CityLIGHTS

Tamo gdje danas pijemo kavu i igramo nogomet, nekad su se ljudi kupali, zaljubljivali i – utapali

U pripremi je fotomonografija “Velikogorička jezera – tragom sjećanja i uspomena”, mala škola velikogoričke povijesti

Objavljeno

prije 7 godina

8. rujna 2018.

Objavio/la

Kristina Vidalina

Zamislite scenu: jedete pizzu u pizzeriji kod groblja, s pogledom na kupače koji uživaju u osvježenju u jezeru veličine nogometnog igrališta. Ili jednostavno preplivate Cvjetno naselje, betonsko igralište na kojemu se danas igra popularna Humanitarka. E pa prije kojih četrdeset godina, kad Gavran nije bio ni u planu, a organizatori Humanitarke se nisu ni rodili, takve scene ne biste trebali zamišljati. Bile su stvarne. Sjeća se toga i Darko Derganc, 37-godišnjak iz Velike Gorice.

– Moji su se doselili iz Zagreba 1978., a osamdesetih je, brata i mene, otac često vodio na ribičiju na Tri jezera. Nama iz Podbrežnice je to bilo blizu i tamo je cijeli kvart dolazio na kupanje. Kad se to zatrpalo, imao sam oko 20 godina. S vremenom me uhvatila nostalgija i bilo mi je krivo što nemam niti jednu fotografiju, već samo lijepe uspomene – kaže nam Darko, koji je odlučio raspitati se ima li tko fotografije Tri jezera.

Skener na zadnjem sjedištu

Malo po malo dolazio je do starih knjiga i ljudi koji se tog razdoblja sjećaju, a onda otkrio da je u Gorici, gradu u kojem je odrastao, bilo još jezera. I, kako bi sačuvao uspomenu na to vrijeme, poželio je napraviti fotomonografiju posvećenu goričkim jezerima kojih više nema. Na mjestima na kojima su se ona nekad nalazila, danas su zgrade i igrališta, pa je krenuo kucati od vrata do vrata i raspitivati se kod stanara znaju li što o tome.

– Bilo je svega, neki su znali biti neprijateljski nastrojeni, no bilo je i simpatičnih situacija. Neki bi, recimo, odložili kavu kako bi taj čas potražili fotke. Budući da u autu imam skener i laptop, riješili bi to vrlo brzo.
Sakupio je oko 200 fotografija, no prevario bi se svatko tko bi pomislio da su u današnje vrijeme društvene mreže najzaslužnije za takvo što.

– Pokrenuo sam Facebook stranicu, na kojoj imam preko dvije tisuće ljudi, no samo troje-četvero javilo mi se tim putem. Sve ostalo klasičnim načinom, od vrata do vrata – smije se Darko.

Kupanje na Bageru 1966. Foto Darko Derganc

Zatrpana i zbog tragedija

Zagrizao je od početka za ovu ideju i bio uporan. O svom trošku napravio je letke, njih oko pet tisuća, i dijelio ih po goričkim sandučićima, u čemu mu je puno pomogao prijatelj iz djetinjstva Nikica Hornung.
– Znalo se dogoditi da podijelim letke, odem doma u Špansko, gdje trenutno živim, a netko je taman pogledao letak i zove me da ima fotografiju. I što ću drugo nego vratiti se natrag u Goricu, govori.
S vremenom je postao hodajuća enciklopedija za ovu tematiku.

– Velikogorička jezera, odnosno šoderice, nastala su u Drugom svjetskom ratu, točnije 1943., za vrijeme eksploatacije šljunka za gradnju zrakoplovnih pista i zračne luke Pleso od strane Nijemaca. Na gradskom području postojala su Tri jezera kod aerodroma (između sletne staze i aerodromske ceste), Bager (kod groblja, između Bijelih zgrada i Gavrana), Kordićeva šodrana (na livadi i igralištu u Cvjetnom naselju, od današnjih “Mandekovih” zgrada do Srednjoškolskog centra), Klaonica (uz Rakarsku cestu) i Odrčićeva šodrana (u Kurilovcu) – detaljno nabraja Darko.
Istražujući, susreo se i s mnogim tajnama koje kriju gorička jezera.

– Doznao sam da se 1943. talijanski zarobljenik utopio na šodrani u Kurilovcu, kao i da su se dvije djevojčice utopile 1980. godine na jezeru kod groblja. Tragedije su se često događale i puno se ljudi utopilo u tim jezerima, što je i jedan od razloga njihovog zatrpavanja. Također sam saznao da su nakon Drugog svjetskog rata Nijemci na povlačenju u sva, osim u Tri jezera, pobacali ogromne količine streljiva i oružja – otkriva nam Darko.
Već je sakupio velik broj fotografija za planiranu fotomonografija, no sve želi izvesti polako kako mu nešto ne bi promaknulo.

Tri jezera (drugo jezero) prve polovice 1980. Foto Darko Derganc

Supruga kao potpora

Dao si je težak zadatak, budući da se u to vrijeme rijetko fotografiralo, a ako se nešto i fotografiralo moralo je ostati sačuvano pola stoljeća.

– Susreo sam puno ljudi koji su mi pričali o druženju sa stjuardesama na Tri jezera, pijanim anegdotama sa zaleđenih jezera, ljetnih tuluma i roštiljada, sutona uz zvuke gitare i zaljubljivanja. Takvima će fotomonografija sigurno potaknuti nostalgiju i probuditi uspomene. I mogu vam reći da sam jako ‘zagrizao’ za sve ovo, iako je ljudima sa strane to često čudno – ističe Darko.
No, postoji osoba koja mu je maksimalna podrška. Supruga Dijana.

– Ona jedina na svijetu razumije zašto to sve radim, neka druga žena bi do sad vjerojatno već odavno pobjegla od mene – smije se Darko.

I, doista, u današnje vrijeme nije lako razumjeti zašto netko ulaže toliko vremena i novca u nešto poput ovakve fotomonografije, ali da nema takvih ljudi, povijest ovoga grada ostala bi uskraćena za jedan svoj važan dio. I zato, ako i Vi negdje u svojim škrinjicama uspomena čuvate koju fotografiju ovog tipa, javite se Darku. Ili na broj 091/3101-982 ili putem Facebook stranice “Jezera Gorička”. Kad danas u našem kraju kažeš “goričko jezero”, ljudi pomisle jedino na Čiče, i zato je lijepo saznati više o nekadašnjem izgledu mjesta na kojima ljudi danas žive, piju kave, igraju nogomet… I stvaraju neke nove priče, ne znajući za sve one davno zaboravljene tajne koje ta mjesta skrivaju.

Povezane teme:fotomonografija gorička jezera

CityLIGHTS

Obitelj Orao “kuha kavu” za mame poduzetnice

Osnaživanje i vrijedna tombola!

Objavljeno

prije 11 sati

19. studenoga 2025.

Objavio/la

Marija Vrbanus

Centar za edukaciju i igru djece i odraslih ‘Obitelj Orao’ iz Velike Gorice poziva na “Besplatnu kavu za mame poduzetnice”.

Susret je namijenjen mamama poduzetnicama, kao i svim ženama koje razmišljaju o pokretanju vlastitog posla, s ciljem pružanja prostora za međusobnu podršku, umrežavanje, razmjenu iskustava te poticaj za osobni i profesionalni razvoj.

Uz neformalno druženje, sudionice očekuje besplatna kava, čaj, prigodni zalogaji te sudjelovanje u tomboli koju su pripremili partneri (Stellaria Beauty Studio, EthnoTina, Vanea Design, IPB, Agristar i drugi).

Glavna nagrada tombole je Božićni domjenak za mame u organizaciji Centra Obitelj Orao.

Zašto je događaj važan za društvenu zajednicu?

U vremenu kada mnoge majke balansiraju poslovne i obiteljske obveze, ovakva okupljanja postaju iznimno vrijedna. Ona stvaraju prostor podrške, osnaživanja i poticanja ženskog poduzetništva, koje je važno za lokalni razvoj, ekonomsku nezavisnost žena i zdraviju društvenu strukturu.

Ovo je način promicanja solidarnosti, suradnje i aktivnog uključivanja majki u zajednicu, a pridružiti se možete 22. studenoga s početkom u 9 sati na adresi Trg kralja Petra Krešimira IV 7.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

[SVJETSKI DAN DOBROTE] Čarlijeva vizita dokazuje – smijeh je lijek!

Pod vodstvom izvršne direktorice Denize Drusany i umjetničkog ravnatelja Nikole Dabca, klaundoktori rade izuzetno ispunjavajući, divan posao. I za to su posebno obučeni.

Objavljeno

prije 7 dana

13. studenoga 2025.

Objavio/la

Marija Vrbanus

Moje ime je Ivan Horvat. Zaposlenik sam Crvenih nosova, u kojima radim kao klaundoktor više od tri godine – započinje naš razgovor Čarli, koji je izbrusio svoj jedinstveni alat – humor koji malim pacijentima pomaže da se tijekom liječenja osjećaju bolje, kada im fali roditeljski zagrljaj i boje se operacije…

I zato je on, kao i cijela “postrojba” klaundoktora u Hrvatskoj jedna od najljepših živućih priča za današnji Svjetski dan dobrote.

Dan kada ističemo ono istinski dobro u ljudima, ono što bi trebalo biti zarazno i lako dostupno posvećujemo neprofitnoj organizaciji Crveni nosovi klaunovi doktori koji su humorom prije 15 godina počeli dokazivati da je smijeh zaista lijek.

-Hvala što ste nas se sjetili baš sada, kada obilježavamo 15 godina od kada su naše klaunovske noge prvi put kročile na pedijatrijski odjel Kliničkog bolničkog centra Zagreb, naše Rebro. Tada smo radili sa četiri klauna, a danas naš tim ima 35 crvenonosih ljudi koji djeluje u 21 bolnici i u 13 domova za starije. Ostvarujemo više od 100 posjeta mjesečno diljem Hrvatske – priča Ivan i spominje kako osim doktorskog tima crvenih nosova u Zagrebu, gdje im je i sjedište u Medulićevoj 34, postoje crveni nosovi s predivnim timovima u Osijeku, Rijeci i Splitu.

-Mi smo educirani umjetnici, koji upravo kroz umjetnost profesionalnog klauniranja i humora donosimo podršku i promjenu atmosfere djeci i roditeljima u bolnicama, ali i odraslima na onkologiji kao i osobama u domovima za starije. Tu smo za djecu koja imaju teškoće u razvoju, u rehabilitacijskim centrima, u socijalnim ustanovama. Dakle, imamo jedan široki spektar djelovanja.

Pod vodstvom izvršne direktorice Denize Drusany i umjetničkog ravnatelja Nikole Dabca, klaundoktori rade izuzetno ispunjavajući, divan posao. I za to su posebno obučeni.

-Odlazimo jednom do dva put godišnje u Internacionalnu školu humora u Beč, gdje je središte naše krovne organizacije Red Nose International. Prolazimo edukacije vezane za razne umjetničke discipline koje koristimo u svojim vizitama. No, imamo i brojne posebne programe od kojih izdvajam intenzivni osmijeh, program unutar kojeg jedan klaun provodi cijelo jedno prijepodne sa djetetom i roditeljima u iščekivanju operacijskog zahvata, pratimo ih do takozvane rampe nakon koje nema ulaza nikom osim stručnog medicinskog osoblja, dočekujemo dijete nakon zahvata i pružamo mu podršku na razne načine. Dakle, radi se o jednoj divnoj priči unutar koje na visoko profesionalni način, kao akademski, uglavnom izvedbeni umjetnici, klaundoktori, dajemo ljudima jednu psihosocijalnu podršku, toplinu, ljudskost, osmijeh – kaže Čarli, jer kako je nadalje naglasio, humor je vrlo slojevit fenomen kao komunikacijsko sredstvo – i mi se bavimo s njim, brusimo izvedbene alate i dajemo sve od sebe na umjetničkim klaundoktorskim improvizacijama u bolnici.

Da je riječ o zaista istančanom umijeću kojem se posvećuje puno pažnje i obraća pozornost na stručni aspekt, pokazuje i činjenica da klaundoktori jako puno rade na znanstvenom pristupu, pozadini humora, njegovom podrijetlu, funkciji, međunarodnim istraživanjima.

-Upravo kad sad pričamo o tome, 11. studenog smo imali nama vrlo važan panel na Rebru o ulozi humora u onkološkom liječenju djece i odraslih, gdje smo ugostili brojne stručne i medicinske suradnike s kojima smo razgovarali o spomenutoj temi. S nama su bili primarius Milivoj Novak, također glavna sestra gospođa Ana Ljubas, naša divna psihologinja sa Merkura gospođa Nikolina Vučemilo, gospođa Ivanka Herman iz Klinike za tumore, ali i Ivana Matić koja je bivša korisnica KBC-a Zagreb. Svi smo zajedno pred brojnom publikom razgovarali o učinkovitosti humora u zdravstvu, o njegovoj znanstveno dokazivoj ljekovitosti, a što su nam potvrdili već spomenuti medicinski stručnjaci i stručnjaci iz područja psihologije. Dakle, dubinski se bavimo fenomenom humora i dijelimo to s drugima – poručuje klaundoktor Čarli kojeg smo pitali da nam malo prepriča reakcije na njihovu “vizitu”.

-Reakcije su divne, ja kao klaundoktor od tri godine staža mogu reći da sam stvarno oduševljen ovim što radimo, smatramo to svojim poslanjem kojem posvećujemo puno ljubavi. Djeca reagiraju izvrsno, naravno su neprestano u igri, a mi zaista uspijevamo prostor bolnice i svih već spomenutih institucija ispuniti bojom humora i smijeha. Jer, znate da su ti prostori često ispunjeni i strahom, i neizvjesnošću, i emocijama, i iščekivanjem, zato ga mi jednostavno bojimo dubokom, lijepom, ljudskom svrhom, humorom i zvukom – dočarava nam klaundoktor i priznaje kako su te improvizacije beskrajno zanimljive djeci, ali i odraslima. Oni se također smiju u našem prisustvu, roditelji se smiruju i uživaju u svemu što radimo, a samim tim su i djeca opuštenija. Moram istaknuti, da više od dvije godine posjećujemo više od 12 odjela onkologije za odrasle u Zagrebu, gdje smo se prvotno malo bojali kako će ljudi reagirati, da će pomisliti da smo mi samo za djecu, međutim ne. Na jedan poseban i drugačiji način pristupamo i odraslima kroz klaundoktorske vizite.

Ljudi su žedni i željni ljudske topline, priča nam Ivan, kao i ljudskog dodira, pogleda, pozornosti i pažnje. Kad se to sve fino uobliči u jednu uravnoteženu, svrsishodan umjetnički smjer, ljudi reagiraju predivno.

I zato su naši heroji za Svjetski dan dobrote zaslužili više od nekoliko redaka teksta za ovaj članak, zaslužili su dubok naklon i aplauz, jer ono što rade ne može platiti ni jedna moneta ni valuta.

-Potrebe su sve veće, naša organizacija raste, ali smo zahvalni najviše našim donatorima koji nas podržavaju stvarno vrlo hrabro, od fizičkih osoba i organizacija do velikih tvrtki koje prepoznaju da je riječ o divnoj priči koja raste i koja buja u jednom predivnom tonu na veliko zadovoljstvo svih korisnika kod kojih smo do sada izmamili osmjeh na lice – zahvalio je na kraju Čarli, a kojem redakcija Cityportala vraća zahvalnost na izdvojenom vremenu za priču.

Dakle, u stvaranju ovog čudesnog, neopipljivog lijeka može sudjelovati svatko od nas, kome su riječi iz ove priče zagrijale dušu, u trenutku kad se u umu stvorila misao: Ovo je ono što nam nedostaje! Pomozite donacijom ovim “kotačićima” koji crvenim nosom dokazuju da je lijek u nama.

Hvala vam Crveni nosovi!

Nastavite čitati

CityLIGHTS

NAJLJEPŠI TROFEJ Stigla prinova – Velimir noćas postao tata!

U 3 sata i 30 minuta rođen je Jakob!

Objavljeno

prije 1 tjedan

11. studenoga 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Noć iza nas bila je neprospavana za velikogoričkog paraolimpijca Velimira Šandora, jer je dočekao trenutak da njegova supruga Ana u 3 sata i 3 minuta na svijet donese velikog dječaka – teškog 4 kilograma i 40 grama a dugačkog 55 centimetara.

Jutros smo nazvali ponosnog tatu da mu čestitamo…

-Sve je prošlo dobro, mama i beba su dobro i to je najvažnije. Iskreno, mislio sam da to ide puno brže, jer nisam bio siguran da li ću biti sa suprugom na porodu ili ne, ali kad sam sinoć došao u bolnicu k njoj, i kako je vrijeme odmicalo to sam sve više htio biti s njom do kraja. Znači, taj osjećaj, biti na porodu, primiti svoje dijete odmah u ruke, sve što sam u životu doživio – ovo je neusporedivo! – emotivno nam je ispričao Velimir.

Ime Jakob koje su mu roditelji odabrali je hebrejskog porijekla, a znači “pratilac” ili “onaj koji drži petu”, tako da će, vjerujemo, mališan u budućnosti biti vjeran pratitelj ponosnog oca – i njegovih, ali i vlastitih životnih postignuća.

Redakcija City radija, Cityportala i mječnika Reporter također je dugogodišnji pratilac Šandorovih uspjeha, kako sportskih, tako i osobnih, stoga se pridružujemo brojnim čestitarima povodom rođenja sina i nove uloge u životu…

Nek’ je živ i zdrav – lijep na mamu, moćan na tatu! 🙂

Nastavite čitati

CityLIGHTS

SMJENA RAVNATELJA “Ostavljam školu izuzetnim profesionalcima koji su stup ove ustanove, ali i zajednice”

Nakon gotovo 10 godina Damir Bedić ured ravnatelja prepušta kolegici – bivšoj učenici vukovinske škole.

Objavljeno

prije 2 tjedna

7. studenoga 2025.

Objavio/la

Marija Vrbanus

U holu OŠ Vukovina sinoć su se izmjenjivali zagrljaji, emotivne riječi zahvale i pjesme za rastanak, u kolektivu koji je zračio zajedništvom i međusobnom, bezrezervnom podrškom.

Na novo radno mjesto, u rodnu Kutinu, djelatnici škole, roditelji i okolna društva, ispratili su Damira Bedića. Danas je, nakon gotovo 10 godina, posljednji put sjeo u svoj ured ravnatelja. Priznao nam je, sada kada je stvarno finaliziran, odlazak mu teško pada.

-Prije 19 godina sam s fakulteta odmah došao u ovu školu na zamjenu kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture, a ta zamjena se odužila kao što vidite, i to 10 godina, a onda sam izabran za ravnatelja. Evo, nakon devet i pol godina na toj funkciji, odlazim na novo radno mjesto u rodnu Kutinu. Sada nakon toliko godina rastanak mi malo teško pada, a ujedno se i veselim novim radnim izazovima. Pomiješane su mi emocije jer sam proveo puno vremena s prekrasnim ljudima – priznao je Bedić i zahvalio se osnivaču škole na izuzetnoj podršci, kao i društvima s kojima je surađivao a koja su oplemenila rad škole i nastavni program.

Jedno od njih je Ogranak seljačke sloge Buševec, čije su članice ispratile ravnatelja s pjesmom, a predsjednik Nenad Rožić poklonio mu je knjigu o povijesti Buševca i prisjetio se posebnih gostiju.

-Ogranak ima suradnju sa školom od samih početaka, a to smo nastavili i s Damirom. Odlična suradnja donijela je nekoliko zajedničkih projekata, a u školu smo doveli i svirače ukulelea s Havaja, koji su školi dali na poklon jedan takav instrument, da možete svirati – našalio se Rožić i najavio daljnju suradnju s novom vodstvom škole.

Nikolina Katulić iz Društva žena Buševec zahvalila se na suradnji, uvijek ugodnoj komunikaciji koja je rezultirala brojnim projektima.

-Bila nam je čast što ste bili na svim našim manifestacijama a na novom radnom mjestu želimo vam puno uspjeha – poručila je Katulić a prigodni poklon za sjećanje ravnatelju je predala predsjednica Lidija Rožić.

I na koncu, prigodnim poklonom i govorom ravnatelju Bediću zahvalili su se i djelatnici škole, prisjećajući se desetljeća punog događaja, izazova i promjena, vremena kada nije bilo lako, kada je trebalo pomiriti različite karaktere, pronaći sa svakim zajednički jezik, vremena u kojima se učilo prilagođavati promjenama.

No, već od ponedjeljka školu vodi novoizabrana ravnateljica. Dobila je povjerenje učitelja i najprije će imati dužnost vršiteljice dužnosti. Učionicu informatike drugi tjedan zamijenit će uredom ravnateljice. Klaudija Radman Livaja iz Turopolja u vukovinskoj školi je 16 godina, ako računamo samo radni staž.

-Radila sam i u područnim školama u Mraclinu i Buševcu, kao i na poslovima razrednika, administratora, voditelja smjene, bila članica raznih povjerenstava. Ovo je moja škola, moj drugi dom i jako volim ovaj kolektiv. Čast mi je dati svoj doprinos i na novoj poziciji, posebno jer sam i bivša učenica ove škole – ispričala je nova ravnateljica i ujedno najavila radosne vijesti – škola kreće u proširenje!

-Jako se veselimo nadogradnji škole. Dobili smo EU sredstva u 100 postotnom iznosu financiranja i sve bi trebalo krenuti iduće školske godine, što znači da ćemo nakon toga moći prijeći u jednosmjenski rad – najavila je Radman Livaja.

Po svemu sudeći Damir Bedić školu ostavlja u dobrim rukama, koje će nastaviti graditi – i školu i njene mlade “stanovnike”.

(FOTO: Marija Vrbanus)

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici

Objavljeno

prije 3 tjedna

1. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Blagdan Svih svetih je dan kojim Katolička crkva slavi sve kanonizirane svece, ali i svece koji nisu kanonizirani, a ostvarili su ideal kršćanskog života.

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Blagdan Svih svetih je i državni blagdan u Republici Hrvatskoj na koji građani tradicionalno obilaze groblja u spomen na svoje najmilije. U crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenoga.