Na gostovanju u Varaždinu nogometaši Gorice doživjeli su prekid fenomenalne pobjedničke serije pod vodstvom novog trenera Dinka Jeličića, doživjeli minimalan poraz 1-0 nakon četiri vezane pobjede, a ključan trenutak utakmice dogodio se u 26. minuti, kad je Igor Postonjski s bijele točke postavio konačan rezultat. Mogli su žaliti Goričani za propuštenim, odigrali su utakmicu u kojoj baš i nisu zaslužili poraz, ali i sam trener Jeličić to je objasnio “niveliranjem situacije”. U kolu ranije Gorica je u Puli bila u podređenom položaju pa pobijedila, ovoga puta ispalo je obrnuto…

I već dan poslije ta je utakmica iz goričke perspektive otišla u povijest, a u redovima našeg prvoligaša okrenuli su se sljedećim izazovima. Međutim, jedan detalj s varaždinskog ogleda ipak je ostao zapamćen. Zato što je drukčiji od onoga što često viđamo na nogometnim terenima, zato što su glavni akteri očito malo drukčiji nogometaši, zato što je ova sličica pokazatelj što bi nogomet trebao biti.

Upravo je kretala 76. minuta utakmice, lopta je došla do centra, a na nju su krenuli varaždinski junak Igor Postonjski, Zabočanin koji je dvije i pol godine nosio i dres Gorice, još tamo u drugoligaškim danima, od 2014. do 2017. godine, te aktualni prvotimac Gorice Merveil Ndockyt. Veznjak iz Brazavillea, glavnoga grada daleke i prijateljske Republike Kongo, nervozno je reagirao nakon prekršaja Postonjskog, koji je i uzvratio nervoznom reakcijom.

Došlo je i do kratkog naguravanja, ali sva nervoza nestala je neuobičajno brzo. Zaraćene strane su nakon svega nekoliko sekundi završile u zagrljaju, a komentator MaxSporta ovako je ispratio cijelu situaciju:

– A evo i korektnog zagrljaja, što i nije previše čudno, jer tko se može posvađati s tipom kao što je Igor Postonjski…

I to je, kažu upućeni, prilično točan opis čovjeka koji u CV-ju ima 42 nastupa u goričkom dresu. Istovremeno, nešto slično moglo bi vrijediti i za Merveila Ndockyta. Znaju to svi koji poznaju ovog 25-godišnjeg veznjaka Gorice, a potvrda je stigla dan poslije incidenta na društvenim mrežama. Video ove situacije, naime, objavljen je na Instragram stranici HRnogomet, a u komentarima su se javila oba aktera.

“Prvo, želim se ispričati svima koji će gledati ovaj video, pogotovo onima najmlađima, kojima ovo nije dobar primjer. Najvažnije od svega je užitak i ljubav prema igri koju komuniciramo prema ljudima, to je puno važnije od adrenalina koji nas nosi tijekom utakmice. Veliko hvala kapetanu Varaždina, čija je reakcija za primjer svima. Peace brate moj”, napisao je Ndockyt ispod objave, što je dovelo do reakcije Postonjskog:

“Peace bro!”

I tako je završena jedna na prvu gledano neugodna i neprimjerena situacija s terena. Uz više nego primjerene reakcije obojice, uz korektne i sportske isprike, uz pomirenje na terenu i izvan njega.

Bravo Igore, bravo Merveil!

Velimir Šandor postavio je novi državni rekord na Paraatletskom bacačkom mitingu u Vinkovcima. Šandor je u svojoj kasi F53 bacio disk 18.08 metara i osvojio drugo mjesto.

Nakon ljetne stanke ekipa Paraatletskog kluba Uspon na bacačkom mitingu te ujedno i četvrtom kolu paraatletske lige imala je uspješan nastup. Miting je bi samo za bacače pa su nastupili s 11 članova.

Osim obaranja državnih i osobnih rekorda, ostvarili su pet prvih mjesta, dva druga i jedno treće mjesto.

Prva mjesta svako u svojoj klasi, ostvarili su Stjepan Dereta i Miljenko Vučić u bacanju kugli, zatim prvo mjesto u bacanju diska osvojila je Renata Celjak i Mirnes Omerhođić koji je ujedno oborio i osobni rekord, ali osvojio i prvo mjesto u čunju. Nataša Sobočan u bacanju kugle ostvarila je drugo mjesto, a Ani Jelenić treće. U ukupnom poretku 5 najboljih rezultata Miljenko Vučić osvojio je 3 mjesto.

Na Mitingu su nastupili i Nikola Nestorović, Tvrtko Matanović i Milena Vujević.

 

 

 

Rukometašice Gorice pobijedile su u 03.kolu 3.HRL Središte (ž) ekipu Rugvice s izuzetno visokom razlikom – 44:16! Početak je nagovijestio visoki rezultat u korist domaćih, jer je gostujuća ekipa bila nekompletna i imala samo 7 igračica.

Samo u prvih 15 minuta na parketu se odvijala ravnopravna igra (0:2, 2:4, 6:4, 7:6), sve iza toga bila je igra ‘mačke i miša’. Prednost domaćih je do kraja prvog poluvremena iznosila 10 golova (20:10).

Drugo poluvrijeme Gorica je iskoristila da se sve igračice iz zapisnika upišu u listu stijelaca (osim vratarki). Razlika je stalno rasla (25:10, 32:13, 38:15) i na kraju je bilo +28 (44:16)! Još jedan detalj s ove utakmice zaslužuje pažnju – ponovo se reaktivirala Mihaela Lukinić i branila je vrata Gorice u drugom poluvremenu.

Galerija fotografija

3.HRL Središte (žene) – 03.kolo

ŽRK Gorica – RK Rugvica 44:16 (20:10)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 40. Subota, 30.09.2023., 19:30 sati. Sutkinje: Nika Dedi i Dunja Međurečan (obje iz Koprivnice). Delegat: Dražen Golub (Čakovec).

GORICA: Lukrecija Čurek (V), Mihaela Lukinić (V), Maja Kett Karadak 3(1), Klara Nedić 3, Ivana Tolić 1, Danijela Mihaljević 8(1), Mia Kos 2, Lorena Rukavina 3(1), Lara Troha, Ana Jozinović 9, Maja Đuričić 7, Nina Vajdić 2(1), Mihaela Devčić 6. Trenerica: Filipa Merić.

RUGVICA: Marija Komljenović (V), Leonarda Brkić 3(1), Ines Nikić 5(1), Ema Golubić 3(1), Ivona Lucić, Mara Marić 1, Josipa Franjić 4. Trener: Filip Deronja.

Sedmerci: Gorica 4/5, Rugvica 3/6. Isključenja: Gorica -, Rugvica 8 min.

Sve su nogometne oči ove nedjelje bile uperene prema Poljudu i najvećem hrvatskom derbiju, a nama je posebno važna bila i uvertira u ono što se događalo kasnije poslijepodne. Pred kamerama MaxSporta, u povijesnom prvom izravnom televizijskom prijenosu, nogometašice Gorice gostovale su kod Osijeka, daleko najbolje ekipe u državi. Osječanke imaju 25 od moguća 33 naslova prvakinja države, imaju i kvalitetu koja je za ostatak lige najčešće nedodirljiva, pa su i ovoga puta imale status više nego izrazitog favorita.

Status koji su opravdale visokom pobjedom 8-2, ali nisu stvari po Goričanke baš tako loše kao što će na prvu možda zazvučati. U ženskom nogometu slični su rezultati česta pojava, a najbolji pokazatelj imali smo u kolu ranije, kad su Osječanke na gostovanju kod Međimurja, također novaka u najvišem rangu, slavile s visokih 8-0. Pri čemu Čakovčanke nisu mogle ponuditi apsolutno ništa. S druge strane, naše Goričanke ponudile su štošta.

– Rezultat je visok, poraz neugodan, ali nisam potpuno nezadovoljan. Pokušavali smo igrati, imali i neke svoje situacije, a na koncu i zabili dva gola najboljoj ekipi u državi – komentirao je gostovanje na Gradskom vrtu trener Gorice Stefan Rajić.

Nije Gorica ni na trenutak bila u šansi da izbjegne poraz od puno boljih protivnica, budući da je već nakon 20-ak minuta na semaforu kultnog osječkog stadiona stalao 3-0 za domaće nogometašice. Međutim, u 38. minuti dogodilo se nešto što se ne događa često. Obrambena igračica Osijeka loše je vratila loptu vratarki, koja je tu lopte uz poteškoće primila, a to je iskoristila kapetanica Gorice Perica Cicijelj. Uklizavanjem je uzela tu loptu i poslala je u praznu mrežu za blagi šok na domaćoj klupi.

Ne, nije se nitko u domaćim redovima, na čijoj klupi sjedi Goran Ljubojević, previše zabrinuo za konačni ishod, ali malo je klubova iz donjeg dijela tablice koji zabijaju Osječankama u gostima. Gorica je uspjela, pa to ponovila i u 76. minuti, kad je Cicijelj asistirala za Kanađanku Vanessu Hansen, a ona potegnula i pogodila s ruba kaznenog prostora. Bio je to gol za 6-2 i dojam je u tim trenucima iz goričkoga kuta gledanja bio vrlo zadovoljavajući.

– Dobile smo jako puno pohvala od domaćina, svi su bili ugodno iznenađeni načinom na koji smo odigrale utakmicu, našom hrabrošću, pokušajima da ugrozimo njihov gol. Naravno da je razlika u kvaliteti velika, ipak je to najbolja ekipa u hrvatskom ženskom nogometu, ali pokazale smo da vrijedimo. Uostalom, u razgovorima s igračicama Osijeka doznale smo da su se one vrlo ozbiljno pripremale za nas, da im nije padalo napamet podcijeniti nas. A to je i za nas kompliment – kaže Perica Cicijelj nakon prospavane noći,  kad su se dojmovi slegli.

I kad su nestale i natruhe razočaranja, koje se pojavilo zbog same završnice utakmice. Naime, u 92. i 93. minuti umorne i iscrpljene Goričanke primile su još dva gola i konačni dojam je ipak pokvaren, ali ne toliko značajno. Bilo bi ljepše da se ta dva gola nisu dogodila, ali ništa se dramatično ne bi promijenilo, a takav rasplet bit će i dobra škola za Goričanke.

– Svaka utakmica za nas je škola u ovoj fazi, a pogotovo je tako kad se igra protiv najboljih. Svima nam je žao zbog ta dva posljednja gola, ne smije nam se to događati, ali nije tu nevažno ni to što smo bili s igračicom manje u završnici, nakon isključenja Anje Gačić. Zaboljelo me što smo pokvarili dojam u samoj završnici, ali opet ću reći da imamo dovoljno razloga i za zadovoljstvo. Uostalom, i same cure iz Osijeka su rekle da ne pamte da im je netko osim Splita na njihovom terenu zabio dva gola. Nismo stale otraga i čekale, pokušale smo igrati, time i njima otvorile puno više prostora, no izvući ćemo puno pouka iz svega toga. I biti bolje u nastavku sezone, uvjerena sam u to – govori kapetanica Perica.

Uz sve druge detalje, nema dvojbe da bi Goričanke puno bolje prošle, doživjele rezultatski kudikamo prihvatljiviji poraz, da dan za pamćenje nije imala reprezentativka Izabela Lojna. Ponajbolja igračica Osijeka zabila je Gorici čak šest golova (?!), što joj nikad u karijeri nije uspjelo. Ispala je tako Izabela fatalna za Goričanke, kojima se gotovo ispričavala nakon utakmice.

– Znamo se već godinama, jako smo dobre, i nakon svega mi je rekla: “Ne znam što je ovo bilo… Što god sam puknula na gol, danas je ušlo!” To je takav dan, baš smo joj naletjele… – prepričala je Cicijelj nakon što je odrađen i posljednji čin paklenog rasporeda na početku goričkog prvoligaškog puta.

Prvo kolo donijelo je domaći ogled sa Splitom, koji će voditi borbu za titulu s Osijekom, nakon toga je stigao povijesni bod (1-1) u ogledu sa zagrebačkim Dinamom, a prije Osijeka u Lukavcu je prejak bio i splitski Hajduk. Četiri najbolje ekipe u državi u prve četiri prvoligaške utakmice definitivno su raspored iz noćnih mora, no zato bi ono što slijedi trebalo ponuditi šansu.

– Je, tako je ispalo, ždrijeb nam na početku nikako nije išao na ruku i rekla bih da smo s ovim jednim bodom zapravo izvukle maksimum. Sad nam slijede protivnice s kojima bismo trebale moći igrati, skupljati bodove, ali jasno nam je da ni na trenutak ne smije biti nikakvog opuštanja. Moramo raditi iz dana u dan, iz treninga u trening, i pokušati napredovati – kaže Perica Cicijelj.

Neće biti lako ni u sljedećem kolu protiv Agrama, koji je također biti favorit protiv Gorice, a zadnja dva kola prvoga kruga donose gostovanje kod Međimurja i domaći ogled sa zadarskim Donatom. Tu će biti važno loviti bodove, a dojam iz ove uvodne četiri utakmice kaže da će se to i dogoditi. Bude li tako, tri poraza iz uvodna četiri kola, uključujući i ovaj u Osijeku, bit će puno lakše zaboraviti.

Sedam kola odrađeno je u svijetu 3. NL Centar, u četvrtom rangu natjecanja, a naši predstavnici vode svoje bitke, svatko na svoj način. Ono što rade Kurilovec i Lukavec najlakše bi se moglo opisati onom famoznom “toplo-hladno”, pri čemu su u ovom trenutku za nijansu uspješniji Kurilovčani. Na osmo mjesto na tablici društvo s Udarnika skočilo je domaćom pobjedom protiv favoriziranog Lučkog, koje je u Kurilovec stiglo kao treća momčad prvenstva, sa samo dva primljena gola u prvih šest kola.

Treći put u ovoj sezonu po loptu u mrežu morali su zahvaljujući Antoniju Ćosiću, kurilovečkom “bombarderu” koji je za konačnih 1-0 pogodio iz slobodnjaka s nekih 26-27 metara.

– Da, tako negdje je bila udaljenost, sigurno više od 25 metara. Opalio sam, lopta je zakačila nekoga u živom zidu, promijenila smjer i prevarila golmana. Malo nas je pomazila i sreća, ali tako to ide, uvijek ću reći da sreću treba i zaslužili. A mi smo je ovaj put zaslužili – kaže Ćosić, kojem je ovo bio drugi gol ove sezone, nakon onoga u domaćem porazu od Tondacha.

I nije prvi put da njegovi slobodnjaci donose veliku korist Kurilovcu. dogodilo se to već i prošle sezone protiv Ravnica, pa ponovilo u “generalnoj probi” za prvenstvo protiv Kralja Tomislava.

– Ne mogu baš reći da posebno treniram slobodnjake. Znamo ih povremeno pucati na treningu, recimo jedanput tjedno, ali zapravo je i za mene ta uloga relativno nova. Do prošle polusezone nisam ih ni pucao, do te utakmice protiv Ravnica, ali budući da sam taj put stvarno dobro pogodio, nakon toga sam ostao izvođač. Evo, zasad ide dobro, neka se samo tako i nastavi… Ne opterećujem se previše time, nemam ni nekog vrhunskog igrača kojeg gledam ili kopiram u tom smislu, više se vodim osjećajem. Gledam golmana, kako se postavlja, na temelju toga i biram gdje ću i kako pucati – priča Antonio, zadovoljan što je ovoga puta njegov slobodnjak donio momčadi vrijedna tri boda.

– Iskreno, nakon poraza u Odranskom Obrežu u prošlom kolu malo smo bili potonuli i trebala nam je ovakva utakmica, odnosno ovakva pobjeda. U prvih pola sata smo stali u čvrsti blok, malo smo ih čekali, ali u svemu tome smo vidjeli i da se s njima itekako može igrati. Kad smo toga postali svjesni, krenuli smo hrabrije prema naprijed, gradili smo igru kroz pas i na kraju zasluženo pobijedili, jer ukupno gledajući bili smo bolja momčad u ovih 90 minuta.

I tako su Kurilovčani došli do deset bodova, smjestili se u sredinu tablice i barem djelomično naplatili neke propuste s otvaranja sezone.

– Učinak nije loš, nekako je u skladu s očekivanjima uoči sezone, ali ne mogu se oteti dojmu da smo mogli imati i poneki bod više. Prije svega tu mislim na domaće oglede s Tondachom i Trešnjevkom, u kojima smo uzeli samo jedan bod, a uvjeren sam da smo ih mogli imati i svih šest. Bili smo bolja momčad u obje te utakmice, a na kraju jednu izgubili, a u drugoj spašavali bod u sudačkoj nadoknadi. Ali dobro, prvenstvo je praktički tek počelo, čeka nas još puno prilika za popraviti dojam, ali prije svega i bodovni učinak – miran je Ćosić.

Predviđali su neki Kurilovcu i borbu za ostanak, ni iz samoga kluba uoči početka sezone nisu bili emitirani potpuno optimistično tonovi, ali čini se da stvari izgledaju prilično dobro.

– Mislim da ova momčad vrijedi za vrh lige u kojoj igramo, siguran sam da možemo ući u borbu za neku od prvih pet, šest pozicija. Moj je dojam da imamo bolju momčad nego prošle sezone, budući da je kostur momčadi ostao na okupu, a stigla su i pojačanja, među kojima bih posebno izdvojio Luku Sedlačeka. On nam je baš značajno pojačanje i jako dobar dodatak na sve ono što smo imali prošle sezone – analizira Antonio.

Uz Sedlačeka i još neke mlađe igrače, stigao je ovog ljeta i Nigerijac Elijah Chukwu Chikwado, koji se također pokazao kao dodana vrijednost ovoj momčadi.

– Dobar je, brz, nezgodan za svakog protivnika. Malo možda ima problema s defenzivnim dijelom igre, tu ga moramo korigirati, ali generalno nam je jako dobro došao. I jako dobro se uklopio, što je posebno važno. Uostalom, kao i svi igrači koji dođu sa strane, kod nas se nije problem uklopiti, udomaćiti… Ne priča baš hrvatski, komunikacija je time malo otežana, ali važno je da zna reći “oprosti” kad nešto pogriješi, ha, ha. Ali mi mu ne zamjeramo, nasmiješ se i igraš dalje – govori Ćosić, jedan od onih u čija zaduženja i spada prihvaćanje novih igrača, njihova prilagodba.

U tijeku je njegova treća sezona na Udarniku, druga u drugome mandatu.

– Nakon što sam završio juniorski staž u HNK Gorici, imao sam opciju ostati još jednu sezonu i nastaviti igrati za juniore kao jedan od starijih igrača, ali nisam to želio. Odlučio sam otići za trenerom Pericom Vidakom u Kurilovec i mislim da nisam pogriješio. Odradio sam tu jednu sezonu pa otišao s Vidakom baš u Lučko, kojem sam u subotu zabio… Nakon te godine sam se vratio u Kurilovec, tako da mi je ovo treća sezona, druga vezana, no mogu vam reći da se osjećam kao da sam na Udarniku već sto godina. Osjećam se baš kao domaći igrač, potpuno sam upoznao ovu sredinu i zadovoljan sam sa apsolutno svime.

Bit će i još zadovoljniji prođe li uspješno tjedan ispred nas. Kurilovec nakon “dizelaškog” starta u sezonu ima tri pobjede u posljednje četiri utakmice, ali neće biti lako nastaviti taj niz u duplom programu koji slijedi u sljedećih pet dana.

– U srijedu idemo na gostovanje kod Gaj Mača, za mene osobno možda i najteže u ligi. Ne volim tamo igrati, uvijek bude jako zahtjevno, pap nešto slično očekujem i ovoga puta. Samo tri dana nakon toga, u subotu, doma nam dolazi Vrapče, jedna od najboljih momčadi u ovoj ligi, ali to ne znači da i u toj utakmici nećemo ići na sva tri boda. Mislim da možemo igrati sa svima, nositi se i s najboljima, pogotovo s obzirom na to da nam se Turkalj vraća u puni pogon. Odigrao je i protiv Lučkog 20-ak minuta, a njegov doprinos jako nam je važan, bit će nam veliko pojačanje u sredini terena – kaže Ćosić.

Sa strane je zgodno pratiti i turopoljsku utrku Kurilovca i Lukavca, koji je u ovom trenutku jedan bod i dvije pozicije iza Kurilovčana.

– Iskreno, nema tu nekog natjecanja između nas i Lukavčana. Naravno da uvijek pratimo kako su prošli, da znamo što se kod njih događa, ali tako je u prvom redu zato što smo prijatelji. Osobno sam jako dobar s nekoliko igrača Lukavca i uvijek mi je drago kad im dobro ide, kad pobjeđuju. Evo, tu smo, u bod-dva, ali mi prvenstveno gledamo sebe, ono što nas čeka, kako ćemo mi odigrati. A njima, naravno, želimo svu sreću u svakoj sljedećoj utakmici – zaključuje 22-godišnji Antonio.

U ovom kolu, nažalost, Lukavčani su ostali praznih ruku. Na gostovanju u Samoboru, kod momčadi koju vodi Sven Raić, bivši uspješni trener juniora HNK Gorice, doživjeli su poraz 2-0, a gol im je zabio i Vanja Kulenović, bivši junior Gorice…

“Šteta… Čestitke protivnicima”, kratko su na svome Facebooku posrnuće u Samoboru prokomentirali iz Lukavca.

Borili su se Lukavčani, zaradili i pet žutih kartona, svih pet pokazanih na ovom susretu, ali nije išlo. Kulenović je pogodio u 35. minuti, a konačni rezultat postavio je Jurica Brdek u 87. minuti. Bio je to tek drugi poraz Lukavca u sezoni, prvi nakon drugoga kola i gostovanja u Krapini, nakon tri vezana remija i pobjede protiv Bistre. Ukupno je na kontu devet bodova, a ovaj tjedan donosi domaći ogled s pretposljednjom Savom Strmec u srijedu pa gostovanje kod neugodnog HAŠK-a u subotu.