Judo klub osoba s invaliditetom „Fuji“ i poznate goričke humanitarke „Buvljakuše“ pozivaju na humanitarnu akciju kojom žele pomoći svojim sugrađanima.

Naime, 11. svibnja ispred Gradske sportske dvorane Velika Gorica održava se EJU Velika Gorica Get Together Turnir, na kojem nastupaju borci iz Fujija, a Buvljakuše će cijeli dan kuhati fini humanitarni grah.

Sav prihod od prodanih porcija graha namijenjen je za pomoć potrebitim sugrađanima.

– Pozivamo vas da navijate iz petnih žila, jedete iz punih tanjura i uživate u najboljoj kombinaciji sporta i humanitarke koju ste ikad vidjeli! Pokažimo zajedno koliko velika može biti mala žlica graha… i veliko srce koje stoji iza nje – poziva Fuji i Buvljakuše.

U srijedu ujutro odbojkaška momčad OŠ Slavka Kolara u Kravarskom, dečki iz petih i šestih razreda, okupili su se ispred škole sa svojom sportskom opremom. Stigli su ući u predvorje škole i još jedanput pogledati fotografiju koja ima svoje posebno mjesto u školi. Na njoj je momčad koja je prije dvije godine bili viceprvak Hrvatske u konkurenciji sedmih i osmih razreda, društvo koje je doživjelo prekrasan doček po povratku u školu.

– Profesore, želimo da naša fotografija bude pokraj ove – otvoreno su svome treneru Leonu Levaru rekli ovi novi klinci još tamo na početku svoga puta, prije nego što su krenuli na gradsko natjecanje.

Na njemu su uvjerljivo osvojili prvo mjesto i izborili županijsko natjecanje u Zaprešiću. I tamo su, naravno, sredili sve protivnike, pa izborili i međužupanijski turnir, koji je na rasporedu bio samo dva tjedna poslije u Karlovcu, baš ove srijede. Pogledali su još jedanput u tu fotografiju, pa se zaputili prema novom koraku na svome putu, prema OŠ Dubovac u Karlovcu.

Tamo ih je čekala ozbiljna konkurencija, četiri protivnika koja su bila najbolja u svojim županijama: uz klince iz Kravarskog, u Karlovac su stigli i njihovi vršnjaci iz OŠ Stoja iz Pule kao predstavnik Istarske županije, sisačka OŠ 22. lipnja kao pobjednik u Sisačko-moslavačkoj županiji, OŠ Ogulin kao prvak Karlovačke županije te OŠ Milan Brozović iz Kastva, najbolja odbojkaška momčad u Primorsko-goranskoj županiji.

Igralo se u dvije skupine, pri čemu su odbojkaši iz Kravarskog u svojoj grupi imali samo jednog protivnika, ŠSD Zvirić iz Kastva. Nikakvih problema tu nije bilo, OŠ Slavka Kolara slavila je uvjerljivo, sa 2-0 u setovima, pri čemu su protivniku prepustili osam, odnosno 11 poena. Sustav je bio takav da je za titulu pobjednika bilo potrebno slaviti još samo u finalu, u kojem je čekala pulska OŠ Stoja. Tu je bilo nešto teže i kompliciranije, ali opet je sve bilo gotovo u dva seta; prvi je završio 25-23, drugi 25-21. I posao je, i treći put ovog proljeća, bio odrađen…

Slavlje nakon pobjede u finalu bilo je sukladno s ostvarenim uspjehom, veliko i emotivno, ali u svemu tome su dečki iz Kravarskog bili svjesni da još nisu gotovi sa svojom misijom. Ona će svoje veliko finale doživjeti na državnom natjecanju, koje će se održati u Vinkovcima od 3. do 5. lipnja. I tamo će OŠ Slavka Kolara imati cilj otići do kraja, no nema dvojbe da će to biti izuzetno teško ostvariti. Teško, ali ne i nemoguće, jer ovo je očito još jedna posebna generacija.

Međutim, sve se nekako slaže. Pomoglo je ovoga puta i to što je profesoru Leonu Levaru došao pomoći kolega Matija Ribić iz OŠ Šćitarjevo, čovjek koji je odbojku i “donio” u Kravarsko, jer upravo je njega Levar naslijedio u OŠ Slavka Kolara. Levar je vodio momčad, Ribić je bio podrška, a dečki su na terenu odradili svoj dio posla.

A igrali su u sljedećem sastavu: Gabriel Cavrić, Luka Domitrović, Stjepan Grdenić, Mihael Ilijević, Jakov Kolarec, Luka Kolarec, Luka Kordić, Emanuel Lovrić, Leon Miković, Ivan Posavec, David Vlahovac, Lovro Vranešić.

Momčad je to koja je već do sad napravila ogroman uspjeh, ali nema dvojbe da se time neće zadovoljiti. Ranije opjevana generacija iz Kravarskog na svom je državnom natjecanju završila na drugome mjestu, Ribićevo Šćitarjevo iste je godine u konkurenciji petih i šestih razreda otišlo do kraja i uzelo naslov državnog prvaka, a to je dokaz da se može.

I da je moguće dospjeti na neku novu fotografiju u školskom holu… Neka im se ostvare želje!

Mraclin je zaista dominirao u ovom susretu protiv Lukavca, i to je bio pravi “lagani” prolaz prema polufinalu! Igrači domaćih su bili na visini zadatka, a Jurica Brdek je bio apsolutni junak utakmice. Postigao je dva gola i odradio važnu asistenciju za Tonija Borovca. Ovaj dvostruki učinak Brdeka na desnoj strani terena, gdje je prvo on bio strijelac, a zatim asistent, jasno pokazuje njegovu važnost za momčad. Fran Krsto Lukavečki je također dodao svoj doprinos s još jednim pogotkom u drugom poluvremenu, dok je Brdek iz slobodnjaka postavio  rezultat na 4:0. Jurica Mihalinčić je ipak uspio postići počasni gol za goste u 83. minuti s jakim udarcem koji nije mogao zaustaviti domaći vratar. Mraclin u polufinalu očekuje susret protiv nižerangirane Mladosti iz Obrezine.

KUP NS VELIKA GORICA , četvrtfinale

MRACLIN – LUKAVEC 4:1

Stadion Nova graba. Gledatelja 50. Sudac: Jantolek (Velika Gorica). Pomoćnici: Čunčić i Bratković.

STRIJELCI: 1:0 – Brdek (17), 2:0 – Borovac (22), 3:0 – Lukavečki (58), 4:0 – Brdek (79), 4:1 – Mihalinčić (83).

MRACLIN: Matejčić, Marjanović (od 46. Lukavečki), J. Domitrović, Rajić, B. Dandić, Borovac (od 46. Godinić), Rakas (od 56. Grižić), Ivanković, Đurašić, Matić (od 56. I. Kos), Brdek. Trener: Marko Biljan.

LUKAVEC: Dražić, T. Grdenić, M. Grdenić, Đukić (od 46. Mihalinčić), Maslač, L. Borković, Petravić (od 46. Skorin), V. Borković (od 60. Hladni), Fučkala, Bogadi (od 46. Marijan Grdenić), Karavla. Trener: Mario Skorin.

Iako je termin bio nepovoljan za takvo što, dupkom pun Gradski stadion dočekao je nogometaše Gorice i Dinama ove srijede, na utakmici za pamćenje. Utakmici u kojoj je Dinamo imao imperativ pobjede u borbi za naslov, u utakmici u kojoj je i Gorica morala ganjati bod ili sva tri, jer dan prije Šibenik je slavio kod Lokomotive… Bilo je to čudesnih 90 minuta u izvedbi naših nogometaša, a na kraju je završilo zasluženom nagradom, grandioznom i iznimno vrijednom pobjedom!

Veliki i brojni problemi mučili su uoči ovoga ogleda Marija Carevića, čak i ako se isključi činjenica da već četvrti put ovog proljeća zbog suspenzije nije mogao sjediti na klupi. Uz kartoniranog Sikošeka i već duže ozlijeđene Pršira i Fiolića, ovoga puta nije bilo ni bolesnog Elezija, dok je na klupi ostao načeti Halilović. U takvim okolnostima Carević je posložio početnih 11 s Mikanovićem, Steenvoordenom, Krizmanićem i Lešom ispred Banića, s Gurlicom na “šestici” te Pajazitijem i Čaićem na “osmicama”, dok su prema naprijed prostor tražili Šlogar, Ndockyt i Erceg.

Prostora, očekivano, nije bilo previše, ali Gorica je svejedno prva zaprijetila. Adrion Pajaziti je u 15. minuti došao u dobru poziciju na vrhu kaznenog prostora, ali i promašio za nekoliko centimetara. Dinamo je, opet očekivano, dominirao u posjedu, ali i stvarao jako malo pravih, izrazitih prilika. Sve se svodilo na pokušaje iz daljine, među kojima je bilo i nekoliko opasnih po Banićev gol, no Gorica je generalno gledajući uspijevala iskontrolirati favoriziranog protivnika.

Smješten odmah pokraj službene spikerice, trener Carević se ljutio, živcirao, ali i planirao što dalje, pa je na poluvremenu gorička klupa povukla dva poteza. Čaić i Vrzić zamijenili su Gurlicu i Šlogara, na desno krilo preselio je Erceg, a Gorica je iz minute u minutu bivala sve hrabrija prema naprijed. Nervoza je u gostujućim redovima rasla s protokom vremena, a to je značilo da je padala i koncentracija, što je otvaralo i sve više prostora…

A taman koliko je bilo potrebno otvorilo se u 67. minuti! Lopta iz dubine došla je do Filipa Čuića, već poslovično korisnog, koji je lijepo povukao i na drugoj strani kaznenog prostora ugledao Pajazitija. Sjajni albanski veznjak, strijelac i u prošlom kolu u pobjedi kod Osijeka, opet se fenomenalno snašao i pogodio za 1-0! Dinamovim navijačima ispunjen stadion je umuknuo, a oni kojima je Gorica u srcu su uživali u trenutku.

I strepili do kraja.

Dinamo je krenuo s izmjenama, gotovo u panici jedan za drugim su ulazili Hoxha, Kanga, Ademi, Mbuku i Theophile-Catherine, promijenio je gostujući trener Perković i formaciju, a vjetar u leđa “modri” su dobili u 82. minuti, kad je Vito Čaić dobio drugi žuti, odnosno isključujući crveni karton. Do kraja je Gorica morala izdržati sa cijelim svojim stadionom protiv sebe, s čovjekom manje, pod snažnim pritiskom nominalno kvalitetnijeg protivnika…

Goričani su se lavovski borili, herojski, a u tome im nije nimalo pomoglo to što je sudac Lovrić doslovno izmislio čak sedam minuta sudačke nadoknade. Gdje ih je pronašao, odakle ih je smislio, ostaje misterij… Ali, uzalud je Dinamu bilo i to! Gorica je izdržžala do kraja, odradila je defenzivno perfektnu završnicu i izborila tek drugu prvenstvenu pobjedu u 28 sudara s “modrima”.

Treća je to pobjeda Gorice zaredom, velika, ogromna, nezaboravna, a donijet će i puno toga uoči gostovanja kod Šibenika u ponedjeljak. Šibenika koji je, hvala na pitanju, opet na minus sedam!

Bravo, bravo, bravo!

Bio sam vratar, stipendist Dinama, odnosno tadašnje Croatije, igrao sam u Karlovcu, sisačkoj Segesti, kratko i sisačkom Metalcu, nakon čega sam se vratio u Radnik. Branio sam i za Dinamo Hidrel iz Novog Čiča i Turopoljac iz Kuča, a zadnja igračka postaja bio mi je Mraclin. Doživio sam i najveću čast igranja za svoju domovinu, kroz nastupe za hrvatsku juniorsku reprezentaciju, godinama sam igrao nogomet i uvijek se rado sjetim igračkih dana, kaže Ervin Kolarec na uvodu u svoje gostovanje u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Nakon što je završio s nogometom, otišao je u politiku. U dva mandata Kolarec je bio zamjenik gradonačelnika Velike Gorice, a posljednje četiri godine obnašao je ulogu zamjenika župana Zagrebačke županije. Na isteku prvog mandata u toj ulozi idealan je trenutak za rekapitulaciju razdoblja iza nas.

– Uvijek rado govorim o temama kojima se propagira sport – rekao je i nastavio:

– Moja generalna ocjena trenutačnog stanja u županijskom sportu vrlo je visoka. Napomenut ću samo da u županiji imamo oko 680 udruga u svim granama sporta, koje su pod ingerencijom Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije. Mislim da postižemo sjajne rezultate, da se oni događaju u svim sportovima, i to sve više iz godine u godine, a sve to Županija prati. Tu je posebno važno reći da se sve više mladih ljudi uključuje u te udruge, što je jedan veliki plus – vjeruje Kolarec.

Ogromna je ta županijska sportska obitelj, velike su to brojke.

– Kad govorimo o brojkama, pričamo o otprilike 20.000 aktivnih sportašica i sportaša u županiji, o oko 1600 trenera, sudaca i delegata, a možemo dodati i da po gradovima i općinama imamo nešto više od 200 sportskih objekata – zadovoljan je zamjenik župana.

Kad dođemo do teme što prije birati, rekreativni ili natjecateljski sport, odgovor je najčešće točno na sredini.

– Natjecateljski dio je jako važan, jer kroz njega dolaze i svi ti sjajni rezultati, koji su i najbolja promocija naše županije, ali i cijele Hrvatske. Međutim, važno nam je i da se što više naših stanovnika, bez obzira na dob, bavi sportom. Rekreacija je itekako bitna, znam da brojni gradovi i općine ulažu i u rekreacijske programe, baš zato da bi se omogućilo ljudima da je bave sportom kojim žele, i to je pravi put – vjeruje Kolarec.

U skladu sa svojim ingerencijama, ali i mogućnostima, Županija sve više odvaja za sport, kojem nikad nije dovoljno…

– Naš županijski sportski savez u stalnoj je koordinaciji s općinama i gradovima, odnosno njihovim savezima, a mi im dajemo financijsku podršku. Svake godine Županija izdvaja sve veća i veća sredstva, pa smo ove godine došli do 1,66 milijuna eura za sport. Najveći dio ide za sportsku Zajednicu, dio ide i za školski sportski savez, koji također sjajno radi, jednako kao i naš parasavez, u kojem je desetak klubova.

Pogled unatrag, tvrdi, nudi jako cijeli niz razloga za zadovoljstvo.

– Zadovoljan sam što pojačavamo infrastrukturu u općinama i gradovima. Moram pohvaliti gradonačelnike i načelnike, kao i sve odgovorne ljude, koji svake godine poboljšavaju uvjete za sport. Važno je i što svake godine možemo povećavati sredstva za sport, a naš fokus je već 20-ak godina i na gradnji škola. Uz te škole izgrađene su i školske sportske dvorane, koje nakon nastavnog procesa mogu koristiti sve te brojne udruge. To nam je cilj raditi i u godinama koje su pred nama – ističe Kolarec.

Dotaknuli smo se i nogometa, odnosno činjenice da imamo tek dva županijska predstavnika u prva tri ranga: Goricu u prvom i Dugo Selo u trećem.

– Moramo težiti da se u godinama koje su pred nama sredinama kao što su Dugo Selo, Samobor ili Vrbovec, zašto ne i Kurilovec, odu u rang ili dva više. Strategija našeg nogometnog saveza je da se ide u tom smjeru.

Posebna priča je Inker iz Zaprešića.

– Vidim da se polako vraćaju na pravi put, prva momčad bori se za viši rang i siguran sam da će i dalje ići prema naprijed, jer grad poput Zaprešića zaslužuje više od ovoga u nogometnom smislu. Baš kao i Samobor, nakon Velike Gorice drugi grad u županiji, sa 40.000 stanovnika, koji po svemu zaslužuju klub u rangu ili dva više.

U tom smislu, zamjenika Kolarca rukomet u županiji veseli nešto više od košarke, koju pokušavaju “spasiti” u Samoboru, isprati i odbojku…

Već godinama Kolarec je u organizaciji Noći borilačkog sporta u Velikoj Gorici, a bio je i predsjednik NK Jelačića.

– Uz sve to ostane vremena za posvetiti se djeci, malo s njima odigrati nogomet. Kad uspijem, volim otići na utakmice HNK Gorice, ali i na sav drugi sport.