Povežite se s nama

HOTNEWS

Tko je taj Zwolinski? Jede domaću Nutellu, pije kokosovo mlijeko i – zabija

Objavljeno

na

Sat vremena Gorica se mučila u gostima kod Rudeša, na tribinama je razina zabrinutosti sve više rasla, sve dok Matija Špičić nije poslao jednu loptu naprijed, naizgled napamet, no može to ispasti i kao genijalan potez ako ta lopta ide prema Lukaszu Zwolinskom. Poljska napadačka “zvijer” primila je loptu i riješila stvar u dva dodira. Bio je to njegov osmi gol ove sezone, opet je naš Zwole sam na vrhu ljestvice strijelaca HNL-a…

“Nisam zabio dvije utakmice, jednu sam i pauzirao… Vrijeme je za novi gol”, govorio je Zwolinski u neformalnom razgovoru iščekujući Rudeš.

Rečeno, učinjeno. Kastrati, Mierez, Andrić i Heber opet gledaju u leđa Zwolinskom, a Gorica je na trećemu mjestu prvenstvene ljestvice. Barem na jedan dan, dok ne završi ogled Osijeka i Slaven Belupa u Koprivnici.

“Znam da neću zabijati u svakoj utakmici, to je normalno, ali važno mi je da u svakom trenutku radim sve što mogu da pomognem momčadi. To je najvažnije, pobjeđujemo samo ako igramo zajedno. Sviđa mi se liga, igra se puno ofenzivnije i slobodnije nego u Poljskoj, a to meni kao napadaču odgovara”, kaže Zwolinski.

Da bi slika o jednom sjajnom nogometašu bila potpunija, zagrebali smo ispod površine i saznali kako je i zašto došao u Goricu, odakle tako dobar napadač u klubu koji je tek ušao u prvu ligu…

“Moj rodni grad je Sczeczin, tamo sam i počeo igrati, u Pogonu. Prošao sam sve uzrasne kategorije i na kraju zaigrao za prvu momčad. I nije mi bilo loše, ne mogu to reći, ipak je to moj klub, moj grad, ali razgovarao sam s trenerom i rekao mi je: ‘Zwole, ti si jako dobar igrač, ali ponekad je dobro promijeniti klimu da bi se osjećao, da bi bio sretan’. Ne mogu reći da nisam bio sretan u svome klubu, u svom gradu, ali imao sam osjećaj kao da me netko guši”, otvoreno kaže Zwoliński.

Uzeli su ga i navijači na zub, za loše igre momčadi krivili su njega, pa mu gledali što objavljuje na Instagramu, izludili ga toliko da je ugasio profil…

“Nije to lako. Ja sam rođen tamo, na utakmici ja od 10.000 ljudi na tribinama osobno poznajem njih 5000. I u želji da budem što bolji, blokiram. Morao sam se maknuti da bih pokazao što znam.”

I maknuo se, srećom po nas, baš u Goricu. Kako? Zašto?

“Upravo sam s Pogonom putovao na utakmicu poljske lige, kad me nazvao menadžer i rekao: ‘Ne moraš mi odmah odgovoriti što misliš, ali imaš ponudu iz Gorice. Provjeri o kakvom se klubu radi, raspitaj se, radi se o novom hrvatskom prvoligašu, tamo igra i Michał Masłowski… Razmisli, prespavaj pa ćemo se čuti’.”

Sljedeći Łukaszev potez bio je, zapravo, i jedini logičan.

“Odmah sam nazvao Maslowskog. Nakon tog prvog razgovora, sljedećih dana čuli smo se pet puta na dan, raspitivao sam se o svakom detalju. O klubu, treninzima, treneru, travnjaku, suigračima, kvaliteti lige… Ma o svemu. I rekao mi je jako puno lijepih stvari.

Sve je to Maslovo maslo…

Konkretnije, Masłowski ga je, u maniri najboljih sportskih direktora, “doveo” u Goricu.

“Pričao mi je da su ljudi ovdje otvoreni, srdačni, pristupačni, uvijek spremni pomoći… Rekao mi je da su suigrači jako dobri, da je liga odlična, pa mi je sve to usporedio s Poljskom. Kazao mi je: ‘Da, u Poljskoj imaš velike stadione, pune tribine, sve oko nogometa je sjajno, ali kvaliteta samog nogometa je čak i malo lošija nego ovdje.’ I brzo sam shvatio da je za napadača ovo jako dobra liga. Puno igrača zaista ima kvalitetu, igra se puno otvorenije, više napadački, dok se u Poljskoj sve temelji na fizičkoj snazi i taktici” usporedio je Zwoliński.

Iako, danas priznaje kako je osjećao da ulazi u veliki rizik.

“Nakon svega, nazvao sam menadžera i rekao mu: ‘Može, riskirat ću!’ Da, dolazak u Goricu za mene je bio rizik, ali čini mi se da je to bio dobar rizik, ha, ha.”

Nažalost, Masłowski je odmah na početku sezone ozlijedio koljeno i neće ga biti sve do proljeća, ali prijatelj i suigrač sprema lijepo iznenađenje.

“Obećao sam Maslu da će, kad se vrati nakon ozljede, Gorica biti najmanje u sredini tablice. Zato dajem još više nego što mogu, jer taj dečko mi je stvarno puno pomogao u mojim prvim danima ovdje. Razumije, čak i govori hrvatski, tako da je uz njega sve bilo lakše… Uostalom, i njemu sam više puta rekao da ne bih došao u Goricu da on nije igrao tu. Ipak sam išao u nešto potpuno nepoznato, prvi put sam u inozemstvu, u bilo kojem klubu osim mog Pogona… Ukratko, hvala ti, Maslo”, sa smiješkom je kazao Zwole, a zahvalama će se sigurno priključiti i svaki navijač Gorice.

Jabuke i breskve na dar

Uostalom, baš zbog ljudi koji ga okružuju, velikim dijelom zbog njih, danas je ovaj Poljak sretan čovjek.

“Osjećaj se jako, jako dobro u Gorici. Ljudi ovdje su zaista otvoreni, prijateljski nastrojeni. I oni koji me ne znaju prilaze mi kao da sam cijeli život ovdje, nude mi pomoć na svakom koraku… I susjedi su nam sjajni. Moja djevojka je, recimo, bila u šetnji sa psom, kad su joj počeli prilaziti i pokazivati novine u kojima je moj intervju. Dali su joj i domaće jabuke i breskve iz vrta… Fenomenalan osjećaj. Toga nema u Poljskoj. Svaki put kad odem na kavu ljudi čestitaju, daju podršku, govore da navijaju za Goricu. Kažem, izvrsno se osjećam ovdje”, hvali Zwole svoj novi dom.

Uzeo je i satove hrvatskog, uči jezik i ide mu sve bolje.

“Hrvatski je sličan kao poljski, a ja nisam tip koji će sjediti doma za PlayStationom, radije ću nešto naučiti”, kaže Zwoliński i pritom doista misli ozbiljno.

Naime, gorička devetka uskoro će biti akademski građanin, pri kraju je studija na poljskoj verziji Kineziološkog fakulteta, i to je uspio uz nogometnu karijeru.

“Kad završi prvi dio sezone, moram otići polagati ispite u Poljsku. Inače bih trebao biti i na 40 posto predavanja, ali ovo mi je zadnji semestar pa su mi progledali kroz prste” govori Łukasz, koji se i na putovanjima s klubom često druži s knjigom.

Budi fit kao Lewandowski

U Velikoj Gorici nije sam, uz njega je i zaručnica Ines.

“Tako je, tu smo ona, ja i naš pas Kobe. Znate, kao Kobe Bryant”, smije se Zwole i nastavlja:

“Završila je fakultet pa nije bilo razloga da ne dođe sa mnom. Puno mi je lakše kad je ona tu, između ostalog i zato što je završila neku vrstu nutricionizma, s naglaskom na zdravu hranu i sport. Nije loše kad sportaš ima stručnjaka za to doma, ha, ha… Osim toga, vrhunska je kuharica. Što god pronađem na ‘googlu’, pošaljem joj i ona samo kaže ‘ok’ – zadovoljno konstatira napadač Gorice.

“U Poljskoj je pristup prehrani ‘budi fit’ jako popularan zbog Roberta Lewandowskog i njegove supruge, koji promoviraju zdrav život. Tako i mi živimo, ali nismo nikakvi frikovi. Mene, recimo, nikad nećete vidjeti da pijem Coca-colu, jedem čips, pa čak i da pijem normalno mlijeko. Nego kakvo? Samo rižino, bademovo ili kokosovo”, objašnjava Zwole pa nastavlja:

“Između ostaloga, moja Ines radi i slatkiše. Recimo, nema šanse da pojedem Nutellu, ali zato ona napravi domaću Nutellu. Imamo mašinu za to, u nju se ubace bademi, kikiriki… Tako da joj nije dosadno dok sam ja na treninzima i utakmicama.

Dobar čovjek, dobar igrač

Ines je već bila u Hrvatskoj, s roditeljima je pet, šest puta dolazila na našu obalu, a Łukaszu je dolazak u Veliku Goricu prvi posjet Hrvatskoj.

“Kad imamo vremena, odemo do Zagreba, oboje volimo povijest pa smo upoznali i povijesti Zagreba. Ona je vidjela Dubrovnik, Hvar, Split i mnoga druga mjesta, ali Hrvatska je prekrasna i imamo puno jako planova za razgledavanje, čim bude moguće”, govori Zwoliński.

Nije tipičan nogometaš, shvatili ste to već, kao što se već nakon nekoliko minuta razgovora s njim lako shvati i da je odličan tip. Pa recimo, na pitanje druže li se stranci isključivo između sebe ili se “miješaju” s domaćim igračima, odgovara:

“Svi smo zajedno, ali u svakom klubu je normalno da se stranci malo više drže zajedno. Ipak domaći igrači imaju obitelji, djecu, neki žive u Zagrebu, a mi smo svi ovdje, svima nam je ovo novo. Često Ines i ja pozovemo na druženje ili na ručak nekog od suigrača koji su ovdje sami, znamo da im nije lako. Ipak je najvažnije biti dobar čovjek. Ako je tako, vratit će ti se i na terenu” zaključuje svoju priču Zwoliński.

Dobar tip i, znate to već, sjajan napadač. Ajmo tako dalje…

HOTNEWS

Dodijeljena javna priznanja – Povelju za životno djelo dobili Josip Zidar postumno, te Ivan Rožić

Svojim doprinosom ostavili su značajan trag u razvoju Velike Gorice.

Objavljeno

na

Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća povodom Dana Grada dodijeljena su javna priznanja ovogodišnjim laureatima koji su svojim doprinosom ostavili značajan trag u razvoju grada. Nagrada Grada Velike Gorice s likom Franje Lučića dodijeljena je Aleksi Bjelišu prof. emer. dr.sc. i akademiku Ratku Cvetniću, Stjepanu Kovačeviću postumno, Dubravki Veliki i Veri Šebrek. 

Nagradu Krčka vrata dobila je Štefa Kos, a Nagradu Grada Velike Gorice s likom Nikole Škrlca Lomničkog dobio je Marijan Plodinec dok je Nagrada Zlatna turopoljska podgutnica pripala Ljiljani Haidar Diab. 

Dodijeljene su i tri Nagrade Turopoljsko srce i to: Miroslavu Grahovcu, Josipi Nuić i Slobodanu Mišćeviću Mići. 

Poveljom grada za životno djelo nagrađeni su Josip Zidar postumno, te Ivan Rožić. 

– Kada se dobiva ovako visoko priznanje čovjek si nehotice postavlja pitanje je li on baš ta osoba i čime je on baš to zaslužio. Iskreno govoreći, sve što sam u svojem poslovnom životu radio sam po vlastitom izboru i zadovoljstvu. Ako je rezultat moga rada zaslužio ovako visoko priznanje onda me to ispunjava posebnim ponosom. Drago mi je da se ovo priznanje dodjeljuje u godini kada slavimo 800. obljetnicu Plemenite općine turopoljske čijoj sam afirmaciji posljednjih godina posvetio najviše vremena – rekao je Rožić, koji je cijeli život posvetio je društvenom, kulturnom i prosvjetnom radu te očuvanju tradicijskih vrijednosti Turopolja.    

 FOTO galerija/Sanjin Vrbanus:

Nastavite čitati

HOTNEWS

Gorica slavi 30. rođendan – Plenković: Suradnja s Goricom je sjajna

“Imate jednu krasnu atmosferu u kojoj demografski trendovi djeluju”

Objavljeno

na

Svečanom akademijom u velikoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta Grad Velika Gorica obilježio je Dan grada i 30. godišnjicu od kada je dobio status grada. 

U svojem je govoru predsjednik Gradskog vijeća Grada Velike Gorice Darko Bekić osvrnuo se na ustrojavanje Grada prije 30 godina i prvo Gradsko vijeće koje je donosilo odluke, no i podsjetio da je Velika Gorica grad s puno dužom tradicijom, budući da Plemenita opčina turopoljska ove godine obilježava 800 godina postojanja. 

– 2025. godina, po nekoliko događaja je bila posebna godina za naš grad. Održali su se lokalni izbori, u mnogo čemu možda najzanimljiviji jer je to bio praznih demokracije u našem gradu – podsjetio je Bekić. 

Brojnim uzvanicima u uvodnom obraćanju dobrodošlicu u metropolu i srce Turopolja, u najpoželjniji grad za život u Republici Hrvatskoj, zaželio je gradonačelnik Krešimir Ačkar. 

-Ali to nije slučajnost. Zato što je to produkt rada Velikogoričanki i Velikogoričana koji su gradili i radili ovaj grad po mjeri čovjeka da bi on bio danas upravo onakav kakav jest i da bi se ponosili s njime na ovaj način. Hvala svima koji su prije 30 godina preuzeli inicijativu da Velika Gorica postane grad, koji su sudjelovali u njegovu ustrojavanju. Želim zahvaliti svim organizacijama, dječjim vrtićima, osnovnim školama, našim učiteljicama, nastavnicima, profesorima, koji su odgojili generacije naših Velikogoričana, našim komunalnim djelatnicima, od čistača ulice do predsjednika uprave koji su uređivali i čistili, našoj policiji, civilnoj zaštiti kao i onima koje danas nagrađujemo priznanjima, jer upravo vi simbolizirate sve ono što Gorica jest -identitet, duh, zajedništvo, plemenitost – rekao je gradonačelnik i posebno zahvalio Vladi Republike Hrvatske i premijeru Andreju Plenkoviću na realizaciji zajedničkih projekata. 

-Naša suradnja je sjajna. Grad se izvrsno razvija i sjećam se svoje srednjoškolske dobi kada sam igrao košarku, u Gorici je bio nogometni klub Radnik a u Kurilovcu Udarnik, a vi ovdje toliko radite kao da se Gorica i Kurilovec zovu Udarnik i Radnik – našalio se premijer u obraćanju i dobio veliki aplauz prisutnih. 

Nadalje, pohvalio je Grad po pitanju praćenja reformi, brojnih logističkih projekata, poduzetničkim centrima, brojnim obrazovnim projektima te obećao daljnju otporu Vlade.  

– Gorica ima jednu krasnu atmosferu u kojoj demografski trendovi djeluju i nije ni čudo da ste nedavno u Šibeniku dobili potvrdu najpoželjnijeg grada za život – rekao je Plenković. 

U ime Zagrebačke županije čestitke u povodu Dana grada uputio je zamjenik župana Ervin Kolarec, također Velikogoričanin. 

-Zagrebačka županija daje snažnu podršku na svim projektima na području grada, kako što je nedavno završeni projekt Regionalnog centra kompetentnosti u strukovnom obrazovanju vrijedan 15,5 milijuna eura, zatim financijska pomoć nakon potresa za obnovu objekata vrijedna 6,5 milijuna eura. Sada dajemo podršku za izgradnju Centra za starije osobe u Velikoj Gorici gdje ćemo izdvojiti 6 milijuna eura proračunskih sredstava, kreće i energetska obnova Doma zdravlja, a sufinancirat ćemo i novu školsku sportsku dvoranu za buduću školu u Kurilovcu – najavio je Kolarec. 

Tradicionalno, svečanost koje bila prilika za uručivanje javnih priznanja zaslužnim Velikogoričanima i Velikogoričankama

FOTO galerija/Sanjin Vrbanus:

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Brežani uče poduzetništvo i čine dobra djela!

Od proizvodnje do prodaje – učenici iz Kravarskog predstavili svoje sapune, čajeve, kreme i ukrase.

Objavljeno

na

Objavio/la

Učenici OŠ Slavka Kolara iz Kravarskog danas su na svojem štandu u sklopu blagdanskog „Petka na Gorice“ na našem adventu, došli pokazati što su izradile njihove vrijedne ručice u sklopu Erasmus akreditacije koju su dobili prošle godine a koja im pomaže u radu i obrazovanju učenika.

-Naša Erasmus akreditacija je vezana za zeleno poduzetništvo. To je ono što radimo preko naše školske učeničke zadruge „Brežan“, gdje ih učimo kako od materijala koje imaju u svojoj okolini izraditi različite stvari; od prirodne kozmetike kao što su sapuni i nevenova krema pa do ukrasnih dekorativnih predmeta, recimo prigodno – božićnih – ispričala nam je učiteljica Anastazija Komljenović i dodala kako njihova učenička zadruga ima više od 50 učenika u 7 sekcija, a konkretno ovaj Božić, napravili su humanitarnu prodaju rukotvorina, pa će sva donacija ići za jednog njihovog učenika koji je u težoj socijalnoj situaciji.

-Po simboličnim cijenama nudimo recimo mješavinu čajeva, mi smo je prozvali zimski čaj od 50 grama, mogu kupiti lavandu koja raste u našoj školskom vrtu, različite božićne ukrase, imamo i dječje radove nastale u područnim školama Kozjača i Donji Hruševec, zatim imamo sapunčiće koje djeca rade uz pomoć, pa nevenovu kremu… Ono što je meni recimo posebno drago upravo su ovi anđeli, to je kompletno ručni rad, od lana, slame, makrame konca i mislim da je veliki trud uložen, čime ih želimo učiti kako proizvesti proizvod, kako ga prodati i kako ga prezentirati na neki način – naglasila je Komljenović.

Foto: Marija Vrbanus

A u stvaranju ove božićne čarolije na Petku na Gorice sudjelovalo je 30 učenika od 3. do 8. razreda, desetak učitelja i desetak roditelja, uz veliku podršku ravnatelja škole koji ih prati u svim projektima.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Koja je najstarija hrvatska božićna popijevka čuvana u Parizu?

Nalazi se u zbirci crkvenog pjesništva na hrvatskom jeziku nastaloj 1380. godine

Objavljeno

na

U glagoljaškom Pariškom kodeksu iz 14. stoljeća upisana je hrvatska božićna popijevka, “Bog se rodi v Vitliomi”, koja se smatra najstarijom poznatom hrvatskom pjesmom s tematikom Božića – piše Amalija Štuban na stranicama Hrvatskog katoličkog sveučilišta Zagreb. 

Sadržaj interpretira Isusovo rođenje prema Lukinom evanđelju te se vjerojatno pjevala na misi polnoćki ili božićnoj misi. Tekst je zabilježen u glagoljaškom Pariškom kodeksu, koji se smatra najstarijom hrvatskom pjesmaricom – zbirkom crkvenog pjesništva na hrvatskom jeziku, vjerojatno nastalom 1380. godine a čuva se u Francuskoj nacionalnoj knjižnici u Parizu, piše Štuban.  

Transkripcija pjesme Dete se rodi vu Betleheme iz izvornika u suvremeni notni zapis/Izvor: Pavlinski zbornik 1644., 2. svezak

Kako je objasnila, naziv Vitliomi što znači Betlehem, dolazi iz staroslavenskog jezika, što je omogućavalo ljudima koji nisu razumjeli latinski, da sudjeluju u božićnim običajima.  

Nadalje Rukopisni Pavlinski zbornik iz 1644. godine između ostalog sadrži cantiones, pjesme na latinskom jeziku te crkvene popijevke na kajkavskom narječju, što je inače i prva poznata zabilježena kajkavska zbirka popijevki s notnim zapisom. Upravo u njoj je i pjesma Bog se rodi vu Betleheme, kajkavska varijanta popijevke Bog se rodi v Vitliomi. 

Prilagodba-teksta-Bog-se-rodi-v-Vitliomi-kajkavskom-dijalektu-–-usporedba-s-kajkavskom-popijevkom-Bog-se-rodi-vu-Betleheme.-Izvor-httpshr.wikisource.orgwikiBog_se_rodi_v_Vitliomili

Crkvene pučke popijevke u bogoslužju nisu bile ravnopravne s gregorijanskim napjevima, već su bile odraz pučke pobožnosti te želje puka za aktivnim sudjelovanjem u bogoslužju, navodi Štuban i dodaje da su tek Drugim Vatikanskim saborom oblici crkvenih pučkih popijevki službeno postali liturgijske pjesme. 

Osim toga, popijevka Bog se rodi v Vitliomi ne nalazi se u današnjoj službenoj hrvatskoj pjesmarici Pjevajte Gospodu pjesmu novu, no njezina najbliža varijanta mogla bi biti popijevka Djetešce nam se rodilo

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Hrvački virtuozi dobili priznanje Grada

Jedan od najstarijih sportova gorički hrvači digli u vrh!

Objavljeno

na

Na hrvačkom turniru „Sveti Nikola” te Prvenstvu Zagrebačke županije za starije dječake i kadete u Velikoj Gorici, velikogorički hrvači ostvarili su sjajan uspjeh – 16 medalja i dva ekipna naslova – Najuspješnija kadetska ekipa Zagrebačke županije i Najuspješnija ekipa starijih dječaka početnika. 

Ovo je samo jedan u nizu uspjeha Hrvačkog kluba Velika gorica 1991 tijekom godine, a danas su ih na svečanom prijemu nagradili gradonačelnik Krešimir Ačkar i resorna pročelnica Lana Krunić Lukinić. 

Foto: Sanjin Vrbanus

Jasno mi je zašto su vaši rezultati postali dio tradicije, dio kontinuiteta i dio jednog identiteta grada i ponosa zbog kojega smo svi skupa sretni, budući da imate vodstvo, Anrija Targuša koje se može pohvaliti s nekoliko uglednih funkcija u gradu. Ja vam, dragi dečki, čestitam od srca na tome. Drago mi je da se sada vidimo barem treći ili četvrti put unazad dvije godine, što znači da se sve ovo što ste postizali nije se dogodilo slučajno. Zaslužili ste priznanje za sav onaj rad, entuzijazam, odricanje koje ste zapravo sami vi najbolje vidjeli u svome osobnome životu, a koje ste morali pružiti da bi došli dalje. Ostanite ponos grada, uzor mlađim generacijama , a grad će vam biti podrška i u budućnosti – poručio je Ačkar hrvačima. 

Foto: Sanjin Vrbanus

A upravo se na kontinuiranoj podršci zahvalio Targuš, ne samo Hrvačkom klubu, nego u cijeloj sportskoj zajednici. 

-Za zajednica uistinu nije mala , broji oko 7.000 sportaša iz 55 klubova, što možemo izračunati da od stanovnika Velike Gorice, gotovo svaki deveti stanovnik ovog grada je član naše sportske zajednice, i to je otprilike 10 do11% stanovništva. Inače moji hrvači su osvajači nacionalnih medalja a kad sam prošle godine mislio da je najuspješnija godina u povijesti i da ne može biti bolje, dogodila se još jedna uspješnija godina gdje smo postali kadetski prvaci Hrvatske. To nije mala stvar. To je jedna velika stvar za naš klub, jedan mladi klub – ispričao je predsjednik Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 Anri Targuš. 

Foto: Sanjin Vrbanus

Nabrojao je da su dečki postali regionalni prvaci Hrvatske središnje regije, županijski prvaci Hrvatske, a na posljednjem turnitu su bili i najuspješnija ekipa starijih dječaka.  

-Hrvamo dva stila; grčko-rimski stil gdje u borbi nisu dozvoljene noge i slobodni stil. Možemo reći dva različita sporta. Naš Mark Grgić je osvojio treće mjesto u grčko-rimskom stilu, a ima danas i rođendan, pa mu uz uspjeh, čestitam i rođendan – rekao je Targuš koji je ujedno i trener hrvačima. 

FOTO galerija:

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno