Sport

Sve što spaja i razdvaja Goricu i Rijeku: Treneri, igrači, analitičari, smjene, tuge i veselja…

Nogometaši Gorice u nedjelju od 19.30 sati gostuju kod Rijeke, kluba u kojem je dvaput igrao aktualni trener Gorice, ali i kluba kojeg vodi bivši trener Gorice. No to je samo dio niza poveznica klubova iz Turopolja i s Kvarnera…

Objavljeno

prije 2 godine

19. travnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

U svoju posljednju fazu ulazi šesta gorička prvoligaška sezona, a prva sljedeća stepenica je – Rujevica. Nezaustavljiva Rijeka kao vodeća momčad prvenstva u posljednjoj će utakmici kola, u nedjelju od 19.30 sati, dočekati protivnika s kojim je povezana na više razina, načina i modela, klub koji je za nju i koban i sretan, i važan i presudan, a često je bio i bazen iz kojeg su gazda Mišković i njegova ekipa često voljeli bacati svoju mrežu i osnažiti vlastiti kadar.

Doista, nema kluba u HNL-u s kojim je Gorica tijekom ovih nepunih šest sezona imala toliko dodirnih točki, sjecišta u kojima su se susretali i trenutaka koji su ih razdvajali. Još od prvoga dana. Doslovno.

– Da, uspjeli smo pobijediti, ali s druge strane imali smo jako dobrog protivnika. I mnogi će, zapamtite što sam rekao, polomiti zube na Gorici… – proročanski je govorio Matjaž Kek još tamo 28. srpnja 2018. godine.

Tog je dana Gorica debitirala u HNL-u, ispisala vlasititu povijest i doživjela poraz 2-0 na Rujevici. Svoj prvoligaški debi upravo je tog riječkog poslijepodneva odradio i Sergej Jakirović, koji je u prvoligaškoj premijeri krenuo s Kahlinom, Mchedlishvilijem, Čagaljem, Jovičićem, Špičićem, Maločom, Marinom, Dvornekovićem, Maslowskim, Atiemwenom i Zwolinskim. I nije to izgledalo loše, potvrdit će to i riječi Matjaža Keka, ali golovi Domagoja Pavičića i Marija Pavelića odnijeli su Rijeki do pobjede.

A onda je krenula – gorička serija! Sredili su naši nogometaši Rijeku u sljedećih pet međusobnih utakmica (?!), a i u sljedeće tri Rijeka je uspjela uzeti još samo jedan jedini bod, pa u devetoj uzastopnoj još jedan… Pretvorila se Gorica u cijeloj toj priči u pravu “crnu mačku” za Riječane, a prva od tih pobjeda donijela je i velike promjene u klubu s Rujevice.

Tog 6. listopada 2018. trener Jakirović morao je biti na tribanama zbog suspenzije, momčad je s klupe vodio njegov pomoćnik Saša Sabljak, a pobjedu 2-1 donijeli su Zwolinski i Atiemwen.

– Čuo sam se s predsjednikom Damirom Miškovićem i od ovoga trenutaka više nisam trener Rijeke. Ja sam najodgovorniji za rezultat, a u ovom trenutku treba nešto mijenjati. Ovo ostaje moj klub, hvala svima, ali ja odlazim – izgovorio je Matjaž Kek, čovjek koji je Rijeci donio povijesnu prvu titulu prvaka držažve, upravo u Velikoj Gorici, nakon poraza od Gorice.

Iza Rijeke i Gorice cijeli je niz antologijskih okršaja, utakmica koje se pamte… Foto: Goran Kovačić/PIXSELL

Crnom riječkom nizu u sudarima s njihovom “crnom mačkom” kraj je stigao tek u prvim danima travnja 2021. godine, i to usred Turopolja. Pamtimo dobro i tu utakmicu, jednu od luđih koje su odigrane u goričkoj prvoligaškoj priči, jer u 64. minuti semafor je pokazivao katastrofalnih 0-4 za goste s Kvarnera. A onda je, u 74. minuti, pogodio bivši igrač Rijeke Josip Mitrović, deset minuta poslije i Ognjen Mudrinski, a u 85. je već bilo 3-4, nakon autogola Nina Galovića. Na kraju Gorica nije uspjela doći barem do boda, ali definitivno je to utakmica koja spada među posebno pamtljive.

Sve dugove nakupljene kroz te tri sezone Riječani su u velikoj mjeri naplatili 22. svibnja 2021, mjesec i pol dana kasnije. Sezona je to koju je briljantno do polovice doveo Valdas Dambrauskas, sezona je to u kojoj je Gorica 35 kola bila na poziciji koja vodi u Europu, ali posljednje, 36. kolo odvelo je Sinišu Oreščanina i njegova igrače upravo na Rujevicu. Gorici je trebao bod za Europu, Rijeci je trebala pobjeda za Europu, a do nje je domaći sastav i došao. Gol Luke Menala u 79. minuti za konačnih 2-1 uništio je daleko najbolju priliku Gorice da izađe u europska natjecanja, a trener Siks tom se utakmicom i oprostio od klupe našeg prvoligaša.

Neobična je bila i prva sljedeća utakmica, u kojoj je Gorica zadnjih pola sata bila s igračem manje, ali svejedno je uspjela pobijediti 1-0, autogolom Čestića u 73. minuti, a nakon toga je krenula riječka dominacija u međusobnim ogledima. Jedina preostala pobjeda dogodila se prošlog proljeća, u onom ludom goričkom jurišu na deveto mjesto, u susretu u kojem je na klupi Gorice bio Željko Sopić, a na Rijekinoj – Sergej Jakirović i Marin Ivančić. Dvojac koji je obilježio prvu sezonu i pol u prvoligaškom društvu ovoga puta bio je s druge strane, ali to je zapravo samo početak jednog novog niza.

Već u toj utakmici u dresu Rijeke nastupio je Niko Janković, momak koji u Gorici nije prošao, da bi “oživio” preko Jakirova Zrinjskog, a onda otišao za njim u Rijeku. Kad je ta prošla sezona završila, Jakirović je krenuo slagati neku novu Rijeku, ovu koja blista cijele ove sezone, a u svom rosteru poželio je i Tonija Fruka, do toga trenutka igrača Gorice. A danas uvjerljivo najboljeg asistenta lige. Doveo je i Marijana Čabraju, još jednog igrača kojeg je vodio u Gorici, koji je ostavio dubok trag u našem klubu, pa je gorički pečat u riječkoj svlačionici postao još snažniji.

Novi korak u “goričanizaciji” svoga kluba Riječani su napravili u trenutku kad je Jakir odlučio prihvatiti ponudu Dinama, tamo krajem kolovoza prošle godine.

– Znate, mi bismo željeli Željka Sopića na svojoj klupi… – javio se predsjednik Mišković kolegi Črnku, koji nije mogao, a ni želio zadržavati trenera koji je izveo čudo u proljetnom dijelu prošle sezone i očuvao Goricu u najvišem rangu.

Sopa je, dakle, Turopolje zamijenio Kvarnerskim zaljevom, pritom poželio povesti sa sobom i praktički cijeli stručni stožer, ali tu je predsjednik Črnko podigao rampu.

– E, to neće ići…

Uhodani stožer tako je dočekao Dinka Jeličića, a na izmaku listopada Sopić je prvi put dočekao Goricu na Rujevici. I pobijedio 1-0, golom Marca Pašalića, unatoč one dvije kolosalne šanse za Goricu u samoj završnici…

Stigla je tako i zima, a Rijeka je postala još više “gorička”. Josip Paušić, prethodne četiri godine analitičar Gorice, odlučio je prihvatiti poziv bivšeg šefa i preseliti na Rujevicu.

– Hajduk je doveo Perišića i Brekala, a mi smo doveli analitičara iz Gorice – u svom je stilu kazao Sopić uspoređujući ulaganja Hajduka i njegova kluba u zimskom prijelaznom roku.

Slučajno ili ne, Rijeka je na proljeće postala još bolja nego na jesen, pa se ta priča o Josipovu “transferu” iz sarkazma pretvorila u nešto vrlo konkretno i opipljivo. Uz sve ostalo, i Paušićev doprinos nedvojbeno je izuzetno važan u svemu što Rijeka radi u borbi za naslov prvaka, a debitirao je u – Velikoj Gorici!

Na terenu su bili ostaci snijega, Gorica je bila u vodstvu 2-0, ali Rijeka je u nastavku dobila dva penala, pa do potpunog preokreta došla golom Galešića u 89. minuti. Sopić je ludovao od sreće dolje uz teren, navijači Gorice kasnije su komentirali da se ponašao kao da nikad nije ni bio u Gorici, kao da mu Gorica nije ponudila šansu da doživi ovaj veliki uzlet u svojoj trenerskoj karijeri. A Sopa se ljutio jer je vjerovao da je snijeg na terenu bio namjerno, kao podvala njemu i njegovoj momčadi…

Ništa puno drukčije nije bilo ni 18 dana poslije, pri novom dolasku Rijeke u Veliku Goricu. Ovoga puta snijeg je zamijenila obilna kiša, uvjeti za igru opet su bili na opasnoj granici regularnosti, a pobjedu je opet odnijela Rijeka. Ovoga puta uz tri, a ne “samo” dva penala, što je i ovoj utakmici donijelo posebnu notu. U samo 18 dana, u dvije utakmice s istim protivnikom, Rijeka je dobila točno pet penala, što je teški raritet, ali ne i nešto što bi izazvalo komentar bivšeg trenera Sopića. Međutim, komentirao je zato bivši trener Jeličić.

– Ozbiljno razmišljam o tome da patentiram samoljepljive majice, da se ruke ne mogu odvojiti od tijela… – kazao je očito nezadovoljni Dinko, ali malo mu je vrijedilo.

Rijeka je itekako imala prste u velikom padu Gorice na otvaranju proljeća, posljedično i na Jeličićevu sudbinu, a nakon svega i nije bilo posebno neočekivano što je Gorica na njegovo mjesto dovela – bivšeg igrača Rijeke. Rajko Vidović imao je već 26 godina kad je konačno stigla prva prilika u HNL-u, i to baš kroz poziv Rijeke.

– U Rijeci sam bio dvaput, prvo u sezoni 2001-02, a onda opet u sezoni 2003-04, budući da sam između toga godinu proveo u Kamen Ingradu. U prvome mandatu nije sve bilo idealno, ali zato tu drugu sezonu pamtim samo po dobrome. Bilo mi je jako lijepo u Rijeci, osjećao sam se tamo kao doma, a veze su ostale i do danas. Uostalom, kći Laura studira stomatologiju upravo u Rijeci, često odemo s njoj, tako da me s vremena na vrijeme i sad navratim u grad u kojem sam kao igrač počeo svoju HNL karijeru – ispričao je Vidović.

Da svi ti odnosi Rijeke i Gorice budu još malo više isprepleteni, pobrinula se sezona u Lokomotivi, u zadnjoj fazi njegove karijere. Momčad s Kajzerice te je sezone izborila ulazak u prvu ligu, iz koje više nije ispadala, a učinila je to s gomilom mladih igrača, ali i dvojicom iskusnih, koji su vodili tu momčad – Željkom Sopićem i Rajkom Vidovićem.

– U konktaku smo mi stalno, čujemo se i vidimo kad uspijemo. Sopa i ja u jako smo dobrim odnosima – ne skriva Rajko, koji je prošle nedjelje prvi poraz na klupi Gorice doživio u sudaru s kumom Jakirovićem.

S prijateljem Sopićem, nadamo se, proći će barem za nijansu bolje. I možda, zašto ne, pomoći kumu Jakiru…

Sport

FOTO VG Boys jesenski prvaci Lige veterana NSVG-a 2025.

Objavljeno

prije 45 minuta

13. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Jesenska polusezona 2025. Lige veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) završena je odigravanjem tri utakmice iz 13. kola (ostale su prebačene u proljetnu polusezonu, 16.03.2026.) i odgođenom utakmicom iz 07. kola Velika Mlaka 1947 – VG Boys.

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. VNM Kurilovec – 02. mjesto. Foto: David Jolić/cityportal.hr

VG Boys (+31) su jesenski prvaci ispred Kurilovca (+28) zahvaljujući boljoj gol razlici od tri gola, bodovno su izjednačeni. Trećeplasirani Klas s utakmicom manje odigranom i bez poraza je na 3. mjestu, a najugodnije iznenađenje je plasman Dinama iz Novog Čiča na 4. mjesto.

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Trenutačni poredak na ljestvici nije posve realan zbog činjenice da momčadi nisu odigrale jednaki broj utakmica, ali za titulu konačnog pobjednika Lige veterana 2025./2026. konkuriraju ravnopravno momčadi iz vodećeg kvarteta.

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Proljetna polusezona trebala bi, prema rasporedu, započeti 16. ožujka 2026. godine.

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 13. kolo

Rezultati 13. kola (07./10.11.2025.): Vatrogasac (Kobilić) – Velika Mlaka 1947 0:3, Buna (Mala Buna) – Hruševec (Donji Hruševec) 3:3, Lekenik – Kurilovec 0:4, Posavec (Orle) – Lukavec, Dinamo (Novo Čiče) – Gradići, VG Boys – Klas (Mičevec) (16.03.2026.), Polet (Buševec) slobodni. 07. kolo: Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5 (0:3) (/ Tin Marković (2), Tomislav Škrinjarić (2), Nenad Šunjić).

Poredak nakon 13. kola: 1. VG Boys 27 (11 9 0 2 43:12), 2. Kurilovec 27 (11 9 0 2 39:11), 3. Klas 26 (10 8 2 0 54:13), 4. Dinamo 25 (11 8 1 2 42:17) 5. Vatrogasac 21 (11 7 0 5 25:20), 6. Lekenik 19 (12 6 1 5 28:31), 7. Velika Mlaka 1947 16 (10 5 1 5 26:24), 8. Lukavec 13 (11 4 1 6 17:19), 9. Buna 13 (12 4 1 7 17:24), 10. Polet 9 (11 3 0 8 14:28), 11. Hruševec 8 (12 2 2 8 13:45), 12. Posavec 5 (11 1 2 8 7:48), 13. Gradići 4 (10 1 1 8 7:40).

Nastavite čitati

Sport

Mladi vatreni opet u Gorici: ‘Cilj nam je samo jedan – pobijediti Litvu!’

Hrvatska U-21 reprezentacija u četvrtak u 17 sati dočekuje vršnjake iz Litve u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, a za domaći teren izbornik Ivica Olić opet je izabrao naš Gradski stadion

Objavljeno

prije 1 dan

12. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

U listopadu se hrvatska U-21 reprezentacija vratila u Veliku Goricu, ogled s Ukrajinom naši su mladi nogometaši odradili u velikom stilu i upisali vrijednu pobjedu, a mjesec dana poslije opet će se vratiti na naš stadion. U kombinacijama je bila i osječka Opus Arena, no izbornik Ivica Olić i njegovi igrači odabrali su upravo naš grad, naš stadion, na kojem su nekoć svoje utakmice igrali i mladi reprezentativci Modrić, Kranjčar, Eduardo…

Utakmica je na rasporedu u četvrtak s početkom u 17 sati, a s druge strane bit će Litva, posljednja momčad skupine kroz koju se naša reprezentacija pokušava izboriti za plasman na Europsko prvenstvo.

– Po prvi put u ovom ciklusu imamo dvije utakmice, ali naš fokus je na ovu prvu, a to je Litva. S obzirom da se radi, možemo reći, o tzv. autsajderu naše skupine, mi koji smo analizirali kako su oni do sada igrali, vidjeli smo da su se u svim utakmicama pokazali kao čvrst protivnik. Zbog toga je od prvog dana naš fokus na Litvi i pripremamo se samo za tu utakmicu, a poslije imamo dovoljno vremena da se fokusiramo na Mađarsku. Nadam se pozitivnom rezultatu i pozitivnom nizu. Nadam se i vjerujem da ćemo uspješno završiti ovu godinu – rekao je izbornik Ivica Olić.

Gostovanje u Budimpešti na rasporedu je pet dana kasnije, za tu će se utakmicu priključiti i Luka Vušković, koji je trenutačno u kadru A selekcije, a u njegovu izostanku kapetan će biti Lovro Zvonarek.

– Sigurno da je Litva jedna dobra momčad, kompaktna, koja već dugi niz godina igra u jednom te istom sistemu, u čvrstom bloku gdje se svi većinom brane, ali ne trebamo se toliko zamarati s njima, nego gledati nas da budemo najbolji i da našu igru, koju smo pokazali protiv Turske i Ukrajine, prenesemo na teren da to bude još bolje i da pobijedimo. To je jedini cilj u toj utakmici – rekao je Zvonarek.

Skupina H
1. Turska 5
2. Hrvatska 4
3. Ukrajina 4
4. Mađarska 3
5. Litva 1

Nastavite čitati

Sport

Dobar ždrijeb, velika prilika: Gorica protiv Đakova za završnicu Kupa

Košarkaši Gorice plasirali su se među 16 najboljih u Kupu Krešimira Ćosića osvojivši Kup regije Centar, a sljedeći korak nudi priliku protiv Đakova na domaćem parketu. Bolji iz tog ogleda ide na Final Eight…

Objavljeno

prije 1 dan

12. studenoga 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

U prostorijama Hrvatskog košarkaškog saveza izvučeni su parovi prvog kruga drugog dijela SuperSport Kupa Krešimir Ćosić, odnosno osmine finala. Među 16 sudionika našli su se i košarkaši Gorice, koji su plasman u ovu fazu izborili osvajanjem Kupa za Regiju Centar u uvodnom dijelu sezone. Ždrijeb nije bio dirigiran, svatko je mogao na svakoga, pa je u svemu tome trebalo imati i malo sreće. Gorica je imala sreće…

Naime, ždrijeb je ovoga puta bio naklonjen Gorici u smislu da momčad trenera Damira Miljkovića nije izvukla nikoga od premijeligaša, nego – Đakovo. Klub je to koji se natječe u drugom rangu hrvatske košarke, baš kao i Gorica, momčad je to koju vodi vodi bivši trener i tajnik našega kluba Miron Češkić. Naravno da to ne znači i da je Gorica već čekirala kartu za četvrtfinale, trebat će se za to dobro pomučiti, ali činjenica je da je ždrijeb teško mogao biti bolji. Igraš protiv kluba iz svog ranga, na domaćem parketu, što će reći da je šansa tu. I da je treba zgrabiti.

Utakmica je prema kalendaru natjecanja na rasporedu 10. prosinca u Velikoj Gorici. Pobjeda znači odlazak na Završnicu Kupa, koja će se odigrati od 17. do 21. veljače 2026. godine. Osim Gorice i Đakova, za Final Eight će se boriti još i ovi parovi:

Omiš Čagalj Tours – Samobor, Cedevita Junior – Šibenka, Cibona – Zabok, Zadar – Dubrava, Split – Alkar, Kvarner – Dinamo Zagreb te Crikvenica/Škrljevo DepoLink-Dubrovnik.

Nastavite čitati

Sport

Devet Goričana u hrvatskoj karate reprezentaciji – Katja Braica donijela srebro

Na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom u Rijeci, Hrvatska je osvojila srebro u ekipnom dijelu natjecanja, a važnu ulogu u tome imala je Velikogoričanka Katja Braica.

Objavljeno

prije 3 dana

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Karate klub Velika Gorica (Katja Braica- prva zdesna)

Velikogoričanka Katja Braica, članica Karate kluba Velika Gorica, osvojila je srebrnu medalju s hrvatskom juniorskom reprezentacijom na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom od 7. do 9. studenoga u Rijeci. Na natjecanju je sudjelovalo 1293 natjecatelja iz 13 zemalja, a Hrvatsku je predstavljalo devet boraca iz velikogoričkog kluba.

Balkansko prvenstvo okupilo je karatiste iz brojnih zemalja, a hrvatska reprezentacija ponovno je pokazala da može parirati najjačima. Karate klub Velika Gorica imao je čak devet reprezentativaca koji su izborili nastup kroz nacionalne kvalifikacije – Mia Čunčić, Franka Jerkin, Ema Jukić, Katja Braica, Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Nikola Huzjak.

U pojedinačnim nastupima Katja Braica i Franka Jerkin bile su najbliže medalji, obje osvojivši peta mjesta u svojim kategorijama. Katja je u juniorskoj konkurenciji -59 kg nizala pobjede protiv Turske, Rumunjske i Srbije, no nesretno je izgubila polufinale i borbu za broncu u zadnjim sekundama. Franka Jerkin, u kategoriji kadetkinja -54 kg, ostvarila je tri pobjede i dva tijesna poraza u konkurenciji od čak 53 natjecateljice.

Zapažen nastup imala je i Ema Jukić, koja je u prva dva kola slavila protiv predstavnica Rumunjske i Kosova, dok su Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Mia Čunčić također upisali vrijedne nastupe, ali bez plasmana na postolje.

Vrhunac je stigao posljednjeg dana natjecanja kada su održani ekipni mečevi. Hrvatsku su u juniorskim selekcijama predstavljali Katja Braica, Nikola Huzjak i Vito Hulina. Katja je u ženskoj ekipi nastupala u prvoj postavi i upisala sve pobjede u dvobojima protiv Cipra, Bugarske i Grčke, dok je u finalu od Bosne i Hercegovine poražena 0:2. Rezultat je Hrvatskoj donio srebro i naslov viceprvakinja Balkana.

U muškoj juniorskoj ekipi Nikola Huzjak nastupio je u prvoj postavi i otvorio pobjedom protiv Slovenije, dok su u konačnici hrvatski juniori zauzeli peto mjesto. Vito Hulina je u ekipnim mečevima bio zamjena.

Iako razloga za ponos ne nedostaje, vremena za odmor nema. Već idućeg vikenda velikogoričke karatiste očekuje međunarodni bodovni turnir u Osijeku, važan korak prema plasmanu na Europsko prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Frajerčine s Udarnika! Lako za Istru, trebalo je izvući ovo s HAŠK-om…

Nogometaši Kurilovca samo 72 sata nakon najveće pobjede u klupskoj povijesti pobijedili HAŠK u prvenstvu 1-0, i to unatoč crvenom kartonu za Goziembaha već u četvrtoj minuti. Pobjeda je to i veća od najveće…

Objavljeno

prije 3 dana

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Uh, što bi tek Kurilovec napravio Dinamu…

Takvi su se komentari, logično i očekivano, krenuli gomilati po bespućima interneta nakon što je u nedjelju sastav iz Pule još malo približio otkazu dobrog čovjeka Marija Kovačevića, i to u režiji Salima Faga Lawala, Nigerijca koji je i četiri dana ranije startao u Kurilovcu. Kušec, Vujnović, Šarić, Banić i društvo uspjeli su ga zaustaviti, napraviti ono što nisu znali i mogli McKenna, Dominguez i ostatak ekipe iz Dinama, ali tu negdje možemo se i zaustaviti s usporedbama.

Iako, postoji još jedna poveznica… Istra je, naime, u nedjelju igrala protiv momčadi iz Maksimira, a Kurilovec je dan ranije na svom igralištu ugostio momčad iz Dinamova susjedstva, s obližnje Pešćenice. Samo 72 sata nakon prvog zvižduka suca Zdenka Lovrića iz Đakova, u već opjevanoj pobjedi u osmini finala Kupa, na istome je mjestu svojim zviždukom sudac Karlo Šaško iz Siska označio početak utakmice između Kurilovca i HAŠK-a.

I ne spominjemo mladog Šaška bez razloga, jer utakmica koja je označena posebno opasnom otvorena je upravo njegovom intervencijom. Već u četvrtoj minuti, naime, nakon gužve koja je nastala na terenu, sudac iz Siska pokazao je crveni karton Maku Goziembahu, kurilovečkom Nigerijcu, što je ionako zahtjevan posao pretvorilo u još težu misiju. Kurilovec je tako morao 86 i nešto minuta igrati s čovjekom manje, i to u susretu u kojem su mnogi strahovali da će “Senad Boysi” poletjeti, uljuljati se u nekakvu euforiju…

Srećom, ništa od toga! Možda baš i zahvaljujući toj nepredviđenoj komplikaciji na startu, Kurilovčani su odbacili krila i krenuli – giljati. I boriti se kao što su se borili i tri dana ranije, u potpuno drukčijem okruženju, pred TV kamerama i punim tribinama. Ovoga puta pozornost je bila puno manja, glamur se izgubio u maglovitoj suboti, ali Kurilovec je ponovno bio – briljantan! Samo pravi frajeri mogu nadići sve što su doživjeli tih prethodnih dana i krvavih koljena krenuti u borbu za prvenstvene bodove s čovjekom manje.

A kad je tako, kad frajeri od srijede u subotu postanu frajerčine, cijela ta priča i ne može završiti drukčije nego pozitivno, pobjednički, slavljenički. HAŠK je pokušao sve da bi spustio na zemlju “zvijezde iz Kurilovca”, a podršku su gosti imali i u liku mladića iz Siska spomenutog u gornjim redovima ovoga teksta, no sve to bilo je nedovoljno. Čak i s čovjekom manje na terenu Kurilovec je u prvom dijelu bio bolja momčad, Senadovi junaci imali su nekoliko jako dobrih prilika, ali na odmor se otišlo s nulom. Bez golova.

U svlačionici je Mourinho iz Gradića, poznatiji kao Senad Harambašić, još malo posložio stvari, još malo galvanizirao svoje momke, a oni su mu vratili na najbolji mogući način. Svi odreda, uključujući i golmana Leona Išeka, koji je u nastavku imao pune ruke posla. HAŠK je počeo koristiti nagomilani umor Kurilovčana, stvarao šanse, a Išek je uporno slao svoju poruku: “No passaran!” Nema gola, zaboravite na to!

S druge strane, stvarao je svoje prilike i Kurilovec, a potez odluke povučen je u 58. minuti. Sve bolji Dominik Furmek, autor drugoga gola protiv Istre, zatresao je mrežu HAŠK-a, svojim drugim prvenstvenim golom donio prednost Kurilovčanima, a to kraja je to “samo” trebalo sačuvati. Uspjeli su u tome momci u crveno-crnim dresovima u prvom redu zahvaljujući momčadskoj igri, zajedništvu i rijetko viđenoj borbenosti, pa na kraju cijele priče ostaje zaključak da je ova pobjeda i više nego zaslužena.

Ujedno, ona je na neki način možda i vrednija nego ona u srijedu. Protiv Istre je bilo spektakularno, protiv HAŠK-a je bilo fascinantno. Ali tako to izgleda kad se frajeri pretvore u frajerčine i pokažu da im ne pada napamet poletjeti u nepotrebne visine. Skromno, ponizno, zajednički i fajterski, Kurilovec je nastavio graditi svoju bajku. Šesta pobjeda u prvenstvu nije pomaknula Kurilovec sa šestoga mjesta, ali ostane li ova momčad i dalje u istom “modeu”, nema dvojbe da će i taj dio ići samo prema naprijed, prema gore.

U sljedećem kolu, na prvom sljedećem koraku, slijedi gostovanje kod Ponikvi…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 454 - 23.10.2025.