Sport
Sve što spaja i razdvaja Goricu i Rijeku: Treneri, igrači, analitičari, smjene, tuge i veselja…
Nogometaši Gorice u nedjelju od 19.30 sati gostuju kod Rijeke, kluba u kojem je dvaput igrao aktualni trener Gorice, ali i kluba kojeg vodi bivši trener Gorice. No to je samo dio niza poveznica klubova iz Turopolja i s Kvarnera…
U svoju posljednju fazu ulazi šesta gorička prvoligaška sezona, a prva sljedeća stepenica je – Rujevica. Nezaustavljiva Rijeka kao vodeća momčad prvenstva u posljednjoj će utakmici kola, u nedjelju od 19.30 sati, dočekati protivnika s kojim je povezana na više razina, načina i modela, klub koji je za nju i koban i sretan, i važan i presudan, a često je bio i bazen iz kojeg su gazda Mišković i njegova ekipa često voljeli bacati svoju mrežu i osnažiti vlastiti kadar.
Doista, nema kluba u HNL-u s kojim je Gorica tijekom ovih nepunih šest sezona imala toliko dodirnih točki, sjecišta u kojima su se susretali i trenutaka koji su ih razdvajali. Još od prvoga dana. Doslovno.
– Da, uspjeli smo pobijediti, ali s druge strane imali smo jako dobrog protivnika. I mnogi će, zapamtite što sam rekao, polomiti zube na Gorici… – proročanski je govorio Matjaž Kek još tamo 28. srpnja 2018. godine.
Tog je dana Gorica debitirala u HNL-u, ispisala vlasititu povijest i doživjela poraz 2-0 na Rujevici. Svoj prvoligaški debi upravo je tog riječkog poslijepodneva odradio i Sergej Jakirović, koji je u prvoligaškoj premijeri krenuo s Kahlinom, Mchedlishvilijem, Čagaljem, Jovičićem, Špičićem, Maločom, Marinom, Dvornekovićem, Maslowskim, Atiemwenom i Zwolinskim. I nije to izgledalo loše, potvrdit će to i riječi Matjaža Keka, ali golovi Domagoja Pavičića i Marija Pavelića odnijeli su Rijeki do pobjede.
A onda je krenula – gorička serija! Sredili su naši nogometaši Rijeku u sljedećih pet međusobnih utakmica (?!), a i u sljedeće tri Rijeka je uspjela uzeti još samo jedan jedini bod, pa u devetoj uzastopnoj još jedan… Pretvorila se Gorica u cijeloj toj priči u pravu “crnu mačku” za Riječane, a prva od tih pobjeda donijela je i velike promjene u klubu s Rujevice.
Tog 6. listopada 2018. trener Jakirović morao je biti na tribanama zbog suspenzije, momčad je s klupe vodio njegov pomoćnik Saša Sabljak, a pobjedu 2-1 donijeli su Zwolinski i Atiemwen.
– Čuo sam se s predsjednikom Damirom Miškovićem i od ovoga trenutaka više nisam trener Rijeke. Ja sam najodgovorniji za rezultat, a u ovom trenutku treba nešto mijenjati. Ovo ostaje moj klub, hvala svima, ali ja odlazim – izgovorio je Matjaž Kek, čovjek koji je Rijeci donio povijesnu prvu titulu prvaka držažve, upravo u Velikoj Gorici, nakon poraza od Gorice.
Iza Rijeke i Gorice cijeli je niz antologijskih okršaja, utakmica koje se pamte… Foto: Goran Kovačić/PIXSELL
Crnom riječkom nizu u sudarima s njihovom “crnom mačkom” kraj je stigao tek u prvim danima travnja 2021. godine, i to usred Turopolja. Pamtimo dobro i tu utakmicu, jednu od luđih koje su odigrane u goričkoj prvoligaškoj priči, jer u 64. minuti semafor je pokazivao katastrofalnih 0-4 za goste s Kvarnera. A onda je, u 74. minuti, pogodio bivši igrač Rijeke Josip Mitrović, deset minuta poslije i Ognjen Mudrinski, a u 85. je već bilo 3-4, nakon autogola Nina Galovića. Na kraju Gorica nije uspjela doći barem do boda, ali definitivno je to utakmica koja spada među posebno pamtljive.
Sve dugove nakupljene kroz te tri sezone Riječani su u velikoj mjeri naplatili 22. svibnja 2021, mjesec i pol dana kasnije. Sezona je to koju je briljantno do polovice doveo Valdas Dambrauskas, sezona je to u kojoj je Gorica 35 kola bila na poziciji koja vodi u Europu, ali posljednje, 36. kolo odvelo je Sinišu Oreščanina i njegova igrače upravo na Rujevicu. Gorici je trebao bod za Europu, Rijeci je trebala pobjeda za Europu, a do nje je domaći sastav i došao. Gol Luke Menala u 79. minuti za konačnih 2-1 uništio je daleko najbolju priliku Gorice da izađe u europska natjecanja, a trener Siks tom se utakmicom i oprostio od klupe našeg prvoligaša.
Neobična je bila i prva sljedeća utakmica, u kojoj je Gorica zadnjih pola sata bila s igračem manje, ali svejedno je uspjela pobijediti 1-0, autogolom Čestića u 73. minuti, a nakon toga je krenula riječka dominacija u međusobnim ogledima. Jedina preostala pobjeda dogodila se prošlog proljeća, u onom ludom goričkom jurišu na deveto mjesto, u susretu u kojem je na klupi Gorice bio Željko Sopić, a na Rijekinoj – Sergej Jakirović i Marin Ivančić. Dvojac koji je obilježio prvu sezonu i pol u prvoligaškom društvu ovoga puta bio je s druge strane, ali to je zapravo samo početak jednog novog niza.
Već u toj utakmici u dresu Rijeke nastupio je Niko Janković, momak koji u Gorici nije prošao, da bi “oživio” preko Jakirova Zrinjskog, a onda otišao za njim u Rijeku. Kad je ta prošla sezona završila, Jakirović je krenuo slagati neku novu Rijeku, ovu koja blista cijele ove sezone, a u svom rosteru poželio je i Tonija Fruka, do toga trenutka igrača Gorice. A danas uvjerljivo najboljeg asistenta lige. Doveo je i Marijana Čabraju, još jednog igrača kojeg je vodio u Gorici, koji je ostavio dubok trag u našem klubu, pa je gorički pečat u riječkoj svlačionici postao još snažniji.
Novi korak u “goričanizaciji” svoga kluba Riječani su napravili u trenutku kad je Jakir odlučio prihvatiti ponudu Dinama, tamo krajem kolovoza prošle godine.
– Znate, mi bismo željeli Željka Sopića na svojoj klupi… – javio se predsjednik Mišković kolegi Črnku, koji nije mogao, a ni želio zadržavati trenera koji je izveo čudo u proljetnom dijelu prošle sezone i očuvao Goricu u najvišem rangu.
Sopa je, dakle, Turopolje zamijenio Kvarnerskim zaljevom, pritom poželio povesti sa sobom i praktički cijeli stručni stožer, ali tu je predsjednik Črnko podigao rampu.
– E, to neće ići…
Uhodani stožer tako je dočekao Dinka Jeličića, a na izmaku listopada Sopić je prvi put dočekao Goricu na Rujevici. I pobijedio 1-0, golom Marca Pašalića, unatoč one dvije kolosalne šanse za Goricu u samoj završnici…
Stigla je tako i zima, a Rijeka je postala još više “gorička”. Josip Paušić, prethodne četiri godine analitičar Gorice, odlučio je prihvatiti poziv bivšeg šefa i preseliti na Rujevicu.
– Hajduk je doveo Perišića i Brekala, a mi smo doveli analitičara iz Gorice – u svom je stilu kazao Sopić uspoređujući ulaganja Hajduka i njegova kluba u zimskom prijelaznom roku.
Slučajno ili ne, Rijeka je na proljeće postala još bolja nego na jesen, pa se ta priča o Josipovu “transferu” iz sarkazma pretvorila u nešto vrlo konkretno i opipljivo. Uz sve ostalo, i Paušićev doprinos nedvojbeno je izuzetno važan u svemu što Rijeka radi u borbi za naslov prvaka, a debitirao je u – Velikoj Gorici!
Na terenu su bili ostaci snijega, Gorica je bila u vodstvu 2-0, ali Rijeka je u nastavku dobila dva penala, pa do potpunog preokreta došla golom Galešića u 89. minuti. Sopić je ludovao od sreće dolje uz teren, navijači Gorice kasnije su komentirali da se ponašao kao da nikad nije ni bio u Gorici, kao da mu Gorica nije ponudila šansu da doživi ovaj veliki uzlet u svojoj trenerskoj karijeri. A Sopa se ljutio jer je vjerovao da je snijeg na terenu bio namjerno, kao podvala njemu i njegovoj momčadi…
Ništa puno drukčije nije bilo ni 18 dana poslije, pri novom dolasku Rijeke u Veliku Goricu. Ovoga puta snijeg je zamijenila obilna kiša, uvjeti za igru opet su bili na opasnoj granici regularnosti, a pobjedu je opet odnijela Rijeka. Ovoga puta uz tri, a ne “samo” dva penala, što je i ovoj utakmici donijelo posebnu notu. U samo 18 dana, u dvije utakmice s istim protivnikom, Rijeka je dobila točno pet penala, što je teški raritet, ali ne i nešto što bi izazvalo komentar bivšeg trenera Sopića. Međutim, komentirao je zato bivši trener Jeličić.
– Ozbiljno razmišljam o tome da patentiram samoljepljive majice, da se ruke ne mogu odvojiti od tijela… – kazao je očito nezadovoljni Dinko, ali malo mu je vrijedilo.
Rijeka je itekako imala prste u velikom padu Gorice na otvaranju proljeća, posljedično i na Jeličićevu sudbinu, a nakon svega i nije bilo posebno neočekivano što je Gorica na njegovo mjesto dovela – bivšeg igrača Rijeke. Rajko Vidović imao je već 26 godina kad je konačno stigla prva prilika u HNL-u, i to baš kroz poziv Rijeke.
– U Rijeci sam bio dvaput, prvo u sezoni 2001-02, a onda opet u sezoni 2003-04, budući da sam između toga godinu proveo u Kamen Ingradu. U prvome mandatu nije sve bilo idealno, ali zato tu drugu sezonu pamtim samo po dobrome. Bilo mi je jako lijepo u Rijeci, osjećao sam se tamo kao doma, a veze su ostale i do danas. Uostalom, kći Laura studira stomatologiju upravo u Rijeci, često odemo s njoj, tako da me s vremena na vrijeme i sad navratim u grad u kojem sam kao igrač počeo svoju HNL karijeru – ispričao je Vidović.
Da svi ti odnosi Rijeke i Gorice budu još malo više isprepleteni, pobrinula se sezona u Lokomotivi, u zadnjoj fazi njegove karijere. Momčad s Kajzerice te je sezone izborila ulazak u prvu ligu, iz koje više nije ispadala, a učinila je to s gomilom mladih igrača, ali i dvojicom iskusnih, koji su vodili tu momčad – Željkom Sopićem i Rajkom Vidovićem.
– U konktaku smo mi stalno, čujemo se i vidimo kad uspijemo. Sopa i ja u jako smo dobrim odnosima – ne skriva Rajko, koji je prošle nedjelje prvi poraz na klupi Gorice doživio u sudaru s kumom Jakirovićem.
S prijateljem Sopićem, nadamo se, proći će barem za nijansu bolje. I možda, zašto ne, pomoći kumu Jakiru…
Sport
Pet utrka, jedan klub! Sjajni rezultati turopoljskih atletičara
Članovi Atletskog kluba Turopolje nastupili su na čak pet utrka diljem Hrvatske i regije, ostvarivši zapažene ekipne i pojedinačne rezultate.
Još jedan trkački vikend za pamćenje imaju iza sebe članovi Atletskog kluba Turopolje, koji su 10. i 11. svibnja sudjelovali na više natjecanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Najznačajniji nastup bio je na trail utrci Tour de Marča, petom kolu KontinenTrail lige centralne Hrvatske, održanom u šumi Marča kod Ivanić Grada.
Na Marči je AK Turopolje nastupio s čak 25 trkača i trkačica, raspoređenih u tri ekipe. Najuspješniji je bio Turopoljski trail team 2, predvođen najboljom velikogoričkom trail trkačicom i bivšom pobjednicom lige, Jasnom Mikuli. Osvojio je treće mjesto u ekipnom poretku među jedanaest prijavljenih ekipa. Time su nastavili niz postolja, s obzirom na to da im je ovo četvrta uzastopna utrka s plasmanom među tri najbolja tima. Nakon pet kola, nalaze se na drugom mjestu ukupnog ekipnog poretka.
Turopoljski trail team 1 završio je na petom, dok je team 3 bio šesti, uz vrlo mali bodovni zaostatak. U pojedinačnoj konkurenciji, iako ovaj put bez postolja, zabilježeno je nekoliko plasmanā među deset najboljih. Na dugoj stazi od 26 kilometara sa 700 metara visinske razlike, briljirala je Ivana Širić, višestruka prvakinja Hrvatske u trailu i pobjednica 100 milja Istre, koja je odnijela pobjedu, dok je Jasna Mikulić završila kao deveta.
Kod muškaraca na istoj dionici, najbolji rezultat ostvario je Matej Janjić s devetim mjestom, a slijedili su ga Hrvoje Mikulić na 18. i Marijan Malčević na 21. mjestu. Na kraćoj stazi od 18,5 kilometara najzapaženiji su bili Renata Horvatek, sedma u ženskoj konkurenciji, i Darko Radić, deseti među muškarcima.
Uz natjecanje u Marči, članovi AK Turopolje bili su aktivni i na drugim lokacijama. Na zagrebačkoj planinskoj utrci Boroša, dugoj 12 kilometara s oko 900 metara uspona od Trga bana Jelačića do Sljemena, nastupili su Želimir Delač i Sanel Fazlić. Delač je osvojio 119. mjesto ukupno i prvo mjesto u kategoriji M65, dok je Fazlić bio nekoliko pozicija iza.
U sklopu Festivala sporta Decathlon oko jarunskog jezera, Turopoljci su sudjelovali na 6-kilometarskoj humanitarnoj utrci. Vedrana Janjić bila je najbrža među njima, zauzevši šesto mjesto u konkurenciji 196 žena, a trčali su još Stanka Svetličić, Anamarija Mesić i Martin Budimir.
U Kutini su, u sklopu 1. vatrogasne utrke, Ivica i Valerija Prpa sudjelovali u 5-kilometarskoj trail utrci građana. Ivica je završio kao sedmi u muškoj konkurenciji, a Valerija kao peta među ženama.
Za kraj, Danijel Trgovac predstavljao je AK Turopolje na Sarajevo Marathonu, gdje je u polumaratonskoj utrci među 417 muških natjecatelja završio kao 56., s vremenom 1 sat, 37 minuta i 6 sekundi.
Dinamo Hidrel je u 26. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedio Bana Jelačića iz Banova rezultatom 4:2 golovima Maria Pavlovića (2), Nikole Beljana i Marka Rusa, za goste je oba pogotka postigao Antonio Boroša.
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Momčad iz Banova došla je u vodstvo sredinom prvog poluvremena, dvije minute kasnije domaći su izjednačili. Sudac je nakon toga ”skratio” momčad gostiju za dva igrača, isključenjem Josipa Ćosića u 32. i Karla Jurinjaka u 37. minuti. Brojčano neravnopravni gosti su u 43. ponovo imali gol prednosti, kazneni udarac (igranje rukom) realizirao je Boroša za 1:2.
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Novo Čiče, 11.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: Dinamo Hidrel-Ban Jelačić(Banovo) 4:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Realno je bilo očekivati da će domaći u drugom poluvremenu s dva igrača više okrenuti rezultat u svoju korist, izjednačio je Pavlović u 57. minuti na 2:2. Gosti su se uspješno branili sve do zadnje minute, a onda je Pavlović svojim drugim golom doveo domaće u vodstvo 3:2. Rus je golom u 3. minuti sudačke nadoknade potvrdio pobjedu – 4:2!
Dinamo Hidrel (26 10 6 10 47:51 35) je s 35 bodova na 8. mjestu u trenutačnom poretku. U 27. kolu gostuje kod Dinama Jakovlje.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 26.kolo
NK Dinamo Hidrel – NK Ban Jelačić (Banovo) 4:2 (1:2)
Novo Čiče. Stadion: ŠRC Novo Čiče. Gledatelja: 60. Nedjelja, 11.05.2025., 17:30 sati. Glavni sudac: Antonio Vukadin. Pomoćni suci: Dario Pranjić i Jurica Šarić (svi iz Dugog Sela). Delegat: Ivan Haluga (Mičevec). Strijelci: 0:1 – Boroša (23), 1:1 – Beljan (25), 1:2 – Boroša (43-11m), 2:2 – Pavlović (57), 3:2 – Pavlović (90), 4:2 – Rus (90+3). Isključenja: Josip Ćosić – dvije opomene (30′, 32′), Karlo Jurinjak-dvije opomene (8′, 37′).
DINAMO HIDREL: Šimić, Smilović, Balenović, Beljan (od 90+2 Pandža) Đuksi, Štivić, Pravdić (od 46. Rus), Žarina (od 79. I.Varivoda), Babić, Pavlović (od 90+2 Suhalj), Hemen (od 63. Ljubas). Trener: Stiven Žitnik.
BAN JELAČIĆ: Brleković, D.Tarandek, M.Trošić, Boroša, Juričić (od 82. Mikulić), G.Trošić (od 82. Benedik), Svečak (od 46. Ronjak), Ćosić, Petak, Jurinjak, Štefanac (od 87. Mladen). Trener: Alen Zidarić.
Moja županija
Županija nagradila parataekwondoaša Kristijana Burušića
Rugvičanin je hrvatski reprezentativac a osvojio je broncu na Europskom parataekwondo prvenstvu u Talinu.
Zamjenik župana Zagrebačke županije Damir Tomljenović prigodno je nagradio parasportaša – hrvatskog reprezentativca i člana Parataekwondo kluba Rugvica – Kristijana Burušića, povodom osvajanja brončane medalje na Europskom parataekwondo prvenstvu u formama – poomsae kategoriji, koje se održalo sredinom travnja u estonskom glavnom gradu Talinu.
Čestitavši Kristijanu i njegovom treneru Antonu Marasu na predanom radu i sjajnim rezultatima, Tomljenović je podsjetio da Zagrebačka županija kontinuirano povećava sredstva općenito za sport, a posebno i za parasport.
Foto: Zagrebačka županija
– Vesele nas ovakvi rezultati naših sportaša i veselimo se njihovim budućim uspjesima. Čestitam i predsjedniku Parasportskog saveza Zagrebačke županije Darku Matiću koji je za svoje zalaganje za parasportaše dobio i priznanje Hrvatskog paraolimpijskog odbora – naglasio je Tomljenović.
O samom nastupu na Europskom prvenstvu te zajedničkim treninzima i pripremama govorio je Kristijanov trener i predsjednik Parataekwondo kluba Rugvica Anton Maras.
Foto: Zagrebačka županija
–Na cijelom Prvenstvu Hrvatska je po broju osvojenih medalja osvojila drugo mjesto, a u Kristijanovoj kategoriji P22 su u konkurenciji 11 natjecatelja prva tri mjesta osvojili Hrvati, što ne znam da li se ikada dogodilo u bilo kojem sportu. Za ovo smo natjecanje s pripremama počeli već u siječnju s deset treninga tjedno, inače redovno treniramo pet puta tjedno a trenutačno skupljamo bodove za Paraolimpijske igre koje će se 2028. godineu Los Angelesu – ispričao je Maras.
Nakon velikih uspjeha u stolnom tenisu i atletici, sada osvajamo nagrade i u parataekwondou, na što smo izuzetno ponosni, rekao je predsjednik Parasportskog saveza Zagrebačke županije Darko Matić.
Foto: Zagrebačka županija
–Parasportski savez okuplja ljude i klubove koji svakodnevno dižu razinu i kvalitezi sportaša. Iz godine u godinu nam proračun apsolutno raste i da nema takvog proračuna ne bi bilo ni ovakvih rezultata, zato zahvaljujem zagrebačkoj županiji na podršci. Vjerujem da će naša županija za tri godine u Los Angelesu imati tri sportaša u tri različita sporta – najavio je Matić.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
Sport
Livaja “poništio” Pajazitija, Gorica oduzela Hajduku i zadnji komadić nade
Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 s Hajdukom na svom stadionu, vodstvom stečeno golom Pajazitija trajalo je samo šest minuta, ali ono najvažnije ipak se dogodilo dan ranije na Šubićevcu…
Već dan ranije sve je postalo jasno. Dok su nogometaši Gorice odrađivali posljednje pripreme za dolazak Hajduka, pratili su i događanja na Šubićevcu. Kod posljednjeg Šibenika gostovala je vodeća Rijeka, čekala se pobjeda Riječana, a ona se i dogodila zahvaljujući golu Djouahre. Onog trenutka kad je sudac označio kraj, postalo je jasno da će Gorica ostati prvoligaš i u osmoj sezoni zaredom, a to je praktički od početka sezone bio i glavni cilj.
A kad se do konačno i definitivno dogodilo, kad je taj glavni cilj ispunjen, i to na terenu, a ne kroz oduzimanje/vraćanje bodova bilo kome, s goričkih leđa pao je kamen od stotinu tona. S leđa trenera Carevića, njegovih igrača, ali i svih uključenih u život našega kluba… A priprema za Hajduk istoga je trenutka dobila ozbiljnu dozu relaksacije, jer konačno se čekala utakmica u kojoj Gorica ništa ne mora.
To ne znači da Gorica nije pokušala, da nije odigrala dobru, mušku, kvalitetnu utakmicu protiv Hajduka, ali izostanak imperativa dobro je došao i igračima, i navijačima, i ljudima u vodstvu kluba. Budući da je, uz taj faktor, ispunjen i onaj o idealnim vremenskim uvjetima za igru, budući da je stadion i ovoga puta bio rasprodan, doduše ponovno u velikoj većini gostujućim navijačima, svi preduvjeti za dobru nogometnu predstavu bili su tu.
Carević je krenuo s trojicom otraga, u varijanti koja se prije tjedan dana u Rijeci pokazala uspješnijom, s Ercegom u vrhu napada, dok je Splićane predvodio dvojac Livaja – Rakitić, s Melnjakom lijevo umjesto Dialla i “našim” Kalikom na poziciji desetke, iza Livajinih leđa.
Prvu priliku na utakmici imao je Hajduk, u sedmoj minuti Prpićev pokušaj blokirao je Krizmanić, a malo potom dobili smo i novu sekvencu za pamćenje s goričkog stadiona. Imali smo već kopanje stativa, skidanje oznaka postavljenih zbog snijega i potope epskih razmjera, a sad smo vidjeli i kako je eksplozivna naprava s tribina napravila rupu u terenu, pa je Dado Mazulović odjurio po kantu zemlje i zapunio rupu na licu mjesta. I utakmica je mogla krenuti dalje…
Pokušavao je s jedne strane Kalik, s druge Erceg, pa opet Kalik i Uremović, a u 33. minuti pred Silića je izašao Ndockyt. Nije uspio reagirati na vrijeme i prilika je propala, kao što je zamalo neuspješan ispao pokušaj Halilovića u trećoj minuti nadoknade. Slobodnjak je bio u idealnoj poziciji, ali lopta je zapela na živom zidu, pa se na odmor otišlo s nulom.
Gorica je ove sezone uzela četiri boda iz dvije domaće utakmice protiv Hajduka… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Međutim, nije tako dugo ostalo u nastavku. Čovjek za golove u velikim utakmicama, Adrion Pajaziti, opet je zablistao u 48. minuti, kad je dodavanje Ercega s desne strane fenomenalno proslijedio u gol Hajduka s 15-ak metara!
Bio je to povod da sa gostima sklonih tribina krenu povici, da parafraziramo, “Igrajte, maleni ženski spolni organi!”, a na to su igrači Hajduka reagirali vrlo ažurno. Pet minuta poslije mladi Durdov pogodio je stativu, a minutu potom ukazao se još jedanput Marko Livaja. Michele Šego ušao je nekoliko trenutaka ranije i odmah poslao idealan centaršut na Livaju, koji je “preskočio” Krizmanića i glavom pogodio pokraj nemoćnog Banića za izjednačenje.
Do drugoga gola pokušavali su doći i jedni i drugi, Hajduk preko Rakitića, Gorica preko Halilovića, nakon čega se utakmica primirila, a pirotehnika razbuktala. Imali smo i novi prekid zbog dima, a vidjeli smo i još po jedan solidan pokušaj na svakoj strani. Na kraju, Gorica i Hajduk podijelili su bodove, svakome je pripao po jedan, što za Goricu znači samo još jedan bod više, a za Hajduk i definitivni oproštaj od šampionskih ambicija.
Što se Gorice tiče, do kraja sezone preostalo je još odraditi gostovanje kod Slaven Belupa i domaći sudar s Lokomotivom, pa krenuti na predah. I upustiti se, prema svemu sudeći, u novu ozbiljnu rekonstrukciju momčadi.
HOTNEWS
Naš grad domaćin velikog europskog judo spektakla
EJU Velika Gorica Get Together adapted – prijateljstvo, lijepe uspomene i još više motivacije za buduće pobjede – i na tatamiju i u životu!
Velika Gorica prepoznata je kao grad koji njeguje uključivost i uspjehe sportaša s invaliditetom koji unatoč svojim ograničenim sposobnostima dokazuju da invaliditet nije prepreka, ne predstavlja ograničenje, već je motiv za nove uspjehe i rušenje barijera.
I zaista se možemo ugledati u njih jer nam šalju životnu poruku da su granice samo u našim glavama.
Foto: Judo klub Fuji
To me u prilog ide i veliki europski događaj koji je Judo klub osoba s invaliditetom “Fuji” doveo u Veliku Goricu.
Jučer je grad bio centar judaša iz Europe, na velikom međunarodnom EJU Velika Gorica Get Together adapted judo turniru, na kojem je gradonačelnik Krešimir Ačkar istaknuo važnost ovog iznimnog događaja.
Foto: Judo klub Fuji–Velika mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti vas u Velikoj Gorici, gradu sporta, zajedništva i velikog srca, na ovom izvanrednom događaju. Ovaj turnir nije samo sportski događaj – on je simbol inkluzije, ustrajnosti, ljudske snage i prijateljstva koje prelazi granice. Danas ovdje ne gledamo samo borbe na tatamiju – gledamo priče hrabrosti, odlučnosti i istinskog sportskog duha – rekao je gradonačelnik i posebno naglasio ulogu predsjednice kluba, Marine Drašković.
–Njena vizija, energija i neumorna predanost omogućili su da ovaj turnir preraste u jedan od najvažnijih događaja u regiji za sportaše s invaliditetom. Marina, Vaša strast prema judu i jednakim mogućnostima za sve inspiracija je svima nama – i kao ljudima i kao čelnicima zajednica koje žele bolje i pravednije društvo. Velika Gorica zaista je ponosna što može biti domaćin turnira koji okuplja sportaše iz raznih zemalja, gdje svi dijelimo isti cilj – podržati, potaknuti i proslaviti različitosti kroz sport – poručio je Ačkar.
Dodajmo da je na prestižnom turniru sudjelovalo 150 judašica i judaša iz 12 država, uz naše velikogoričke članove Judo kluba osoba s invaliditetom „Fuji“, koji su zajednički pokazali ustrajnost, kvalitetu i nevjerojatnu borbenost.
Foto: Judo klub Fuji
–Ovo je poseban sportski događaj od europskog značaja, posvećen našim judašima s invaliditetom, koji su danas pred publikom pokazali koliko je ovaj sport važan za njihove živote, za njihov razvoj. Oni su primjer da je sve moguće! Zahvaljujem Gradu Velikoj Gorici koji nam je financijski omogućio održavanje turnira koji slavi različitost – istaknula je Marina Drašković.
Foto: Judo klub Fuji
-
HOTNEWSprije 5 danaAIRVG2025 – detalji nebeskog vikend-showa iznad Velike Gorice
-
HOTNEWSprije 23 sataFOTO Turopoljski Chill and Grill – fantazija okusa i odlično društvo
-
Najaveprije 4 danaU subotu svečanost povodom Dana branitelja Grada Velike Gorice uz koncert Gazdi
-
Vijestiprije 3 danaDamir Urban stiže u Veliku Goricu