Veliki petak jedan je od najsvetijih dana u kršćanskom kalendaru, a obilježava se diljem svijeta kao dan Isusove muke, raspeća i smrti na križu. U Katoličkoj Crkvi jer označava vrhunac korizmenog vremena, trenutak kada vjernici ulaze u duboko promišljanje o žrtvi, patnji i otkupljenju.

Prema evanđeljima, Isus Krist je uhićen u četvrtak navečer nakon Posljednje večere, a već u petak ujutro bio je izložen suđenju, prebijanju i naposljetku razapet na križu na brdu Golgoti, izvan zidina Jeruzalema. Njegova smrt bila je, prema kršćanskom vjerovanju, čin otkupljenja čovječanstva od grijeha.

Veliki petak dolazi kao vrhunac trodnevlja, koje započinje Velikim četvrtkom, a završava Uskrsom. Za razliku od Uskrsa, koji je dan radosti i slavlja, Veliki petak je dan tišine, tuge i sabranosti. U crkvama se tog dana ne slavi misa, što je jedinstveno u liturgijskoj godini. Umjesto toga, održava se obred Muke Gospodnje, koji uključuje čitanje evanđelja o Isusovoj muci, klanjanje križu i svetu pričest.

Tradicionalno se posti, izbjegava se meso, a mnogi jedu samo jedan obrok dnevno. Također, Veliki petak je dan tišine. Televizori i radio ostaju ugašeni, a djeca se uče poštivanju ovog posebnog dana kroz tiše igre i razgovore. Križevi u crkvama su zastrti, zvona ne zvone, a glazba se izbjegava. Sve to pridonosi atmosferi žalosti, ali i iščekivanja nečeg većeg, to jest uskrsnuća.

Ovaj dan je poziv na unutarnju promjenu, dan u kojem se čovjek prisjeća da su patnja, žrtva i ljubav međusobno povezani. U svijetu punom buke, Veliki petak nudi rijetku priliku za tišinu. A upravo u toj tišini, moguće je čuti ono najvažnije.

Veliki četvrtak zauzima posebno mjesto u liturgijskom kalendaru Katoličke Crkve. Ovim danom započinje Sveto trodnevlje, najsvetiji dio godine za kršćane, koje vodi prema vrhuncu liturgijske godine – Uskrsu. U središtu Velikog četvrtka nalaze se tri ključna događaja. Posljednja večera, ustanovljenje Euharistije i svećeničkog reda, te čin pranja nogu, kojim Isus pokazuje što znači biti istinski vođa, onaj koji služi.

Prema evanđeoskim zapisima, na Veliki četvrtak Isus se posljednji put sastaje sa svojim učenicima prije nego što će biti izdan. Taj susret je bio pun simbolike i poruka koje i danas oblikuju identitet kršćanske zajednice. Isus lomi kruh i dijeli vino, govoreći „Uzmite i jedite… ovo je tijelo moje“ te „Pijte iz njega svi… ovo je krv moja.“ Tim riječima, kako vjeruje Katolička Crkva, ustanovljena je Euharistija, sakrament koji predstavlja središte kršćanske liturgije.

Još jedan od poznatih trenutaka Posljednje večere je čin pranja nogu. Isus, Učitelj i Gospodin, pere noge svojim učenicima, zadatak koji je u to vrijeme bio rezerviran za sluge. Time daje snažan primjer da pravi autoritet ne dolazi iz moći, nego iz služenja drugima. Ovaj čin i danas se simbolično obnavlja u crkvama diljem svijeta, gdje svećenik pere noge dvanaestorici vjernika.

Veliki četvrtak također se smatra danom kada je Isus ustanovio svećenički red. Ulogom svećenika postaje služenje zajednici kroz slavljenje sakramenata, osobito Euharistije. Zato se na Veliki četvrtak često održavaju mise posvete ulja koja se koriste u sakramentima tijekom cijele godine. Svećenici na ovaj dan obnavljaju svoje zavjete, podsjećajući se na poziv koji su prihvatili, ne na moć, nego na služenje, na poniznost, na ljubav bez granica.

Običaj je da se na ovaj dan, kao i na ostale dane Svetog trodnevlja, ne obavljaju težački poslovi.

Mise se slave navečer, u znak sjećanja na Posljednju večeru. Nakon mise, Presveto se prenosi na sporedni oltar ili posebno uređen prostor, simbolično mjesto Isusove samoće i molitve u Getsemanskom vrtu. Tada crkva uranja u tišinu, sve do Uskrsne noći.

Cijene sirovina od kojih se proizvode kava i čokolada – kave robuste i kakaovca – u posljednje vrijeme snažno padaju i često se mijenjaju. Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) upozorava da su razlozi za to carine, vremenske nepogode i promjene u svjetskoj trgovini.

Prema njihovim podacima koje prenosi Lider, cijena kave vrste robusta pala je u ožujku za 1,7 %, a pad se nastavio i u travnju. Sada se cijena kreće oko 342 centa (3,42 dolara) po funti. Robusta je vrsta kave koja se često koristi u instant napitcima i jeftinijim mješavinama.

Glavni razlog za pad cijene su nove carine koje su Sjedinjene Američke Države uvele na kavu iz Vijetnama i Indonezije zemalja koje proizvode velike količine robuste. Takve mjere obično znače da će kava poskupjeti na američkom tržištu, pa trgovci naručuju manje, što dovodi do pada cijene na burzama. Osim toga, Brazil je zbog pada vrijednosti svoje valute pojačao izvoz kave, pa se na tržištu pojavilo još više robe. Tome su pridonijeli i dobri vremenski uvjeti za berbu. No unatoč višku kave, Vijetnam je smanjio procjenu ovogodišnje proizvodnje, što bi moglo donekle usporiti pad cijena.

Slična situacija događa se i s kakaovcem, biljkom od koje nastaje čokolada. U ožujku je cijena pala za gotovo 19 %, a loši trendovi nastavljaju se i u travnju. Glavni razlog su nove carine koje je SAD uveo na uvoz iz afričkih zemalja poput Obale Bjelokosti i Gane, koje su među najvećim proizvođačima kakaovca. Uz to, dugotrajna suša u Obali Bjelokosti ugrozila je ovogodišnju berbu, koja bi mogla biti najslabija u posljednjih deset godina. Zbog toga se očekuju problemi s opskrbom, iako je trenutačno cijena pala.

Velike kompanije koje proizvode slatkiše, Hershey i Mondelez, upozorile su da bi cijene njihovih proizvoda mogle porasti i do 50 %. Moguće je i da će neke tvrtke početi koristiti druge sastojke umjesto kakaovca kako bi smanjile troškove.

Prema procjeni HUP-a, cijena kakaovca bi se u sljedećim mjesecima mogla stabilizirati na oko 8.500 dolara po toni, no i dalje se očekuju veliki skokovi i padovi, zbog nestabilnih vremenskih uvjeta i političkih odluka.

Premda trenutačno padaju cijene sirovina na svjetskom tržištu, to ne znači nužno da će proizvodi poput kave i čokolade pojeftiniti. Naprotiv, potrošače bi mogle dočekati više cijene u trgovinama, jer globalna tržišta sve teže predviđaju budući razvoj događaja.

Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, iako zakoniti način skrbi za starije osobe, sve češće dovode do ozbiljnih posljedica za primatelje uzdržavanja, najčešće starije i nemoćne građane.

Kako Mirovina.hr prenosi, ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju uobičajena su praksa u Hrvatskoj kada je riječ o brizi za starije osobe. Međutim, njihova pravna složenost i nedovoljna informiranost starijih građana često dovode do toga da primatelji uzdržavanja izgube imovinu. Ponekad već za života, a nerijetko i bez vlastitog znanja.

Temeljna razlika između ova dva ugovora je značajna, kod ugovora o doživotnom uzdržavanju, imovina prelazi na uzdržavatelja tek nakon smrti primatelja, dok kod dosmrtnog uzdržavanja, imovina prelazi odmah nakon potpisivanja. Mnogi stariji građani nisu svjesni te razlike, što često rezultira zlouporabama i gubitkom imovine.

Pučka pravobraniteljica u izvješću navodi slučaj 88-godišnje žene koju su, nakon teškog zdravstvenog stanja uzrokovanog COVID-om, kumovi odveli javnom bilježniku pod izlikom da treba potpisati punomoć za prodaju kuće. Umjesto toga, potpisala je darovni ugovor kojim je bez znanja izgubila svu imovinu. Danas živi u izrazito teškim uvjetima, često gladna i psihički slomljena.

Drugi zabilježeni slučaj odnosi se na 86-godišnjakinju koja je pokrenula raskid ugovora o uzdržavanju. Prvostupanjski sudski postupak trajao je četiri godine i četiri mjeseca, dok žalbeni još uvijek nije završen. Unatoč apelima, sudovi nemaju posebne rokove za ovakve predmete, a postupci se vode u okviru redovnog sudovanja, što dodatno otežava položaj starijih osoba.

Zbog sve učestalijih problema, krajem 2023. izmijenjen je Zakon o obveznim odnosima, a od 1. srpnja 2024. uspostavljen je Registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Registar vodi Hrvatska javnobilježnička komora, ali nije javan. Uvid u njega imaju samo ovlaštene institucije poput sudova i državnog odvjetništva.

Tijekom 2024. godine pred javnim bilježnicima sklopljeno je 4.584 ugovora o doživotnom i 1.285 ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dok je u Registar upisano ukupno 908 takvih ugovora. Prvi put nakon više godina bilježi se pad broja sklopljenih ugovora.

Ipak, pravobraniteljica upozorava da Registar sam po sebi nije dovoljan. Hrvatska javnobilježnička komora još uvijek nema mogućnost samostalno provjeriti postoje li zabrane za sklapanje ugovora s osobama iz sustava socijalne skrbi, a suradnja s nadležnim ministarstvom nije dovoljno razvijena. Također, naglašava potrebu za daljnjim informiranjem građana, edukacijom javnih bilježnika i učinkovitijom suradnjom institucija.

Tijekom povijesti, čovječanstvo je ostavilo nebrojene tragove svoga postojanja. Neke jasne, dokumentirane i objašnjive, dok su drugi ostali obavijeni velom tajne. Iako znanost i arheologija neumorno napreduju, postoje pitanja na koja još uvijek nemamo odgovore. Ovi nerazjašnjeni misteriji ne samo da potiču maštu, već i otvaraju prostor za nove teorije, rasprave i istraživanja.

1. Nestanak civilizacije s Uskršnjeg otoka

Uskršnji otok (Rapa Nui), udaljeni komadić kopna usred Tihog oceana, poznat je po monumentalnim kamenim kipovima moai. No, prava tajna leži u sudbini naroda koji ih je izradio. Što se dogodilo s civilizacijom koja je bila sposobna oblikovati, transportirati i uspravljati kipove visoke i do 10 metara?

Neki znanstvenici vjeruju kako je prenapučeni otok doživio ekološki kolaps. Pretjerana sječa drveća, erozija tla i iscrpljivanje resursa mogli su dovesti do gladi, ratova i konačnog pada društva. Drugi pak sugeriraju da su europske bolesti i ropstvo koje su sa sobom donijeli prvi kolonizatori imale presudnu ulogu. Ipak, točan uzrok još nije potvrđen.

2. Tko je zapravo bio Jack Trbosjek?

Jedan od najpoznatijih zločinaca iz 19. stoljeća, Jack Trbosjek (Jack the Ripper), terorizirao je londonsku četvrt Whitechapel 1888. godine. Ubojstva, zloglasna po brutalnosti i preciznosti, bila su usmjerena na žene, uglavnom prostitutke. Iako su brojni osumnjičenici tijekom godina bili predmetom istraga, stvarni identitet ubojice nikada nije potvrđen.

Unatoč brojnim teorijama, knjigama, filmovima i modernim pokušajima genetske analize, pravi identitet Trbosjeka i dalje ostaje misterij. Njegov slučaj ostaje otvorena rana londonske povijesti i fascinacija za istražitelje i povjesničare diljem svijeta.

3. Voynichev rukopis

Jedan od najsloženijih misterija u povijesti književnosti i lingvistike je Voynichev rukopis. Radi se o knjizi napisanoj na nepoznatom jeziku, s ilustracijama čudnih biljaka, astroloških dijagrama i nepoznatih simbola. Rukopis potječe iz 15. stoljeća, a ime je dobio po antikvaru Wilfridu Voynichen koji ga je otkrio početkom 20. stoljeća.

Unatoč stotinama pokušaja da se tekst dešifrira, jezik i svrha rukopisa ostaju nepoznati. Je li riječ o izgubljenom jeziku, šifri, šali, ili čak nekoj vrsti ljekarničkog priručnika? Nitko sa sigurnošću ne zna. I dok neki tvrde da je u pitanju vješta krivotvorina, drugi vjeruju da nosi ključ izgubljenog znanja.

3. Atlantida

Platon je u svojim djelima opisao Atlantidu kao naprednu civilizaciju koja je nestala u jednom danu i jednoj noći, pod morem. Ova legenda nadahnula je stoljeća traženja izgubljenog kontinenta. Je li Atlantida stvarno postojala ili je bila alegorija za propast moralno pokvarenog društva?

Neki arheolozi vjeruju da bi Atlantida mogla imati uporište u stvarnim događajima, poput potonuća minojske civilizacije na otoku Thera nakon vulkanske erupcije. Drugi je smještaju na razne lokacije diljem svijeta, od Atlantika do Antarktike. No bez konkretnih dokaza, Atlantida ostaje na razmeđi između mita i moguće stvarnosti.

4. Tko je bio čovjek s željeznom maskom?

Jedna od najzagonetnijih ličnosti europske povijesti je zatvorenik poznat kao čovjek sa željeznom maskom, koji je tijekom druge polovice 17. stoljeća bio zatvoren u nekoliko francuskih zatvora, uključujući legendarni Bastille. Njegov identitet nikada nije otkriven, a lice mu je bilo skriveno pod maskom, prema nekim izvorima baršunastom, prema drugima od željeza.

Mnogi vjeruju da je bio brat blizanac kralja Luja XIV., dok drugi tvrde da je bio visoki državni dužnosnik koji je znao nešto što nije smio. Iako je Voltaire svojim djelima popularizirao ovu priču, stvarna pozadina ostaje enigma.

5. Tajna smrti Aleksandra Velikog

Aleksandar Veliki, jedan od najuspješnijih vojskovođa u povijesti, umro je iznenada 323. pr. Kr. u Babilonu, u dobi od samo 32 godine. Povjesničari već stoljećima pokušavaju otkriti što je dovelo do njegove smrti, bolest, trovanje ili genetska bolest?

Neki izvori navode da je pokazivao simptome malarije ili tifusa, dok drugi ističu da je možda bio otrovan od strane vlastitih generala. Najbizarnija teorija kaže da je Aleksandar možda patio od rijetkog neurološkog poremećaja zbog kojeg je bio paraliziran, ali pri svijesti, što bi značilo da je pokopan živ. Misterij njegove smrti i dalje ostaje nerazjašnjen.

Povijesni misteriji poput ovih podsjećaju nas da unatoč svim tehnološkim naprecima i znanstvenim dostignućima, postoje dijelovi naše prošlosti koji nam i dalje ostaju nepoznati. Oni nas tjeraju na istraživanje, razmišljanje i postavljanje novih pitanja. Možda će jednog dana tehnologija uspjeti odgonetnuti odgovore koje povijest uporno skriva, no do tada, ovi misteriji ostaju fascinantni prozori u ono što ne znamo. A možda nikada ni nećemo saznati.