Povežite se s nama

Vijesti

Obilježava se Tjedan prirođenih srčanih grešaka, a velikogorički doktor Malčić više od 43 godine brinuo je o najmanjim i najtežim srčanim bolesnicima

Osnovao je Referentni centar pedijatrijske kardiologije i udrugu Veliko srce malom srcu koja je od velikog značaja i za desetak goričkih obitelji s djecom s priođenim srčanim manama

Objavljeno

na

U Hrvatskoj se svake godine rodi oko 400 djece s prirođenim srčanim greškama, a velik dio njih uključen je u Udrugu Veliko srce malom srcu, koju je prije 25 godina osnovao Velikogoričanin, pedijatrijski kardiolog Ivan Malčić. To je neprofitna i humanitarna udruga liječnika, zdravstvenog osoblja i roditelja djece s prirođenim srčanim greškama i drugim srčanim bolestima. Udruga danas okuplja velik broj članova i nezamjenjiva je u pružanju potpore roditeljima djece s prirođenim srčanima manama. Osim edukacija i druženja, pomažu im svladati sve poteškoće s kojima se susreću tijekom liječenja svoje djece, a u njoj je aktivno i desetak obitelji s velikogoričkog područja.

Velikogoričanin Jakov Vukadin je jedno od 10 tisuća djece u Hrvatskoj rođeno sa srčanom manom.

U Svjetskom tjednu prirođenih srčani grešaka, koji se obilježava od 7. do 14. veljače, a ove godine moto je ‘Moje srce ima grešku, ali moj san je savršen’, razgovarali smo s osnovačem udruge i doktorom koji je 43 godine proveo u KBC-u Zagreb, a 12 je godina bio predstojnik Klinike za pedijatriju Medicinskog fakulteta u Zagrebu i KBC Zagreb, a potom pročelnik Zavoda za pedijatrijsku kardiologiju KBC-a Medicinskog fakulteta.

– Započeli smo američko-hrvatski projekt razvoja pedijatrijske kardiologije i kardijalne kirurgije, a nismo imali materijalnu osnovu za ugošćavanje inozemnih stručnjaka. Tada je bilo teško naći zakonske smjernice za osnivanje humanitarne udruge i to smo uspjeli zahvaljujući pravniku iz Osijeka čiji je unuk bio naš pacijent – objasnio je Ivan Malčić zašto je uopće osnovao udrugu koja je narednih sedam godina nosila cijeli projekt.

Nakon toga, počeli su prikupljati sredstva za nabavu suvremene aparature za Zavod za pedijatrijsku kardiologiju.

– Danas na pedijatrijskoj kardiologiji postoji sva relevantna aparatura kupljena sredstvima udruge Veliko srce malom srcu – objašnjava.

Pedijatrijska kardiologija, priča doktor Ivan Malčić, je jedina struka u medicini u kojoj se sve dijagnoze koje postoje ne mogu šifrirati kroz Međunarodnu klasifikaciju bolest jer je broj dijagnoza, dijagnostičkih i terapijskih postupaka kao i mogućih komplikacija tako velik da se morao stvoriti poseban kodeks šifara na europskoj i globalnoj razini.

– S dijagnostičkog stajališta nemamo većih problema, ali s terapijskog aspekta postoje poteškoće koje zahtijevaju upućivanje dijela djece na liječenje u inozemne centre. Problem nije samo u vještinama kardijalnih kirurga već i u brizi medicinskih vlasti za infrastrukturu ove velike struke. Iako upravo ispravno liječenje prirođenih srčanih grešaka direktno utječe na krivulju perinatalnog mortaliteta, nekada se čini da je odnos medicinskih vlasti prema pedijatrijskoj kardiologiji maćehinski u usporedbi s kardiologijom za odrasle. Kao dugogodišnji liječnik u toj struci to mogu bez uvijanja reći – kaže naš istaknuti pedijatrijski kardiolog koji je od 2019. godine u mirovini, ali se i dalje aktivno bavi znanstvenim radom i pisanjem publikacija.

A u svojoj dugoj karijeri doktor Malčić je susreo sve što se može susresti. Bilo je tu osobitih i izuzetno uzbudljivih trenutaka, ali i onih u kojima je svjedočio velikoj patnji.

– Najveći uspjeh čovjek postiže kada omogući djetetu daljnje liječenje i moguće izlječenje, a u mojoj je karijeri u naš centar uvedeno najmanje 14 novih intervencijskih zahvata. Najvećim uspjehom, pak, smatram činjenicu da se u našem Centru može raditi transplantacija srca. Prva je kod djeteta učinjena 2011. Nije riječ samo o vještini spajanja 4 krvne žile, već je riječ i o spoznajama o kriterijima za transplantaciju, komunikacijskim vještinama na razini EURO-TRANSPLANTA i zbrinjavanju djece poslije transplantacije, tj. sprečavanja odbacivanja transplantiranoga srca – objasnio je doktor.

12.02.2021., Zagreb – Fontane osvijetlile u znaku Festivala srca – Svjetskog tjedna prirodjenih srcanih gresaka. Uz Clanove udruge Velko srce malom srcu koja okuplja lijecnike i roditelje djece sa prirodjenim srcanim manama pridruzio se i gradnonacelnik Milan Bandic. Gabriela Buljic (17) iz Dugog Sela prvo je zbog srcane bolesti ostala bez majke kao beba, a onda je i sama dobila prvi napadaj sa sedam godina. Pola zivota provela u bolnici, a onda je u studenom dobila novo srce. Gabriela u zagrljaju sa prof. Ivanom Malcicem, kardiologom koji se cijeli njen zivot brinuo za njezino srce. Photo: Zeljko Lukunic/PIXSELL

– Osobno mislim da liječnici nemaju obvezu ljude izliječiti, već im trebaju pomagati i poremećaj koji predstavlja njihovu bolest dovesti u razinu ravnoteže s kojom se može uredno živjeti. Takav stav jako dolazi do izražaja upravo u pedijatrijskoj kardiologiji jer se djeca s teškim srčanim bolestima ne mogu izliječiti do razine potpunog zdravlja. Sva su ta djece kronični bolesnici koji uz uredne kontrole i savjete liječnika mogu biti sretni članovi društva. S napretkom medicine broj takovih bolesnika je sve veći i većina od njih nema po definiciji invalidnost, premda nisu sasvim zdravi. Mislim da u našoj struci ništa nije nezahvalno, ali zna biti vrlo teško. Najteže je kad roditelje morate izvijestiti da je njihovo dijete umrlo. Taj se osjećaj ne može opisati. Ipak, lakše je kada znate da ste učinili sve što je moguće u uvjetima u kojima živimo. Inače, nisam birao ovu struku jer je to najčešće nemoguće. Prihvatio sam spontano ono što sam mogao ostvariti. No, kada bi još jednom mogao birati, izabrao bi pedijatrijsku kardiologiju – ispričao nam je doktor Ivan Malčić, osnivač udruge Veliko srce malom srcu koja obilježava ovaj tjedan kako bi proširila svijest o važnosti ove struke kako u našim, tako i u širim okvirima.

Foto: Veliko srce malom srcu

Na kraju, doktor Malčić se osvrnuo na probleme s kojima se pedijatrijska kardiologija i dalje susreće.

– U mirovni ne mogu aktivno raditi u Centru kojeg sam osnovao niti više mogu utjecati na razvoj struke direktno. To činim samo putem publikacija i znanstvenog rada. Budućnost ovisi o broju ljudi koji će se educirati na ispravan način. Sada je broj tih ljudi nedovoljan i na tome se može slomiti struka i vratiti se u prošlost. Ne mogu predvidjeti što će se dogoditi. Ja želim samo najbolje jer su problemi i dalje brojni. Nadam se da i udruga Veliko srce malom srcu može učiniti daljnje iskorake ako ne bude ignorirana. Dodatni je problem u nedovoljnoj potpori medicinskih vlasti pedijatrijskoj kardiologiji koja se brine i najmanjim, ali najtežim srčanim bolesnicima. Ipak, nadam se da je budućnost pedijatrijske kardiologije u našoj Domovini dobra – optimističan je doktor Malčić.

Foto: Veliko srce malom srcu

 

Moja županija

Priča iz Ivanića: Prvo prabake, zatim Gips i Marica, a danas – “vječne druge”…

Povijest ženskog rukometa u Ivanić Gradu duža je od stotinu godina, kroz sva ta desetljeća događalo je jako puno važnih i lijepih stvari, a u posljednjih 15-ak godina u Ivaniću blistu kad je riječ o radu s mladima…

Objavljeno

na

U čemu je tajna? Dobar trenerski rad, puno volje i puno rada! Uz to, mi smo prilično mala sredina, drukčija od drugih po tome što mi nemamo opciju selekcioniranja. Ne možemo mi od 30 djevojčica probrati njih 15 najboljih. Ne, mi ih dobijemo 15 i svih 15 učimo rukometu, njegujemo i brinemo o njima. Kako o onima najboljima, tako i o onim malo lošijim…, objašnjavaju Krešimir Krnjenić i Irena Malec, glavni operativci u Ženskom rukometnom klubu Ivanić.

Krnjević je predsjednik, a Malec tajnica i voditeljica omladinskog pogona kluba koji se doista ima čime pohvaliti. Serija uspjeha traje već više od desetljeća, a novi nastavak stigao je i ove godine, kad su na završnici državnog prvenstva dvije generacije bile sjajne: selekcija 2007-08 bila je treća u državi, a cure rođene 2009. i 2010. godine su prvakinje Hrvatske!

– Naša serija krenula je 2012., pod vodstvom Javora Bojana Leša, današnjega gradonačelnika. On je potpisao prvi veliki uspjeh, prvi je donio zlato u Ivanić. Nakon njega je došao Goran Bobić, pa onda Dora Krnjević Dokuzović, a sad su tu Igor Gajski i Lovro Malec – kaže Irena, dodajući kako je u međuvremenu u njihov mali grad stiglo 20-ak medalja s državnih završnica.

– Najvažniji je rad s djecom. To nam se uvijek nekako i vrati, kroz te medalje koje osvajamo na državnim završnicama, no problem je što je jako teško tu djecu zadržati kasnije i u seniorskom rukometu. Postoji stotinu drugih interesa kod tih mladih cura, u ovom svijetu kakav je danas teško je bez novca. Nemamo mogućnost platiti toliko da bi te cure bile spremne odreći se nečega. U takvim okvirima izvlačimo najviše što možemo, pri čemu smo se već pretvorili u “vječne druge” u 2. HRL. Nedostaje nam možda i malo sportske sreće, sigurno i novca, ali stalno nas vuče ambicija da budemo bolji. Mučimo se, ali ne žalimo se – nadovezao se predsjednik Krnjević.

Nerijetko u Ivanić Gradu odrastaju rukometašice koje svoje sportske priče nastavljaju graditi u drugim, prvoligaškim sredinama, ali često se događa i da mlade rukometašice iz drugih sredina biraju upravo ŽRK Ivanić. Jedna od njih je i Luna Gojak, djevojka koja je do kraja prošle sezone bila igračica ŽRK Udarnika, a ovoga ljeta je osvojila srebrnu medalju na Europskom prvenstvu s hrvatskom reprezentacijom.
– Nema tu ni vrbovanja ni nemoralnih ponuda, stvari su zapravo jednostavno. Ako bilo koja djevojka želi sredinu u kojoj ima uspjeha, koja se može pohvaliti medaljama, doći će ovdje. Luna je s roditeljima odlučila prihvatiti naš poziv i drago nam je što je postala naša igračica. Radit ćemo na tome da i mi i ona postanemo bolji – ističe Krnjević.

Ženski rukomet u Ivaniću živi i djeluje već duže od jednog stoljeća, u pitanju je ozbiljna tradicija.

– Da, ovo je definitivno rukometna sredina duge tradicije, budući da smo prije tri godine proslavili stotinu godina igranja ženskog rukometa u Ivaniću. Imamo pisane dokumente u kojima stoji da su 1922. godine naše prabake odigrale prvu utakmicu hazene, preteče današnjeg rukometa. Igrale su sa zagrebačkom Concordijom i to je u to vrijeme bio veliki spektakl, a ostalo je zapisano i da su ljudi bili šokirani kratkim šosevima koje su cure nosile. Odmah je zavladalo veliko zanimanje, rukomet je zaživio i po tome smo sigurno posebna sredina, po toj ljubavi prema rukometu, koji teče u krvi svih naših građana – kaže Irena.

Kad smo već kod prošlosti, vrijedi se vratiti i na sedamdesete godine, kad je u ŽRK Ivanić došao mladi trener Ante Kostelić, koji je preuzeo ekipu u kojoj je bila i Marica, njegova supruga.

– Nije Gips hofirao samo s Maricom, ha, ha… Kao klinac sam bio svjedokom tih događaja, jer i moja sestra je igrala, i znam da su sve cure bile lude za Gipsom. A Mica je tu bila najuspješnija – sa smiješkom priča Krnjević i dodaje:

– Kad je Gips došao kako bi se predstavio curama, rekao im je: “Cure, život se sastoji od sedam slova: r, u, k, o, m, e i t. Jel jasno?” Uozbiljio je rad u klubu, a onda otišao dalje. Navrate i danas kad je neki povod, a Ivica tu i živi, barem kad ne landra okolo, ha, ha…

Nastavite čitati

Vijesti

Velikogoričke mažoretkinje ulaze u 29. sezonu i traže nove članove

S novim projektima i ciljevima, tim sada traži nove članove kako bi nastavio graditi sportske i osobne uspjehe.

Objavljeno

na

Objavio/la

Velikogoričke mažoretkinje otvorile su upise za djecu i mlade. Treninzi će se održavati u Osnovnoj školi Eugena Kvaternika i Društvenom domu Rakarje.

Ove godine mažoretkinje ulaze u 29. sezonu djelovanja, tijekom koje su Veliku Goricu predstavljale na brojnim manifestacijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Članice su Saveza mažoretkinja i pom pon timova Hrvatske te Svjetske mažoret-sport federacije.

Prošla sezona 2024./25. bila je posebno uspješna, a rezultirala je nizom nagrada i priznanja. S novim projektima i ciljevima, tim sada traži nove članove kako bi nastavio graditi sportske i osobne uspjehe.

Svi zainteresirani mogu se prijaviti putem kontakata trenericama:

  • Lucija – 095/9011537
  • Ana Lea – 091/5707709

Za više detalje, zainteresirani se mogu javiti na [email protected] ili putem društvenih mreža.

Nastavite čitati

Najave

Vani je novi Reporter: “Čič beach” u nastajanju, pjesnikinja, vatrogasci i trener…

Potražite svoj besplatan primjerak na poznatim lokacijama po gradu i okolici

Objavljeno

na

Od ovog četvrtka na dobro poznatim lokacijama po gradu i okolici potražite svoj primjerak novog izdanja, ukupno 452., vaših omiljenih lokalnih novina. Reporter i u ovom broju donosi vijesti, izvještaje, reportaže, intervjue i teme među kojima bi svatko trebao pronaći nešto po svome ukusu.

Na gradskim stranicama donosimo izvještaj s polaganja vijenaca povodom Oluje, kao i s dodjele priznanja našoj 153. brigadi. Veseli početak gradnje dječjeg vrtića u Pokupskoj ulici, kao i najava da će uskoro krenuti gradnja objekta u Kolarevoj, a veseli i pokretanje priče oko uređenja jezera Čiče. Nacrti postoje, ideja postoji, a sad je i proces pokrenut…

Nakon dvije nagrade u kratkom periodu razgovarali smo s goričkom pjesnikinjom sa zagrebačkom adresom Zdenkom Mlinar, a opraštamo se i od miljenika Donje Lomnice, Josipa Šafrana zvanoga Gumeni. Duplerica pripada DVD-u Kravarsko, dobitnicima županijske nagrade za ovu godinu, čiji čelni ljudi su nam ispričali njihovu priču.

Predstavljamo i Moniku Antolović, vlasnicu brenda “Aromarica”, donosimo savjete iz ljekarni, ali i novosti iz gradskih tvrtki. Na sportskim stranicama prostor je dobio Damir Milanović Milka, mladi trener na novom početku, jer ikona turopoljskog nogometa okončala je suradnju s drugom ikonom turopoljskog nogometa, Deanom Klafurićem…

Potražite svoj primjerak.

Nastavite čitati

Sport

Na stanici u Puli: ‘Oni će jurnuti, ali ja volim ovu momčad i način na koji igra…’

Na otvaranju petoga kola SuperSport HNL-a, u petak od 20 sati, snage će odmjeriti nogometaši Istre 1961 i Gorice. Domaćin ima dva remija i dva poraza, a Gorica dolazi s pet bodova iz prva četiri kola

Objavljeno

na

Objavio/la

Došli smo do petoga kola SuperSport HNL-a, a to znači i do petoga gostovanja nogometaša Gorice. Nakon Varaždina, Splita, Zagreba i Vinkovaca, nova destinacija je – Pula. A protivnik, naravno, Istra 1961.

– Momčad je spremna. Dobro smo se odmorili, dobro smo kroz tjedan radili… Imamo neke ozljedice pojedinaca, ali nadam se da će sve biti u redu i da će svi biti spremni za utakmicu – kaže Mario Carević, trener Gorice, svjestan težine zadatka koji slijedi u petak od 20 sati na Aldo Drosini.

– Istra ima novog trenera, ali zadržala je gro igrača iz prošle sezone, kad su bili hit prvenstva. Imaju stvarno odlične pojedince, iako ih možda nije nagradio rezultat. Imali su i težak raspored, a zbog svega toga znamo da njima ova utakmica predstavlja i neku vrstu imperativa. Tako je najavljuju, to je činjenica. Očekujem protivnika koji će sigurno jurnuti od prve minute, a mi moramo biti dobri pod pritiskom – ističe Carević i nastavlja:

– Nadam se da ćemo u napadačkom dijelu opet demonstrirati stvari koje smo pokazali u prethodne četiri utakmice. Puno smo ofenzivniji nego prošle sezone i to me veseli. Naravno da neke stvari moramo popravljati, neke ćemo popravljati u hodu, ali volim ovu momčad i način na koji igra!

Okrenuo se trener Gorice još jedanput i prema prošloj utakmici, onih čudnovatih 2-2 u gostima kod Vukovara.

– Mi smo i u toj utakmici imali 22 udarca na gol. Naravno da, kad si ofenzivan, ostavljaš više prostora otraga i tu ćemo se morati stabilizirati, iako smo generalno bili dobri. Od šest primljenih golova, četiri smo primili iz prekida, odnosno tri iz penala, a jedan izravno iz slobodnjaka – zbrojio je Car.

Momčad koju voli nastupit će u Puli u dosadašnjem izdanju, ali u sljedećih tjedan dana mogla bi dobiti i neke nove opcije. Prijelazni rok završava 5. rujna, to tad bi moglo biti i novih lica, iako…

– Nama nužno ne treba ništa – kaže Carević, pa se ipak donekle korigira:

– Ili nam treba možda još jedan ili dva igrača, čisto da zatvorimo neke pozicije… Idemo u tom smjeru, ali nismo pod nekim imperativom, nije da nam gori. Neki igrači nam se i vraćaju, imamo puno rezerve i u našem kadru. Perić se vratio iz ozljede, Duraković nakon suspenzije, jedva čekam da Fiolić počne više igrati, Erceg je bio ozlijeđen, Bakić nije došao spreman, ali daje nam neku ludu energiju… Imamo dosta rezerve, a ja ni ne želim preveliku grupu, jer tu dobiješ i nezadovoljstvo dijela igrača. Vjerojatno ćemo dovesti još dvojicu, ili dvije-tri pozicije maksimalno.

Što se startnih 11 za Drosinu tiče, najveći dio toga je jasan i poznat, a upitno je jedino hoće li svoju poziciju nakon odrađenog crvenog kartona od prve minute imati Elvir Duraković, kao i hoće li prema naprijed startati Erceg ili Čuić. Sve ostalo trebalo bi biti vrlo slično varijanti iz prethodne dvije utakmice…

Matijaš – Filipović, Leš, Čabraja – Trontelj, Pozo, Kavelj, Vrzić – Pavičić, Pršir – Čuić

Nastavite čitati

Sport

Naši zapisi iz Zemunika: Pojačanja na jedan dan, 15 janjaca, 9 odojaka i – 12 golova…

Dragi domaćini, sretna vam “stota” i veliko hvala na sjajnom gostoprimstvu!, stoji na početku izvještaja s gostovanja nogometaša Kurilovca u Zemuniku. Pobjedu 12-2 i sve oko nje opisao je Vlado Stepanić iz kluba…

Objavljeno

na

Već je osvajanje naslova pobjednika kupa NS Zadarske županije i, upravo na bazi istog, plasman u pretkolo HR kupa, predstavljao najveći povijesni iskorak i uspjeh dugogodišnjeg županijskog ligaša, čije se igralište, sa jasnim obrisima budućeg lijepog stadiona, nalazi u neposrednoj blizini zemuničkog odnosno zadarskog aerodroma.

No, da su vrijedni domaćini imali neskrivenu ambiciju učiniti i još jedan korak više plasmanom u 1. kolo HR kupa, što bi nema sumnje bio najljepši poklon za njihov stoti rođendan koji se upravo tog dana obilježavao na prigodan i njima svojstven način, potvrđuje činjenica da su upravo za utakmicu protiv trećeligaša iz turopoljske metropole posegnuli za petoricom novih igrača, sa statusom pojačanja, iz susjednih klubova. Ne uspiju li dohvatiti plasman u daljnje kup natjecanje, iste će igrače, navodno, vratiti u matične klubove, što je, opet navodno, u skladu s važećim propisima…

U okružju isijavanja dalmatinskog krša i kamena na 30 celzijevaca, dočekale su nas lijepo uređene i shodno potrebama županijskog ligaša skrojene prostorije u sjevero-zapadnom uglu budućeg sportskog centra Lužine, tribina sa 4 reda sjedalica duž cijele zapadne strane (za sada, na žalost, nenatkrivene) i prostrani teren sa nevjerojatno uređenim i održavanim travnjakom, doslovno zelenim tepihom, o kakvom mi u Kurilovcu trenutno možemo samo sanjati. Dočekalo nas je, po riječima samih domaćina, gotovo tisuću domaćin navijača, ispunjenih očekivanjima da im njihovi dečki mogu priuštiti još jednu nezaboravnu utakmicu pa bi potom i rođendanska proslava trebala i morala biti još ljepša i nezaboravnija.

Prvi tragovi zabrinutosti na njihovim licima pojavili su se kada je gostujući stručni štab svoju momčad poslao na zagrijavanje točno 50 minuta prije početka same utakmice, dok su se njihovi nogometni mezimci još uvijek držali hladovine svojih svlačionica. Zabrinutost je porasla već u 12. minuti poslije golova Sedlačeka i Banića, a nada se vratila u 14. kada je Gotal lijepim “škaricama” smanjio na 1:2 (doduše, poslije nepotrebnog previda glavnog suca i prekršaja na vrataru Išeku).

No, tu je ujedno bio početak i kraj svim nadama domaćina jer je na isteku 45. rezultat bio 1:6 (Sedlaček dva puta, Banić, Starčević, Novak). Bilo je i više nego jasno kako je prelijepi travnjak zapravo bio veliki argument u prilog Kurilovčanima, na čiji sitni vez na sredini i probijanje po bokovima, igrači trenera Nikole Matkovića nisu imali apsolutno nikakav odgovor.

Ipak evidentna „razlika u klasi“ potvrđena je i u drugom dijelu, koji je završen identičnim omjerom 1:6 (Jordan za domaće, a Raković 2, Novak, Selman, D. Pršir i Cindrić po 1), pri čemu su oba trenera iskoristila mogućnost svih izmjena. Sjenu na sjajnu predstavu Senadovih trupa bacila je ozljeda novopridošlog i vrlo zanimljivog napadača Dominika Furneka, a dežurna liječnička služba potvrdila je kako ipak nije riječ o ozbiljnijoj povredi, što se svi iskreno nadamo i simpatičnog Čazmanca ubrzo očekujemo na treningu.

Posebno poglavlje ove utakmice svakako je način na koji su nas domaćini dočekali odmah po izlasku iz autobusa, negdje oko 15,00 sati, a nadasve poslije odigrane utakmice, uz napomenu da je ponašanje domaćih igrača i navijača tijekom iste bilo iznimno korektno i tolerantno. Prateći sadržaji proslave 100-tog rođendana NŠK Zemunik, kako za sve brojne domaće kibice – više stotina njih, tako i za našu ekspediciju, bili su uistinu bogati i birani.

Cijenu za to “platilo” je 15 janjaca i devet odojaka, uz obilje neizbježnog dalmatinskog pršuta i sira, a sve to, dakako, ne ide bez mrzle pive i dobrog gemišta i bevande, sve po volji i želji, sve gratis i uz brzu podvorbu lipih Dalmatinki i kršnih Dalmatinaca (pretpostavljamo volontera). Na žalost, baš kad je prava dalmatinska fešta, uz prve taktove grupe Vista, krenula u svom prepoznatljivom smjeru i vrhuncu, bili smo prisiljeni mahnuti domaćinu na pozdrav i krenuti na put via Kurilovec.

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno