Svake godine prvog srpnja Rotaract klub Velika Gorica ima predaju vlasti. Nakon prošlogodišnje predsjednice Monike Božurić, na čelo ove humanitarne organizacije došla je Mihaela Pavić, mlada 23-godišnja studentica na Veleučilištu Velika Gorica koja nas je upoznala s djelovanjem i akcijama goričkog Rotaracta.

-Riječ je o neprofitnoj udruzi koja se bavi humanitarnim radom, odnosno različitim akcijama humanitarnog tipa. U našem gradu djelujemo šest godina, te nam broj članova varira. Susreti su nam jednom tjedno, najčešće nedjeljom, sastanemo se, družimo i dogovaramo planove. – počinje priču Mihaela.

-Naša godina službeno počinje 1.srpnja, no, sa službenim sastancima zbog godišnjih odmora počinjemo u rujnu. Trenutno imamo oko 12 članova, u potrazi smo za novima i tko god nam se želi pridružiti dobro nam je došao. Super bi bilo da nam se pridruže muški članovi, jer za sad imamo samo našeg Lovru.

Kad se prijavite, imate kandidaturu, treba doći na određen broj sastanaka, napraviti prezentaciju o sebi kako bi vas postojeći članovi upoznali. Trebate imati najmanje 18 godina starosti. Dostupni su na društvenim mrežama, najčešće prijavu možete obavite preko Google formsa i onda vam jave kad će biti prvi sastanak.

-Moje su sad dužnosti započeti novu rotarijansku godinu, odrediti prvi sastanak na kojem ćemo donijeti daljnje planove i ciljeve, koje ćemo akcije pokrenuti. Prošla godina bila je izazovna, nadam se da ova neće biti takva i da sastanke nećemo morati održavati online jer puno smo konstruktivniji i efikasniji kad se negdje nađemo nego preko ekrana. Također, dužnosti su mi održavati redovite sastanke, posjećivati ostale akcije, ići na međunarodna putovanja, završiti seminar za predsjednike…

Mihaeli mandat traje godinu dana. Rotaract ima svoj Statut prema kojemu funkcioniraju, ali svaka nova ideja je dobro došla. Vjeruje, ukoliko će sama davati neke prijedloge da će oni biti prihvaćeni obzirom da su svi željni i akcija, i međusobnih suradnji.

-Ono što bih voljela u godini kada sam na čelu Rotaracta je da nam se poveća članstvo, jer svaka nova osoba sa sobom nosi barem dvije nove ideje, neke nove mogućnosti i vidike. Također voljela bih i da su nam neka vrata više otvorena, da proširimo neke suradnje, no znam da sve dolazi u svoje vrijeme.

Bez obzira na sve izazove u prošloj godini koji su ih pratili, ponosni su na sve što su napravili, a posebno na posljednju akciju koja je bila usmjerena na jednu sigurnu kuću na području Zagrebačke županije na koju ih je uputio gorički Centar za socijalnu skrb jer u gradu nemamo takvih ustanova.

-Krenuli smo u projekt vezan uz sigurnu kuću jer smo u tom trenutku kad se rodila ideja u klubu bile samo mi cure, slavile smo petu obljetnicu našeg goričkog Rotaracta i donijele smo odluku da napravimo nešto baš samo za žene. To je bila jedna doista velika i zahtjevna akcija, ali presretni smo jer smo je uspješno završili. Akcija nam se produžila na čak godinu i pol, no iznimno smo zadovoljni s realizacijom. Radilo se o oko 16 vrata i uspješno smo ih promijenili. 13 nešto mi, a nešto u suradnji sa sigurnom kućom, te im je sada puno ugodnije jer su dobili i vrata sa zvučnom izolacijom radi koje im je omogućena privatnost što je tamo iznimno bitno.

Naravno bilo je tu još puno akcija, a Mihaela ih se rado prisjeća.

-Jedna od akcija bila je usmjerena na djecu iz Centra za odgoj i obrazovanje. Oni su za Božić napravili listu želja, a mi smo im bili Djed Božićnjak. Za tu akciju mi smo se odrekli svojih malih znakova pažnje koje si međusobno darujemo te smo usrećili djecu iz Centra. Bilo je to baš lijepo i posebno emotivno.

– U lipnju smo imali akciju usmjerenu na ukazivanje koliko je veliko menstrualno siromaštvo, jer to je jedna goruća tema o kojoj možemo i moramo puno govoriti. Također smo u akciju krenuli jer smo većina djevojke i svjesne smo koliko je to skupo i da si te potrepštine ne može svatko priuštiti. Jako smo zadovoljni kako je sve prošlo, jer osim što smo prikupljali potrepštine, imali smo otvoren i žiro-račun na kojem je prikupljeno dosta financijskih sredstava. Akciji su se pridružili i naši prijatelji iz drugih Rotaract klubova, upravo uplatom sredstava budući nisu mogli osobno doći i podržati ovu priču. Skupili smo na kraju jako puno higijenskih potrepština.

Također, i oni prate prijatelje iz drugih Rotaract klubova, bilo da je riječ o onima iz Zagreba, Međimurja, Slavonskog Broda, Splita…Korona ih je malo spriječila u međusobnom druženju i već su željni da se vide i podruže.

Tu su i twin clubovi, a riječ je o dva kluba iz različitih zemalja Rotary Internationala (RI) koji su uspostavili jake veze i dogovorili se da će se udružiti kako bi dovršili poseban program. To može biti u obliku međunarodnog projekta usluge, razmjene prijateljstva ili kulturne razmjene.

-Mi smo do sada imali twinnig s klubom Rotaract Torino Europea, te nam je u planu ove godine twining s Rotaract Beograd centrom.

Rotaract klub u Velikoj Gorici postoji šest godina, ali Goričani i nisu toliko upoznati s njihovim djelovanjem. Iako se trude informirati javnost putem društvenih mreža to nije dovoljno, a uz njih se vežu i razne predrasude poput onih da su tamo članovi isključivo oni “dubokog” džepa. Zapravo je riječ o mladim ljudima, najčešće studentima, pojedinci rade.

-Ovo je organizacija mladih koji se trude dati svoj doprinos za boljitak zajednice. Mi se trudimo da to najčešće bude u našem gradu, da ovdje nešto potaknemo i da se to vidi. Nisam sigurna da su društvene mreže dovoljne da dođemo do ljudi, ali mislim da nam je PR stvarno dobar i aktualan. Naši mediji nas svi stvarno prate, i tu smo zadovoljni.

Iako je tek na početku mandata, Mihaela već ima neke ciljeve ispred sebe koje bi voljela ostvariti.

-Ono što mi je želja, nakon što smo napravili stolariju u sigurnoj kući, ostao je jedan detalj koji je “šaka u oko”, a riječ je o stubištu. Kad vidite kako to izgleda jasno je da se tu nešto mora napraviti. Riječ je o starom drvenom stubištu, koje samo što ne popuca, ispod su rupe, a tamo borave bebe koje pužu. To je nešto što im je jako potrebno. Želim da to završimo i da na kraju možemo reći da smo promijenili kompletnu stolariju u sigurnoj kući.

Na početku svake godine iz Rotaracta vole sjesti za stol, svatko da neki prijedlog i onda donesu planove za dalje. Financiraju se iz članarina koje su 40 kuna mjesečno, koje dobro dođu za potrošni materijal, a tu su i neki dodaci koje im omogući distrikt 1913.

Mihaela studira upravljanje u kriznim uvjetima na Veleučilištu Velika Gorica, a završila je turističku gimnaziju.

-Sve je to spoj ljubavi prema turizmu, kriznim situacijama, menadžmentu. Voljela bih raditi u odnosima s javnošću i nadam se da ću to i ostvariti. To je plan i za diplomski studij.

A osim što studira, od nedavdno predsjeda Rotaractom, iz bogatog životopisa izdvaja svoje novo, možemo reći zanimanje.

-Otkad je otvoren Centar za posjetitelje Grada Velike Gorice radim tamo kao studentica po potrebi. Jako volim Turopolje, i sretna sam što mogu ljudima približiti ljepote ovoga kraja. Zahvaljujući tome dobila sam priliku sudjelovati na Interprete Europe u sklopu Kulturame u kojoj sudjeluje pet turističkih zajednica, tamo učimo za interpretatora baštine. Mi to kažemo fenomen, odnosno atrakciju s našeg područja, bilo da je riječ o Muzeju Turopolja, bio to Tur, Park dr.Franje Tuđmana, Franjo plemeniti Lučić ili Stjepan Radić, ljudima sve to na zanimljiv način pokušamo to približiti. Važna je interakcija, a ne samo suhoparne činjenice koje se mogu naći i u knjigama. Jedan od primjera je Franjo plemeniti Lučić, da pitamo ljude, npr. jesu li znali da je on bio jedan od orguljaša u katedrali u Zagrebu, da imamo glazbenu školu nazvanu po njemu…

Put do interpretatora kulturne baštine nije jednostavan, ali ako nešto volite, ništa nije teško.

-Imala sam pismeni i usmeni dio, odnosno interpretacijski govor u kojem sam govorila o našoj narodnoj nošnji, i općenito o tradicijskoj odjeći ovoga kraja, a za europski certifikat još trebam napraviti domaću zadaću, odnosno interpretacijsku turu. Nadam se id a će mi taj certifikat otvoriti neka nova vrata. Nadam se da ćemo od rujna krenuti s interpretacijskim turama, da će to naši ljudi prepoznati, da će nam se pridružiti i zajedno s nama upoznavati ljepote i čari našega Turopolja.

Od malena je putovala s roditeljima, i obišla je puno prekrasnih destinacija od kojih posebno ističe Izrael, ali isto tako koliko voli svoje Turopolje i Veliku Goricu voli i prekrasno mjesto Kali na Jadranu za koji kaže da dok u Gorici živi, tamo Živi i uživa.

-To je rodno mjesto moga dide. Svi najvažniji koraci u mojemu životu dogodili su se tamo, od prvog zubića, prvog koraka, do prve riječi. Morsko sam dijete, tamo mi je velik broj prijatelja i svaki Slobodan korak iskoristim da budem tamo. Jednog dana možda tamo preselim, to je otok, tamo je sve opuštenije i lagodnije, volim reći da mi jedan dan traje 48 sati. A ovdje ništa ne stižem.

Mihaela uz sve što smo do sad naveli voli pisati, čitati, istraživati razna neotkrivena blaga materijalne i nematerijalne kulturne baštine, te smo sigurni da će još puno toga moći dati zajednici I u njoj ostaviti traga.