Sport

Tko će gdje, tko će s kim? Niželigaški plenumi kasne, lobiranja traju i dalje…

Za dva tjedna neki od naših niželigaša započet će pripreme za novu sezonu, a u ovom trenutku i dalje nije potpuno jasno tko će igrati u kojem rangu. Sve ovisi o (ne)proširenju 3. NL Centar, odluci koja se čeka, iako je zapravo već donesena…

Objavljeno

prije 2 godine

8. srpnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prži srpanjsko sunce ovih dana, pržit će još žešće u ovima koji slijede, jedina moguća opcija je potražiti što deblju hladovinu. Istovremeno, upravo to, debela hladovina, traje i u svijetu amaterskog, niželigaškog nogometa. Čiji god broj odabereš, javlja se uz zvuke cvrčaka, negdje uz more, jer ovo je doba kad je odmor zapravo na meniju. I bit će tako još dva ili tri tjedna, a onda kreće…

Tko i gdje kreće? E, to je pitanje na koje ćemo pokušati dati što cjelovitiji odgovor. Uz napomenu da su iznenađenja uvijek moguća, da ne bi bilo prvi put u hrvatskom nogometu, pogotovo niželigaškom, da stvari krenu nepredviđenim tijekom. Za početak, ponašat ćemo se kao da se to neće dogoditi, da će sve ostati onako kako bi trebalo ostati. Ako takva formulacija uopće može vrijediti u ovoj priči…

Dakle, na vrhu piramide turopoljskog nogometa i dalje je, naravno, HNK Gorica. Pripreme za sedmu uzastopnu sezonu u najvišem rangu, ligi koja će se i dalje zvati SuperSport HNL, počele su 24. lipnja i ova priča o “hladovini” za sportski ponos grada ne vrijedi.

Sljedeća dva ranga ni ove sezone neće imati tu čast da u njima nastupa netko od klubova s našeg područja, pa prvi sljedeći naš klub nalazimo u četvrtom rangu, odnosno u 3. NL Centar. NK Kurilovec prošle je sezone imao određenih poteškoća, ali na kraju je uspio status zadržati bez ikakve drame i posebne neizvjesnosti u posljednjih nekoliko kola.

Ostaju Kurilovčani tako u istom okruženju, ali s nešto višim ambicijama. Ne ludo visokim, ne nerealnim, ali svakako je želja napraviti barem jedan korak naprijed, budući da na Udarniku ne taje da bi voljeli u sljedećem olimpijskom ciklusu, u suradnji s HNK Goricom, pokušati doći i do SuperSport 2. NL, odnosno jedinstvene treće lige. Ove sezone nije realno očekivati napad na sam vrh, ali može se očekivati da će Kurilovec biti bolji, jači, konkurentniji.

A bit će i usamljen u ovom rangu što se tiče turopoljskog nogometa. Lukavec, koji je posljednje dvije sezone bio u istom tom društvu, u svojim je “vratolomijama” završio dva ranga niže, pa je sad Kurilovec i u tom smislu, iz perspektive rezultata seniorske momčadi, neupitno druga nogometna snaga Velike Gorice i Turopolja. Što je, naravno, oduvijek definitivno i bio, i to bez konkurencije, s obzirom na tradiciju, povijest, rezultate, omladinsku školu, ljude uključene u rad kluba… Sve u svemu, klub kojeg možemo zamisliti i u jednom rangu više u sezonama koje dolaze.

Za ulogu trećega kluba Turopolja u smislu plasmana seniorske momčadi tako će se boriti Mraclin i Gradići, jedini naši predstavnici u petom rangu, koji nosi naziv 4. NL Središte. Mraclin ima novog trenera Marka Biljana, ima i dogovorena pojačanja, dok u Gradićima u sedlu ostaje Zoran Tomčić, koji bi također u narednim danima trebao dobiti nekoliko novih igrača.

Kako sad stvari stoje, rang s najsnažnijim turopoljskim pečatom bit će šesti po redu, liga koja se dosad zvala Jedinstvena županijska nogometna liga, a po novome će se zvati Premijer liga Zagrebačke županije. U njoj bi po trenutačnom stanju trebalo biti sedam naših klubova: Ban Jelačić iz Vukovine, Turopoljac iz Kuča, Polet iz Buševca, Klas iz Mičevca, Meštrica i Lomnica iz Gornje i Donje Lomnice, ali i novonastali HNK Lukavec.

U rangu ispod, sad već sedmom, koji će se zvati 1. ŽNL, i bit će jedinstva na razini županije, trebali bi biti Mladost iz Obrezine, Kupa iz Pokupskog, Posavec iz Orla, Buna, Vatrogasac iz Kobilića i Turopolje. Ukupno šest naših predstavnika, pri čemu su dva, Obrezina i Kupa, skliznuli iz višeg ranga,

U najnižem, osmom rangu hrvatskog nogometa, sa statusom trenutačno najniže pozicioniranog predstavnika NS Velika Gorica, bit će Dinamo Hidrel iz Novog Čiča. Ta će se liga zvati 2. ŽNL i po pitanju nje nema nikakvih upitnika…

Foto: Mato Paviša

Posvuda drugdje ih, s druge strane, itekako ima! I zato sve ove oprezne sintagme kao što su “kako sad stvari stoje” ili “trebalo bi biti”, zato što se u cijeloj ovoj priči i dalje ništa sa sigurnošću ne zna.

Za početak, i dalje nitko ne zna hoće li u 3. NL Centar i dalje igrati 18 ili će se liga smanjiti na 16 klubova. Ovo potonje je odlučeno prije početka prošle sezone, takav je zahtjev otišao prema Ministarstvu i on je prihvaćen. Naknadno su se, naravno, neki predomislili, pa se pokušalo ostaviti natjecanja sa 18 klubova, no s najviših instanci stigao je jasan odgovor:

“Prijedlog je odbijen. Promjena sustava natjecanja mora se najaviti najmanje godinu dana ranije, što ovdje nije slučaj.”

I to je, kažu, konačna odluka, ali tu ćemo se malo vratiti na početak. Ne bi bilo prvi put da se i u takvoj situaciji nešto promijeni, da dođe do preokreta, jer viđali smo i takve scenarije u našim nižim ligama. Lobiranja traju, traže se načini i rješenja kako da se pojedine klubove spasi, ostavi u višem rangu, a sve to dovelo je i do odgađanja održavanja Plenuma pojedinih liga. Ako se ništa još definitivno ne zna, a ne zna se, nema ni smisla bilo što dogovarati…

Sve to događa se dva tjedna prije nego što će početi pripreme nekih klubova s našeg područja, a i tu je teško bilo što planirati ako ne znaš gdje ćeš se natjecati. Dođe li, naime, do hipotetske odluke da 3. NL Centar ostane na 18 klubova, to će značiti da u 4. NL Središtu, uz Gradiće, kojima je mjesto oslobodilo odustajanje Lukavca, ostaje i Jelačić.

To bi automatski promijenilo i sastav “premijerke”, budući da bi po tom scenariju Mladost iz Obrezine ostala u tom rangu, umjesto da ide u 1. ŽNL… Pitanje je i što će se još događati s HNK Lukavcem, budući da dosadašnji NK Lukavec ide u fuziju sa zaprešićkim Inkerom, koji će tako preskočiti dva ranga, dok će novonastali “HNK” krenuti iz šestog, a ne posljednjeg osmog ranga, što je izazvalo brojne reakcije iz ostalih klubova.

Ukratko, Sve čari nižih liga, izdanje ljeto 2024.

Povezane teme:1. ŽNL 3. nl centar 4.NL Središte hotnews Nk Kurilovec premijer liga zagrebačke županije

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 5 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 10 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.