Sport

Tko nakon Jeličića? Mujdža preuzeo, čeka se novi trener…

Nogometaše Gorice privremeno je preuzeo dvojac Mensur Mujdža – Marko Krnjić, a potraga za novim trenerom traje. Jasnog i očitog favorita nema, pa preostaje jedino pregledati tko je sve slobodan na tržištu… I čekati “bijeli dim”

Objavljeno

prije 2 godine

12. ožujka 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Puno se toga promijenilo u nogometnim životima igrača Gorice tijekom dva slobodna dana nakon poraza s Hajdukom. U ponedjeljak je klub raskinuo ugovor s dosadašnjim Šefom, Dinko Jeličić okončao je svoj mandat nakon 24 utakmice, pa se svlačionica ovog utorka prijepodne okupila pod ravnanjem Mensura Mujdža i Marka Krnjića. Dosadašnji Jeličićevi, a ranije i Sopićevi pomoćnici, radit će zajedno, najuže surađivati, no ipak je u prvi plan gurnut Mujdža.

Bivši igrač Zagreba i njemačkog Freiburga, reprezentativac BiH s nastupima na Svjetskom prvenstvu, koji je kao trener krenuo s juniorima Gorice, treći će se put naći u ulozi koju volimo nazivati “vršitelj dužnosti”. Prvi put je uskočio nakon odlaska Igora Angelovskog i vodio kup utakmicu u Šibeniku, a na klupi je u glavnoj roli bio i u remiju (2-2) sa Slaven Belupom ove sezone, nakon što je otišao Sopić, prije nego što je došao Jeličić.

I sad će možda – s obzirom na njegov igrački pedigre, ali i na trenerski potencijal koji pokazuje – pomislit će mnogi, pravi trenutak da Mujdža dobije pravu šansu. I to bi lako moglo biti točno, ali problem u njegovu slučaju je papirologija. Mujdža nema trenersku licenciju potrebnu za treniranje kluba u najvišem rangu hrvatskog nogometa, pa je najvećim dijelom zato sportski direktor Mario Brkljača nakon Jeličićeva odlaska odmah istaknuo:

– Momčad će preuzeti Mujdža i Krnjić u koje imam veliko povjerenje, a vrlo brzo ćemo imenovati i novog trenera!

Budući da predsjednik Nenad Črnko i sportski direktor Brkljača gaje običaj da informacije u ovakvim trenucima ne izlaze prema van, da su se u tome pokazali prilično uspješnima i u Sopićevu i u Jeličićevu slučaju, za pretpostaviti je da nećemo doznati ime novog trenera puno prije nego što ga iz kluba službeno objave.

A kad je već tako, preostaje samo nagađati. I vrtjeti kombinacije, pročešljati trenersko tržište, pregledati raspoložive opcije… A njih, realno, baš i nema previše. Zato je možda i odluka o rastanku s Jeličićem i išla na odgodu neko vrijeme, jer neko očito rješenje baš se i ne nudi.

Za početak, bivši treneri Gorice iz prvoligaškog razdoblja nisu opcija. Jakirović i Sopić se bore za titulu, Dambrauskas je u ciparskoj Omoniji, Oreščanin vodi U-19 reprezentaciju, Rendulić je baš nedavno otišao u Azerbajdžan, a slobodni su jedino Samir Toplak i Igor Angelovski, koji se sasvim sigurno neće vraćati u Goricu.

Drugi pokušaj bi mogao biti onaj s domaćim trenerima, koji nisu dobili šansu još od odlaska Ivana Preleca, koji se dogodio na ulasku u prvu prvoligašku sezonu. Prelec je zadnje dvije godine trener danskog Vejlea, njegov prethodnik Dean Klafurić dobro gura na klupi mostarskog Veleža, a slobodni i bez angažmana trenutačno su Andrej Panadić i Mario Cvitanović. Možemo u tu priču eventualno dodati i Pericu Vidaka, trenutačno trenera Lučkog, ali budući da se lokalni ključ odavno pokazao nevažnim kod imenovanja trenera, sve upućuje na to da će i ovoga puta biti isto.

I tu negdje dolazilo do treće faze našeg nagađanja i nabrajanja, a ona spada u ladicu “ostali”. To je, naravno, prilično duboka ladica, prepuna raznoraznih imena, pa je preostalo potražiti pomoć dobrog starog Transfermarkta. I kliknuti opciju “slobodni hrvatski treneri”, pa vidjeti što se tu nudi.

Ponuda je doista raznolika, nude se tu i zvučna imena poput Igora Tudora, Ante Čačića i Igora Bišćana, koje nisu realne, a mogu se pronaći i imena iz recentne prošlosti HNL-a: Stjepan Tomas, Borimir Perković, Toni Golem, Goran Sablić, Fausto Budicin, Tomislav Ivković… Ima tu i bivših reprezentativaca, poput Danijela Pranjića i Marka Babića iz mlađe i Nikole Jurčevića i Zvonimira Solde iz nešto starije garde.

Zanimljivim se, prilično subjektivno, u svemu tome učinilo ime 45-godišnjeg Splićanina Ivana Javorčića, koji je nakon igračke karijere i trenersku priču dosad gradio u Italiji, vodio klubove kao što su Brescia i Venezia, a bez posla je već više od godinu dana…

Krene li naša potraga prema drugoj ligi, odnosno 1. NL, što je u slučaju Sergeja Jakirovića ispalo kao jako dobar “bazen”, zaustavit ćemo se na treneru Jaruna Jerku Leki, pa možda i treneru Šibenika Mariju Careviću, eventualnom bivšem i vrlo uspješnom treneru Vukovara Miroslavu Bojku.

U potpuno širinu otići ćemo ako kažemo da je moguće da trener bude i stranac, no sve govori da je takva mogućnost minimalna.

Iako, ne treba ni tu mogućnost odbaciti, jer Črnko i Brkljača već su pokazali da znaju iznenaditi. O Sopiću kao treneru nitko nije znao baš ništa kad je dolazio, Jeličića nitko nije ni spomenuo u tadašnjim nagađanjima poput ovoga, a ti primjeri + će reći da postoji velika vjerojatnost da među ovih “milijun” spomenutih imena u prethodnim recima nema i imena novog trenera…

Čekamo “bijeli dim” iz Ulice HBZ-a 80…

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 7 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 9 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 12 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.