S neobično velikom pozornošću ovog se ljeta prati sve što se događa u Dinamu. U Bobanovom Dinamu, potpuno redizajniranom, bez igrača koji su godinama bili okosnica momčadi iz Maksimira… Novi je trener, puno je novih igrača, puno je i sumnje i skepse, a kad je tako, sve što Dinamu ne treba je – Dean Klafurić.

Pričao je i sam kako je praktički odrastao na Dinamovom stadionu, jer tata je radio u zgradi koja je gledala na Hitrec-Kacian, a to se provodilo dosta vremena… I zato ne čudi da će Klaf uvijek reći da ima dva kluba koje smatra svojima – Goricu i Dinamo. Uostalom, godinama je i radio u Dinamu, na istim tim terenima na koje je kao klinac gledao, podizao je mlade igrače u sklopu omladinske škole, nakon čega ga je nogometni put vodio preko saudijskog Rijada, njegove Velike Gorice, pa zatim Varšave, ciparske Achne, Koprivnice, Budimpešte, Banja Luke i Bačke Topole sve do Širokog Brijega.

Posao je započeo u zimu, a nastavio ovog ljeta, u kojem je isplanirao suprotstaviti se i protivniku kao što je Dinamo. Ove subote u Čatežu sve su oči bile uperene u Dinamova pojačanja, no show su na kraju ukrali dečki iz Hercegovine. U prvom redu Kristijan Sesar, koji je nedavno stigao iz GOŠK-a, dvostruki strijelac u velikom preokretu, te Marin Čalušić, koji je potpisao treći gol Širokog…

U prvom poluvremenu Dinamo je igrao u sastavu Nevistić – Pierre-Gabriel, Theophile, Jakirović, Vinlöf – Mišić, Ljubičić, Stojković – Topić, Kulenović, Vidović, rekli bismo najjačem mogućem, a tako je po isteku prvih 45 minuta izgledao rezultat. Modri su golovima Topića i Stojkovića vodili 2-0, stvorili i još neke prilike, ali i Široki je naznačio da može biti opasan.

U nastavak su oba trenera, i Kovačević i Klafurić, ušli s novih 11 igrača, a tu se priča ipak bitno promijenila. Za Dinamo su igrali Filipović – Špikić, Živković, Dominguez, Goda – Soldo, Villar – Lisica, Mudražija, Hoxha – Ćutuk, a potpuno novoj momčadi priliku je dao i naš Klaf. Ta je ekipa Širokog, pokazalo se, bila spremna uzeti sve što im se ponudi. Dinamovi igrači su griješili, društvo iz Širokog to je kažnjavalo, počevši os Sesara u 60. minuti.

Na 2-2 izjednačio je Čalušić na ulasku u samu završnicu, u 83. minuti, a šok za Dinamov puk stigao je u 88. minuti, kad je Sesar pogodio i drugi put za konačnih 3-2. Za veliku pobjedu Širokog, predvođenog Klafom i njegovim pomoćnikom Damirom Milanovićem Milkom.

– Nismo se zamarali rezultatom, jer ovo je pripremna utakmica, ali naravno da pobjeda protiv Dinama puno znači. Iako, ne treba zbog toga raditi nikakvu euforiju, jer ponavljam, to je samo pripremna utakmica. Idemo dalje, nastavljamo raditi po planu i programu – rekao je Klafurić nakon što je i drugi put sredio Dinamo.

Prvi put uspio je u tome kao trener Slaven Belupa, momčad iz Koprivnice na Maksimiru je slavila 2-1, a sad je Klaf na “dva od dva” s Dinamom.

– Svjesno smo izabrali protivnika Dinamove kvalitete u prvoj utakmici kako bi se što češće ponavljale akcije iz taktičkih elemenata na kojima smo radili u ova dva tjedna. To je bio prvi cilj ove utakmice, a drugi cilj bio je da svi igrači odigraju po 45 minuta. Ciljevi su ispunjeni, zadovoljan sam kako smo izgledali u tom srednjem bloku, kako smo odrađivali neke trenirane principe suradnje, ali i elementarne taktičke stvari u fazi obrane – rekao je Klaf i dodao:

– Naš stil igre već je stvoren i to se vidjelo i u ovoj utakmici. I drago mi je što se vidjelo, što igrači nisu zaboravili sve dobro što smo radili na proljeće, jer pokazali smo dobre stvari i u fazi napada…

Navijači Širokog Brijega, naravno, oduševljeni su pobjedom, mogu se već pronaći i komentari kako je “ovo najbolji Široki u zadnjih nekoliko godina”, pa preostaje jedino Klafu i Milki poželjeti da se to nastavi potvrđivati cijele sezone. Kako se čini, na dobrom su putu…

Počinje dugo očekivani Thompsonov koncert na hipodromu. Donosimo djelić atmosfere.

Thompson bi trebao izaći na binu oko 21 h.

U petak su nogometaši Gorice igrali protiv Šahtara, jednu posebnu utakmicu s obzirom na snagu i veličinu protivnika, ali posebno će biti i ove nedjelje. Gorica će u kombiniranom sastavu igrati protiv sastava Nogometnog sindikata, načinjenog od igrača koji su trenutačno bez kluba, što baš i ne zvuči kao osobita poslastica za nogometne romantike. Međutim, bit će ovo utakmica malo drukčija od drugih…

Naime, punih 38 godina nakon što je odigrana prva, u nedjelju će se odigrati posljednja utakmica na postojećem travnjaku Gradskog stadiona. Kad je Gradski stadion izgrađen, 1987. godine za potrebe Univerzijade, postavljen je travnjak koji je izdržao sve do danas. Izdržao je i prvoligaške dane Radnika, i život u četvrtoj ligi, i povratak “pravog” nogometa kroz HNK Goricu… Tu su padali i Dinamo, i Hajduk, i Rijeka, i Osijek, tu je prve seniorske golove zabijao jedan Ante Budimir, tu je trpao Kiki Lovrić, tu se bacao Kristijan Kahlina, tu je gazio Joey Suk.

A sad mu je, eto, ostalo još 90 minuti. Odigrat će se još to protiv HUNS-a, a onda se konačno kreće u promjenu travnjaka, zahvat koji će naš stadion podići na puno višu razinu. Naravno da ćemo u ovim trenucima osjetiti i ponešto sjete, baš kao ono kad gledaš hoćeš li baciti neku srcu dragu kramu iz garaže, ali zapravo nemamo za čime žaliti. Gotovo četiri desetljeća potroši na sve moguće načine i doista je krajnje vrijeme za ovako nešto.

Sitan problem nalazimo u tome što je sve to skupa moglo krenuti i još tamo krajem svibnja, čim je prvenstvo završilo, pa da sve bude spremno za početak nove sezone, ali tu dolazimo do procedura, birokracije i tih detalja… Bitno je da se kreće, da će teren dobiti novi sustav navodnjavanja i odvodnje, novi travnjak, novu drenažu i sve ostalo što je potrebno za teren puno bolji od ovoga kojeg smo imali. I koji je često bio problematičan, čim bi palo malo više kiše.

Uglavnom, još malo pa dobri stari travnjak ide u ropotarnicu povijesti, ali trebalo ga je i posljednji put polajnati. Godinama je to radio Dado Leder, nakon njega i s njim i Niko Biljan, a otkad je HNK Gorice to je posao Franje Kovačića zvanog Pevec.

Zbog toga što se punih mjesec i pol dana izgubilo na javni natječaj i zakonske rokove za žalbe, travnjak neće biti spreman za početak nove sezone, pa će Gorica morati s dva protivnika mijenjati domaćinstva. Od ranije je bilo jasno da će se utakmica drugoga kola protiv Hajduka, umjesto u Velikoj Gorici, igrati na Poljudu, a prema svemu sudeći isti će slučaj biti i s utakmicom protiv novog prvoligaša Vukovara, predviđenom za 23. kolovoza.

Radovi bi prema predviđenim rokovima trebali završiti nekoliko dana prije toga, ali budući da je novom travnjaku potrebno i neko vrijeme da “legne”, prvu utakmicu na svom stadionu u novoj sezoni, na novom travnjaku, Gorica bi trebala igrati tek 20. rujna, u sedmom kolu prvenstva! Gorica će tako prvih šest utakmica sezone odigrati u gostima, što će bitno otežati posao treneru Careviću i igračima, a protivnik u tom sedmom kolu bit će Slaven Belupo.

Na putu do svog drugog naslova prvaka Hrvatske nogometaši Rijeke prošle su se sezone zabili Gorici četiri gola u četiri utakmice. U prvom dijelu prvenstva dvaput je bilo 1-0 za Rijeku, i na Gradskom stadionu i na Rujevici, početkom svibnja Rijeka je slavila 2-1, a između toga smjestio se i remi bez golova na našem stadionu.

Od ukupno četiri gola, Gorici su bivši igrači Gorice zabili – sva četiri! Naravno, prvo ćete pomisliti na Tonija Fruka, ali nije o njemu riječ, taj je bivši igrač Gorice u sezoni iza nas za Rijeku napravio sve ostalo… U ovoj našoj priči prisjećamo se golčine Nike Jankovića za 1-0 u Velikoj Gorici, kao i one lukave realizacije Gabriela Rukavine u 85. minuti utakmice na Rujevici, u kojoj je Gorica gotovo cijelu utakmicu imala igrača više. U ovih posljednjih 2-1 zabijali su opet isti ljudi, s tom razlikom da su ovoga puta Rukavina i Janković zabijali u istoj utakmici.

Iako, nije to ni prevelika slučajnost. Već godinama na Rujevici rado crpe kadar iz Velike Gorice, jer klub su više razine, u koji igrači iz našega kluba rado odlaze, baš kao što je to učinio i Merveil Ndockyt prije nekoliko dana. Željeli su u Rijeci i Pajazitija, uvijek se spominje i Krizmanić, a na kraju su doveli – Antu Mateja Jurića.

– Rijeka je u ovoj situaciji najbolji klub za razvoj moje karijere. Lijepo se vratiti u Hrvatsku i ponovo igrati ovu ligu – rekao je Jurić nakon što je potpisao za prvaka države.

Iz Gorice je visoki Slavonac otišao prošloga ljeta, odštetu je uplatila talijanska Brescia, klub iz Serie B kroz koji su prošli i velikani poput Roberta Baggija, Pepa Guardiole i ostalih, a na kraju je ispalo da je to možda bila i posljednja sezona u povijesti toga kluba. Brescia je, naime, pred gašenjem, a Ante Matej je na Kvarneru.

U Rijeci bi trebalo biti prostora za njega, igrat će se i kvalifikacije za Ligu prvaka, a iz naše perspektive možemo mu samo poželjeti sreću. Osim, naravno, u utakmicama protiv Gorice. Koliko god se čini da im na Rujevici u ugovore ugrađuju klauzule da baš oni moraju zabijati…

Šahtar iz Donjecka, neka se ne naljute u Dinamu i Hajduku, najveći je klub protiv kojeg je Gorica igrala u svojoj povijesti. Klub je to koji je 15 puta bio prvak Ukrajine, u konkurenciji tradicijom još većeg Dinama iz Kijeva, klub je to koji je 2009. godine osvojio posljednji Kup UEFA-e, koji je već dugi niz godina redovan i konkurentan sudionik Lige prvaka… Klub je to, između ostaloga, čija je igračka legenda, ali i aktualni sportski direktor, naš Darijo Srna.

Upravo je taj detalj otvorio Gorici priliku da zaigra s protivnikom ovakvoga renomea, jer trener Mario Carević sa Srnom je prijatelj od djetinjstva. Trenutak nije bio idealan, jer Gorici je ovo bila prva prava utakmica na ljetnim pripremama, a kadar je daleko od kompletiranog, no trener Carević baš je i želio jake pripremne utakmice.

Takvu je utakmicu i dobio, jer s druge strane bili su igrači vrijedni i nekoliko desetaka milijuna eura, ali njegova je momčad parirala – jako dobro! Pogotovo u prvom poluvremenu, u kojem je nastupio trenutačno udarni sastav. S nekim iznimkama…

Utakmicu je tako na golu započeo Darjan Žarkov, dok novoga golmana Davora Matijaša nije bilo u kadru. Carević je naumio igrati s trojicom otraga, a taj trojac činili su novak Stefan Perić, provjereni Mateo Leš i igrač na probi – Dominik Braun. Obrambeni igrač, 21 godina, prošlu sezonu odradio u trećeligašu Bjelovaru, no riječ je o zanimljivom igraču. Prošao je Dinamovu školu, ali nije uspio doći do prve momčadi i ponoviti oca Davora i djeda Mirka, poznatijeg pod nadimkom Charlie.

Na jednom boku bio je Dino Mikanović, a na drugom Marijan Čabraja, koji je sve bliži definitivnom ostanku u Gorici. Kapetan Jurica Pršir držao je sredinu s novim igračem Antom Kaveljom, dok su prema naprijed ordinirali Ivan Fiolić zdesna, Vanja Pelko slijeva i Filip Čuić na poziciji devetke.

Gorica je u takvom obliku odigrala praktički ravnopravno poluvrijeme sa Šahtarom, koji je imao svojih šansi, ali imala ih je i Gorica… I prečku, i nekoliko “mrtvaca”, ali s nule se rezultat nije maknuo. Promijenilo se to, međutim, početkom nastavka, kad je Brazilac Eguinaldo pogodio za konačnih 1-0.

U nastavku su priliku dobili i igrači s klupe, Tibor Halilović ponio je kapetansku traku, a gorička izvedba posljedično je pala. Loša vijest je i ozljeda Stefana Perića, pogotovo u situaciji kad Gorica “kuburi” sa stoperima, ali ne samo sa stoperima. O tome je, između ostaloga, govorio i trener Mario Carević nakon 0-1 sa Šahtarom.

– Moramo dovesti još dosta igrača, nadam se da ćemo dio onih s kojima pregovaramo potpisati tijekom sljedećeg tjedna, kako bismo bili što spremniji za početak sezone – poželio je trener Carević.

U nedjelju protiv sastava Nogometnog sindikata prilika slijedi onima koji su manje igrali ili nisu uopće igrali protiv Šahtara, a nekoliko igrača bit će i na probi.