Povežite se s nama

Vijesti

Svjetlo dana uskoro će ugledati knjiga Đure Mesića o povijesti Novog Čiča

Mesić se u Novo Čiče doselio prije 17 godina, zavolio novi dom i istražio njegovu povijest.

Objavljeno

na

Đuro Mesić rodio se 4. veljače 1955. u Požegi gdje je i živio, a u Novo Čiče se doselio 2007. godine u kvart, takozvani “Beverly Hills” (lokalni nadimak autora teksta). Vrlo brzo se asimilirao u sve pore novog društva, a sklon pisanju o minulim vremenima, odlučio je istražiti povijest Župe Svetog Ivana Krstitelja Novo Čiče.

Ideju je dobio spoznajom o pokušaju Nikole Šimca, negdašnjeg predsjednika Mjesnog odbora, da se napiše monografija o Čiču i pripadajućim mjestima Jagodnu, Ribnici, Lazinama Čičkim, Podotočju Donjem i dijelu Poljane Čičke. Nikola je predložio da sve postojeće Udruge župe i društva odvojeno istraže i stave na papir tijek svojeg djelovanja pa da se onda sve objedini.

Nažalost, samo je predstavnik nogometnog kluba Dinama Novo Čiče Mato Paviša odradio posao do kraja pa je na kraju objavljena samostalna knjiga o klubu za razdoblje 1948-1998. Mesić pojašnjava.

– Imam određena iskustva o istraživačkom pisanju jer sam već objavio nekoliko knjiga takve vrste – kaže Mesić.

Sve je vjerojatno krenulo u ugostiteljskom lokalu Dubravka Hrkovca “Kavalir” koji se kroz povijest zvao i “Vaga”, a ima tradiciju više od stoljeća (vidi fotografiju tri, Hrkovac i Mesić)). Zidovi su ukrašeni starim, velikim i kvalitetnim fotografijama o kojima se razgovaralo i tako je sve krenulo.

Foto: Mato Paviša

– Dobio sam najprije podršku predsjednika Vijeća Mjesnog odbora Čedomira Tomašić, a onda i svih udruga i društava Župe koja postoji od 1334. godine, a možda je i malo starija. U knjizi će biti nabrojani i svi župnici od 1501. do danas – otkrio je na početku razgovora Đuro pa nastavio.

– Želim ukratko spomenuti sadržaj knjige i tako zainteresirati mještane, možda će ih nešto privući knjizi. Škola u Novom Čiču je počela s radom 1858. godine o čemu svjedoči puno starih zajedničkih fotografija i popis svih njenih nastavnika – kazao je Mesić.

Fotografija iz buduće knjige Đure Mesića.

– Općinsko vatrogasno društvo osnovano je 1893. a Pjevačko i tamburaško društvo Javor tri godine kasnije i trajalo je do 2. svjetskog rata. Lovačko društvo Trčka oformljeno je 1945. godine ispred svih mjesta koje gravitiraju Čiču. Odmah nakon 2. svjetskog rata osnovano je i Kulturno umjetničko društvo Antun Cvetković. Nogomet se u Novom Čiču igrao između dva svjetska rata a djelovala su dva kluba, Športski klub Frankopan i Slavija. Dinamo je formiran 1948. Aktiv žena djelovao je od 1960. pa do Domovinskog rata a Društvo žena od 2018. Umirovljenici su svoju udrugu stvorili 1977. za sve članove nabrojenih mjesta oko Čiča. Od 2004. neko vrijeme postojao je i Veslački klub na lokalnom jezeru, Klub informatičara, Judo klub Kokica od 2010. Kulturno umjetničko društvo Čiče djeluje vrlo uspješno od 2005. i samostalno će objaviti svoju knjigu povodom 20 godina od osnutka, a i tu pomažem. Moram spomenuti i Čičke novosti koje su u izlazile od 2001. godine i bile važan kulturološki kotačić mjesta pa će naći svoje mjesto u knjizi. Sve gore spomenuto je obrađeno u detalje, fotografije su precizno opisane imenima i prezimenima, ima tu mnogo zanimljivih detalja – najavio je autor Đuro Mesić.

U knjizi je predviđena objava više od 250 vrijednih starih fotografija, spominje se proizvodnja mlijeka, transport konjima i biciklima iz Čiča u Zagreb i prodaja u specijaliziranim trgovinama u Ilici i Palmotićevoj, postoji dokumentacija o konjskom tramvaju koji je spajao Novo Čiče i željezničku postaju u Velikoj Gorici.

Fotografija iz buduće knjige Đure Mesića.

– Kao predsjednik Vijeća mjesnog odbora Novo čiče upoznat sam s projektom Đure Mesića od samog starta. Vjerujem da knjigu podržavaju sve udruge i društva naše Župe, ali i Grad Velika Gorica na čelu s gradonačelnikom Krešimirom Ačkarom. Bit će to svojevrstan dokument o ovom dijelu Turopolja, ali možda i vrijedan poklon te prozor i van granica Lijepe naše. Naš blagdan i smotra folklora za Ivanje velika je pa i međunarodna manifestacija i prigoda da se predstavimo i dokumentiranom knjigom kao darom. Mesić je uložio mnogo truda, vremena i sredstava, a sada smo mi svi skupa na redu da mu zahvalimo i pomognemo osigurati sredstva za štampanje. Knjiga bi trebala biti promovirana početkom iduće godine – zaključio je na kraju predsjednik Čedomir Tomašić.

Fotografija iz buduće knjige Đure Mesića.

CityLIGHTS

Lumidea organizira Baby Care radionicu o dojenju i njezi novorođenčadi

Kako navode iz Lumidee, radionica je osmišljena kao podrška roditeljima koji žele steći dodatno znanje i praktične vještine potrebne u ranim fazama skrbi o bebi.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Lumidea/Facebook

Za četvrtak, 7. svibnja, Lumidea je najavila održavanje nove Baby Care radionice koja će biti posvećena praktičnim znanjima važnima u prvim danima i mjesecima života s novorođenčetom. Program se odvija od 17 do 19 sati i namijenjen je trudnicama i novim roditeljima.

Središnji dio edukacije usmjeren je na dvije teme. Prva se odnosi na dojenje, gdje će sudionici moći dobiti savjete, stručnu podršku te odgovore na najčešća pitanja s kojima se roditelji susreću. Drugi dio posvećen je baby handlingu, odnosno pravilnim tehnikama držanja, podizanja i nošenja bebe kako bi se osigurao siguran i pravilan razvoj djeteta.

Radionicu vodi Ana Blažević, patronažna sestra i savjetnica za dojenje, ujedno i voditeljica grupe potpore dojenju te Baby Fitness programa. Kroz stručno vodstvo i praktične primjere sudionicima se nastoji približiti svakodnevna njega novorođenčeta i povećati njihova sigurnost u roditeljskoj ulozi.

Organizatori ističu da je broj mjesta ograničen te se preporučuje pravovremena prijava. Sudjelovanje na prvom susretu iznosi 10 eura, a prijave su dostupne putem linka.

Nastavite čitati

Kultura

Kazališna subota u Buševcu – Family R dolazi u Dom kulture

Suvremena kazališna priča o obitelji i izazovima modernog života.

Objavljeno

na

Objavio/la

U Domu kulture Buševec u subotu, 9. svibnja, gostuje Hrvatsko kazalište Travnik s predstavom “Family R”, a početak je u 20 sati.

Ulaz je uz prilog od 10 eura, a rezervacija je obavezna putem broja 098 829 907.

Predstava “Family R” kroz priču jedne obitelji tematizira svakodnevne pritiske modernog vremena, uključujući utjecaj medija, tehnologije i različitih oblika ovisnosti na odnose među članovima obitelji. Autorima je u fokusu pitanje koliko suvremeni način života mijenja obiteljske navike i komunikaciju, a sve je ispričano kroz kombinaciju emocije i humora.

Foto: Ogranak seljačke sloge Buševec

Nastavite čitati

Priča iz kvarta

Legenda o RVG-u: ‘I najveće zvijezde radije su dolazile k nama nego na HRT…’

Početkom svibnja 1970. godine, u okviru Narodnog sveučilišta Juraj Kokot, s emitiranje je počeo RVG, radijska postaja koja je tijekom osamdesetih i u prvoj polovici devedesetih izrasla u istinsku instituciju…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prvog dana svibnja 1970. godine, ostalo je zapisano, s emitiranjem je krenuo novoosnovani Radio Velika Gorica. Ili, u skraćenoj verziji, RVG. Povijesni zapisi ne govore na čiju je točno ideju pokrenuta lokalna radio postaja, ali zna se da je priča krenula u okviru Narodnog sveučilišta Juraj Kokot, na čijem je čelu u to doba bio legendarni Josip Matanović. Smješten u potkrovlju Narodnog sveučilišta, čija je bio radna jedinica, RVG je krenuo tiho i skromno…

U počecima se sve svodilo na nekoliko sati programa dnevno, pri čemu je trebalo paziti – kako hodaš! Priče iz tog vremena, naime, kažu da je potkrovlje “Kokota” bilo u takvom stanju da su daske pod nogama škripale, a vibracije od hodanja dovodile su do ispadanja ploča s gramofona. Bili su to uvjeti relativno prihvatljivi za radijsku postaju veličine i značaja RVG-a u to vrijeme, jer radilo se o klasičnoj lokalnoj postaji, koja je slijedila sve tradicionalne zakonitosti.

I bilo je tako sve do prve polovice osamdesetih godina, kad se počela kreirati legenda o “onom” RVG-u. Slavnom, čuvenom, cijenjenom i poštovanom radiju, koji je prije i više od svega bio – slušan. A bio je slušan zato što je bio ispred svog vremena.

– Rast popularnosti RVG-a krenuo je u vrijeme kad je pokrenut noćni program. U to vrijeme u večernjim satima radijske postaje nisu imale program, a na Hrvatskom radiju svirala je uglavnom klasična glazba, a RVG je krenuo s nekom vrstom radijskog tuluma koji je trajao od 21 sad do dva iza ponoći. Taj format ljudima se izuzetno svidio, noćni program RVG-a brzo je postao veliki hit – provodi nas kroz ovu priču Zdenko Sovina, bivši direktor RVG-a, koji je između 1987. i 1999. godine bio aktivno uključen u sve što se događalo.

Nevjerojatan broj važnih ljudi prošlo je kroz svijet RVG-a svih tih godina, od Jure Hrvačića, Borivoja Zimonje, Bore Kokana, Elizabete Gojan, kasnije i Zlatka Turkalja, Trpimira Vickovića, u još kasnijoj fazi i Dalibora Petka… U svakom ovakvom nabrajanju, s obzirom na količinu zaslužnih, nemoguće je nekoga ne propustiti, pa ćemo tu negdje i stati, a svi ti ljudi koji su bili uključeni u ovu priču stvarali su radio koji je imao otprilike milijun svojih posebnosti.

Već u prvoj polovici osamdesetih ukinuti su formati poput “želja i pozdrava”, budući da je odluka bila da se krene u urbanijem smjeru. Uključivalo je to puštanje glazbe koja se baš i nije mogla čuti na drugim radijskim postajama, puno pažnje posvećivalo se mladima, a sve to davalo je ozbiljne rezultate po pitanju slušanosti.

– U to vrijeme radili smo jako ozbiljan posao. Ljudi su prolazili edukacije, govorne vježbe… Bila je to ozbiljna firma, strašno puno se ulagalo u zaposlenike, koji su na neki način kroz rad na radiju dobivali i cjeloživotno obrazovanje. Ali opet kažem, radilo se jako puno, čak bih rekao da nigdje u životu nisam vidio radnu etiku kakva je vladala na RVG-u u tim danima. Bili smo uspješni, ali nije to došlo samo od sebe, iza toga je stajalo jako puno rada. Vodilo se računa o svakoj sitnici, mogućnost za pogrešku bila je svedena na minimum – prisjeća se Sovina.

Budući da je postojao samo jedan studio, a program je kretao od 12 sati, svi prilozi koji su se emitirali morali su biti završeni do podne, budući da se nakon toga više nije moglo u studio.

– Sve što se događalo nakon toga, u poslijepodnevnim satima, emitirali smo sa “uhera”, uređaja koji je bio težak više od deset kilograma, pa ga nije bilo baš jednostavno ni nositi na teren. Međutim, ništa od toga nama nije bilo problem, jer raditi na RVG-u u tim je godinama bila stvar prestiža. Da, rekao bih da su ljudi koji su radili na radiju u to vrijeme bili face u gradu – prepričava Zdenko Sovina i dodaje:

– Pamtim da se u to prvo vrijeme reklame nisu snimale, nego su se čitale izravno u eter. RVG je bio poseban i po tome što je bio jedan od prvih radija koji su omogućili reklamiranje malim obrtnicima, buticima, mesnicama, frizerima… Kasnije su se reklame počele i snimati, a s vremenom smo uveli i “dramatizirajuće reklame”, odnosno reklame u kojima bi se glumilo.

Novi važan “poguranac” po pitanju popularnosti i značaja RVG-a došao je početkom devedesetih godina, kad je osmišljena još jedna promjena koja je u to doba predstavljala čistu avangardu. RVG je, naime, krenuo sa cjelodnevnim programom. I tu je negdje nastala ona čuvena krilatica, koja je glasila: “RVG – od Mađarske do mora!”

– Da, zaista smo se čuli od Mađarske do mora, a starije generacije prisjetit će se i kako je do toga došlo… Naime, nakon što je napravljen drugi, a zatim i treći studio, stvorili su se uvjeti da krenemo s programom 24 sata na dan. Budući da su ostale lokalne radijske postaje, iz cijele Hrvatske, i dalje ostale na programu od nekoliko sati na dan, a već se krenulo s umrežavanjem, u razdobljima u kojima nisu imali svoj, reemitirali su naš program. I tako je ispalo da nas se doslovno moglo čuti u gotovo cijeloj Hrvatskoj – objašnjava Sovina.

U toj prvoj polovici devedesetih u Hrvatskoj je bjesnio rat, ali iz perspektive RVG-a bilo je to zlatno doba. Vrijeme kad se RVG kao brend definitivno etablirao, vrijeme u kojem je stvar prestiža bila pojaviti se u eteru, na prepoznatljivoj frekvenciji 94,9.

– Neven Kepeski i Boro Kokan imali su glazbenu emisiju “Veliki vrisak”, u kojoj su svoje prve svirke imali i bendovi kao što su Psihomodo pop i mnogi drugi, a glazbom se na svoj način bavio i Zlatko Turkalj Turki, koji je imao emisiju “Music Pub”. I to su samo neke od brojnih emisija koje su se emitirale i bile jako slušane. Imao sam i ja svoju emisiju “M o M”, odnosno mladi o mladima, u kojoj sam se bavio raznim temama, od supkulture, preko kontracepcije, sve do toga gdje se izlazi, što se sluša… – pamti Sovina i dodaje:

– U goste su nam dolazile sve najveće zvijezde na ovim prostorima. Konkretno, meni je u emisiji bio Goran Bregović! Koga god si nazvao, odmah bi pristao doći gostovati kod nas. Ne pretjerujem kad kažem da je bilo važnije gostovati na RVG-u nego na HTV-u…

Uz sve ostalo, bile su tu i sportske minute, kojima se također bavio Boro Kokan. Okupio je oko sebe i neke nove klince sklone sportu, a među njima i tadašnjega košarkaša Darka Ćopića.

– Došao sam na RVG 1993., u sklopu sportske emisije “Svlačionica”, koja je išla jako dugo. Uh, to je bilo posebno vrijeme… – prisjeća se Ćopić.

– Mogu stvarno potvrditi da nije bilo lakšeg zadatka nego nagovoriti bilo koga od poznatih da dođe na RVG. Nama su dolazili doslovno svi, tko god bi nam pao napamet, tako da smo u eteru više puta imali Ćiru Blaževića, ali i sve druge najveće sportske zvijezde. Općenito, ljudi po Gorici često bi znali susretati poznate osobe u gradu. I svi su znali gdje ide i zašto je ovdje Zdravko Čolić, dečki iz Prljavaca ili netko treći. Svi su znali da idu na RVG.

A s RVG-a se često i odlazilo, i to na zanimljive destinacije.

– Reklama je u to zlatno vrijeme bilo baš jako puno, na RVG-u su se masovno oglašavale i zagrebačke firme, a sponzori su nas vodili i na razna putovanja. Znalo se tako dogoditi da u istoj večeri imamo moje javljanje iz Bologne, gdje Cibona igra Euroligu, pa onda javljanje iz Maroka, sa nekakvog tenisa, pa još jedno s nogometa… Putovali smo s Dinamom po Europi, osobno sam bio i u Newcastleu i na još nekim gostovanjima u Ligi prvaka, jer svi su željeli da je RVG uz njih – govori Ćopić.

Na RVG-u su u tim godinama kao medijske ličnosti kretali i ljudi poput Barbare Kolar, Trpimira Vickovića Vicka, Davora Dretara Dreleta i brojni drugi, a cijelim sustavom u to je zlatno doba upravljao Juraj Hrvačić. Pamte Velikogoričani i spektakularne koncerte u organizaciji RVG-a, a neka vrsta “labuđeg pjeva” bio je onaj povodom 25 godina radija. Na tri pozornice oko vatrogasnog doma, u koji se radio preselio još na prijelazu sa sedamdesetih na osamdesete, odvijao se party za pamćenje, da bi ubrzo krenuo put prema dolje.

– Sve je krenulo 1994., kad se promijenio Zakon o telekomunikacijama. Do tad su sve lokalne radio stanice bile pod ingerencijom lokalnih samouprava, a od tad to više nije išlo tako. Sve se moralo privatizirati, a Vijeće za telekomunikacije je 1995. raspisalo natječaj za dodjelu frekvencija. Tadašnji RVG se nakon toga raspao na dvije firme, dio ljudi je ostao na RVG-u kao novoj pravnoj osobi, a dio je prešao na Obiteljski radio, novu firmu koju je vodio Juraj Hrvačić – prepričava Sovina.

Krenula se u tom procesu regulirati snaga signala, RVG kao lokalna postaja više nije imao toliki domet, a samim time smanjilo se i tržište. Resursi su tako prebačeni na Obiteljski radio, iz kojeg je uskoro nastao i Narodni radio, a RVG je ostao u drugom planu. Na istoj frekvenciji, na čuvenih 94,9, ali zapravo je frekvencija bila i jedino što je ostalo iz tih slavnih dana. Imao je RVG svoje svijetle trenutke i u godinama koje su slijedile, jer funkcionirao je sve do 2012. godine, ali nije to više bilo – to. I ostala je legenda o “onom” RVG-u…

Nostalgična je i romantična ova priča, a nostalgija i romantika jedino su nam i preostali u ovim novim vremenima. Potpuno drukčijim vremenima u svakom smislu, kako u radijskom, tako i svakom drugom. A opet, bilo bi sjajno da se nekako, na neki način, kakav god, oživi tradicija radija koji je predstavljao simbol grada…

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Radionica prirodnog spreja protiv komaraca rasprodana, otvoren novi termin

Svaka sudionica izradit će vlastiti repelent (50 ml), dobiti recept za ponovnu izradu kod kuće te na poklon univerzalni balzam u vrijednosti 13 eura.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Turistička zajednica Velike Gorice

Uoči Majčinog dana u Velikoj Gorici vlada velik interes za kreativno-edukativne sadržaje. Radionica izrade prirodnog spreja protiv komaraca popunjena je u rekordnom roku pa organizatori uvode novi termin u 18:30 sati.

Riječ je o programu koji organizira Turistička zajednica Velike Gorice u suradnji s @vitalskin.hr, a dodatni termin osmišljen je kao simboličan poklon sugrađankama povodom nadolazećeg blagdana.

Iako je sudjelovanje na radionici besplatno, zainteresirane sudionice moraju unaprijed rezervirati svoje mjesto putem online obrasca ovdje.

Naglasak na praktičnom znanju

Radionica donosi kombinaciju teorijskog i praktičnog dijela. Polaznice će izrađivati vlastiti prirodni repelent protiv komaraca i krpelja, u bezmasnoj varijanti, prilagođen za sigurnu upotrebu kod cijele obitelji, uključujući i djecu. Uz samu izradu, sudionice će dobiti uvid u djelovanje eteričnih ulja te naučiti koja su ulja prikladna i učinkovita za svakodnevnu primjenu. Osim znanja koje mogu primijeniti i nakon radionice, svaka sudionica izradit će vlastiti repelent (50 ml), dobiti recept za ponovnu izradu kod kuće te na poklon univerzalni balzam u vrijednosti 13 eura.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

VG brass: ‘festival koji pokazuje kulturnu otvorenost Velike Gorice prema svijetu’

Velikogorički brass festival tako i ove godine potvrđuje svoju poziciju kao važna platforma za promociju limene glazbe, ali i kao događaj koji kontinuirano okuplja domaću i međunarodnu publiku.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Morena Martinović/Cityportal

Otvorenjem u Dvorani Gorica započelo je 20. izdanje Velikogoričkog brass festivala, čime je obilježen značajan jubilej ove manifestacije posvećene limenoj glazbi.

Program je počeo u 20 sati, a festivalski tjedan otvorio je nastup renomiranog ansambla Spanish Brass, čime je simbolično označen početak još jednog izdanja događanja koje je tijekom dva desetljeća izraslo u važno mjesto susreta vrhunskih glazbenika i publike.

Profesor umjetničke škole Franje Lučića, Tomislav Špoljar, tom je prilikom istaknuo važnost publike za kontinuitet festivala: „VG Brass se pretvara u jednu lijepu tradiciju, ali nije stvar uopće u festivalu, nije stvar u nama koji ga radimo, stvari je u vama, publici koja dolazite ovdje iz godine u godinu.“

Na otvorenju se publici predstavio i Spanish Brass, jedan od najcjenjenijih limenih puhačkih kvinteta na međunarodnoj sceni. Ansambl djeluje više od tri desetljeća, tijekom kojih je ostvario niz značajnih priznanja te izgradio bogatu diskografiju, potvrđujući svoj status među vodećim imenima u ovom glazbenom području.

O značaju festivala za grad govorio je i predsjednik Gradskog vijeća Velike Gorice Darko Bekić, naglasivši njegovu dugogodišnju ulogu u kulturnom životu zajednice: „Velika Gorica je prošle godine proslavila 30 godina postojanja, a dvije trećine naše gradske povijesti, prati nas i ovaj veliki Brass festival koji nas je ucrtao na kartu ne samo hrvatske nego i šire te pokazuje kulturnu otvorenost našeg grada, naše Velike Gorice prema svijetu.“

Velikogorički brass festival tako i ove godine potvrđuje svoju poziciju kao važna platforma za promociju limene glazbe, ali i kao događaj koji kontinuirano okuplja domaću i međunarodnu publiku.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno