Sport
Tihi odlazak dobrog čovjeka Kreše Šoša: Rastanak nakon četiri godine i osam trenera
Krešimir Šoš došao je u HNK Goricu u veljači 2020. godine, nakon epizoda u zagrebačkom Dinamu i varšavskoj Legiji, surađivao je s ukupno osam trenera u našem klubu, a završetkom prošle sezone istekao mu je ugovor i otišao je svojim putem
Bilo je to u veljači 2020. godine, neposredno nakon što je Sergej Jakirović napustio klupu Gorice, kad je HNK Gorica dobila veliko pojačanje. Ne toliko zvučno, ali zaista veliko… S Jakirom je, naime, iz kluba otišao i kondicijski trener Marin Ivančić, njegov vjerni suradnik do današnjih dana, pa je trebalo pronaći novog stručnjaka za kondicijsku pripremu. Tadašnji sportski direktor Mindaugas Nikoličius i novi trener Valdas Dambrauskas obavili su nekoliko razgovora s potencijalnim kandidatima, koji su rezultirali identičnim razmišljanjem:
– Krešo Šoš! Samo on i nitko drugi.
I Krešo Šoš je došao u Goricu. Poklopilo se to s pojavom one užasne pandemije, s pauzom od nogometa, ali i normalnog života, ali bilo je to i vrijeme koje su i Dambrauskas i Šoš iskoristili da se uhodaju u goričku stvarnost, da se upoznaju i međusobno i s igračima, pa da započnu jednu prekrasnu zajedničku eru. Funkcionirali su besprijekorno, toliko dobro da je nekoliko mjeseci kasnije sam Šoš izrekao sljedeće:
– Po radu, po standardu koji je postavljen, po razmišljanjima i načinu na koji se pripremamo za treninge, ovo je jedna jako ozbiljna razina. Ako mene pitate, vjerujem da ovaj stožer može raditi na bilo kojem nivou!
A radio je, što se tiče Gorice, na iznimno visokom nivou. Najvišem kojeg je Gorica uspjela doseći svih ovih prvoligaških godina. U trenutku kad je Valdas prihvatio ponudu bugarskog Ludogoreca, Gorica je bila treća momčad u državi, Gorica je odlazila na Poljud u statusu favorita i to opravdavala, Gorica je u najmanju ruku bila vrlo ozbiljan kandidat za Europu.
Krešo Šoš, koji je u svom CV-ju imao rad u omladinskoj školi i prvoj momčadi Dinama, ali i poljske Legije iz Varšave, donio je u svom dijelu posla novu razinu ozbiljnosti, profesionalnosti i stručnosti, čega je Valdas Dambrauskas bio itekako svjestan. Baš ga je zato svim silama pokušavao nagovoriti da krene s njim prema Bugarskoj, u nove izazove, ali Krešo je odlučio ostati vjeran Gorici. Udomaćio se ovdje, osjećao se jako dobro, pa je zahvalio Valdasu na ponudi i nastavio raditi u goričkom stožeru.
Godine su prolazile, a “doktor kondicijske pripreme”, a ujedno i sjajan tip, čovjek kojeg bi svatko poželio u svome društvu, radio je sa svakim sljedećim trenerom. Prvo sa Sinišom Oreščaninom, zatim i sa Krunom Rendulićem, pa onda i sa Samirom Toplakom, Igorom Angelovskim, Željkom Sopićem, Dinkom Jeličićem i, na kraju, s Rajkom Vidovićem.
I svaki od njih doživljavao je Krešu Šoša na svoj način. Neki su mu vjerovali više, davali mu maksimalan prostor za rad u svom segmentu, a neki su više vjerovali sebi. I bili uvjereni da sami znaju više od čovjeka koji je dokazan u svom poslu i na puno višim razinama od one na kojoj je bio posljednje četiri i nešto godine. Tko je od ovih nabrojanih pripadao u koju kategoriju? Pogledajte njihove rezultate, pa ćete dobiti i najveći dio odgovora na to pitanje…
– Radio sam godinama s prvom momčadi Dinama, bio sam i u Legiji, pratio puno klubova vani, i mogu reći da tu ima svega. Ima trenera koji su organizirani, koji imaju viziju i znaju što žele, koji to znaju prezentirati igračima… Dugoročno, takvi treneri sigurno naprave progres u karijerama. Međutim, i na visokom nivou ima trenera koji se “provuku” na nekim drugim temeljima, na osnovu nekog CV-ja, priče ili preporuke dođu do razine na koju ne pripadaju – govorio je Krešo u svojim goričkim počecima, a nešto slično može se primijeniti i na sve ove njegove goričke godine.
Na vrijeme koje je – isteklo. S posljednjom utakmicom prošle sezone istekao je ugovor Kreše Šoša s Goricom, ugovor koji neće biti produžen, pa će svatko krenuti svojim putem. Gorica će u smislu kondicijskog rada ostati u rukama Dina Bušljete, koji je došao “u paketu” s trenerom Vidovićem, te Matije Špičića, koji je u posljednjem razdoblju imao priliku učiti od Šoša. Riječ je o kvalitetnim mladim kondicijskim trenerima, dečkima koji su pokazali da mogu i znaju raditi ovaj dio posla, no unatoč tome imamo zašto žaliti zbog ovakvog raspleta, zbog Šošova odlaska iz Gorice.
U profesionalnom sportu to tako ide, dođe vrijeme za rastanke, iz ovih ili onih razloga, ali apsolutno je nedvojbeno da je Krešo Šoš iza sebe ostavio puno toga. I da su njegove zasluge za sve dobre trenutke i sve uspjehe Gorice u posljednjem razdoblju itekako značajne. Nedostajat će u okruženju HNK Gorice i kao stručnjak, i kao čovjek, i kao prijatelj, no na kraju ove priče možemo mu samo poželjeti puno sreće i uspjeha u nastavku njegova sportskog i životnog puta…
Sport
Bajka završila s ponosom! Kurilovec ispao pred “pola Gorice” na jugu
Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-0 od Dinama na Maksimiru u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, ali ostavili su jako dobar dojam, jednako kao i više od tisuću ljudi okupljenih na južnoj maksimirskoj tribini
Eto, i to je ostalo iza nas… Utakmica svih utakmica u svijetu NK Kurilovca, utakmica koja je intrigirala velikogoričku, ali i hrvatsku javnost, utakmica koja će ući u povijesne knjige. Iščekivanje je trajalo mjesecima, još od trenutka kad su kuglice ždrijeba četvrtfinala Kupa Hrvatske spojile Dinamo i Kurilovec, svoj vrhunac to je iščekivanje dosegnulo u posljednjih nekoliko dana, a nakon što je utakmica konačno i odigrana, Kurilovčani imaju sve moguće razloge da budu ponosni.
Ispali su od Dinama, izgubili 2-0 i tako okončali bajku koja je počela u Zemuniku, a nastavljena domaćim pobjedoma protiv Oriolika i protiv prvoligaša Istre 1961, ali Kurilovčani su ostvarili svoj cilj.
– Želim da svi zajedno, kad utakmica završi, možemo pogledati jedni druge u oči – rekao je trener Senad Harambašić uoči utakmice, a to je na koncu i dobio.
Dinamo je svoje golove zabio iz prve dvije prilike koje je uspio stvoriti, pogađali su Monsef Bakrar u 24. i mladi Patrik Horvat u 30. minuti, a na tome je i stalo. Ako je netko strahovao od rezultatske katastrofe, od nekakvog potopa s velikom razlikom, Kurilovčani su dokazali da za strahovanje nije bilo povoda. I na ovakvom stadionu, protiv ovakvog protivnika, bili su u stanju igrati nogomet, parirati moćnom Dinamu i na kraju upisati vrlo prihvatljiv poraz.
Kurilovčani su se prezentirali na jako lijep način, no čudesni prolaz dalje ostao je samo san… Foto: Josip Mikačić/PIXSELL
Imao je i Kurilovec jednu lijepu kombinaciju, u 50. minuti maksimirske tribine zapljeskale su akciji koja je počela od golmana Leona Išeka, pa preko nekoliko igrača stigla do protivničke polovice, a šteta je jedino što završnica Matea Pršira nije bila samo za nijansu bolja. Ne bi se ništa bitno promijenilo ni da je taj udarac ušao, jer Dinamo je prolazak u polufinale osigurao rutinski, igrajući koliko je potrebno, i to s velikim brojem juniora u kadru, ali opet je šteta…
Iako, razočaranih na kraju nije bilo. Ni na terenu, ali ni na tribinama. Kadrovi koji su kreirani na maksimirskom jugu ostat će također zapisani za povijest, jer ove se srijede poslijepodne “Gorica preselila na Maksimir”. Debelo iznad tisuću ljudi došlo je pogledati svoje miljenike iz kvarta, dečke koji su na ovu utakmicu došli nakon što su odradili posao u banci, na baušteli ili gdje već, a to je svakako događaj vrijedan zapisivanja u povijesne knjige.
Doista je na trenutke čovjek imao osjećaj da je na južnoj tribini pola Gorice, toliko se poznatih lica moglo vidjeti, susresti, razmijeniti dojmove… I mlado i staro, i žene i muškarci, i košarkaši i rukometaši, i roditelji s djecom i dečki s djevojkama, svi su željeli biti dio ovoga događaja. I svi su uživali. Bez obzira na rezultat, bez obzira na hladnoću i vjetar u završnici utakmice, čak i nekoliko kapi kiše, nikome nije palo napamet otići prije nego što su igrači i stožer Kurilovca došli pod tribinu i zahvalili na podršci.
Sutra će se još prepričavati doživljaji i dojmovi, mentalne slike ostat će negdje zapisane, a Kurilovčani će – krenuti dalje. Maksimir se smjestio između Mača i Bistre, koja slijedi već za vikend, kad će ova nogometna bajka i službeno završiti.
Bravo, Kurilovčani!
Četvrtfinalna utakmica Hrvatskog nogometnog kupa između Dinama i Kurilovca na stadionu Maksimir započela je emotivnim trenutkom kada je početni udarac izveo naš Ivan Šćepina, nekadašnji igrač juniorske momčadi Kurilovca.
4.3.2026. – Stadion Maksimir, Zagreb, Hrvatska – SuperSport Hrvatski nogometni kup 2025/2026, cetvrtfinale, GNK Dinamo – NK Kurilovec. Photo: Josip Mikacic/PIXSELL
Publika je Šćepov udarac ispratila pljeskom, nakon čega je krenula utakmica.
Sport
Gorica lovi novo polufinale: ‘Ključni igrači su načeti, ali želja je ogromna…’
Nogometaši Gorice u srijedu od 17 sati gostuju kod Varaždina u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, a problem za trenera Carevića je umor i sitne ozljede nakupljeni u posljednjem razdoblju. Međutim, šansa je tu…
