Sport

Sve što spaja i razdvaja Goricu i Rijeku: Treneri, igrači, analitičari, smjene, tuge i veselja…

Nogometaši Gorice u nedjelju od 19.30 sati gostuju kod Rijeke, kluba u kojem je dvaput igrao aktualni trener Gorice, ali i kluba kojeg vodi bivši trener Gorice. No to je samo dio niza poveznica klubova iz Turopolja i s Kvarnera…

Objavljeno

prije 2 godine

19. travnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

U svoju posljednju fazu ulazi šesta gorička prvoligaška sezona, a prva sljedeća stepenica je – Rujevica. Nezaustavljiva Rijeka kao vodeća momčad prvenstva u posljednjoj će utakmici kola, u nedjelju od 19.30 sati, dočekati protivnika s kojim je povezana na više razina, načina i modela, klub koji je za nju i koban i sretan, i važan i presudan, a često je bio i bazen iz kojeg su gazda Mišković i njegova ekipa često voljeli bacati svoju mrežu i osnažiti vlastiti kadar.

Doista, nema kluba u HNL-u s kojim je Gorica tijekom ovih nepunih šest sezona imala toliko dodirnih točki, sjecišta u kojima su se susretali i trenutaka koji su ih razdvajali. Još od prvoga dana. Doslovno.

– Da, uspjeli smo pobijediti, ali s druge strane imali smo jako dobrog protivnika. I mnogi će, zapamtite što sam rekao, polomiti zube na Gorici… – proročanski je govorio Matjaž Kek još tamo 28. srpnja 2018. godine.

Tog je dana Gorica debitirala u HNL-u, ispisala vlasititu povijest i doživjela poraz 2-0 na Rujevici. Svoj prvoligaški debi upravo je tog riječkog poslijepodneva odradio i Sergej Jakirović, koji je u prvoligaškoj premijeri krenuo s Kahlinom, Mchedlishvilijem, Čagaljem, Jovičićem, Špičićem, Maločom, Marinom, Dvornekovićem, Maslowskim, Atiemwenom i Zwolinskim. I nije to izgledalo loše, potvrdit će to i riječi Matjaža Keka, ali golovi Domagoja Pavičića i Marija Pavelića odnijeli su Rijeki do pobjede.

A onda je krenula – gorička serija! Sredili su naši nogometaši Rijeku u sljedećih pet međusobnih utakmica (?!), a i u sljedeće tri Rijeka je uspjela uzeti još samo jedan jedini bod, pa u devetoj uzastopnoj još jedan… Pretvorila se Gorica u cijeloj toj priči u pravu “crnu mačku” za Riječane, a prva od tih pobjeda donijela je i velike promjene u klubu s Rujevice.

Tog 6. listopada 2018. trener Jakirović morao je biti na tribanama zbog suspenzije, momčad je s klupe vodio njegov pomoćnik Saša Sabljak, a pobjedu 2-1 donijeli su Zwolinski i Atiemwen.

– Čuo sam se s predsjednikom Damirom Miškovićem i od ovoga trenutaka više nisam trener Rijeke. Ja sam najodgovorniji za rezultat, a u ovom trenutku treba nešto mijenjati. Ovo ostaje moj klub, hvala svima, ali ja odlazim – izgovorio je Matjaž Kek, čovjek koji je Rijeci donio povijesnu prvu titulu prvaka držažve, upravo u Velikoj Gorici, nakon poraza od Gorice.

Iza Rijeke i Gorice cijeli je niz antologijskih okršaja, utakmica koje se pamte… Foto: Goran Kovačić/PIXSELL

Crnom riječkom nizu u sudarima s njihovom “crnom mačkom” kraj je stigao tek u prvim danima travnja 2021. godine, i to usred Turopolja. Pamtimo dobro i tu utakmicu, jednu od luđih koje su odigrane u goričkoj prvoligaškoj priči, jer u 64. minuti semafor je pokazivao katastrofalnih 0-4 za goste s Kvarnera. A onda je, u 74. minuti, pogodio bivši igrač Rijeke Josip Mitrović, deset minuta poslije i Ognjen Mudrinski, a u 85. je već bilo 3-4, nakon autogola Nina Galovića. Na kraju Gorica nije uspjela doći barem do boda, ali definitivno je to utakmica koja spada među posebno pamtljive.

Sve dugove nakupljene kroz te tri sezone Riječani su u velikoj mjeri naplatili 22. svibnja 2021, mjesec i pol dana kasnije. Sezona je to koju je briljantno do polovice doveo Valdas Dambrauskas, sezona je to u kojoj je Gorica 35 kola bila na poziciji koja vodi u Europu, ali posljednje, 36. kolo odvelo je Sinišu Oreščanina i njegova igrače upravo na Rujevicu. Gorici je trebao bod za Europu, Rijeci je trebala pobjeda za Europu, a do nje je domaći sastav i došao. Gol Luke Menala u 79. minuti za konačnih 2-1 uništio je daleko najbolju priliku Gorice da izađe u europska natjecanja, a trener Siks tom se utakmicom i oprostio od klupe našeg prvoligaša.

Neobična je bila i prva sljedeća utakmica, u kojoj je Gorica zadnjih pola sata bila s igračem manje, ali svejedno je uspjela pobijediti 1-0, autogolom Čestića u 73. minuti, a nakon toga je krenula riječka dominacija u međusobnim ogledima. Jedina preostala pobjeda dogodila se prošlog proljeća, u onom ludom goričkom jurišu na deveto mjesto, u susretu u kojem je na klupi Gorice bio Željko Sopić, a na Rijekinoj – Sergej Jakirović i Marin Ivančić. Dvojac koji je obilježio prvu sezonu i pol u prvoligaškom društvu ovoga puta bio je s druge strane, ali to je zapravo samo početak jednog novog niza.

Već u toj utakmici u dresu Rijeke nastupio je Niko Janković, momak koji u Gorici nije prošao, da bi “oživio” preko Jakirova Zrinjskog, a onda otišao za njim u Rijeku. Kad je ta prošla sezona završila, Jakirović je krenuo slagati neku novu Rijeku, ovu koja blista cijele ove sezone, a u svom rosteru poželio je i Tonija Fruka, do toga trenutka igrača Gorice. A danas uvjerljivo najboljeg asistenta lige. Doveo je i Marijana Čabraju, još jednog igrača kojeg je vodio u Gorici, koji je ostavio dubok trag u našem klubu, pa je gorički pečat u riječkoj svlačionici postao još snažniji.

Novi korak u “goričanizaciji” svoga kluba Riječani su napravili u trenutku kad je Jakir odlučio prihvatiti ponudu Dinama, tamo krajem kolovoza prošle godine.

– Znate, mi bismo željeli Željka Sopića na svojoj klupi… – javio se predsjednik Mišković kolegi Črnku, koji nije mogao, a ni želio zadržavati trenera koji je izveo čudo u proljetnom dijelu prošle sezone i očuvao Goricu u najvišem rangu.

Sopa je, dakle, Turopolje zamijenio Kvarnerskim zaljevom, pritom poželio povesti sa sobom i praktički cijeli stručni stožer, ali tu je predsjednik Črnko podigao rampu.

– E, to neće ići…

Uhodani stožer tako je dočekao Dinka Jeličića, a na izmaku listopada Sopić je prvi put dočekao Goricu na Rujevici. I pobijedio 1-0, golom Marca Pašalića, unatoč one dvije kolosalne šanse za Goricu u samoj završnici…

Stigla je tako i zima, a Rijeka je postala još više “gorička”. Josip Paušić, prethodne četiri godine analitičar Gorice, odlučio je prihvatiti poziv bivšeg šefa i preseliti na Rujevicu.

– Hajduk je doveo Perišića i Brekala, a mi smo doveli analitičara iz Gorice – u svom je stilu kazao Sopić uspoređujući ulaganja Hajduka i njegova kluba u zimskom prijelaznom roku.

Slučajno ili ne, Rijeka je na proljeće postala još bolja nego na jesen, pa se ta priča o Josipovu “transferu” iz sarkazma pretvorila u nešto vrlo konkretno i opipljivo. Uz sve ostalo, i Paušićev doprinos nedvojbeno je izuzetno važan u svemu što Rijeka radi u borbi za naslov prvaka, a debitirao je u – Velikoj Gorici!

Na terenu su bili ostaci snijega, Gorica je bila u vodstvu 2-0, ali Rijeka je u nastavku dobila dva penala, pa do potpunog preokreta došla golom Galešića u 89. minuti. Sopić je ludovao od sreće dolje uz teren, navijači Gorice kasnije su komentirali da se ponašao kao da nikad nije ni bio u Gorici, kao da mu Gorica nije ponudila šansu da doživi ovaj veliki uzlet u svojoj trenerskoj karijeri. A Sopa se ljutio jer je vjerovao da je snijeg na terenu bio namjerno, kao podvala njemu i njegovoj momčadi…

Ništa puno drukčije nije bilo ni 18 dana poslije, pri novom dolasku Rijeke u Veliku Goricu. Ovoga puta snijeg je zamijenila obilna kiša, uvjeti za igru opet su bili na opasnoj granici regularnosti, a pobjedu je opet odnijela Rijeka. Ovoga puta uz tri, a ne “samo” dva penala, što je i ovoj utakmici donijelo posebnu notu. U samo 18 dana, u dvije utakmice s istim protivnikom, Rijeka je dobila točno pet penala, što je teški raritet, ali ne i nešto što bi izazvalo komentar bivšeg trenera Sopića. Međutim, komentirao je zato bivši trener Jeličić.

– Ozbiljno razmišljam o tome da patentiram samoljepljive majice, da se ruke ne mogu odvojiti od tijela… – kazao je očito nezadovoljni Dinko, ali malo mu je vrijedilo.

Rijeka je itekako imala prste u velikom padu Gorice na otvaranju proljeća, posljedično i na Jeličićevu sudbinu, a nakon svega i nije bilo posebno neočekivano što je Gorica na njegovo mjesto dovela – bivšeg igrača Rijeke. Rajko Vidović imao je već 26 godina kad je konačno stigla prva prilika u HNL-u, i to baš kroz poziv Rijeke.

– U Rijeci sam bio dvaput, prvo u sezoni 2001-02, a onda opet u sezoni 2003-04, budući da sam između toga godinu proveo u Kamen Ingradu. U prvome mandatu nije sve bilo idealno, ali zato tu drugu sezonu pamtim samo po dobrome. Bilo mi je jako lijepo u Rijeci, osjećao sam se tamo kao doma, a veze su ostale i do danas. Uostalom, kći Laura studira stomatologiju upravo u Rijeci, često odemo s njoj, tako da me s vremena na vrijeme i sad navratim u grad u kojem sam kao igrač počeo svoju HNL karijeru – ispričao je Vidović.

Da svi ti odnosi Rijeke i Gorice budu još malo više isprepleteni, pobrinula se sezona u Lokomotivi, u zadnjoj fazi njegove karijere. Momčad s Kajzerice te je sezone izborila ulazak u prvu ligu, iz koje više nije ispadala, a učinila je to s gomilom mladih igrača, ali i dvojicom iskusnih, koji su vodili tu momčad – Željkom Sopićem i Rajkom Vidovićem.

– U konktaku smo mi stalno, čujemo se i vidimo kad uspijemo. Sopa i ja u jako smo dobrim odnosima – ne skriva Rajko, koji je prošle nedjelje prvi poraz na klupi Gorice doživio u sudaru s kumom Jakirovićem.

S prijateljem Sopićem, nadamo se, proći će barem za nijansu bolje. I možda, zašto ne, pomoći kumu Jakiru…

Sport

Drama sa sretnim završetkom: Gorica šokirala Sesvete i ostala u borbi za kup!

Rukometaši Gorice odigrali su 33-33 u gostima kod Sesveta u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, nakon čega je odluka morala pasti kroz sedmerce. Sesvećani su pogriješili jedanput, a to je Goričanima bilo dovoljno za veliki trijumf!

Objavljeno

prije 3 dana

23. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nije situacija izgledala idealno u srijedu poslijepodne, u trenucima kad su rukometaši Gorice krenuli na kratak put do Jelkovca, gdje su ih u četvrtfinalu Kupa Hrvatske čekale favorizirane Sesvete. Iza njih bila su tri vezana poraza, uključujući i onaj posljednji, na gostovanju kod Dugog Sela, koji je možda i bio poziv na buđenje. Srećom, to buđenje dogodilo se već u prvoj sljedećoj utakmici, u 60 i nešto minuta s posebnom težinom.

Ulog je, naime, bio plasman na završni turnir Kupa, na kojem su Sesvećani svakako isplanirali biti, budući da su već nekoliko godina treća snaga hrvatskoga klupskog rukometa, odmah do Zagreba i Nexea. Međutim, i Goričani žele biti što bliže vrhu, u tom smislu Sesvete su uvijek poseban izazov, a bilo je tako i ovoga puta.

U utakmicu su igrači Mateja Miškovića ušli s golemom željom i motivom, s energijom na koju Sesvete u prvom poluvremenu nisu imale odgovor. Bilo je tako u prvih 30 minuta u nekoliko navrata i šest golova prednosti u korist Gorice, koja je do odmora sačuvala solidan kapital od četiri gola. Međutim, odmah je bilo jasno da protiv ovakvog suparnika, pred gotovo tisuću gledatelja u dvorani u Jelkovcu, neće biti nimalo jednostavno sačuvati tu prednost.

Momčad koju vodi Igor Vori sve je pokušavala u nastavku da se vrati u egal, a u tome su sredinom nastavka i uspjeli, kad su prišli na samo gol zaostatka. Opet se nije dala Gorica, u posljednjih desetak minuta naši su rukometaši ušli sa četiri gola viška, no posao je i tu bio daleko od završenog. U samom finišu zabio je prvo Lulić, a potom i Baković, kojem je Sorić obranio sedmerac, no lopta mu se odbila u ruke i pogodio je za 33-33. Imala je Gorica i zadnji napad za pobjedu, no domaći vratar obranio je pokušaj Marka Karaule.

Odluka je tako morala pasti nakon izvođenja sedmeraca, a tu je drama dosegla svoj vrhunac. Dumenčić, Ivanišević i Tomić zabili su u prve tri serije za Sesvete, a za Goricu su precizni bili Ceković, Grubišić i Karaula. Ključni trenutak tako je ispao pokušaj bivšeg igrača Gorice Mateja Svržnjaka, koji je naciljao stativu i ponudio veliku priliku svojoj bivšoj momčadi. Pogodio je nakon njega mladi Goričanin Lucas Pitt, pogodio je i Baković za Sesvete, pa je loptu odluke uzeo Andro Lopac. Uzeo i zabio za Final Four!

Goričani su, naravno, vrlo emotivno proslavili ovaj uspjeh, jer ugurali su se u elitno društvo u ovom natjecanju, zajedno sa Zagrebom i Nexeom, ali i drugoligašem Ribolom Kaštela. Marin Sorić u ovu je pobjedu ugradio 14 obrana, uključujući i četiri sedmerca, po sedam komada zabili su Karaula i Grubišić, pet Lopac, po četiri Mlakar i Komljenović…

I sad je preostalo jedino nadati se sreći u ždrijebu. Festival hrvatskog rukometa u Poreču traje od 18. do 24. svibnja, a idealno bi bilo da Gorica u polufinalu izvuče Kaštelane. Na završnici Kupa bila je Gorica i prošle sezone, ali u finalu ni lani, a ni u davnom prvom pokušaju, zasad nije uspjela doći.

Vrijeme je.

Nastavite čitati

Sport

Pobjeda za mir i spokoj: Sjajni Pozo režirao, Gorica otišla na plus 11!

Nogometaši Gorice pobijedili su Vukovar na Gradskom vrtu 2-1, uz golove Žana Trontelja i Ante Ercega, ali i uz novu fenomenalnu partiju Ikera Poza, koji je imao prste u oba gola za važnu pobjedu

Objavljeno

prije 3 dana

23. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon nekoliko teških dana, jer slaba partija protiv Lokomotive imala je svoje posljedice unutar planete HNK Gorice, na red je došlo vrlo važno gostovanje kod Vukovara na osječkom Gradskom vrtu. Bila je to utakmica uoči koje nije bilo razloga za dramatiziranje, ali svjesni su bili u goričkoj ekspediciji da bi eventualni poraz doveo do bitno kompliciranije situacije u završnici sezone. I zato su Goričani napravili sve da se to ne dogodi…

Bolje su u ovu utakmicu krenuli Vukovarci, imali su i jedan solidan pokušaj, ali nakon toga je stvar u svoje ruke preuzela Gorica. Podigla se cijela momčad nakon tog uvoda, ali režiserska palica pripala je poslovično izvrsnom Ikeru Pozu. Španjolac je u posljednjih desetak dana imao problema s ozljedom, malo se usput i odmorio, a kad se vratio, zablistao je punim sjajem. Pa je, za početak, u 19. minuti fenomenalno proigrao Žana Trontelja, koji je snažnim udarcem u bliži kut “probio” domaćega golmana Marina Bulata.

I nakon vodećega gola Gorica je držala stvari pod kontrolom, bila bolja momčad, mogla i povećati svoju prednost, no umjesto toga se dogodilo ono što se zna događati kad je naš klub u pitanju… Nepodnošljiva je lakoća dosuđivanja neobičnih penala protiv Gorice, a u tu kategoriju spada i ono što se dogodilo u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena.

Jakov Filipović išao je na loptu glavom, Enis Shaabani nogom, igrač Vukovara došao je do lopte milisekundu prije braniča Gorice, nakon čega je došlo do sudara, što sudac Mateo Erceg na prvu nije smatrao problematičnim. Međutim, u VAR sobi su procijenili da je ovo “clear and obvious” situacija (?!?!), pa su pozvali Ercega da pogleda što se dogodilo. A on je pogledao, pa krenuo prvo kapetanu Prširu objašnjavati zašto će pokazati na bijelu točku prije nego što je to i učinio. Pomalo bizarno, ali Jakov Puljić nije mario, zabio je za 1-1, rezultat s kojim se otišlo na poluvrijeme.

Na otvaranju nastavka, u 54. minuti, Domagoj Pavičić naciljao je stativu, Gorica je i dalje izgledala kao bolja momčad na terenu, a potvrda je stigla u 66. minuti. I opet je u glavnoj ulozi Iker Pozo, koji je ušao u kazneni prostor, fintom prevario braniča Vlasenka, a zatim dobio po nogama. Ovoga puta penal je bio čist, školski, nedvojben, a Ante Erceg bio je siguran realizator za 2-1.

Do kraja Gorica praktički ništa nije dozvolila Vukovaru, imao je domaćin jednu nešto opasniju priliku, ali tri boda zapravo nisu dolazila pod ozbiljan znak pitanja. Gorica je sačuvala svoju prednost i uzela tri boda s kojima se ponovno odvojila na 11 bodova više od posljednjeg Vukovara. Pet kola prije kraja to bi po svim mogućim parametrima moralo biti dovoljno za ostanak u ligi, što je od početka i osnovni cilj, a već u sljedećem kolu moglo bi to biti i matematički riješeno.

Gorica će, naime, na svom terenu dočekati Istru 1961, dok će Vukovarci u goste kod Slaven Belupa. Dođe li Gorica do pobjede, a Vukovar istovremeno ne uspije pobijediti, nestat će i posljednje, čak i teoretske dvojbe. Gorica će, sad to možemo konstatirati, biti u elitnom razredu i devetu sezonu zaredom!

– Jako bitna utakmica za nas jer da smo je izgubili Vukovar bi nam se približio na pet bodova zaostatka, što je scenarij koji smo htjeli izbjeći. Ujedno smo i odgovorili na prošlu utakmicu i poraz od Lokomotive, te pokazali da imamo karakter i mentalitet. Kontrolirali smo utakmicu u prvom dijelu, mogli otići i na 2-0 preko Pršira, ali ipak nas je poremetio taj kazneni udarac i izjednačenje na kraju – rekao je trener Gorice Mario Carević i dodao:

– U drugom poluvremenu opet smo poveli, a težili smo kreaciji i kombinatorici, kao i kada smo nakon lijepe akcije postigli prvi gol preko Žana Trontelja. Ogroman je bio ulog i ponosan sam kako su moji igrači odigrali. Liga je takva da te dvije pobjede u nizu mogu dovesti u borbu za četvrto ili peto mjesto, iako će tek završna tablica reći gdje smo. Učinit ćemo sve da u sljedećem kolu svladamo doma i Istru.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Za potvrdu ostanka: ‘Svatko od nas mora preuzeti odgovornost…’

Nogometaši Gorice u srijedu u 15.30 sati gostuju kod Vukovara na osječkom Gradskom vrtu. Pobjeda ili remi praktički bi riješili Goričane svih briga oko ostanka, eventualni poraz bi puno toga zakomplicirao…

Objavljeno

prije 4 dana

22. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pet dana nakon razočaravajućeg poraza od Lokomotive na domaćem terenu, u jednoj od najslabijih partija ove sezone, nogometaši Gorice imaju priliku za iskupljenje. Ova će srijeda, naime, ponuditi šansu da s tri boda osvojena u sudaru s posljednjim Vukovarom i definitivno osiguraju ostanak u ligi. Neće biti ni lako ni jednostavno, budući da su i Vukovarci dobili dodatnu dozu elana pobjedom u gostima kod Istre, ali eventualni poraz ozbiljno bi zakomplicirao stvari.

– Imali smo zgusnut raspored, potrošile su nas te utakmice protiv Dinama i Hajduka, u kojima su moji igrači uložili golemi mentalni i tjelesni napor. No, to je sad iza nas i više nema nikakvog alibija. U Osijeku moramo pokazati da smo prava momčad – jasan je trener Gorice Mario Carević uoči ovog važnoga gostovanja.

Nakon one fenomenalne pobjede protiv Rijeke, nakon impresivnih 4-0 protiv prvaka, pogledi su krenuli i prema gore, prema eventualnoj borbi za Europu, no u sljedeće četiri utakmice Gorica nije uspjela pobijediti. I zato je ovo idealan trenutak za prekid crne serije.

– Ovo je za nas iznimno važna utakmica. Naravno, svaka je važna, ali kad ne odradiš dobro posao i izgubiš, onda jedva čekaš sljedeću utakmicu da dobrom igrom i rezultatom vratiš samopouzdanje. Mi smo sad u takvoj situaciji i vjerujem da će dečki dobro reagirati. Znamo da neće biti lako, čeka nas motivirani Vukovar, koji je pobjedom u Puli opet ‘oživio’. Domaćin ima kvalitetnu momčad, pogotovo u napadačkom dijelu i morat ćemo biti vrlo oprezni i koncentrirani. Vukovar ima glavu i rep, zna se dobro braniti i potom krenuti u protunapad – ističe Carević.

Triput su ove sezone igrali Gorica i Vukovar, triput su podijelili bodove, bilo je i 0-0, i 1-1, i 2-2, a takav ishod ovoga bi puta bio puno bolji za Goričane. Osam bodova iznosi prednost u odnosu na Vukovarce, ne bi bilo ugodno da se pet kola prije kraja spuste na minus pet… Ostane li plus osam, odnosno ode li Gorica na plus 11, stvar će biti riješena.

– Bit će to zahtjevna utakmica, ali očekujem da moji igrači budu na osjetno višoj razini nego što je to bilo u dvoboju s Lokomotivom. Moramo pokazati pobjednički mentalitet i zajedništvo, taj momčadski duh treba biti maksimalno izražen, svaki igrač mora na sebe preuzeti odgovornost kako bismo nametnuli naš način igre. I bude li tako, onda ćemo dobro izgledati na travnjaku i možemo se, uz sav respekt domaćinu, nadati i dobrom rezultatu – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Tmurno i kišovito, ali staza puna – održano treće kolo Turopoljske lige cestovnog trčanja

Više od 50 natjecatelja izašlo je na start trećeg kola.

Objavljeno

prije 4 dana

22. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: AK Turopolje/FB

Unatoč kiši i sivom vremenu, treće kolo Turopoljske lige cestovnog trčanja održano je u ponedjeljak 21. travnja uz odličan odaziv. Na startu se okupilo više od pedeset natjecatelja. Trčalo se na dvije dionice, kratkoj od 4 kilometra i dugoj od 8 kilometara, a najbrži su na kraju odnijeli bodove i pobjede u obje konkurencije.

Na dugoj stazi (8 km) u muškoj konkurenciji slavio je Vedran Planinšek s vremenom 31:11, ispred Krune Štrige (31:40) i Josipa Martinovića (32:50). U ženskoj konkurenciji na istoj dionici najbrža je bila Luca Žagar, koja je utrku završila za 39:02, dok su iza nje u cilj stigle Jasna Mikulić (40:41) i Valerija Prpa (47:43).

Na kratkoj stazi (4 km), u muškoj konkurenciji pobjedu je odnio Zvonimir Brkić (16:31). Danijel Trgovac bio je drugi (16:40), dok je treće mjesto pripalo Sanelu Fazliću (16:52). Kod žena je najbrža bila Pia Teskera s vremenom 18:00, ispred Matee Pokas (18:57) i Jasminke Zvonar (19:13).

I najmlađi su trčali svoju utrku, na 500 metara, gdje je najbrži bio Marko Terzić (2:12), ispred Roze Biškup (2:21) i Eve Biškup (2:29).

Nastavite čitati

Sport

FOTO Velika Mlaka u golijadi pobijedila Dinamo

Objavljeno

prije 5 dana

21. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 17. kola u kojem je bilo nekoliko iznenađujućih rezultata. Lukavec je s 3:2 pobijedio VG Boys, Gradići su odigrali neodlučeno s vodećim Klasom, u derbiju kola Vatrogasac i Kurilovec odigrali su neodlučeno bez golova.