Sport

Tomčić u Gradićima, drugi put: ‘Ovo je možda i moj najveći trenerski izazov dosad!’

Zoran Tomčić, 53-godišnji trener s ozbiljnom igračkom karijerom iza sebe, preuzeo je NK Gradiće nakon osam kola sa samo dva osvojena boda. Nikad u karijeri nije dobio otkaz, svugdje je radio rezultate, ali svjestan je težine situacije…

Objavljeno

prije 3 godine

6. listopada 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Počelo je romantično, s onom pričom koja je povezivala vođe svlačionice HNK Gorice u sezoni u kojoj je izborena prva liga, jer pet godina poslije u 4. NL Središte spojili su se trener Mraclina Damir Milanović, trener Gradića Igor Čagalj i trener Jelačića Hrvoje Jančetić. Međutim, nije potrajalo. Već nakon prvoga kola iz ove ekipe ispao je Milka, a nakon osmoga kola ni Čagi više nije u điru. Jana je tako jedini ostao u sedlu, Mraclin je preuzeo Tomislav Škrinjarić, a na klupu Gradića sjest će još jedno veliko i zvučno ime.

“Novi trener našega kluba je Zoran Tomčić”, objavili su iz NK Gradića dan nakon što su se oprostili od Čagalja, iza kojeg je ostalo 15 mjeseci suradnje s klubom iz mjesta u kojem živi.

Iako, točnije bi bilo upotrijebiti i onu famoznu kosu crtu, pa reći da je 53-godišnji Tomčić novi/stari trener Gradića.

– Da, u tom prvome mandatu bio sam dvije i pol godine u Gradićima, a to vrijeme pamtim samo po dobrome. Ostao bih i duže, stvarno sam uživao, ali u jednom trenutku nije došao poziv iz Segeste. To je moj klub, prema kojem imam posebne emocije, a u tom trenutku Segesta je bila u problemima i bio je to poziv na koji nisam mogao reći ne – vraća se Tomčić za početak pet godina unatrag, pa se prebacuje na aktualni trenutak.

U kojem Gradići imaju dva boda i gol-razliku -17, što je rezultat koji je prikovao momčad za dno tablice.

– Otkako sam otišao iz Lekenika, bio sam slobodan i kad je došao poziv ljudi iz Gradića, doživio sam to kao veliki izazov. I odlučio sam taj izazov prihvatiti, koliko god sam svjestan da će biti jako teško. Dvaput sam već bio u takvoj situaciji, da preuzimam klub koji je zadnji na tablici, prvi put kad sam dolazio u Gradiće i još prije toga kad sam preuzimao Rugvicu. Oba puta taj sam problem uspješno riješio, ali čini mi se da će ovo biti najveći izazov do sad – svjestan je Tomčić.

Iako je bivši trener Čagalj sam sebe, a i sve oko sebe, pokušavao uvjeriti da će biti moguće nadoknaditi odlaske do kojih je došlo tijekom ljeta, pokazalo se da to baš i nije tako. Poveže li se završetak prošle sezone s ovom, dolazimo do brojke od deset utakmica u nizu bez pobjede. I promjena je bila nužna, kao što će biti nužne i dodatne promjene.

– Znam što treba napraviti da bismo se iščupali iz ove situacije, ali znam i da će nam na zimu svakako trebati najmanje dva-tri iskusna, kvalitetna igrača da bismo napravili značajniji pomak prema naprijed. Gledao sam Gradiće ove sezone u tri domaće utakmice, imam u glavi sliku te momčadi i na temelju toga gradim mišljenje da se s ovim kadrom teško može napraviti nešto veliko. Dobri su to dečki, dobri igrači, ali osim Budimira su praktički svi jako mladi i zato nam treba taj dodatak u iskustvu i kvaliteti – govori Tomčić, iza kojeg su prva dva treninga s Gradićima.

– Na pravom treningu pojavilo se 17 igrača, na drugom 14, a to je brojka koja me može zadovoljiti. Ostane li tako, bit će to prvi preduvjet da preokrenemo stvari. Ljudi moraju biti svjesni da je ovo ozbiljna liga, bez obzira što se radi o petom rangu, i nema nikakve šanse da ćemo uspjeti budu li se ponavljale situacije da se na treningu pojavi pet ili šest igrača. To nije opcija – odlučan je novi trener Gradića.

U odnosu na prvi mandat u Gradićima, danas je Zoran Tomčić još iskusniji, za vjerovati je i još bolji trener.

– Ako i nemam ništa drugo, iskustvo sigurno imam – skromno i sa smiješkom počinje Tomčić, pa nastavlja:

– Već su mi 53 godine, radio sam u velikom broju klubova i sredina, a svaki sljedeći posao čovjeku donese nešto novo. Upoznaješ nove ljude, suočavaš se s novim situacijama i logično je da iz svega toga izlaziš kao nijansu bolji trener. Osobno mogu biti ponosan što nikad u trenerskoj karijeri nisam dobio otkaz, niti u jednoj sredini u kojoj sam radio, a valjda i to nešto govori. Gdje god sam bio, radio sam rezultate, ostavljao nešto iza sebe, nadam se da će tako biti i ovoga puta.

Za one koji možda ne znaju, Tomčić iza sebe ima i vrlo uspješnu igračku priču, koja uključuje i prvoligaški nogomet u Hrvatskoj, ali i njemačku Bundesligu. Nosio je dres Wolfsburga, nakon toga i Uerdingena, Stahla i Babelsberga, a i posljednji čin karijere bio je prvoligaški, u dresu TŠK-a iz Topolovca u sezoni 2001/02. U prijevodu, sve to događalo se u vremenu kad se dobar dio današnjih igrača nije ni rodio.

– Je, prošlo je već dosta godina, ali naravno da igrači znaju sve to, ipak je danas dovoljan jedan klik na Wikipediju da se sve vidi i dozna. Međutim, ne volim se ja puno na to vraćati, niti vidim smisla u tome, budući da trenerski posao i igračka karijera nemaju praktički nikakve veze jedno s drugim. Ne opterećujem igrače tim pričama, to nije tema, važno mi je jedino dati im ono što je potrebno kao trener. I oni to vrlo brzo prepoznaju, u manje od mjesec dana čak i na ovoj razini igrači skuže koliko znaš, kakav si trener… – govori Tomčić.

Unatoč tome što je imao značajnu igračku karijeru, što se kao trener može pohvaliti da nikad i nigdje nije dobio “cipelu”, šansa na višoj razini nikad nije došla. A postoji i razlog zašto je to tako.

– Zato što ja takvu šansu nikad nisam ni tražio! Već godinama radim u osiguranju, prvo 15 godina u Allianzu, a zadnje tri u Adriaticu, radno mjesto mi je u stanici za tehničke preglede u Velikoj Gorici, a trenerski posao na višoj razini od mene bi tražio da ostavim posao. To nikad nisam želio, iako je bilo ponuda i iz druge i iz treće lige. Nikad me nije vukao taj profesionalizam, nakon svega što sam prošao kao igrač nisam to želio. Završio sam trenersku akademiju 2004. godine, u generaciji s Bilićem, Bobanom, Asanovićem i Jarnijem, stekao licencu za prvu ligu, a onda su uveli i PRO licencu, tako da više nisam imao uvjete za to… I odabrao sam ovaj put. Uživam baviti se nogometom na ovaj način, na ovoj razini, i to me u potpunosti zadovoljava – pojašnjava Tomčić.

Prošlo je pet godina otkad je Tomčić napustio Gradiće i završio svoj prvi mandat

Za kraj smo se okrenuli i najavi onoga što mu slijedi na klupi Gradića, pa ponudili tezu da je nedjeljni ogled s Libertasom, kao i onaj sljedeći protiv Croatije iz Hrastja, lijepa prilika da se Gradići odmaknu s dna. Samo se nasmijao…

– Ne bi se baš do kraja složio s tim. Jako dobro poznajem ovu ligu, znam napamet sastave svih klubova u ovoj ligi, pa tako znam i da se Libertas značajno pojačao ove sezone u odnosu na prošlu, da tu ima igrača koji su prošli i više lige, da su jako dobra momčad. Croatia Hrastje, s druge strane, slabija je nego lani, ali sve to je zapravo manje važno. Mi moramo razmišljati o sebi, a kad krenemo tim putem, vraćamo se na činjenicu da u osam utakmica nisi nikoga pobijedio. I zašto bi u devetoj bilo lako u bilo kojem smislu? S momčadi su odraditi i treći trening do te utakmice s Libertasom, i dalje ću loviti konce, a to znači da nas u nedjelju čeka jako, jako zahtjevna utakmica – analizira situaciju Tomčić pa zaključuje:

– Naravno da ćemo ići na pobjedu, da smo svjesni da bi nam eventualnih šest bodova iz te dvije domaće utakmice donijele značajan impuls. U nogometu i jedna pobjeda radi čuda, mijenja atmosferu u svlačionici i klubu, ali do toga tek treba doći. Drago mi je da oko Gradića vlada zaista velik interes, vidim to i po broju poziva svih ovih dana, po tome koliko se priča o klubu i ligi… Drago mi je da je tako, veseli me što ljude to sve zanima. A na nama je da krenemo raditi i skupljati bodove.

Povezane teme:4.NL Središte hotnews igor čagalj NK GRADIĆI Zoran Tomčić

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 8 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 8 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

Ulaznice za Svjetsko koštaju kao suho zlato! A i nema ih baš…

Kako se približava početak Svjetskog prvenstva u nogometu, ulaznica je očekivano sve manje, a njihove cijene odlaze u nebo…

Objavljeno

prije 11 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Manje od tri tjedna prije početka Svjetskog prvenstva u nogometu 2026., podaci specijaliziranog portala Ticketdata.com upućuju na vrlo ograničenu dostupnost ulaznica na službenom FIFA-inu prodajnom kanalu. Naime, 93 od ukupno 104 utakmice imale su manje od tisuću dostupnih ulaznica u izravnoj FIFA-inoj prodaji, dok je samo 11 utakmica bilo iznad te granice. Taj podatak ne znači nužno da su stadioni rasprodani, niti da neće biti dodatnih kontingenata ili ulaznica putem službenog tržišta za preprodaju, ali pokazuje da je najveći dio ponude uoči završne faze već apsorbiran.

Svjetsko prvenstvo igrat će se od 11. lipnja do 19. srpnja , bit će to prvo izdanje sa 48 reprezentacija i 104 utakmice, što ga čini najvećim turnirom u povijesti natjecanja. Veći broj reprezentacija, šire geografsko područje i raspored kroz 16 gradova domaćina stvaraju drukčiju dinamiku potražnje nego na prethodnim svjetskim prvenstvima. Interes navijača ne ovisi samo o snazi reprezentacija, nego i o lokaciji, dostupnosti putovanja, cijeni smještaja, lokalnoj dijaspori, protivniku, terminu utakmice i fazi natjecanja.

Prema podacima koje je prenio The Sports Examiner, među utakmicama s više od 1.000 dostupnih ulaznica na FIFA-inu izravnom prodajnom mjestu najviše se izdvajao susret Curaçaa i Obale Bjelokosti u Philadelphiji 25. lipnja, za koji je bilo prikazano 3.472 ulaznice. Na toj listi nema niti jedne utakmice u kojoj sudjeluje Hrvatska, no tu se izričito navodi da broj ulaznica prikazanih na FIFA-inu kanalu nije isto što i konačna popunjenost stadiona, jer ne uključuje sve preprodajne ponude, moguće kasnije kontingente, sponzorske i organizacijske alokacije, kao ni ulaznice koje u trenutku praćenja nisu bile ponuđene javnosti.

Posebno zanimljiv dio izvješća odnosi se na takozvane “get-in” cijene, odnosno najniže dostupne cijene ulaznica na sekundarnom tržištu za pojedinu utakmicu. Najniže prikazane cijene na preprodajnim platformama pokazivale su da su samo četiri utakmice bile ispod 200 američkih dolara. Najniži prag naveden je za susret Cabo Verdea i Saudijske Arabije u Houstonu 26. lipnja, s početnom cijenom od 178 dolara. Jordan protiv Alžira u Santa Clari bio je naveden na 182 dolara, Austrija protiv Jordana na 187 dolara, a Uzbekistan protiv DR Konga u Atlanti na 196 dolara.

Treba naglasiti da “get-in” cijena nije prosječna cijena svih ulaznica, nego najniža dostupna ulazna točka na određenom tržištu u određenom trenutku. Ona može brzo rasti ili padati, osobito ako se promijeni ponuda na službenom ili sekundarnom tržištu. Kod velikih sportskih događaja najniža preprodajna cijena često odražava kombinaciju potražnje i prodajne strategije vlasnika ulaznica, a ne samo realnu popularnost reprezentacije. Zato se takvi podaci mogu koristiti kao tržišni signal, ali ne i kao konačna ocjena očekivane atmosfere na stadionu.

Najviše pozornosti privukao je podatak da je Iran, prema prosječnoj “get-in” cijeni za utakmice svoje reprezentacije, bio na dnu ljestvice među sudionicima turnira. The Sports Examiner navodi da je prosječna najniža cijena za Iran iznosila 267 dolara. U istom izvješću istaknuto je da su najviše prosječne “get-in” cijene imale utakmice Meksika, s prosjekom od 1704, Brazila s 1326, Portugala s 1322, Kolumbije s 1.267 i Škotske s 969 dolara.

Na suprotnom kraju ljestvice nalaze se utakmice s najvišim najnižim cijenama na sekundarnom tržištu. Prema The Sports Examineru, najskuplji “get-in” prag imao je finalni susret 19. srpnja u East Rutherfordu, s iznosom od 7.982 dolara. Među najvišim cijenama navedeni su i Kolumbija protiv Portugala u Miami Gardensu 27. lipnja, polufinala u Dallasu i Atlanti, Meksiko protiv Južne Koreje u Guadalajari te otvorenje Meksika protiv Južnoafričke Republike u Mexico Cityju. U vrhu su se našle i kasnije nokaut utakmice u Miami Gardensu i Kansas Cityju, kao i susret Škotske i Brazila u Miami Gardensu.

Takav raspored cijena očekivan je za turnir te veličine. Finale SP-a tradicionalno je najskuplja utakmica, jer ga traže neutralni gledatelji, navijači reprezentacija koje još nisu poznate i putnici koji žele prisustvovati završnici bez obzira na sudionike. Visoke cijene za utakmice Meksika dodatno se mogu objasniti statusom domaćina i povijesnim značajem nastupa u Meksiku.

FIFA-in službeni raspored potvrđuje da će finale biti odigrano 19. srpnja 2026. na stadionu New York New Jersey, dok će se polufinala igrati 14. srpnja u Dallasu i 15. srpnja u Atlanti. Utakmica za treće mjesto zakazana je za 18. srpnja u Miamiju. Nokaut faza, uključujući novo kolo šesnaestine finala, počinje 28. lipnja, čime turnir dobiva dodatni natjecateljski sloj u odnosu na format s 32 reprezentacije. Više utakmica u završnici znači i više prilika za prodaju, ali i veću konkurenciju među gradovima domaćinima.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 11 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.