je svoje opsežno predstavljanje Damir zvan Cici.

Pripreme će, dakle, krenuti posljednjeg ponedjeljka u kolovoza, a nova sezona kreće drugog vikenda u listopadu.

Sport

FOTO HSTK Velika Gorica izgubila u četvrtfinalu Hrvatskog kupa od viceprvaka Superlige

Objavljeno

na

Objavio/la

Stolnotenisači Velike Gorice izgubili su u četvrtfinalu Hrvatskog kupa od STK Zagreb rezultatom 2:3 nakon vodstva 2:0.

Velika Gorica, 08.04.2026. Hrvatski kup 1/4 finale: HSTK Velika Gorica – STK Zagreb 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 08.04.2026. Hrvatski kup 1/4 finale: HSTK Velika Gorica – STK Zagreb 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani, prvaci 1.HL zapad, protiv Zagrepčana, viceprvaka Super lige, bili su od plasmana u polufinale Hrvatskog kupa udaljeni samo jedan set.

Velika Gorica, 08.04.2026. Hrvatski kup 1/4 finale: HSTK Velika Gorica – STK Zagreb 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 08.04.2026. Hrvatski kup 1/4 finale: HSTK Velika Gorica – STK Zagreb 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 08.04.2026. Hrvatski kup 1/4 finale: HSTK Velika Gorica – STK Zagreb 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Naime, Elger je u meču s Petekom imao vodstvo 2:0 u setovima i trebao je dobiti samo još jedan set za pobjedu i time konačnu pobjedu u ovom susretu. Međutim, nije uspio, Petek je okrenuo rezultat u svoju korist – 2:3! U zadnjem odlučujućem meču Mustapić je bio bolji od Habijanca s 3:0.

Galerija fotografija

Hrvatski kup – muški, 2026., 1/4 finale

HSTK Velika Gorica – STK Zagreb 2:3

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Srijeda, 08.04.2026., 17 sati. Sudac: Goran Miljak.

Elger – Mustapić 3:2 (8:11, 11:7, 11:5, 7:11, 11:8), Habijanec – Marjanović 3:2 (6:11, 8:11, 12:10, 11:5, 11:9), Vračan – Kolarek 1:3 (11:8, 2:11, 8:11, 5:11) Elger- Petek 2:3 (11:8, 11:7, 6:11, 8:11, 8:11),Habijanec – Mustapić 0:3 (9:11, 7:11, 8:11).

Nastavite čitati

Sport

FOTO Veterani Klasa usporili, Kurilovac ubrzao, VG Boys odgodili

Objavljeno

na

Objavio/la

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) odigrala je u blagdansko vrijeme Uskrsa skoro kompletno 15. kolo. Iznenađenje je neodlučen rezultat između Lekenika i vodećeg Klasa te pobjeda Bune u Lukavcu.

Velika Gorica, 09.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 15.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 09.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 15.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Utakmice 16. kola igraju se sutra (petak, 10. travnja) i u ponedjeljak (13. travnja).

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 15. kolo

Rezultati 15. kola (03./06.04.2026.): Polet – Posavec 1:1, Vatrogasac – Dinamo 4:1, Lukavec – Buna 0:1, Kurilovec – Gradići 5:0, Lekenik – Klas 1:1, Hruševec – VG Boys odgođeno, Velika Mlaka 1947 slobodni.

Rezultati 14. kola (27./30.03.2026.): Kurilovec – Hruševec 4:1, Buna – Gradići 1:1, Dinamo – Lukavec 2:1, Posavec – Vatrogasac 0:0, Velika Mlaka 1947 – Polet 3:1, VG Boys – Lekenik 2:0. Klas slobodni.

Raspored 16. kola (10./13.04.2026.): Buna – Vatrogasac, Dinamo – Polet, Posavec – Velika Mlaka 1947, Klas – Hruševec, VG Boys – Gradići, Kurilovec – Lukavec, Lekenik slobodni.

Poredak nakon 15. kola: 1. Klas 33 (13 10 3 0 59:14), 2. Kurilovec 33 (14 11 0 3 48:14), 3. VG Boys 30 (13 10 0 3 45:14), 4. Dinamo 28 (14 9 1 4 46:24) 5. Vatrogasac 25 (14 8 1 5 29:21), 6. Velika Mlaka 1947 22 (13 7 1 5 32:26), 7. Lekenik 20 (14 6 2 6 29:34), 8. Buna 17 (14 5 2 7 19:25), 9. Lukavec 14 (14 4 2 8 19:23), 10. Polet 10 (14 3 1 10 16:32), 11. Hruševec 8 (12 2 2 8 14:49), 12. Gradići 8 (14 2 2 10 10:49), 13. Posavec 8 (14 1 5 8 9:50).

Nastavite čitati

Sport

Spektakularna utakmica i “teniski” poraz: Dinamo preko Gorice do finala

Nogometaši Gorice i Dinama odigrali su nesvakidašnju utakmicu u polufinalu Kupa. Na kraju ludila od nogometnog doživljaja završilo je 6-3 za Dinamo, dok će jedan igrač Gorice ovu utakmicu posebno pamtiti…

Objavljeno

na

Objavio/la

Konačan rezultat kaže da je nemoguća misija takva doista i bila, senzacija se nije dogodila, ali zato se barem dogodio – spektakl! Utakmicu za pamćenje odigrali su Gorica i Dinamo u polufinalu Kupa Hrvatske, utakmicu koja bi lako mogla poslužiti kao reklama za hrvatski klupski nogomet, utakmicu s devet golova, među kojima su i neki vrijedni najvećih nogometnih pozornica…

Prisjećali smo se ovih dana onog prethodnog polufinala između Dinama i Gorice, prisjetili se da je tad Gorica povela već u trećoj minuti, a isto to se dogodilo i ovoga puta. Wisdom Sule je pobjegao desno i poslao loptu na drugu stativu, a tamo je spreman čekao ovih dana neumoljivi Bruno Bogojević. Gorica vodi, stadion pun Dinamovih navijača je utihnuo, ali samo na kratko. Već u šestoj minuti Bakrar je sjajno pogodio nakon ubacivanja i propao je drugi dio plana u kojem je pisalo “brzo povedi i čuvaj to što duže”.

Pokušala je Gorica opet, jer i povela Gorica opet sredinom poluvremena. Sad je Nigerijac Sule strijelac, nakon što je još jedanput pobjegao McKenni, a drugi dio plana ovoga je puta funkcionirao samo za nijansu bolje. Dinamo je pritiskao, a Gorica se uspješno branila sve do 43. minuti i gola od kojeg se nije bilo moguće obraniti…

Kombinacija Mihe Zajca i Diona Drene Belje možda je i najljepši gol koji je ikao pao na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, jer ne viđa se baš svaki dan dupli pas petom i zakucavanje u rašlje sa 20 metara iz prve… Brutalno, neobranjivo, za novo izjednačenje.

Nije bilo lako pratiti Dinamov ritam u nastavku, jer “modri” su izgledali otprilike onako kako su izgledali u pobjedama 5-0 protiv Lokomotive i 7-0 protiv Osijeka u posljednja dva kola. Mašina koja melje probila je gorički blok u 58. minuti, nakon sjajnog ubacivanja Galešića i još bolje realizacije Belje, da bi šest minuta poslije Dinamo otišao i na 4-2, i to drugim golom Zajca, ponovno fantastičnim.

Još šest minuta poslije, u sedamdesetoj, zabio je i Bruno Goda, inače jako dobri Muhamed Šahinović u toj situaciji nije najbolje reagirao, a u 75. minuti opet je zabila i Gorica. I opet je to učinio Bruno Bogojević, kojem je ovoga puta gol “ukralo” milimetarsko zaleđe, baš kao i pet dana ranije u Varaždinu.

Poseban trenutak dogodio se zato u 89. minuti, kad je svoje prezime na semafor ispisao 19-godišnji Stjepan Kučiš. Domaći dečko, dijete kluba, fenomenalno je okrenuo Godu i ljevicom naciljao suprotni kut za svoj spektakularni prvijenac u dresu prve momčad Gorice. Gol je to koji će Štef pamtiti do kraja života, a bila je to i utakmicu koju će mnogi još dugo pamtiti…

Teniskih 6-3, apsolutno nesvakidašnji nogometni rezultat, zaokruženo je u 94. minuti, kad je Lisica dodao, a Fran Topić pogodio, pa je ispalo da se Dinamu baš sviđa na ovom stadionu u Kupu pobjeđivati tim rezultatom. Tu se igralo i finale 2021. godine, Dinamo je igrao protiv Istre 1961 pa Rabuzinovo sunce izborio rezultatom 6-3…

Ovom prilikom “modri” su ušli u svoje 25. finale Kupa, a Gorica nije uspjela ni iz trećeg pokušaja. Realno, nije bila ni blizu, ovaj i ovakav Dinamo apsolutno je nedodirljiv za konkurenciju, a za Goričane sad slijedi potpuni fokus na prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Turopoljska liga trčanja krenula snažno – 77 natjecatelja otvorilo prvu utrku

Nova utrka stiže sljedeći tjedan.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Zvonimir Bradić/Atletski klub Turopolje

Turopoljska liga trčanja i cestovnog trčanja ponovno je krenula, a prvo kolo održano je na cestovnoj stazi od radara prema Vukovini i Starom Čiču. U organizaciji Atletskog kluba Turopolje, natjecanje se održava svakog utorka u 18 sati, a već na otvaranju sezone zabilježeno je ukupno 77 rezultata na tri različite staze.

Najviše interesa bilo je za dugu stazu od 8 kilometara, gdje je u muškoj konkurenciji najbrže vrijeme istrčao Martin Marčec (30:07), ispred Josipa Martinovića (32:55) i Tomislava Borošića (33:08). U ženskoj konkurenciji na istoj dionici slavila je Jasna Mikulić s vremenom 39:42, druga je bila Luca Žagar (40:26), a treća Martina Mataković Barun (43:57).

Na kraćoj stazi od 4 kilometra pobjedu u muškoj konkurenciji odnio je Svan Relac s vremenom 14:26, ispred Slavka Parlova (14:49) i Sanela Fazlića (16:02). U ženskoj konkurenciji najbrža je bila Veronika Šipušić (17:50), dok su drugo i treće mjesto osvojile Jasminka Zvonar (19:23) i Matea Pokas (19:27).

Osim trčanja, održana je i disciplina hodanja na 4 kilometra, gdje su Iva Tisanić Vilček i Zvonimir Vilček ostvarili identično vrijeme , 35:49. U dječjoj utrci na 500 metara najbrži je bio Marko Terzić (2:09), ispred Roze Biškup (2:19) i Marte Rak (2:20).

Liga se nastavlja u utorak, 14. travnja, ponovno u 18 sati.

Nastavite čitati

Sport

Kad je već sezona za povijest…

Nogometaši Gorice u srijedu od 18.30 sati na Gradskom stadionu dočekuju Dinamo u borbi za ulazak u finale Kupa Hrvatske. Misija je to koju će mnogi nazvati nemogućom, ali bijelih zastava ovdje nema…

Objavljeno

na

Objavio/la

Ova će srijeda biti poseban nogometni dan u Velikoj Gorici. Dan koji nudi priliku za povijest. Nije baš da velikogorički nogomet ove sezone već nije ispisivao povijest u Kupu Hrvatske, jer ovo je sezona u kojoj je naš grad imao dva predstavnika u četvrtfinalu, što se vjerojatno neće više nikad dogoditi, ali šteta bi bilo da priča na tome stane… I da, recimo, nogometaši Gorice ne ostave sve što imaju na terenu, u misiji koju će mnogi nazvati – nemogućom.

Dinamo izgleda zaista impresivno u svakom smislu, znaju ponešto o tome i igrači Osijeka, koji su nekidan iz Maksimira otišli sedmicom, ali i mnogi prije njih. Je, dobra je i Gorica u posljednje vrijeme, Mario Carević sve je bliže onome što želi od svoje momčadi, ali naravno da je kvaliteta debelo na strani gostiju iz Maksimira. I da će Gorici, kako i sam trener kaže, trebati i izrazito dobar dan, i doza sreće, i nešto slabiji dan protivnika, kako bi izbjegla poraz.

Naravno, nitko u goričkom taboru ne razmišlja o nekakvim bijelim zastavama, daleko od toga, jer ovo je prilika koju vrijedi iskoristiti. Ima u goričkom kadru cijeli niz igrača koji su ranije tijekom karijere osvajali Kup (Pavičić četiri puta, Čabraja dvaput, Bogojević jedanput…), a ovoga će puta na favoriziranog protivnika izaći s jasnim planom – pokušati iskoristiti svaki, i najmanji komadić prostora… Kako će taj plan funkcionirati, tek ćemo vidjeti, ali iskustva nas uče da nije nemoguće.

Dinamo je dobio posljednje dvije utakmice protiv Gorice, po jednu u Velikoj Gorici i Maksimiru, ali one dvije prije toga dobila je Gorica. Na kraju prošle i na početku ove sezone Goričani su znali pronaći način, a nadu nudi i malo dalji pogled u prošlost. Na proljeće 2021. godine, na taj prethodni polufinalni ogled ovih dviju momčadi.

Igralo se na Maksimiru, pod vodstvom trenera Damira Krznara i Siniše Oreščanina, a odluka je padala u produžecima. Gorica i Dinamo izgledali su ovako:

Gorica je tom prilikom kreirala otvaranje iz snova, povela je u trećoj minuti golom Darija Špikića i držala vodstvo do 48. sekunde drugog poluvremena. Na poluvremenu su ušli Majer i Ademi, a za 1-1 je odmah zabio Mišić. Samo tri minute poslije Francuz Cheick Keita dobio je “labav” drugi žuti karton, odnosno crveni, no Dinamo do isteka devedesete nije mogao savladati Banića.

U produžecima ipak nije bilo dovoljno snage ni koncentracije, pa su Jakić, Majer i Ademi pogađali za konačnih 4-1, što je “modre” odvelo u finale, koje su protiv Istre igrali u – Velikoj Gorici.

Pet godina poslije u kadru Gorica nema više nikoga osim Jurice Pršira, koji je onomad ušao u 81. minuti umjesto Babeca, dok su kod Dinama i dalje aktualni već spomenuti Mišić i golman Zagorac. Sve ostalo se, naravno, potpuno promijenilo, uključujući i klupske strukture. U Maksimiru je danas šef Zvone Boban, a u Gorici je gazda Ilija Karamatić, kojem bi eventualni uspjeh u srijedu značio bajkovitu završnicu prve sezone na čelu kluba.

Ajmo, Gorica, nastavimo s ispisivanjem povijesti!

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno