Nema tome dugo, sjećaju se mnogi Goričani tog vremena, Ulica Andrije Kačića Miošića imala je neslužbeni status “ulice na kraju grada”. I granice koja je dijelila ostatak grada od kvarta koji je bio sastavljen od obiteljskih kuća, nepreglednog zelenila na svakom koraku raspoređenog po ulicama nazvanim po znanstvenicima. Još tamo nakon rata niknule su “bijele zgrade”, odmah iza osnovne škole Nikole Hribara, kolokvijalno poznate i kao “braniteljske”, ali zapravo je u to vrijeme, osim stanara tih kuća i dva bloka zgrada u Chromosovom naselju, malotko navraćao u taj dio grada.
A onda je u kvart došao Konzum. Bio je početak travnja 2007. godine kad je najveći Konzum u gradu otvorio svoja vrata, a bio je to ujedno i početak cijele jedne nove ere u životu ovog dijela grada. Ubrzo su se počele graditi prve stambene zgrade, svoj centar izgradio je Vulkal, malo potom pojavila se i automatska autopraonica preko ceste, a onda je gradnja stambenih zgrada – buknula!
Livade uz cestu počele su nestajati, bageri su došli na svoje i obzor su krenule zaklanjati moderne zgrade. Jedna, druga, treća, četvrta, peta… Otvoreni su u međuvremenu i restorani, kafići, pekare, sadržaji su se povećavali sukladno potrebama, a jedina konstanta ostala je briga hoće li ovaj dio grada u infrastrukturnom smislu izdržati toliko brz i intenzivan rast. Crkva Sv. Petra i Pavla tako više nije usamljena na svojoj strani ceste, dapače, a gužva će biti u budućnosti još i veća, jer gradilišta su otvorena na obje strane ceste, jednako kao i tamo na Kolodvorskoj, preko puta Konzuma.
A otvoreno je, to je relativno nova stvar, i gradilište na samom križanju Ulice Andrije Kačića Miošića i Kolodvorske, odmah uz Vulkal. Međutim, tu se temelji neće kopati, tu neće niknuti nova stambena zgrada, nego – benzinska postaja! Piše lijepo i na pedantno postavljenim oznakama na gradilištu, tu će kroz neko vrijeme u punom sjaju zasjati “Benzinska postaja s pratećim sadržajima”.
Na pitanje kad bi radovi trebali biti gotovi radnici koje smo zatekli samo sliježu ramenima, pokušavajući neverbalnom tehnikom dati do znanja da to nije pitanje za njih, pa možemo samo nagađati da bi već ove jeseni nova benzinska postaja u našem gradu mogla početi s radom. I dodati novu vrijednost nekadašnjoj “ulici na kraju grada”. Koja to već odavno nije.
Svi ovi sadržaji, oni koji su došli i oni koji tek dolaze, kao i sve veći broj ljudi u kvartu, na neki su način približili ovaj dio Velike Gorice centru grada. Sve je više razloga za navratiti u nekad mirni obiteljski kvart, a danas u dio grada koji slobodno možemo nazvati “Nova Velika Gorica”. Čiji dio je i zdanje tvrtke Modepack, oko koje je izgrađen i lijep park, a neslužbene informacije kažu da će i uz ovu tvrtku, tamo prema cesti, u godinama pred nama doći nove stambene zgrade…
Što se benzinske postaje tiče, bit će treća u našem gradu, dodatak dvjema dobro poznatim, s dugogodišnjim postojanjem. Prva je bila ona INA-ina na ulazu u grad iz smjera Zagreba, druga Petrolova, na ulazu u grad iz smjera Siska, godinama poznatija kao “Spajić”. Mnogi Goričani, uostalom, tako je i dalje zovu. Ova treća, prema svemu sudeći, neće biti ni INA-ina ni Petrolova, tek ćemo doznati koji će nositi naziv, tko je eventualno partner investitorima.
A investitor je tvrtka Privium Alpha d. o. o., registrirana na djelatnost “Trgovina na malo motornim gorivima i mazivima u specijaliziranim prodavaonicama”, koja po dostupnim informacijama surađuje i s Novak Benzom, s i Lukoilom, i s Petrolom, ali i brojnim drugim poslovnim subjektima. Spominje se u gradskim pričama i Tifon, kao i rok dovršetka radova do listopada, ali službene potvrde zasad nema.
Potpuno sigurno zasad je tako samo da će nestati još jedna dosad neiskorištena livada, koju će zamijeniti još jedan sadržaj. Mnogi će zbog toga možda i gunđati, zazivati neka prošla, zelenija vremena, ali ovo je grad koji nezaustavljivo raste, razvija se, čini se kako su ovakve promjene i ovakve novosti neizbježne.