Povežite se s nama

CityLIGHTS

Svestrana Mihaela Pavić nova je predsjednica Rotaract kluba Velika Gorica

Objavljeno

na

Svake godine prvog srpnja Rotaract klub Velika Gorica ima predaju vlasti. Nakon prošlogodišnje predsjednice Monike Božurić, na čelo ove humanitarne organizacije došla je Mihaela Pavić, mlada 23-godišnja studentica na Veleučilištu Velika Gorica koja nas je upoznala s djelovanjem i akcijama goričkog Rotaracta.

-Riječ je o neprofitnoj udruzi koja se bavi humanitarnim radom, odnosno različitim akcijama humanitarnog tipa. U našem gradu djelujemo šest godina, te nam broj članova varira. Susreti su nam jednom tjedno, najčešće nedjeljom, sastanemo se, družimo i dogovaramo planove. – počinje priču Mihaela.

-Naša godina službeno počinje 1.srpnja, no, sa službenim sastancima zbog godišnjih odmora počinjemo u rujnu. Trenutno imamo oko 12 članova, u potrazi smo za novima i tko god nam se želi pridružiti dobro nam je došao. Super bi bilo da nam se pridruže muški članovi, jer za sad imamo samo našeg Lovru.

Kad se prijavite, imate kandidaturu, treba doći na određen broj sastanaka, napraviti prezentaciju o sebi kako bi vas postojeći članovi upoznali. Trebate imati najmanje 18 godina starosti. Dostupni su na društvenim mrežama, najčešće prijavu možete obavite preko Google formsa i onda vam jave kad će biti prvi sastanak.

-Moje su sad dužnosti započeti novu rotarijansku godinu, odrediti prvi sastanak na kojem ćemo donijeti daljnje planove i ciljeve, koje ćemo akcije pokrenuti. Prošla godina bila je izazovna, nadam se da ova neće biti takva i da sastanke nećemo morati održavati online jer puno smo konstruktivniji i efikasniji kad se negdje nađemo nego preko ekrana. Također, dužnosti su mi održavati redovite sastanke, posjećivati ostale akcije, ići na međunarodna putovanja, završiti seminar za predsjednike…

Mihaeli mandat traje godinu dana. Rotaract ima svoj Statut prema kojemu funkcioniraju, ali svaka nova ideja je dobro došla. Vjeruje, ukoliko će sama davati neke prijedloge da će oni biti prihvaćeni obzirom da su svi željni i akcija, i međusobnih suradnji.

-Ono što bih voljela u godini kada sam na čelu Rotaracta je da nam se poveća članstvo, jer svaka nova osoba sa sobom nosi barem dvije nove ideje, neke nove mogućnosti i vidike. Također voljela bih i da su nam neka vrata više otvorena, da proširimo neke suradnje, no znam da sve dolazi u svoje vrijeme.

 

Bez obzira na sve izazove u prošloj godini koji su ih pratili, ponosni su na sve što su napravili, a posebno na posljednju akciju koja je bila usmjerena na jednu sigurnu kuću na području Zagrebačke županije na koju ih je uputio gorički Centar za socijalnu skrb jer u gradu nemamo takvih ustanova.

-Krenuli smo u projekt vezan uz sigurnu kuću jer smo u tom trenutku kad se rodila ideja u klubu bile samo mi cure, slavile smo petu obljetnicu našeg goričkog Rotaracta i donijele smo odluku da napravimo nešto baš samo za žene. To je bila jedna doista velika i zahtjevna akcija, ali presretni smo jer smo je uspješno završili. Akcija nam se produžila na čak godinu i pol, no iznimno smo zadovoljni s realizacijom. Radilo se o oko 16 vrata i uspješno smo ih promijenili. 13 nešto mi, a nešto u suradnji sa sigurnom kućom, te im je sada puno ugodnije jer su dobili i vrata sa zvučnom izolacijom radi koje im je omogućena privatnost što je tamo iznimno bitno.

 

Naravno bilo je tu još puno akcija, a Mihaela ih se rado prisjeća.

-Jedna od akcija bila je usmjerena na djecu iz Centra za odgoj i obrazovanje. Oni su za Božić napravili listu želja, a mi smo im bili Djed Božićnjak. Za tu akciju mi smo se odrekli svojih malih znakova pažnje koje si međusobno darujemo te smo usrećili djecu iz Centra. Bilo je to baš lijepo i posebno emotivno.

– U lipnju smo imali akciju usmjerenu na ukazivanje koliko je veliko menstrualno siromaštvo, jer to je jedna goruća tema o kojoj možemo i moramo puno govoriti. Također smo u akciju krenuli jer smo većina djevojke i svjesne smo koliko je to skupo i da si te potrepštine ne može svatko priuštiti. Jako smo zadovoljni kako je sve prošlo, jer osim što smo prikupljali potrepštine, imali smo otvoren i žiro-račun na kojem je prikupljeno dosta financijskih sredstava. Akciji su se pridružili i naši prijatelji iz drugih Rotaract klubova, upravo uplatom sredstava budući nisu mogli osobno doći i podržati ovu priču. Skupili smo na kraju jako puno higijenskih potrepština.

Također, i oni prate prijatelje iz drugih Rotaract klubova, bilo da je riječ o onima iz Zagreba, Međimurja, Slavonskog Broda, Splita…Korona ih je malo spriječila u međusobnom druženju i već su željni da se vide i podruže.

Tu su i twin clubovi, a riječ je o dva kluba iz različitih zemalja Rotary Internationala (RI) koji su uspostavili jake veze i dogovorili se da će se udružiti kako bi dovršili poseban program. To može biti u obliku međunarodnog projekta usluge, razmjene prijateljstva ili kulturne razmjene.

-Mi smo do sada imali twinnig s klubom Rotaract Torino Europea, te nam je u planu ove godine twining s Rotaract Beograd centrom.

Rotaract klub u Velikoj Gorici postoji šest godina, ali Goričani i nisu toliko upoznati s njihovim djelovanjem. Iako se trude informirati javnost putem društvenih mreža to nije dovoljno, a uz njih se vežu i razne predrasude poput onih da su tamo članovi isključivo oni “dubokog” džepa. Zapravo je riječ o mladim ljudima, najčešće studentima, pojedinci rade.

-Ovo je organizacija mladih koji se trude dati svoj doprinos za boljitak zajednice. Mi se trudimo da to najčešće bude u našem gradu, da ovdje nešto potaknemo i da se to vidi. Nisam sigurna da su društvene mreže dovoljne da dođemo do ljudi, ali mislim da nam je PR stvarno dobar i aktualan. Naši mediji nas svi stvarno prate, i tu smo zadovoljni.

Iako je tek na početku mandata, Mihaela već ima neke ciljeve ispred sebe koje bi voljela ostvariti.

-Ono što mi je želja, nakon što smo napravili stolariju u sigurnoj kući, ostao je jedan detalj koji je “šaka u oko”, a riječ je o stubištu. Kad vidite kako to izgleda jasno je da se tu nešto mora napraviti. Riječ je o starom drvenom stubištu, koje samo što ne popuca, ispod su rupe, a tamo borave bebe koje pužu. To je nešto što im je jako potrebno. Želim da to završimo i da na kraju možemo reći da smo promijenili kompletnu stolariju u sigurnoj kući.

Na početku svake godine iz Rotaracta vole sjesti za stol, svatko da neki prijedlog i onda donesu planove za dalje. Financiraju se iz članarina koje su 40 kuna mjesečno, koje dobro dođu za potrošni materijal, a tu su i neki dodaci koje im omogući distrikt 1913.

Mihaela studira upravljanje u kriznim uvjetima na Veleučilištu Velika Gorica, a završila je turističku gimnaziju.

-Sve je to spoj ljubavi prema turizmu, kriznim situacijama, menadžmentu. Voljela bih raditi u odnosima s javnošću i nadam se da ću to i ostvariti. To je plan i za diplomski studij.

A osim što studira, od nedavdno predsjeda Rotaractom, iz bogatog životopisa izdvaja svoje novo, možemo reći zanimanje.

-Otkad je otvoren Centar za posjetitelje Grada Velike Gorice radim tamo kao studentica po potrebi. Jako volim Turopolje, i sretna sam što mogu ljudima približiti ljepote ovoga kraja. Zahvaljujući tome dobila sam priliku sudjelovati na Interprete Europe u sklopu Kulturame u kojoj sudjeluje pet turističkih zajednica, tamo učimo za interpretatora baštine. Mi to kažemo fenomen, odnosno atrakciju s našeg područja, bilo da je riječ o Muzeju Turopolja, bio to Tur, Park dr.Franje Tuđmana, Franjo plemeniti Lučić ili Stjepan Radić, ljudima sve to na zanimljiv način pokušamo to približiti. Važna je interakcija, a ne samo suhoparne činjenice koje se mogu naći i u knjigama. Jedan od primjera je Franjo plemeniti Lučić, da pitamo ljude, npr. jesu li znali da je on bio jedan od orguljaša u katedrali u Zagrebu, da imamo glazbenu školu nazvanu po njemu…

Put do interpretatora kulturne baštine nije jednostavan, ali ako nešto volite, ništa nije teško.

-Imala sam pismeni i usmeni dio, odnosno interpretacijski govor u kojem sam govorila o našoj narodnoj nošnji, i općenito o tradicijskoj odjeći ovoga kraja, a za europski certifikat još trebam napraviti domaću zadaću, odnosno interpretacijsku turu. Nadam se id a će mi taj certifikat otvoriti neka nova vrata. Nadam se da ćemo od rujna krenuti s interpretacijskim turama, da će to naši ljudi prepoznati, da će nam se pridružiti i zajedno s nama upoznavati ljepote i čari našega Turopolja.

Od malena je putovala s roditeljima, i obišla je puno prekrasnih destinacija od kojih posebno ističe Izrael, ali isto tako koliko voli svoje Turopolje i Veliku Goricu voli i prekrasno mjesto Kali na Jadranu za koji kaže da dok u Gorici živi, tamo Živi i uživa.

-To je rodno mjesto moga dide. Svi najvažniji koraci u mojemu životu dogodili su se tamo, od prvog zubića, prvog koraka, do prve riječi. Morsko sam dijete, tamo mi je velik broj prijatelja i svaki Slobodan korak iskoristim da budem tamo. Jednog dana možda tamo preselim, to je otok, tamo je sve opuštenije i lagodnije, volim reći da mi jedan dan traje 48 sati. A ovdje ništa ne stižem.

Mihaela uz sve što smo do sad naveli voli pisati, čitati, istraživati razna neotkrivena blaga materijalne i nematerijalne kulturne baštine, te smo sigurni da će još puno toga moći dati zajednici I u njoj ostaviti traga.

CityLIGHTS

PONEDJELJAK Promocija knjige ‘Ožiljci bez rana’

Autorica je dobitnica nagrade Grada Velike Gorice „Zlatna turopoljska podgutnica“, a ove godine dodijeljena joj je i nagrada „Turopoljska poculica“ za kratku priču „Koraci u snijegu“.

Objavljeno

na

Objavio/la

U Dvorani Gorica u ponedjeljak, 11. svibnjau 19 sati bit će predstavljena knjiga „Ožiljci bez rana“, novo izdanje autorice Ljiljane Haidar Diab, objavljeno u okviru goričke Biblioteke Albatros.

Riječ je o naslovu koji donosi osobnu ispovijest žene čije je profesionalno i životno iskustvo vezano uz brojna svjetska ratišta, no bez fizičkih posljedica koje bi se mogle vidjeti na tijelu. Fokus knjige premješta se na unutarnje posljedice ratnih iskustava. Emocionalne i psihološke tragove, šutnju nakon sukoba te proces suočavanja koji započinje tek kada izravna opasnost prestane.

U takvom okviru autorica gradi priču koja ima obilježja intimnog dnevnika i refleksije, kroz koju se prati postupno ponovno uspostavljanje osobnog identiteta i pokušaj izgradnje stabilnog životnog okvira nakon traumatskih iskustava. Promocija će okupiti više govornika koji će knjigu predstaviti iz različitih perspektiva. Uz autoricu Ljiljanu Haidar Diab, o djelu će govoriti gradonačelnik Krešimir Ačkar, glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić, general HV-a Stjepan Adanić, novinar i filmski redatelj Robert Bubalo te Stipo Bilić, urednik knjige.

Haidar Diab je ranije objavila knjigu „Ljubav u sjeni ratova“, a u javnosti je poznata i kao supruga ratnog izvjestitelja i novinara Večernjeg lista Hassana Haidara Diaba.

Autorica je dobitnica nagrade Grada Velike Gorice „Zlatna turopoljska podgutnica“, a ove godine dodijeljena joj je i nagrada „Turopoljska poculica“ za kratku priču „Koraci u snijegu“.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Lukino stado, jedna koza i čuvarica Lucka: “Moje pramenke su melem za dušu…”

Luka Antunović iz Velike Mlake uz privatni posao vodi i malo ovčarsko gospodarstvo u Donjem Podotočju. Kaže da je u sve ušao slučajno, a danas ima stado Ličkih pramenki, psa čuvara Lucku i kozu koja “drži red” među ovcama.

Objavljeno

na

Objavio/la

Razgovarala: Gianna Kotroman

Dok većina slobodno vrijeme pokušava pronaći daleko od posla, Luka Antunović iz Velike Mlake mir pronalazi među ovcama. Vlasnik tvrtke za palete već nekoliko godina vodi i svoje malo ovčarsko gospodarstvo u Donjem Podotočju, gdje danas drži oko 140 ovaca.

“Prvo sam kupio zemlju, a onda se otvorila mogućnost da imam više ovaca i tako je sve krenulo. Danas je malo ljudi koji se žele baviti ovčarstvom, a janjetina je tražen proizvod”, govori.

Njegovo stado čine isključivo Ličke pramenke, autohtona pasmina za koju kaže da ju je odabrao zbog otpornosti na zimu. Ovce preko dana borave na pašnjaku, a noći provode u nastambi i štali koju je prošle godine uspio izgraditi uz pomoć sredstava iz fondova.

Iako ovčarstvo mnogima djeluje romantično, Luka kaže da posao nije ni lagan ni jeftin. Najzahtjevniji dio je šišanje ovaca pa za taj posao angažira čovjeka koji to profesionalno radi. Stado hrani kukuruzom, ječmom, zobi i sijenom, a redovito prolaze i veterinarske preglede.

Najviše problema, dodaje, imao je s lisicama koje su znale odnijeti mlade janjce. U kraju ima i čagljeva pa je zato nabavio hrvatskog ovčara Lucku, koja sada vjerno čuva stado.

Na imanju se, osim ovaca, našla i jedna koza.

“Moj susjed je to nabavio, ali nije imao uvjete za nju pa ju je doveo k meni, sad je ona vođa na čelu kolone, ona je šefica”, smije se Luka.

Iako su ovce dio posla i dodatnog prihoda, priznaje da mu znače puno više od toga.

“Ovčice su mi melem za dušu, opuštaju malo i psihički nakon cjelodnevnog posla. Lijepo je gledati kako pasu, a ima nekih koje mame odbace pa znaju doći i pod ruku”.

Problem predstavlja i vuna jer kupaca gotovo nema. Ipak, surađuje s jednom umjetnicom koja izrađuje lutke i koristi upravo vunu Ličke pramenke za izradu kose na figurama.

A među svim iskustvima koja je doživio, jedno će posebno pamtiti.

“Bio sam na moru kad me navečer nazvao voditelj Zoološkog vrta u Maksimiru i pitao jesam li izgubio ovna. Nisam znao o čemu govori. Na kraju se ispostavilo da je ovan kojeg sam prodao ljudima iz Nepala, pobjegao jer ga nisu dobro vezali pa je trčao po Zagrebu. Našli su me preko oznake na njemu”, prisjeća se Luka.

Dodaje kako mu se javila čak i žena iz Švicarske koja je htjela kupiti tog ovna. No, kaže, životinja je već bila obećana novim vlasnicima pa od prodaje nije bilo ništa.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

“Prvo hidratacija, pa sve ostalo”: tri savjeta Mirele Ilenić za zdraviju njegu kože

I dok beauty industrija često djeluje površno i “instagramično”, razgovor s Mirelom Ilenić brzo pokazuje koliko se iza jednog proizvoda kriju znanja, razvoj, testiranja i iskustva.

Objavljeno

na

Objavio/la

mirela

Iza jedne male bočice seruma često stoje mjeseci razvoja, laboratorijska testiranja i tim ljudi koje kupci nikada ne vide. A upravo u tom svijetu danas radi Mirela Ilenić iz Šćitarjeva – žena koja stoji iza razvoja brojnih domaćih beauty proizvoda i koja tvrdi da koži često najviše šteti upravo ono što joj pokušavamo “pomoći”.

Mirela Ilenić: žena koja formulira priče kroz kozmetiku

Kozmetička formulatorica i farmaceutska tehničarka Mirela Ilenić, rodom iz Šćitarjeva, danas stoji iza brenda Mireille Lab te razvoja kozmetičkih proizvoda unutar Lively Pharma – tvrtke koja djeluje u sklopu Lively Roastersa. Iako je Lively Roasters javnosti poznat prvenstveno po specialty kavi, iz te je priče s vremenom nastao i kozmetički segment koji spaja znanost, prirodne sastojke i razvoj domaćih beauty proizvoda. Tako je nastao Lively Pharm – laboratorij i proizvodni pogon specijaliziran za razvoj kozmetike, formulacije i edukacije, dok je Mireille Lab njezin osobni profesionalni pečat i brend kroz koji prenosi vlastitu filozofiju njege kože.

„Ne postoji škola, fakultet, tečaj ni ustanova gdje vi možete dobiti stečeno znanje i reći: “E, ovo je proizvod koji može ići na nečiju kožu.” Iskustvo je ono koje mene može navesti na odluku o tome“, govori Mirela.

Njezin profesionalni put počeo je nakon srednje škole, kada je stažirala u ljekarni. Nedugo zatim otvorila joj se prilika za zaposlenje u jednom poduzeću u kojoj je ostala sljedećih 15 godina. Upravo ondje, kaže, stekla je temelje svega što danas radi. „To je bio moj poslovni odgoj, profesionalna škola i temelj za apsolutno sve. Smatram da nisam tamo radila da danas ne bih bila ovdje gdje jesam“, ističe.

No prvi susret s kozmetikom dogodio se puno ranije – još s 13 godina, upravo u jednoj velikogoričkoj ljekarni. Zbog problema s prištićima otišla je tamo s majkom, a iskustvo koje je tada doživjela i danas joj je ostalo urezano u pamćenje. „Sjećam se žene koja je tamo radila. Dala mi je tri proizvoda – tonik, kremu i gel za pranje lica. Kad smo izašle, mama mi je rekla: „Vidi kak su ove žene lijepe i uredne, sve sređene i u lijepim kutama… Baš bi i ti jednog dana mogla tak raditi.“ Mislim da se tada prvi put javila ta ideja“, prisjeća se kroz smijeh.

Iako je, kaže, kao djevojčica voljela glumiti doktoricu i učiteljicu, danas smatra da od toga zapravo nije ni otišla daleko. „Ne liječim kožu, ali promatram ono što ide na kožu. A s druge strane provodim edukacije pa sam u jednu ruku i učiteljica. Ako danas dobro educiramo mame, mlade djevojke i žene o njezi kože, pa čak i njezi bebe od prvog dana života, možemo prevenirati jako puno toga“, poručuje.

Više nije uvijek i bolje: Tri stvari koje koža zaista treba

Njega kože i lica danas je postala gotovo svakodnevna tema društvenih mreža. Od “skincare rutina” s deset koraka do neprestanog isprobavanja novih proizvoda, tržište kozmetike nikad nije bilo bogatije. No upravo u toj količini savjeta, trendova i proizvoda mnogi, smatra Mirela Ilenić, zapravo rade više štete nego koristi.

Na pitanje što je zaista najvažnije u njezi kože, odgovor daje vrlo jednostavno.

„Postoje tri stvari koje ne smijemo zaboraviti kod kože: optimalno pranje i čišćenje, ali optimalno, ne pretjerano. Pretjeranim čišćenjem skidamo naše prirodne masnoće i tada zapravo radimo problem. Nakon toga važna je hidratacija, dati koži dovoljno vlage jer je tijekom dana gubimo na razne načine. Zato je i unos dovoljno tekućine jako važan. Treća stvar je zaštita, odnosno obnova i regeneracija kože.“, objašnjava.

Dodaje kako su mnoge današnje “komplicirane rutine” rezultat marketinga i prodajnih trikova, a ne stvarnih potreba kože. I sama se, kaže, u svakodnevnoj njezi drži jednostavnosti. Dva proizvoda bez kojih ne može su čistač za lice i krema za lice.

Zanimljivo je i da o SPF-u ima podijeljeno mišljenje. Iako ne osporava važnost zaštite od sunca, smatra da se često zanemaruje šira slika. „Nisam za cjelodnevno i konstantno nošenje SPF-a u svakoj situaciji. Puno veću štetu koži često naprave neki drugi sastojci u kozmetičkim proizvodima nego samo sunce“, govori.

A kada bi morala dati samo jedan savjet za njegu kože, odgovor joj dolazi bez razmišljanja. „Hidratizirajte se! To je najbitniji “sastojak” njege kože.“, poručuje.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal  

Od ideje do police: iza jedne kreme kriju se mjeseci rada

Iako mnogi kozmetički proizvod vide tek kao lijepo pakiranje na polici drogerije ili društvenim mrežama, iza njegovog nastanka krije se dug i izrazito zahtjevan proces. Mirela Ilenić objašnjava kako razvoj jednog proizvoda traje od šest mjeseci pa sve do godinu dana, a ključ uspjeha leži u razumijevanju tržišta i potrebama potrošača.

„Tajna uspješnog proizvoda je slušati tržište, pratiti trendove i pokušati ispričati svoju priču kroz proizvod. Hoćemo li raditi egzosome, faktore rasta ili hijaluronsku kiselinu – to su trendovi, ali jako je važno da proizvod ima svoju priču i svrhu“, govori.

Kako bi nam približila proces stvaranja proizvoda, ispričala nam je proces kroz jedan primjer. „Primjerice, klijent kaže da želi kremu s guščjom masti i peptidima. Prvi korak je pronaći kvalitetnu sirovinu, provjeriti svu dokumentaciju i tek tada krenuti u razvoj proizvoda. Nakon toga odlučujemo hoće li to biti krema, serum, mlijeko, maslac ili neki drugi oblik proizvoda. Nakon razvoja slijedi testiranje koje prolazi kroz nekoliko faza. U prvoj fazi proizvod isprobavaju sami klijenti te daju mišljenje o teksturi, mirisu, načinu upijanja i osjećaju na koži. Potom proizvod odlazi na laboratorijska testiranja koja traju i po tri mjeseca. Tada se ispituje je li proizvod stabilan, razdvaja li se, topi li se, mijenja li teksturu i slično. Tek nakon toga kreće priprema dokumentacije“, kaže Mirela.

Dodaje kako je upravo dokumentacija jedan od najzahtjevnijih dijelova cijelog procesa. „Dokumentacija za kozmetički proizvod jedna je od najopsežnijih koja postoji. Često je ima više nego za neke vitamine ili minerale. Tek nakon svega toga kreće proizvodnja“, ističe.

Naglašava kako javnost često nije svjesna koliko ljudi i znanja stoji iza jednog domaćeg kozmetičkog proizvoda.

„Ljudi moraju znati da hrvatski brend koji vide na polici ili internetu nije nastao pucketanjem prstiju. U cijelom procesu sudjeluju različiti timovi – od razvoja i analitike do dokumentacije i proizvodnje. Zato je važno kroz medije i različite kanale pokazati koliko je ovo zahtjevan posao i koliko ljudi sudjeluje da bi kvalitetan proizvod došao do potrošača koji će mu vjerovati“, zaključuje.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

Lively Pharm u dvije godine sudjelovao u lansiranju 18 brendova

U Lively Pharmu danas razvijaju proizvode kroz dva modela proizvodnje – private label i white label. Iako se ti pojmovi često spominju u beauty industriji, Mirela objašnjava kako iza njih stoji potpuno drugačiji pristup radu s klijentima.

„Private label je kada nam klijent dođe sa svojom idejom, a mi tu ideju pretvaramo u gotov proizvod. White label je nešto što razvijamo sami unutar našeg razvojnog kapaciteta – po trendovima, potrebama tržišta, ali ponekad i po nekim mojim osobnim željama. Kada dođe klijent, takav proizvod može odmah koristiti i prilagoditi svom brendu“, objašnjava.

Dodaje kako su njihova najveća snaga skincare proizvodi i funkcionalna kozmetika, odnosno proizvodi koji imaju konkretnu svrhu i djelovanje, a ne samo estetsku vrijednost.

„Mi se ne bavimo robnim markama i masovnom proizvodnjom jer nas to jednostavno ne zanima. To su vam oni proizvodi gdje imate isti šampon u pet različitih mirisa ili gel za ruke u deset varijanti. Praktički imate jednu formulaciju i samo mijenjate miris“, govori.

Umjesto toga, fokusirali su se na male, nišne brendove i individualan pristup klijentima. Upravo im je ta strategija, kaže, donijela rezultate. „Zahvaljujući takvom pristupu, u posljednje dvije godine neposredno smo sudjelovali u lansiranju 18 novih brendova. Za Hrvatsku, ovako malu zemlju, to je zaista puno“, ističe.

Nije sve uvozni skincare; Kad biramo domaće, podržavamo puno više od samog proizvoda

I dok beauty industrija često djeluje površno i “instagramično”, razgovor s Mirelom Ilenić brzo pokazuje koliko se iza jednog proizvoda kriju znanja, razvoj, testiranja i iskustva. Od djevojčice koja je u velikogoričkoj ljekarni prvi put poželjela nositi bijelu kutu, do žene koja danas stoji iza razvoja brojnih domaćih kozmetičkih proizvoda, njezina priča potvrđuje da uspjeh u ovoj industriji ne dolazi preko noći, nego godinama rada, edukacije i razumijevanja onoga što koža zaista treba.

A možda je upravo najveća vrijednost ovakvih priča podsjetnik da iza domaćih kozmetičkih proizvoda ne stoje samo “lijepa pakiranja”, nego ljudi, znanje, laboratoriji i godine rada. Zbog toga bi podrška hrvatskim proizvođačima i malim poduzetnicima trebala biti puno više od prolaznog trenda.

Foto: Lively Pharm

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Subotnji shopping s nagradama: KTC dijeli poklone i pogodnosti

Iz KTC-a ističu kako je riječ o prilici za povoljniju kupnju uz dodatne benefite, te pozivaju građane da ih posjete upravo ove subote.

Objavljeno

na

Ove subote  KTC Velika Gorica donosi kombinaciju sezonskih popusta, nagrada za kupce i dodatnih pogodnosti za članove programa vjernosti.

Poseban naglasak stavljen je na proljetnu kupnju i uređenje vrta. U poljoljekarni su tako osigurani popusti na odabrane proizvode poput zemlje za cvijeće koja je dostupna uz 20 posto nižu cijenu, dok se presadnice povrća i tekuća gnojiva za cvijeće nude uz 10 posto popusta.

Uz to, članovi KTC Kluba vjernosti ostvaruju dodatnu pogodnost kroz duplo prikupljanje bodova prilikom kupnje u supermarketu, restoranu, poljoljekarni i na benzinskoj postaji.

Za sve kupce pripremljeno je i darivanje – oni koji u jednoj kupnji potroše više od 70 eura u bilo kojem od navedenih odjela dobivaju gratis kišobran.

Iz KTC-a ističu kako je riječ o prilici za povoljniju kupnju uz dodatne benefite, te pozivaju građane da ih posjete upravo ove subote.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Lumidea organizira Baby Care radionicu o dojenju i njezi novorođenčadi

Kako navode iz Lumidee, radionica je osmišljena kao podrška roditeljima koji žele steći dodatno znanje i praktične vještine potrebne u ranim fazama skrbi o bebi.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Lumidea/Facebook

Za četvrtak, 7. svibnja, Lumidea je najavila održavanje nove Baby Care radionice koja će biti posvećena praktičnim znanjima važnima u prvim danima i mjesecima života s novorođenčetom. Program se odvija od 17 do 19 sati i namijenjen je trudnicama i novim roditeljima.

Središnji dio edukacije usmjeren je na dvije teme. Prva se odnosi na dojenje, gdje će sudionici moći dobiti savjete, stručnu podršku te odgovore na najčešća pitanja s kojima se roditelji susreću. Drugi dio posvećen je baby handlingu, odnosno pravilnim tehnikama držanja, podizanja i nošenja bebe kako bi se osigurao siguran i pravilan razvoj djeteta.

Radionicu vodi Ana Blažević, patronažna sestra i savjetnica za dojenje, ujedno i voditeljica grupe potpore dojenju te Baby Fitness programa. Kroz stručno vodstvo i praktične primjere sudionicima se nastoji približiti svakodnevna njega novorođenčeta i povećati njihova sigurnost u roditeljskoj ulozi.

Organizatori ističu da je broj mjesta ograničen te se preporučuje pravovremena prijava. Sudjelovanje na prvom susretu iznosi 10 eura, a prijave su dostupne putem linka.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno