To je ta utakmica! Gorica na zemlji, ali nabrijana, protivnik raštiman i – posvađan
Nogometaši Gorice u dobroj atmosferi, s dobrim rezultatskim nizom iza sebe, ali i s velikom dozom samopouzdanja dočekuju Slaven Belupo (subota, 17 sati), koji ima trenera na odlasku, najiskusnijeg igrača u sukobu s upravom…
Situacija djeluje nešto komotnije nego ranije, bod protiv Lokomotive u drami u završnici ponudio je još jednu dozu mira i samopouzdanja uoči svega što slijedi u svijetu HNK Gorice. A opet, bilo kakvog uljuljavanja nema ni u natruhama, jer svjesni su apsolutno svi da mač i dalje visi iznad glave, da je posla još koliko hoćeš ispred momčadi i staffa… Ivan Banić je dobro, doma je, na mirovanju, pod skrbi brižne supruge, a i te vijesti donijele su malo spokoj u trenucima kad spokoja baš i ne može biti previše.
U takvoj atmosferi nogometaši Gorice odbrojavaju sate do ogleda sa Slaven Belupom, koji će startati u subotu u 17 sati. Točno šest dana nakon nogometnog “showa” u Kranjčevićevoj, o kojem se nije dovoljno govorilo, jer okolnosti su bile takve da je u prvom planu bio nesretni Banić…
– Bila je to jako teška utakmica, u kojoj smo imali pregršt šansi, a domaći golman branio je i moguće i nemoguće. S druge strane, u situaciji kad loviš zaostatak 2-0, normalo je da se otvoriš, pa nas je Lokomotiva nekoliko puta ugrozila u izlascima. Iskoristili su neke naše pogreške, na koje smo upozoravali cijeli tjedan, ali… To je nogomet! Nekad pogodiš, nekad promašiš, ali dečki su ostavili srce na terenu i na kraju definitivno zaslužili taj bod. Nadali smo se da ćemo uzeti i sva tri, ali nakon tog Vojtkova gola moramo biti zadovoljni s ovim jednim – vratio je film unatrag Željko Sopić.
Trener Gorice otkad je došao izgleda kao čovjek koji zna što želi, a na terenu pokazuje da zna i kako do toga doći. I kako stvoriti momčad koja nikad ne odustaje. Novi dokaz stigao je upravo prošlog vikenda.
– Da, činjenica je da se utakmica igra dok sudac ne označi kraj, u ovom slučaju 90 plus tih sedam, osam minuta. Nije dečkima bilo lako zadržati fokus nakon Banićeve ozljede, ali stvarno su ostavili zadnji atom snage na terenu za taj bod i još jedanput im čestitam na tome – završio je Sopa s gledanjem u retrovizor, pa se okrenuo sljedećem protivniku.
– Trener Zoran Zekić, moj dobar prijatelj, izvlači maksimum iz te momčadi. Tijekom sezone uvijek se događaju usponi i padovi, ali moram reći da izuzetno cijenim sve što je Zekić napravio sa Slaven Belupom. Naravno da će utakmica biti jako zahtjevna, a po mome mišljenju i jedna od najvažnijih dosad! Kasni je datum u sezoni i moramo sve napraviti da uspijemo. Treba skupiti glave, držati se taktičkih postavki i ostaviti sva tri boda u Velikoj Gorici, što će nam otvoriti mogućnost da u posljednja tri kola sami odlučujemo o svojoj sudbini – ima plan trener Sopić.
Uz plan, ima i pobjedničku atmosferu, izgrađenu na nizu od deset utakmica sa samo jednim porazom, na partijama s jasno iskazanim karakterom… S druge strane, u subotu u grad stiže protivnik koji se u tom smislu baš i nema čime pohvaliti. Slaven Belupo ima četiri poraza u posljednjih pet utakmica, a ima i gomilu unutarnjim problema. Trener Zekić, kreator ovog i ovakvog Slavena, javno je obznanio svoj odlazak, a onda i javno obznanio odustajanje od ozbiljne borbe za Europu.
– Borba za Europu je velikim dijelom riješena. No, možda nam to doda malo mirnoće i svega toga drugog. Jer, sad na kraju kad pogledamo to, nismo znali biti sretni u ovih četiri mjeseca svi skupa s nečim što nitko nije ni zamišljao da se može dogoditi. Nismo povukli prave poteze i nismo se ponašali u skladu s tim. Kad pogledamo unatrag, možda bi bilo bolje da nikad nismo ni došli u tu borbu jer prošlo bi se s puno manje tlapnje u svakom smislu… – kazao je Zekić u iščekivanju gostovanja u Turopolju, ne skrivajući razočaranje razvojem situacije u završnici za Koprivničane jako dobre sezone.
U tri priču ulazi i “slučaj Ivan Krstanović”. Ikona HNL-a, sa 40 godina i 123 ligaška gola iza sebe, navodno je otpisana u planovima za sljedeću sezonu. Međutim, o tome Krle nije doznao iz razgovora s ljudima koji donose takve odluke, nego iz medija…
– Nemam problem s time da kažem sve u lice, jer jako su me u klubu razočarali! Znam da to vjerojatno jest tako kako piše, samo je sramotno da ja to saznam iz medija. I znam tko stoji iza toga, čija je to odluka. Ali baš sramota da mi nitko ljudski ne objasni situaciju, nego mene zovu ljudi sa svih strana i pitaju me je li točno ovo što piše. Što se skrivaju? Sramota, tako se jedan klub ne bi trebao odnositi prema igraču koji je tako dugo u HNL-u, koji i s 40 godina igra nogomet i koji je, ako ćemo istinito, već toliko puta spasio klub, zabijao važne golove. Neću se sigurno dati ponižavati! Uf, baš sam razočaran – rekao je Krstanović u razgovoru za Germanijak.
Kad se sve zbroji, jasno je kako Gorici u goste dolazi protivnik čije je stanje daleko od idealnog. I trenutak za igrati protiv Slaven Belupa djeluje prilično dobro, koliko god bili svjesni da to ne mora apsolutno ništa značiti. Uostalom, recentna povijest kaže da Goričani često “lome zube” na Koprivničanima, da nisu pobijedili u zadnjih pet međusobnih ogleda, još od studenog 2021., na domaćem terenu od kolovoza iste godine… Uz to, i dalje neće biti kapetana Mrzljaka, morat će se i bez Banića, ali dobra je vijest da su svi ostali spremni.
Sve u svemu, Goricu čeka još jedan težak izazov. Već dan ranije znat će se što je Šibenik uspio napraviti protiv Varaždina u petak poslijepodne, moguće je da će imperativ biti još veći, ali dojam je da je to ta utakmica. Jedna od, kako će i trener priznati, najvažnijih dosad.
– Gorica se baca na glavu, igra jako dobro, ali gledajte, i nama trebaju bodovi… – poručuje Zoran Zekić, trener koji još nikad u karijeri nije izgubio utakmicu u Velikoj Gorici.
Zeka, vrijeme je.
Jer, uzme li Gorica tri boda, ostane li ispred Šibenika i nakon ovoga kola, bit će u velikoj prednosti uoči posljednja tri kola. U kojima Šibenik ide na Maksimir i Poljud, te doma čeka Osijek…
Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…
Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…
E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.
Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.
U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.
On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…
– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!
Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.
U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.
Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.
Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.
Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…
Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.
Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.
U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!
Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.
Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.
–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.
Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.
Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.
Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.
Donja Lomnica, 01.06.2025. Premier liga-32.kolo: Lomnica-Ban Jelačić 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Donja Lomnica, 01.06.2025. Premier liga-32.kolo: Lomnica-Ban Jelačić 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Do polovice prvog poluvremena obje momčadi nisu realizirale po dvije izgledne šanse. Isključenje Drezge u 26. minuti za goste je bilo sporno, jer Skupnjak, prema njihovoj procjeni, nije izravno išao prema vratima kada je pao u duelu s Drezgom.
Donja Lomnica, 01.06.2025. Premier liga-32.kolo: Lomnica-Ban Jelačić 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Donja Lomnica, 01.06.2025. Premier liga-32.kolo: Lomnica-Ban Jelačić 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Domaći su brojčanu prednost iskoristili neposredno pred odlazak na odmor efektnim pogotkom Skupnjaka, koji je s ruba kaznenog prostora poslao loptu u rašlje za 1:0.
Donja Lomnica, 01.06.2025. Premier liga-32.kolo: Lomnica-Ban Jelačić 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lomnica je u drugom poluvremenu ostvarila uvjerljivu pobjedu hattrickom Nikole Antunovića.
Donja Lomnica, 01.06.2025. Premier liga-32.kolo: Lomnica-Ban Jelačić 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lomnica (32 13 6 13 70:57 45) je s 45 bodova na 10. mjestu u trenutačnom poretku, a Ban Jelačić (32 13 9 10 41:34 48) je s 48 bodova na 7. mjestu.
Galerija fotografija
Premier liga 2024./2025., 32. kolo
NK Lomnica – NK Ban Jelačić (Vukovina) 5:1 (1:0)
Donja Lomnica. Stadion: ŠRC Lomnica. Gledatelja: 120. Nedjelja, 01.06.2025., 18 sati. Glavni sudac: Ivan Marinčević (Mičevec). Pomoćni suci: Filip Krznarić (Velika Gorica) i Matej Mrkoci (Mraclin). Delegat: Zoran Smrekar (Turopolje). Strijelci: 1:0 – Skupnjak (44), 2:0 – Kovačević (48), 3:0 – Antunović (66), 4:0 – Antunović (68), 4:1 – Klenović (75), 5:1 – Antunović (88). Isključenje: Marko Drezga (26.min.- prekršaj u izglednoj prilici za postizanje zgoditka).
LOMNICA: Luter (od 78. Žugaj), Skupnjak (od 78. Homsi), Garvanović (od 59. Delić), Burazer, Dijanežević, Grdenić, Gudelj, Šoštarec, Čizmadija (od 78. Deverić), Kovačević (od 59. Antunović), Arbanas (cap.)(od 59. Kevrić). Trener: Zoran Tomčić.
BAN JELAČIĆ: Klepac, A.Nikić, Drezga, Markov, Pavlić (od 70. Softić), Pušić (od 46. Mankas), Harambašić (od 59. Klenović), Miletić, Grgić (od 46. Pedišić), Klasnić, Kotrman. Trener: Josip Mihanović.
U predposljednjem kolu Jedinstvene županijske lige došlo je do velike promjene na vrhu ljestvice! Lonja, dosadašnji lider, poražena je u gostima kod Pušće minimalnim rezultatom 1:0. Istovremeno, Buna je na domaćem terenu bila uvjerljiva protiv Jamnice te slavila s 3:1. U prvom poluvremenu Robert Zlodi – Šiki bio je u 23. minuti najprisebniji pred golom gostiju. U drugom poluvremenu je tamnoputi Justin u 56. minuti s bijele točke pogodio vratnicu. Odbila se lopta pravo pred njega, a on je nije prokockao, već je iz blizine povisio na 2:0. U samoj završnici utakmice, Nikola Šebek je nakon asistencije Škojca, mirno završio akciju i potvrdio pobjedu pogotkom iz neposredne blizine za 3:1.
Ovim raspletom Buna je preuzela prvo mjesto i sada ima dva boda prednosti ispred Lonje. Sve će se odlučiti u posljednjem kolu — upravo u Lonjici, gdje Buna gostuje kod Lonje. Nogometaši Bune u tom derbiju ne smiju izgubiti, dok im i remi donosi naslov prvaka i plasman u viši rang natjecanja — Premier ligu Nogometnog saveza Zagrebačke županije.
Najnapetije, zadnje kolo sezone je pred nama, a svi pogledi usmjereni su prema Lonjici gdje će pasti konačna odluka.
JEDINSTVENA I. ŽNL , 29. kolo
BUNA – JAMNICA 3:1
Mala Buna. Igralište Bune. Sudac: Cikojević (Novaki). Pomoćnici: Trstenjak i Rešetar.
BUNA: Vidović, Joel (od 86. Zlodi), Ruklić (od 69. Kalisar), Čumpek, Stipančić (od 89. S. Šebek), Đurašin, Vukašinec (od 46. Mrkonjić), Huđber, Forjan (od 46. Škojc), Justin (od 86. Rovišan), Zlodi (od 46. N. Šebek). Trener: Miroslav Lukinić.
Nogometne klubove, pogotovo one u manjim sredinama, osim igrača, njihovih trenera i vodećih ljudi klubova, često čine i svi oni vjerni kibici, ljudi koji su tu i kad je lijepo i kad je teško, koji će ponuditi i najveću potporu i najiskreniju kritiku. U našem Mraclinu jedan od takvih ljudi bio je Juraj Cvetnić, koji nas je zauvijek napustio taman na oproštaju od još jedne lijepe godine mraclinskog nogometa.
U znak zahvale za ljubav i vjernost koju je nosio sa sobom cijeloga života, klub se od svoga Jure oprostio pismom…
“Otišao je, zauvijek nas napustio naš dragi Jura, vječni prijatelj i veliki zaljubljenik u NK Mraclin. Iako je, kako je u nedavnom intervjuu za mraclinski portal sam rekao, malo igrao nogomet, a više uživao gledajući uz ogradu, njegov je trag duboko utkan u povijest kluba.
Još od njegove mladosti nijedna radna akcija koja je bila vezana uz naš klub nije mogla proći bez njega. Njegova prisutnost bila je neizostavna, a uvijek je bio spreman pomoći. Posebno ćemo ga pamtiti kao jednog od ključnih sudionika kod krčenja i čišćenja prostora današnje Stare grabe, stvarajući temelje za sve što je uslijedilo. No, Jura nije stao samo na tome. Njegov doprinos u stvaranju novog, modernog stadiona Nova graba također je neizmjerno vrijedan. Bilo je to vrijeme u kojem je pokazao svoju predanost, ljubav prema klubu u svakom vidu njegovog razvoja.
Zahvalni smo mu na svemu što je učinio za naš klub i zajednicu. Njegovo ime ostat će trajno urezano u srcima svih nas, a NK Mraclin neće biti isti bez njega. Počivaj u miru, dragi Jura. Tvoj duh i tvoje naslijeđe žive u svakom kutku našeg kluba”, stoji u tekstu kojeg potpisuje, sasvim jednostavno i čisto, NK Mraclin.