Očito mora pasti kiša da bi moja inspiracija dobila boje… I to ne jednom, više puta. Nije me dugo bilo… Možda baš sivilo inspiracije ili pak...
Opet kasniš! – nazvao me urednik jednoga dana. Ispričavam se, nisam htio. Razmišljao sam u tišini zatvorene sobe i u punom radnom zanosu o naslovu. ...
Tog je jutra opako oplela po mojim nejakim plećima, uočivši moje sinoćnje manire, kada sam čuvao svoju duhovitost, svoje dosjetke, novosti i svoju udvorničku ljubaznost. Zadivljeno...
Nebo je bilo intenzivno bijelo, prožeto ljubičastim flekama, kao da s druge strane gori neki točkasti izvor bijelim usijanjem. Dan se prefarbao u noć. Potpuna se...
Prijatelj Đuro recitirao bi u kojekakvim posebnim situacijama sebi omiljeni stih, a svaki mu je njegov omiljeni. Začahuren u intimni kutak trenutka, odsječen i opijen kakvom...
Jutarnje kavice ispijaju se na „brzaka“ i iako je nogomet vječita tema sve je manje onih vječitih u klasi optimist. Prevrtljiva promjena klimatskih uvjeta dodatno je...
O tome govorimo ponekad sniženim glasom, prigušeno, šapatom gotovo. Ljubavi su stare u našim srcima, opasne, budne /“Toliko sam sanjao o tebi da gubiš svoju realnost“/....
Dana se ovih, promjenljivog, hladnog i dosadnog početka siječnja, kavica ispija na velikogoričkom „čošku“, ma kaj starosjedioci o tome mislili. Sanjamo da prihaja vrijeme cvata, procvalo...
