Povežite se s nama

Sport

Sve ljepote “jedinstvene”: Usponi i padovi, drame i preokreti, dobitnici i gubitnici

U ligi koju volimo nazivati “najturopoljskijom”, sa sedam naših predstavnika, daleko najviše pokazala je Lomnica, a najlošiji rasplet doživio je Klas iz Mičevca, u kojem i dalje ne znaju u kojem će rangu igrati iduće sezone

Objavljeno

prije 11 mjeseci

na

Posljednji od svih, već poprilično duboko u lipnju, svoju su sezonu završili klubovi iz Jedinstvene županijske lige. Većina u značajnoj mjeri mislima o nogometnim godišnjim odmorima, o čemu će najbolje svjedočiti brojke iz posljednjega kola. U osam utakmica palo je ukupno 38 golova, što je prosjek od gotovo pet komada po utakmici, a iz toga je i više nego jasno da su se obrane igrale jedino ako su se baš morale igrati…

I tako, 30 kola nakon što je ovosezonska priča počela, stigao je kraj. Za svih 16 klubova, uključujući i sedam iz našega kraja, koji su sezonu okončali svatko sa svojim pričama, sa svojim raspletima i (ne)zadovoljstvima. Jaska Vinograda uspjela je tako sezonu završiti bez ijednoga poraza, s 26 pobjeda i četiri remija, cijelih 14 bodova iznad prvog pratitelja. A on se zove – NK Lomnica!

Trener Štef Deverić i društvo iz Donje Lomnice odradili su vrhunsku sezonu, bez obzira na značajan zaostatak za vodećim. Koliko je to zaista bilo dobro i uspješno, najbolje svjedoči pogled prema dolje, koji kaže da je trećeplasirana Sloga iz Križa na -21 u odnosu na Lomnčane, jednako kao i Polet iz Buševca, koji je također na 47 bodova. Na toliko je bio i uoči posljednjega kola, na toliko je i ostao, jer u završnih 90 minuta sezone trebalo je ići u Donju Lomnicu, gdje je domaćin bio bolji s 3-1.

Uz Lomničane i Buševčane, u gornjoj polovici tablice završio je i Turopoljac iz Kuča, kao i Meštrica, u svojoj debitantskoj sezoni u JŽNL-u, dok su u donjem dijelu tablice sezonu okončali Mladost iz Obrezine, Kupa i Klas iz Mičevca, koji će još malo strepiti i čekati odluku u kojem će rangu igrati sljedeće sezone…

LOMNICA

Dugo su Lomničani ove sezone bili u igri i za sami vrh, na njemu su u nekim trenucima i bili, oduševljavali su sjajnim partijama, ali nisu izdržali do kraja. Jaska Vinogradar, klub koji je nastao spajanjem dviju momčadi iz Jastrebarskog, pokazao se kao previsoka prepreka. Ljudi su izgubili samo osam bodova cijele sezone, zabijali gotovo četiri gola po utakmici, a s tim se ipak nije moguće nositi.

I zato u Lomnici imaju pregršt razloga za ponos osvojenim drugim mjestom, sezonom u kojoj je ostvarena senzacionalna 21 pobjeda, uz pet remija i četiri poraza, pri čemu su Deverić Boysi imali treći najbolji napad i drugu najbolju obranu lige. Pogotovo imajući u vidu da im je ovo druga sezona u nizu koju završavaju na sličan način, pri vrhu poretka u “najturopoljskijoj” ligi, s obrisima vrlo ozbiljne momčadi za ovaj rang natjecanja.

ocjena sezone – odličan (5)

Nogometaši Poleta završili su sezonu na diobi trećega mjesta, s lošijom gol-razlikom od Sloge Križ… Foto: David Jolić/cityportal.hr

POLET

Još jedna mirna i stabilna sezona je iza kluba iz Buševca, sezona u kojoj se nastavilo funkcionirati po uhodanom receptu, bez praktički ijednog pravog stresa tijekom 30 kola. Bilo je tu, naravno, uspona i padova, boljih i lošijih trenutaka, ali generalna ocjena na kraju može biti itekako zadovoljavajuća, jednako kao i dojam koji je ostavila momčad trenera Josipa Rožića.

U prvih 11 kola Polet je upisao samo dva poraza, na otvaranju sezone u Jastrebarskom i na gostovanju u Obrezini, a idila je trajala sve do konca listopada. Završnica jeseni donijela je prva “kašljucanja”, Buševčani su izgubili tri od četiri zadnje utakmice polusezone, pa na to nadovezali poraz od Jaske Vinogradar na otvaranju proljeća, koje nije krenulo idealno. U prvih sedam utakmica nastavka prvenstva upisana je samo jedna pobjeda, u gostima kod Meštrice, da bi u sljedećih pet Polet uzeo 13 od mogućih 15 bodova. I zaključio priču s jednim bodom iz zadnje tri utakmice, što je bilo dovoljno za četvrto mjesto.

ocjena sezone – vrlo dobar (4)

TUROPOLJAC

Sa četiri boda manje od Poleta, na šestome mjestu, sezonu je okončao Turopoljac iz Kuča. I u primjeru momčadi na čijoj je klupi iskusni Stiven Žitnik vidjelo se da su usponi i padovi normalan i očekivan dio u životu jednoga kluba, pa će i Kučani na kraju morati biti zadovoljni odrađenim poslom.

Sezona je otvorena s jednim bodom iz dvije utakmice, pa su slijedile tri pobjede u nizu, pa šest utakmica s jednim osvojenim bodom, pa nove tri vezane pobjede… Jesen je završena porazom od Sloge u Križu, proljeće otvoreno porazom od Klasa u Mičevcu, da bi bilo nastavljeno po sistemu toplo-hladno. Najboljim razdobljem proljeća tako se može označiti sama završnica sezone, u kojoj je Turopoljac uzeo sedam bodova u posljednja tri kola, zaključno s efektnih 4-2 protiv Sloge na svom terenu u završnih 90 minuta sezone ovog vikenda.

ocjena sezone – dobar (3)

Nogometaši Meštrice uspješno su odradili debitantsku sezonu u JŽNL-u… Foto: Mato Paviša/cityportal.hr

MEŠTRICA

Bod manje od Kučana prikupio je ove sezone klub iz Gornje Lomnice, u kojem su zaslužili ipak nešto višu ocjenu. Naime, Meštrica je ove sezone prvi put igrala u JŽNL-u, i na terenu i izvan njega trebalo se naviknuti na razinu izazova koju donosi viši rang natjecanja, a u svemu tome snašli su se prilično dobro. I sačuvali svoje mjesto u miru sredine tablice.

Krenulo je s dva poraza, od Lomnice i Jaske, nastavljeno s dvije pobjede, pa su opet stigla dva poraza, nakon čega je slijedilo pet utakmice sa četiri pobjede i jednim remijem. I kad se činilo da je ritam ulovljen, da je prilagodba odrađena, došla su tri vezana poraza i pobjeda protiv Vatrogasca iz Zdenaca na oproštaju od jeseni. Proljeće je donijelo nove traume, koje su potrajale sve do sredine travnja, do kraj je Meštrica ulovila četiri boda iz prvih sedam utakmica, pri čemu je triput primala po sedam komada, od Jaske, Obrezine i Sloge… Nakon toga, međutim, počeo je novi niz, od osam utakmica bez poraza, zaključno s pobjedom 2-0 u Zdencima u posljednjem kolu.

Pa kad se već toliko spominju te sedmice, recimo i da je Meštrica završila na sedmome mjestu…

ocjena sezone – vrlo dobar (4)

MLADOST OBREZINA

A kad smo već kod uspona i padova, idemo u Obrezinu… Kad je Mladost 8. travnja do nogu potukla Meštricu u gostima, slavila s opasno uvjerljivih 7-1, činilo se da će do kraja sezone voditi borbu za mjesto među tri-četiri najbolje momčadi lige. Međutim, tu je sve stalo, jer bod u nuli s Turopoljcem u sljedećem kolu, 16. travnja, bio je posljednji kojeg su nogometaši iz Obrezine osvojili ove sezone.

U posljednji osam utakmica sezone Mladost je upisala osam poraza, među kojima iskače onih nestvarnih 5-6 na domaćem terenu s Lomnicom, u ludoj utakmici koju je teško i prepričati, a ništa puno manje ludo nije bilo ni na oproštaju od sezone, u porazu 3-5 od Bregane, također doma. Ukupno nula bodova i 28 primljenih golova u tih zadnjih osam utakmica učinak je koji je bacio tamne nijanse na sliku ovosezonske Mladosti. U sedam proljetnih utakmica prije toga upisane su četiri pobjede i tri remija, bez ijednog poraza, ali kad je krenulo… Iz jeseni se pamti i serija od šest pobjeda, borba za vrh tablice, ali na kraju je sve to bilo dovoljno samo za deseto mjesto.

ocjena sezone – dobar (3)

KUPA

Bez osobitih ambicija, ali barem na svom igralištu, u sezonu su krenuli nogometaši iz Pokupskog, kojima je jedina želja bila – ostati u ligi. U tome su na kraju i uspjeli, završili su na 13. mjestu, uz osam pobjeda, sedam remija i 15 poraza, što se reći da je Kupa u prosjeku gubila svaku drugu utakmicu.

U prva tri kola sezone Kupa je ulovila samo jedan bod, pritom i izgubila s teniskih 6-4 od Obrezine, pa malo ulovila ritam prije nove crne serije od četiri poraza. Jesen je na kraju zaključena solidno, da bi se u nastavku sezone ponovno krenulo neuvjerljivo. Jedan bod u prva četiri proljetna kola pogurao je Kupu još malo prema dolje, kao i samo jedna pobjeda u prvih osam kola drugog dijela sezone. Nije se forma dramatično popravljala sve do kraja prvenstva, pa je sve stalo u posljednjih 90 minuta, kad je u Pokupskom gostovao već otpisani Dinamo iz Jakovlja. Kupa je to dobila lako i uvjerljivo, završilo je 4-0, uz tri boda koja su pomaknula klub iz opasne zone i omogućila da se priča o JŽNL-u na obalama rijeke nastavi i sljedeće sezone. Što je, da se vratimo na početak, bio i jedini cilj.

ocjena sezone – dovoljan (2)

Klas je u pretposljednjem kolu bio bolji od Kupe, pa porazom u zadnjem kolu sve uprskao… Foto: David Jolić/cityportal.hr

KLAS

Isti cilj imao je i klub iz Mičevca, koji će još neko vrijeme morati pričekati na informaciju je li u tome i uspio. U sezoni u kojoj su nastavljene muke koje traju već nekoliko sezona Klas je pokazao dva lica, očajno na jesen i vrlo dobro na proljeće. Tijekom kojega su se stvari pokušale i uspjele pomaknuti s mrtve točke, no vidjet ćemo i hoće li biti dovoljno…

Nakon boda u gostima kod Turopoljca u prvome kolu sezone, Klas je nastavio onako kako je izgledao i prethodne dvije godine. Povezalo se osam poraza nakon tog uvodnog remija, pa se na prvi sljedeći bod čekalo do sredine listopada i gostovanja u Obrezini. Budući da je nakon toga slijedilo još pet uzastopnih poraza, Klas je na zimsku pauzu otišao s mizerna, poražavajuća dva boda.

I već u prvom kolu proljeća, pobjedom protiv Turopoljca doma, taj je učinak podebljan za više nego dvostruko. U sljedeća tri kola, ipak, ulovljen je samo jedan bod, no tad je stigao 1. travnja i visokih 5-0 protiv Bregane, čime je počeo niz od šest pobjeda, uz samo jedan poraz, u sljedećih osam utakmica. U samu završnicu sezone, u posljednjih 270 minuta, Klas je tako ušao s realnim šansama da izbjegne pretposljednje mjesto na tablici, ali poraz u Rakovu Potoku, uz pobjedu Bregane u Obrezini, pogurao je Mičevčane upravo na to mjesto.

I sad preostaje – čekati. Iz višeg ranga u ovaj dolazi Sutla-Laduč, a veliko je pitanje i što će biti sa Inkerom, hoće li posrnuli klub iz Zaprešića u novom obliku krenuti od ovog ili nekog drugog ranga. Krene li od ovog, Klasa tu više neće biti, nego će se nakon niza godina u Mičevcu opet igrati 1. ŽNL. Po tom pitanju sve bi trebalo biti puno jasnije do kraja tjedna, a aktualni rasplet kaže da sezona ne može biti označena uspješnom ni u kojem pogledu.

ocjena sezone – nedovoljan (1)

Povezane teme:

Sport

Sve o Dinamo Hidrelu iz Novog Čiča uskoro u emisiji ‘Mi živimo za nogomet’

Govorilo se o aktualnoj situaciji u klubu, ali i ostalim zanimljivostima.

Objavljeno

prije 23 sata

na

26. travnja 2024.

Objavio/la

U četvrtak 25. travnja bilo je vrlo zanimljivo popodne na stadiončiću Dinama Hidrel u Novom Čiču. Televizija Arena sport najavila je dolazak kako bi svoje gledatelje upoznala o djelovanju čisto amaterskog nogometnog kluba iz turopoljske ravnice čiji ljubitelji nogometa se ponose svojim prvoligašem HNK Goricom. Predstavnica i voditeljica Arena sport TV-a bila je mlada i vrlo simpatična Marija Bjelivuk te dostupan svim informacijama snimatelj Vladek Feltrin.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Najprije je vođen razgovor s legendom kluba Josipom Đuksi koji je već u devetom desetljeću a koji se rado prisjetio dana od samog osnutka kluba. O aktualnoj situaciji oko vođenja Dinama Hidrel, koje nije nimalo jednostavno, govorio je predsjednik Dinama Čiče Željko Hemen.

Domaći trener seniora Mario Paviša otkrio je svoj nogometni životni put od Dinama Zagreb, Radnika iz Velike Gorice do povratka u matični Dinamo Čiče za koji danas živi. Spomenuo je Paviša i najbolju generaciju u povijesti kluba koja je 80-tih minulog stoljeća u tri godine zaredom napredovala tri ranga do ondašnje Regionalne lige, danas možda 3. HNL (Zagorec Krapina, Moslavina Kutina, Kurilovec, Samobor, Rudeš, Končar Zagreb, Ponikve..).

Sportski direktor Krešo Đuksi, sin prvospomenutog Josipa Đuksi, govorio je o aktualnoj situaciji u Dinamu što se igrača tiče, rezultata koji nisu imperativ pod svaku cijenu, forsiranju domaćih igrača, školi nogometa..

Voditelj škole nogometa Marijan Milanščak morao je istaknuti sve selekcije i brojnu djecu mlade nogometaše jer Dinamo Hidrel je po kvantiteti četvrti klub pri nogometnom savezu Velika Gorica. Na kraju su trening odradile dvije selekcije mlađih selekcija koje su u više skupina ispunile gotovo čitav glavni teren pa su gosti iz TV Arena sport mogli zadovoljno napustiti Novo Čiče. Termin emitiranja bit će poznat uskoro.

Već po običaju, mlade nogometaše na trening dovode roditelji koji su u lijepom broju s velikim zanimanjem pratili snimanje.

Fotografije: TV Arena sport

Nastavite čitati

Sport

Martin u polufinalu EP-a: ‘Zadovoljan sam gdje sam na svome putu…’

Velikogorički zet Damir Martin nastupa na Europskom prvenstvu u mađarskom Szegedu, gdje je u četvrtak osvojio drugo mjesto u kvalifikacijama i izborio nastup u polufinalu u petak

Objavljeno

prije 2 dana

na

25. travnja 2024.

Objavio/la

Zahvaljujući jednoj Ivani i jednoj lijepoj svadbenoj svečanosti, popraćenoj foto sessionom pokraj Muzeja Turopolja, posljednjih godina velikogorički sport dobio je još jednog jakog aduta – Damira Martina. Ljubav ga je pretvorila u našega sugrađanina, uvijek je lijepo sresti proslavljenog olimpijca na goričkim ulicama i u dječjim parkovima, gdje se druži sa kćerkicom, a lijepo je iz ove perspektive pratiti i Europsko prvenstvo u veslanju.

Ono se održava u susjedstvu, u mađarskog Szegedu, gdje su u četvrtak na rasporedu bile kvalifikacije. Damir je opravdao očekivanja, osvojio drugo mjesto, odmah do Britanca Georgea Bournea, čime se osvajač olimpijskog srebra i bronce plasirao u finale samca. Držao je Martin prvo mjesto nakon dva tri prolaza, no posustao je u posljednjih 500 metara i skliznuo na drugo mjesto.

– Jako sam zadovoljan gdje sam trenutačno na svom putu. Znam da je nedavno šesto mjesto na Svjetskom kupu u Vareseu bilo zapravo najlošije stanje ove sezone, odnosno iz toga se samo može nešto dobro razvijati, jer nisam bio umoran nakon četiri utrke u tri dana, ništa me nije boljelo… Stvarno imam snage za tri brutalne utrke na visokoj razini, a bila bi i četvrta takva da se nisam “prevrtio” na početku finala u Vareseu – rekao je Damir u razgovoru za Sportske novosti uoči početka Europskog prvenstva.

– Kad sam se nakon polufinala u Vareseu čuo s kondicijskim trenerom Perom Kuterovcem, rekao mi je da “ni ne može biti drukčije nego dobro kad nismo propustili niti jedan trening ove zime”. Jednostavno smo super odradili zimu, i kondicijski dio za koji je zadužen Kuterovac, i veslački koji je domena Sreća Šuka. Nije bilo kiksa prethodnih mjeseci, baza je stvarno jako dobra – dodao je gorički Vukovarac, fanatik treninga i profesionalac kakve se ne susreće često.

Godina je Olimpijskih igara, što će reći da je sve zapravo podređeno što boljem nastupu u Parizu. Uključujući i Europsko prvenstvo, na kojem će mu biti važno loviti što bolji plasman, ali i što bolju formu za razdoblje koje dolazi.

– Nema većeg cilja nego što su Igre i naravno da je sve u funkciji toga, ali naravno da želim napraviti iskorak u odnosu na prvi Svjetski kup. Što sam mogao napraviti u ovako kratkom vremenu između Varesea i Szegeda? Ne puno, mogao sam se dobro odmoriti, a dobio sam i novi čamac, koji smo morali namjestiti, prilagoditi. Imat ću opet četiri utrke, ali sad nisu dvije u jednom danu nego po jedna od četvrtka do nedjelje i očekujem jedan mali iskorak u odnosu na Varese. Ili da bude minimalno kao ondje – zaključio je Damir.

Naslovna fotografija: Igor Kralj/PIXSELL

Nastavite čitati

Sport

Gorica od vrtića! Kako je klinac od 17 završio na dječjim crtežima…

Luka Vrzić ima samo 17 godina, i dalje je kadet, ali upravo su se navršila dva tjedna otkad je dio seniorske momčadi HNK Gorice. A to je, pokazalo se, dovoljno vremena da postane idol dječacima zaluđenima nogometom…

Objavljeno

prije 2 dana

na

25. travnja 2024.

Objavio/la

Na nekih dvije tisuće i tristo metara udaljenosti od Gradskog stadiona, na kojem se priča rodila, na katu jednog velikogoričkog dječjeg vrtića, dogodilo se ono što bi svi koji vole VG-sport voljeli da se pretvori u standard. Dvojica šestogodišnjaka, posloženi jedan do drugoga, crtaju. Prevladavaju crna i crvena boja, vidi se tu i nekakva brojka, pa sve skupa zaslužuje detaljniji uvid…

I doista, nije nikakva fatamorgana, dečki crtaju – dres HNK Gorice! Broj je 20, a iznad njega piše “Vrzić”.

– Čekaj, stvarno crtate dres od Luke Vrzića iz Gorice – pitamo dečke uz solidnu dozu nevjerice, jer takvo nešto donedavno je bilo nezamislivo.

– Da, Vrzić! Jesi vidio kako on jako puca, igrao je super protiv Rijeke – odgovara mali nogometni fanatik Toma, kojeg bi malo što u tom trenutku oduševilo više od rečenice koja je slijedila:

– Ja ti njega poznajem…

U dječjim očima pojavio se neki poseban sjaj.

– Stvarno? Pa jel poznaješ onda i Mitrovića? A Ndockyta? A Sekou Sagnu?

Kod ovog trećeg imena čovjek shvati da ima posla s malo drukčijim klincem, posebno nabrijanim na nogomet, na klub iz svoga grada, pa preostaje jedino dati klincu “peticu” i u sebi poželjeti da se slične scene ponavljaju što češće…

Scene koju smo, budući da ga poznajemo, prepričali i – Luki Vrziću. Klincu koji je sa 17 debitirao za prvu momčad Gorice protiv Dinama, koji je nastupio i pritom impresionirao Tomu i protiv Rijeke, koji je posljednjih desetak dana dio prve momčadi. Čuvši priču iz vrtića, Luka se samo sramežljivo nasmijao, nenaviknut na takvu vrstu pozornosti, jer do prije nekoliko mjeseci igrao je u kadetima Gorice.

Na život u seniorima pokalo se navikava.

– Da, zadnja dva tjedna u prvoj momčadi i stvarno je sve super. Dečki su me super prihvatili, dojmovi su baš odlični – kaže nam Luka, pa se prisjeća prvog dana, prvih trenutaka:

– Malo je bilo straha i treme, nisam znao kako će to sve izgledati… Pamtim da su me prvi dočekali Leš i Mitrović, s njima sam se prvima upoznao, a onda su počeli dolaziti i svi ostali… Naravno da je odmah krenula i zezancija, u stilu “šta je ovo, osnovna škola?”, ha, ha. Ali dobro, već nakon par dana sam se prilagodio i sad je već sve nekako normalno.

Trener Rajko Vidović već ga je javno pohvalio, kazao da radi fenomenalno na treninzima, a identičan dojam imaju i suigrači, koji su vrlo brzo shvatili da im “mali iz osnovne škole” može parirati, nositi se i s puno starijima i iskusnijima. S druge strane, treneri iz omladinske škole reći će da se radi o izrazito karakternom mladom igraču, klincu koji se ničega i nikoga ne boji, ali naravno da je u početku bilo impresioniranosti.

– Ovo je ostvarenje snova. Jedan dan gledaš te igrače na TV-u, čitaš o njima na internetu, a sad si s njima u svlačionici… Cijeli život sam radio za to, ovo sam čekao, naravno da ti ne može biti svejedno – priznaje Luka, koji je debitirao u posebnim uvjetima.

Na tribinama Gradskog stadiona tog 13. travnja bilo je više od 5700 ljudi, tisuće Bad Blue Boysa, a na terenu aktualni prvak države.

– To je bilo nestvarno. Taj osjećaj, ta atmosfera na tribinama… Poklopilo se da je baš na moj debi pao rekord stadiona, da je s druge strane bio Dinamo, sve skupa stvarno nezaboravno – govori Vrzić.

Dečko iz Borovja svoj nogometni put vezao je upravo uz Dinamu, u čijoj je akademiji proveo sedam godina, da bi u Veliku Goricu došao u ljeto 2022. nakon sezone u Rudešu.

– Čim sam došao, super sam prihvaćen. Prvo sam došao u kadete, pa sam igrao HNL s godinu starijom generacijom, a ove sezone bio sam i kapetan kadeta. U drugi dio sezone ušao sam s juniorima, što je također prošlo odlično, a zadnjih 15-ak dana sam sa seniorima. Sve ide jako lijepo, imam podršku od obitelji, ali i od prijatelja. Sve ih zanima, sve pitaju…

Ponekoj minuti nada se i u utakmici protiv Osijeka u nedjelju, a dan poslije priključit će se U-17 reprezentaciji. Standardni je reprezentativac, dio momčadi koju vodi Marijan Budimir, koja je izborila nastup na Euru na Cipru krajem svibnja i početkom lipnja, pa je pozvan i na kratko okupljanje sljedećeg tjedna, posljednje uoči priprema za Euro.

– Imamo trening kamp od tri dana, koji je završiti utakmicom protiv juniora Dinama u srijedu – kaže Luka pa nastavlja:

– Prvi poziv dobio sam u rujnu i od tad sam stalo s reprezentacijom. U početku se i tu trebalo uklopiti, ali sa svakom sljedećom akcijom osjećam se sve bolje s tim dečkima.

Prema svemu sudeći, Vrzić je vrlo blizu i odlaska na Europsko prvenstvo, a dosadašnja iskustva kažu da će ga se koristiti na desnome boku, odnosno desnom krilu. Iako…

– Ako se mene pita, ja sam polušpica. Desetka. Tu se najbolje osjećam – zaključuje 17-godišnji Vrzić, glavni lik goričke nogometne priče koja bi mogla poslužiti kao model za budućnost.

Talentiran, karakteran, sa šansom u pravo vrijeme, s kvalitetom da šansu iskoristi. I da, evo, postane heroj dječice u vrtićima…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Gradići penalima u polufinalu Kupa Grada Velike Gorice

Objavljeno

prije 2 dana

na

25. travnja 2024.

Objavio/la

Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Susret dva četveroligaša Gradića i Bana Jelačića u četvrtfinalu Kupa Grada Velike Gorice (srijeda, 24.04.2024.) završen je neodlučeno rezultatom 2:2, tako da je odluka o polufinalisti pala nakon udaraca sa 11m. Gradići su bili uspješniji i sada čine kvartet polufinalista zajedno s Kurilovcem, Lukavcem i Poletom (Buševec).

Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na odlično pripremljenom terenu u prvom poluvremenu prikazano je manje-više taktičko nadmudrivanje u kojem su domaći bili bolji i propustili su dvije velike prigode za pogodak, a pogodili su i okvir vrata.

Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Početkom drugog poluvremena trener Hrvoje Jančetić uveo je u igru svoje startere i situacija na travnjaku se promijenila, ali su domaći ipak pogotkom Barossa došli u vodstvo. Izjednačenje je stiglo u 72. kada je Hrvoje Krstanović nes(p)retno pogodio vlastitu mrežu. Pet minuta kasnije Luka Artuković poentira za 1:2, ali domaći preko Stjepana Pralasa poravnavaju na 2:2. Odluka je pala u raspucavanju penala.

Galerija fotografija

Kup Grada Velike Gorice 2024., 3. kolo

NK Gradići – NK Ban Jelačić (Vukovina) 2:2 (0:0), 7:6 – 11m

Velika Gorica, Gradići. Igralište: ŠRC Gradići. Gledatelja: 50. Srijeda, 24.04.2024., 17:30 sati. Sudac: Stjepan Sučić. Pomoćni suci: Alen Sučec i Katarina Ćulumović (svi iz Velike Gorice). Delegat: Darko Stanilović (Lukavec). Strijelci: 1:0 – Baross (55), 1:1 – Krstanović (72-ag), 1:2 – Artuković (77), 2:2 – Pralas (83).

GRADIĆI: Božurić, Raković, Belčić (od 70. Lovrić), Božić, Donahue (od 58. Koleš), Pralas, Vojnić, Baross, Budimir (cap.)(od 58. Preradović), Bencalić, Krstanović. Trener: Zoran Tomčić.

BAN JELAČIĆ: Buđak, Mikulčić (od 64. Hrženjak), A.Nikić, Bubalo (46. Maslač), Augustić (od 64. Artuković), M.Nikić (od 46. Song), Klasnić, Vuksanović (od 64. M.Memić), N.Memić, Koprivčić, Nezirović (od 38. Milatović). Trener: Hrvoje Jančetić.

Nastavite čitati

Sport

U Lukavcu je ispisana povijest: Šveđani, Finci, menadžeri i – čista petica!

Na lukavečkom nogometnom zdanju odigrana je prva međunarodna utakmica u povijesti. Švedska U-16 reprezentacija pobijedila je 2-0 vršnjake iz Finske, a na tribinama Lukavella okupili su se brojni znatiželjni, ali i zainteresirani gledatelji…

Objavljeno

prije 3 dana

na

24. travnja 2024.

Objavio/la

S ponosom su iz NK Lukavca nedavno objavili kako su dobili domaćinstvo turnira U-16 reprezentacija, u sklopu kojeg su na Lukavellu predviđene tri utakmice. Prva od njih je i odrađena, pa će ostati zapisano da je prva međunarodna nogometna utakmica na lukavečkom travnjaku bio dvoboj U-16 reprezentacija Švedske i Finske.

– Da, definitivno je prva. Raspitivali smo se i kod starijih mještana, pokušavali doznati je li se nekad u prošlosti možda događalo nešto slično u našem selu, ali nitko ne pamti da se ikad igrala jedna ovakva utakmica. Ponosni smo i sretni što smo ispisali povijest – kazao je predsjednik kluba Goran Guteša, koji je mogao uživati u pohvalama okupljenih za odrađeni posao.

Za upućenije je to potpuno očekivano, ali treba istaknuti da su se Lukavčani pokazali kao sjajni domaćini, jer organizacija je na svim razinama bila vrhunska. Počevši od svlačionica, koje su posebno pripremljene za ovu priliku, preko terena, pa sve do dočeka gostiju i svega što se i očekuje na sportskim događajima poput ovoga.

Slušale su se tako u Lukavcu himne Finske i Švedske, a moglo se na Lukavellu susresti i neka jako dobro poznata lica, poput legendarnog reprezentativca Aljoše Asanovića. I on je, kao i značajan broj ljudi okupljenih na tribinama lukavečkog nogometnog zdanja, došao pogledati klince s europskog sjevera, a najbrojniji su bili – menadžeri!

– Čuj ove, kao golubi na Jelačić placu kad im baciš koricu kruha… – dobacio je netko u trenutku kad su se ljudi iz organizacije pojavili sa zapisnicima za utakmicu.

Zainteresirani menadžeri utrkivali su se tko će prvi doći do svog primjerka, što i ne čudi osobito s obzirom na trendove koji vladaju na nogometnom tržištu. Klubovima i menadžerima zanimljivi su sve mlađi igrači, pa smo tako došli i do neobično snažnog interesa za klince rođene 2008. godine.

Utakmica je na kraju završila pobjedom Švedske 2-0, uz dva lijepa pogotka, ali sve je to bilo samo uvod u ono što slijedi. U petak i ponedjeljak, naime, na Lukavellu će zaigrati hrvatska U-16 reprezentacija, predvođena izbornikom Marijanom Budimirom. U petak od 12.30 sati naši će klinci igrati protiv Švedske, a u ponedjeljak od 10.15 sati protivnik će biti Finska.

Interes će, očekuje se, biti još veći, gledatelji još brojniji, baš kao i menadžeri. Jedino što će ostati isto je razina organizacije, koja teško može biti bolja. Lukavčani su za povijesnu premijeru zaslužili čistu peticu, još jedanput oduševili i pokazali da su zaista posebno nogometno društvo u niželigaškom svijetu. Ne tako davno Lukavec je bio sinonim za “selski nogomet” u svakom smislu, a danas u tom selu živi i uživa nogometna Europa…

I bit će toga još, jer početkom svibnja na Lukavellu će igrati i ženska U-16 reprezentacija Hrvatske. Niz je, dakle, tek počeo…

Bravo, Lukavčani!

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno