Sport

Sve što spaja i razdvaja Goricu i Rijeku: Treneri, igrači, analitičari, smjene, tuge i veselja…

Nogometaši Gorice u nedjelju od 19.30 sati gostuju kod Rijeke, kluba u kojem je dvaput igrao aktualni trener Gorice, ali i kluba kojeg vodi bivši trener Gorice. No to je samo dio niza poveznica klubova iz Turopolja i s Kvarnera…

Objavljeno

prije 2 godine

19. travnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

U svoju posljednju fazu ulazi šesta gorička prvoligaška sezona, a prva sljedeća stepenica je – Rujevica. Nezaustavljiva Rijeka kao vodeća momčad prvenstva u posljednjoj će utakmici kola, u nedjelju od 19.30 sati, dočekati protivnika s kojim je povezana na više razina, načina i modela, klub koji je za nju i koban i sretan, i važan i presudan, a često je bio i bazen iz kojeg su gazda Mišković i njegova ekipa često voljeli bacati svoju mrežu i osnažiti vlastiti kadar.

Doista, nema kluba u HNL-u s kojim je Gorica tijekom ovih nepunih šest sezona imala toliko dodirnih točki, sjecišta u kojima su se susretali i trenutaka koji su ih razdvajali. Još od prvoga dana. Doslovno.

– Da, uspjeli smo pobijediti, ali s druge strane imali smo jako dobrog protivnika. I mnogi će, zapamtite što sam rekao, polomiti zube na Gorici… – proročanski je govorio Matjaž Kek još tamo 28. srpnja 2018. godine.

Tog je dana Gorica debitirala u HNL-u, ispisala vlasititu povijest i doživjela poraz 2-0 na Rujevici. Svoj prvoligaški debi upravo je tog riječkog poslijepodneva odradio i Sergej Jakirović, koji je u prvoligaškoj premijeri krenuo s Kahlinom, Mchedlishvilijem, Čagaljem, Jovičićem, Špičićem, Maločom, Marinom, Dvornekovićem, Maslowskim, Atiemwenom i Zwolinskim. I nije to izgledalo loše, potvrdit će to i riječi Matjaža Keka, ali golovi Domagoja Pavičića i Marija Pavelića odnijeli su Rijeki do pobjede.

A onda je krenula – gorička serija! Sredili su naši nogometaši Rijeku u sljedećih pet međusobnih utakmica (?!), a i u sljedeće tri Rijeka je uspjela uzeti još samo jedan jedini bod, pa u devetoj uzastopnoj još jedan… Pretvorila se Gorica u cijeloj toj priči u pravu “crnu mačku” za Riječane, a prva od tih pobjeda donijela je i velike promjene u klubu s Rujevice.

Tog 6. listopada 2018. trener Jakirović morao je biti na tribanama zbog suspenzije, momčad je s klupe vodio njegov pomoćnik Saša Sabljak, a pobjedu 2-1 donijeli su Zwolinski i Atiemwen.

– Čuo sam se s predsjednikom Damirom Miškovićem i od ovoga trenutaka više nisam trener Rijeke. Ja sam najodgovorniji za rezultat, a u ovom trenutku treba nešto mijenjati. Ovo ostaje moj klub, hvala svima, ali ja odlazim – izgovorio je Matjaž Kek, čovjek koji je Rijeci donio povijesnu prvu titulu prvaka držažve, upravo u Velikoj Gorici, nakon poraza od Gorice.

Iza Rijeke i Gorice cijeli je niz antologijskih okršaja, utakmica koje se pamte… Foto: Goran Kovačić/PIXSELL

Crnom riječkom nizu u sudarima s njihovom “crnom mačkom” kraj je stigao tek u prvim danima travnja 2021. godine, i to usred Turopolja. Pamtimo dobro i tu utakmicu, jednu od luđih koje su odigrane u goričkoj prvoligaškoj priči, jer u 64. minuti semafor je pokazivao katastrofalnih 0-4 za goste s Kvarnera. A onda je, u 74. minuti, pogodio bivši igrač Rijeke Josip Mitrović, deset minuta poslije i Ognjen Mudrinski, a u 85. je već bilo 3-4, nakon autogola Nina Galovića. Na kraju Gorica nije uspjela doći barem do boda, ali definitivno je to utakmica koja spada među posebno pamtljive.

Sve dugove nakupljene kroz te tri sezone Riječani su u velikoj mjeri naplatili 22. svibnja 2021, mjesec i pol dana kasnije. Sezona je to koju je briljantno do polovice doveo Valdas Dambrauskas, sezona je to u kojoj je Gorica 35 kola bila na poziciji koja vodi u Europu, ali posljednje, 36. kolo odvelo je Sinišu Oreščanina i njegova igrače upravo na Rujevicu. Gorici je trebao bod za Europu, Rijeci je trebala pobjeda za Europu, a do nje je domaći sastav i došao. Gol Luke Menala u 79. minuti za konačnih 2-1 uništio je daleko najbolju priliku Gorice da izađe u europska natjecanja, a trener Siks tom se utakmicom i oprostio od klupe našeg prvoligaša.

Neobična je bila i prva sljedeća utakmica, u kojoj je Gorica zadnjih pola sata bila s igračem manje, ali svejedno je uspjela pobijediti 1-0, autogolom Čestića u 73. minuti, a nakon toga je krenula riječka dominacija u međusobnim ogledima. Jedina preostala pobjeda dogodila se prošlog proljeća, u onom ludom goričkom jurišu na deveto mjesto, u susretu u kojem je na klupi Gorice bio Željko Sopić, a na Rijekinoj – Sergej Jakirović i Marin Ivančić. Dvojac koji je obilježio prvu sezonu i pol u prvoligaškom društvu ovoga puta bio je s druge strane, ali to je zapravo samo početak jednog novog niza.

Već u toj utakmici u dresu Rijeke nastupio je Niko Janković, momak koji u Gorici nije prošao, da bi “oživio” preko Jakirova Zrinjskog, a onda otišao za njim u Rijeku. Kad je ta prošla sezona završila, Jakirović je krenuo slagati neku novu Rijeku, ovu koja blista cijele ove sezone, a u svom rosteru poželio je i Tonija Fruka, do toga trenutka igrača Gorice. A danas uvjerljivo najboljeg asistenta lige. Doveo je i Marijana Čabraju, još jednog igrača kojeg je vodio u Gorici, koji je ostavio dubok trag u našem klubu, pa je gorički pečat u riječkoj svlačionici postao još snažniji.

Novi korak u “goričanizaciji” svoga kluba Riječani su napravili u trenutku kad je Jakir odlučio prihvatiti ponudu Dinama, tamo krajem kolovoza prošle godine.

– Znate, mi bismo željeli Željka Sopića na svojoj klupi… – javio se predsjednik Mišković kolegi Črnku, koji nije mogao, a ni želio zadržavati trenera koji je izveo čudo u proljetnom dijelu prošle sezone i očuvao Goricu u najvišem rangu.

Sopa je, dakle, Turopolje zamijenio Kvarnerskim zaljevom, pritom poželio povesti sa sobom i praktički cijeli stručni stožer, ali tu je predsjednik Črnko podigao rampu.

– E, to neće ići…

Uhodani stožer tako je dočekao Dinka Jeličića, a na izmaku listopada Sopić je prvi put dočekao Goricu na Rujevici. I pobijedio 1-0, golom Marca Pašalića, unatoč one dvije kolosalne šanse za Goricu u samoj završnici…

Stigla je tako i zima, a Rijeka je postala još više “gorička”. Josip Paušić, prethodne četiri godine analitičar Gorice, odlučio je prihvatiti poziv bivšeg šefa i preseliti na Rujevicu.

– Hajduk je doveo Perišića i Brekala, a mi smo doveli analitičara iz Gorice – u svom je stilu kazao Sopić uspoređujući ulaganja Hajduka i njegova kluba u zimskom prijelaznom roku.

Slučajno ili ne, Rijeka je na proljeće postala još bolja nego na jesen, pa se ta priča o Josipovu “transferu” iz sarkazma pretvorila u nešto vrlo konkretno i opipljivo. Uz sve ostalo, i Paušićev doprinos nedvojbeno je izuzetno važan u svemu što Rijeka radi u borbi za naslov prvaka, a debitirao je u – Velikoj Gorici!

Na terenu su bili ostaci snijega, Gorica je bila u vodstvu 2-0, ali Rijeka je u nastavku dobila dva penala, pa do potpunog preokreta došla golom Galešića u 89. minuti. Sopić je ludovao od sreće dolje uz teren, navijači Gorice kasnije su komentirali da se ponašao kao da nikad nije ni bio u Gorici, kao da mu Gorica nije ponudila šansu da doživi ovaj veliki uzlet u svojoj trenerskoj karijeri. A Sopa se ljutio jer je vjerovao da je snijeg na terenu bio namjerno, kao podvala njemu i njegovoj momčadi…

Ništa puno drukčije nije bilo ni 18 dana poslije, pri novom dolasku Rijeke u Veliku Goricu. Ovoga puta snijeg je zamijenila obilna kiša, uvjeti za igru opet su bili na opasnoj granici regularnosti, a pobjedu je opet odnijela Rijeka. Ovoga puta uz tri, a ne “samo” dva penala, što je i ovoj utakmici donijelo posebnu notu. U samo 18 dana, u dvije utakmice s istim protivnikom, Rijeka je dobila točno pet penala, što je teški raritet, ali ne i nešto što bi izazvalo komentar bivšeg trenera Sopića. Međutim, komentirao je zato bivši trener Jeličić.

– Ozbiljno razmišljam o tome da patentiram samoljepljive majice, da se ruke ne mogu odvojiti od tijela… – kazao je očito nezadovoljni Dinko, ali malo mu je vrijedilo.

Rijeka je itekako imala prste u velikom padu Gorice na otvaranju proljeća, posljedično i na Jeličićevu sudbinu, a nakon svega i nije bilo posebno neočekivano što je Gorica na njegovo mjesto dovela – bivšeg igrača Rijeke. Rajko Vidović imao je već 26 godina kad je konačno stigla prva prilika u HNL-u, i to baš kroz poziv Rijeke.

– U Rijeci sam bio dvaput, prvo u sezoni 2001-02, a onda opet u sezoni 2003-04, budući da sam između toga godinu proveo u Kamen Ingradu. U prvome mandatu nije sve bilo idealno, ali zato tu drugu sezonu pamtim samo po dobrome. Bilo mi je jako lijepo u Rijeci, osjećao sam se tamo kao doma, a veze su ostale i do danas. Uostalom, kći Laura studira stomatologiju upravo u Rijeci, često odemo s njoj, tako da me s vremena na vrijeme i sad navratim u grad u kojem sam kao igrač počeo svoju HNL karijeru – ispričao je Vidović.

Da svi ti odnosi Rijeke i Gorice budu još malo više isprepleteni, pobrinula se sezona u Lokomotivi, u zadnjoj fazi njegove karijere. Momčad s Kajzerice te je sezone izborila ulazak u prvu ligu, iz koje više nije ispadala, a učinila je to s gomilom mladih igrača, ali i dvojicom iskusnih, koji su vodili tu momčad – Željkom Sopićem i Rajkom Vidovićem.

– U konktaku smo mi stalno, čujemo se i vidimo kad uspijemo. Sopa i ja u jako smo dobrim odnosima – ne skriva Rajko, koji je prošle nedjelje prvi poraz na klupi Gorice doživio u sudaru s kumom Jakirovićem.

S prijateljem Sopićem, nadamo se, proći će barem za nijansu bolje. I možda, zašto ne, pomoći kumu Jakiru…

Sport

‘Mraclin po svemu može i u viši rang! A ovaj posao ponekad frustrira…’

Marko Pancirov (47) u ponedjeljak će povesti prvi trening NK Mraclina u pripremama za nastavak sezone. Vratio se u Mraclin nakon pet godina, u međuvremenu se promijenio Mraclin, ali i Pančo…

Objavljeno

prije 23 minute

29. siječnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pune četiri godine nakon što je iz njega otišao, rastavši se s NK Turopoljcem iz Kuča, Marko Pancirov vratio se u turopoljski nogometni svijet. Točnije, u taj živopisni svijet vratili su ga ljudi iz NK Mraclina, koji nisu previše dvojili nakon što je dosadašnji trener Saša Sabljak odletio prema Emiratima. Pančo je taman zaključio svoj poprilično dug, a još više uspješan mandat u NK Samoboru i kockice su se zapravo posložile same od sebe.

– U Samoboru sam proveo gotovo dvije i pol godine i za mene je to jedna jako lijepa priča. Mislio sam u nekim trenucima da ću tamo dočekati i penziju, ali pokazalo se još jedanput da ne ide to tako u nogometu, da planovi često ne vrijede i da su rastanci mogući i kad se čovjek najmanje nada. Vjerujem da sam iza sebe ostavio jako dobru momčad, možda i najjaču u 3. NL Centar, što je rezultat višemjesečnog rada i dobrog skautiranja, jer rekao bih da smo pogodili sa svim igračima koje smo doveli. I želim tim dečkima i klubu sve najbolje u budućnosti – kazao je uvodno Marko Pancirov i time ostavio prošlost iza sebe.

U Mraclinu je već započeo s vlastitim pripremama, odradio prve razgovore i dogovore, a igrače će okupiti 2. veljače, pet tjedana uoči starta nastavka prvenstva. I time otvoriti svoj drugi mandat na Grabi.

– Odluka nije bila teška. Mraclin je bio izuzetno korektan u pregovorima, a imamo i tu zajedničku povijest. Znao sam gdje dolazim, jer zajedno smo u jesen 2018. i započeli ovaj uzlet kluba. Sjećam se koliko je tad bilo teško dovesti igrača u Mraclin, a danas je potpuno druga priča. Igrači znaju što je i kakav je Mraclin, znaju kakva sloga, entuzijazam i ambicija vladaju u klubu, a u takvom okruženju svaki sportaš želi biti – uvjeren je novi trener Mraclina.

Prvi mandat okončao je nakon nepune dvije godine, nakon poziva iz NK Kurilovca, a u posljednjih pet i pol godina promijenilo se zaista puno toga.

– Da, promijenilo se dosta toga, i to na bolje. Mraclin je stabilan član 4. NL, a postoji i ambicija da se promijeni rang u kojem klub nastupa. Trenutačno smo po rezultatima i tablici u borbi za ostanak, situacija je takva, ali svi zajedno voljeli bismo pokušati ući u borbu za viši rang već sljedeće sezone. Međutim, o tom potom. U proljeće svakako možemo napraviti iskorak, uz želju da što prije osiguramo ostanak i stvaramo kadar za tu sljedeću sezonu, za najviše ambicije – otkriva Pančo, svjestan i sam da bi to za klub poput Mraclina bio velik i zahtjevan iskorak.

– Mogu se djelomično složiti s onima koji kažu da je ovaj rang po mjeri za Mraclin, jer ipak je to selo… S druge strane, Mraclin klub ima posloženu školu nogometa, ima poligon za trening, ukupno gledajući ima jako dobre uvjete, a oni će biti još i bolji, budući da su neki radovi već u tijeku, a neki u planu. U tom smislu Mraclin ne zaostaje za klubovima iz višeg ranga, a i po putovanjima je to čak jeftinija liga od ove u kojoj smo trenutačno… Kad se sve zbroji i oduzme, ne vidim ništa loše u toj ambiciji ljudi iz kluba.

Za prvu ruku, naravno, trebat će promijeniti tijek ove sezone. Kadar koji je sam po sebi bitno bolji od desete pozicije, na kojoj Mraclin zimuje, a stigla su i pojačanja, igrači koji će i proširiti kadar i donijeti dodatnu kvalitetu.

– Iskreno, nisam iznenađen što je došlo do rezultatskog pada. Iako je Mraclin prošle sezone bio treći, sad je jasno da se kadar morao značajnije osvježiti, što je pogotovo došlo do izražaja nakon što su početkom jeseni tri-četiri igrača odustala, zbog čega se došlo i u stisku s brojem igrača… Ništa neočekivano, uvijek se može dogoditi slabija sezona, pa čak i klubu poput Mraclina, koji je stabilna konstanta u ovoj ligi – ističe Pancirov.

Bruno Dandić i Joža Domitrović bili su u Mraclinu i u njegovu prošlome mandatu, a i većina ostalih igrača prošla je kroz njegove ruke.

– Tako nekako, jer velikoj većini sam bio trener ili u mlađim uzrastima ili u seniorima. Prema onome što znam o njima, Mraclin s ovom ekipom pripada u prvih pet-šest momčadi, ali vidjet ćemo tek koliko su se ti dečki možda i promijenili kroz godine, odnosno koliko će ova skupina igrača dozvoliti da se njima upravlja. Ja momčad želim utreninrati, pripremiti, posložiti, za neke stvari kod mene nema alternative, i važno je da igrači to prihvate. Koliko ih znam i poznajem, vjerujem da će to dobro funkcionirati.

Od svog prethodnika Sabljaka naslijedio je datum okupljanja i većinu pripremnih utakmica, a još jednu je i dodao.

– Krećemo u ponedjeljak, trenirat ćemo četiri puta tjedno, a odigrat ćemo i šest utakmica. To nije malo, ali svjesno sam išao na taj broj jer želim svakome dati jednaku priliku, odnosno dovoljno minuta da igrače mogu upoznati, vidjeti sve njihove mogućnosti. Igrat ćemo protiv Jelačića, Kralja Tomislava, Španskog, Poleta SK, Save Strmec i Tomislava Radnika, bit će dovoljno prostora za sve, a to mi je posebno važno. Nerijetko se događa da i onaj 22. igrač u rosteru postane važan, zato o svakom igraču želim voditi računa – govori Marko.

Trenersku karijeru počeo je Pancirov još kao igrač, kad je u svojoj Velikoj Mlaki vodio sve mlađe selekcije, od limača do juniora, a čak je i seniore vodio u funkciji trenera-igrača. Slijedile su nakon toga epizode u Turopolju, Gradićima, u školi Kurilovca, Gorice i Hrvatskog dragovoljca, da bi u jesen 2018. preuzeo Mraclin. Kurilovec je preuzeo u proljeće 2021., nakon toga vodio je i Turopoljac, Zelinu, Zelengaj i Samobor. Trenerska je to karijera s puno stanica…

– Kad pogledam unatrag, reći da je u svakom slučaju bilo zanimljivo! Svaki klub u kojem sam bio donio je nešto svoje i meni dao veći nivo iskustva – počinje ovaj dio priče Pancirov, ne skrivajući da se na cijelom tom putu rađalo i dosta frustracija.

– Dosta sam ambiciozan, dosta ulažem u sebe, dosta sam posvećen, i često me frustriralo to što sam vidio da jako teško možeš ići prema naprijed. Bez obzira na rad, na rezultate, gotovo je nemoguće iskoračiti u više rangove, na više razine. To nije samo moj problem, razgovaram često i s kolegama o tome, mnogi od njih imaju sličan problem, jako je teško dobiti priliku. Evo, i u Samoboru sam napravio dobar posao, klub koji se borio za ostanak doveo sam do borbe za titulu, promovirao 25 igrača iz omladinske škole, osvajao i trofeje u županijskom i samoborskom kupu, ali ja sam i do Samobora došao kao trener prstića i kadeta! Uvijek sam se borio kroz svoj rad, bez ičije pomoći ili “poguranca”, ali sve više shvaćam da je na taj način nemoguće ići prema gore… Evo, i nakon rastanka sa Samoborom, uz Mraclin, javili su se jedino još iz Poleta Sv. Klara, drugi nitko.

I ovoga puta je, gledajući rangove, otišao korak prema dolje, iz četvrtog u peti rang, ali to ne znači da neće krenuti u ovaj projekt s istom energijom i posvećenosti, da neće svaki trening biti isplaniran do posljednjeg detalja.

– Drukčije ni ne znam. Ponavljam opet, imamo dobru momčad, jako dobre uvjete i vrlo poticajno okruženje, a zbog svega toga sam veliki optimist. Idemo raditi! – zaključio je Marko Pancirov.

Neka pripreme počnu…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Nogometaši Bana Jelačića započeli s pripremama za proljetni dio prvenstva

Objavljeno

prije 3 sata

29. siječnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Igrači Bana Jelačića iz Vukovine krenuli su jučer (srijeda, 28. siječnja 2026., početak u 18 sati) s pripremama za proljetni nastavak prvenstva u Premijer ligi Zagrebačke županije. Trener Tomislav Škrinjarić je na kraćem sastanku u klupskom prostoru održao s igračima kraći sastanak i saopćio raspored događanja u pripremnom periodu.