Sport
Sve ljepote “jedinstvene”: Usponi i padovi, drame i preokreti, dobitnici i gubitnici
U ligi koju volimo nazivati “najturopoljskijom”, sa sedam naših predstavnika, daleko najviše pokazala je Lomnica, a najlošiji rasplet doživio je Klas iz Mičevca, u kojem i dalje ne znaju u kojem će rangu igrati iduće sezone
Posljednji od svih, već poprilično duboko u lipnju, svoju su sezonu završili klubovi iz Jedinstvene županijske lige. Većina u značajnoj mjeri mislima o nogometnim godišnjim odmorima, o čemu će najbolje svjedočiti brojke iz posljednjega kola. U osam utakmica palo je ukupno 38 golova, što je prosjek od gotovo pet komada po utakmici, a iz toga je i više nego jasno da su se obrane igrale jedino ako su se baš morale igrati…
I tako, 30 kola nakon što je ovosezonska priča počela, stigao je kraj. Za svih 16 klubova, uključujući i sedam iz našega kraja, koji su sezonu okončali svatko sa svojim pričama, sa svojim raspletima i (ne)zadovoljstvima. Jaska Vinograda uspjela je tako sezonu završiti bez ijednoga poraza, s 26 pobjeda i četiri remija, cijelih 14 bodova iznad prvog pratitelja. A on se zove – NK Lomnica!
Trener Štef Deverić i društvo iz Donje Lomnice odradili su vrhunsku sezonu, bez obzira na značajan zaostatak za vodećim. Koliko je to zaista bilo dobro i uspješno, najbolje svjedoči pogled prema dolje, koji kaže da je trećeplasirana Sloga iz Križa na -21 u odnosu na Lomnčane, jednako kao i Polet iz Buševca, koji je također na 47 bodova. Na toliko je bio i uoči posljednjega kola, na toliko je i ostao, jer u završnih 90 minuta sezone trebalo je ići u Donju Lomnicu, gdje je domaćin bio bolji s 3-1.
Uz Lomničane i Buševčane, u gornjoj polovici tablice završio je i Turopoljac iz Kuča, kao i Meštrica, u svojoj debitantskoj sezoni u JŽNL-u, dok su u donjem dijelu tablice sezonu okončali Mladost iz Obrezine, Kupa i Klas iz Mičevca, koji će još malo strepiti i čekati odluku u kojem će rangu igrati sljedeće sezone…
LOMNICA
Dugo su Lomničani ove sezone bili u igri i za sami vrh, na njemu su u nekim trenucima i bili, oduševljavali su sjajnim partijama, ali nisu izdržali do kraja. Jaska Vinogradar, klub koji je nastao spajanjem dviju momčadi iz Jastrebarskog, pokazao se kao previsoka prepreka. Ljudi su izgubili samo osam bodova cijele sezone, zabijali gotovo četiri gola po utakmici, a s tim se ipak nije moguće nositi.
I zato u Lomnici imaju pregršt razloga za ponos osvojenim drugim mjestom, sezonom u kojoj je ostvarena senzacionalna 21 pobjeda, uz pet remija i četiri poraza, pri čemu su Deverić Boysi imali treći najbolji napad i drugu najbolju obranu lige. Pogotovo imajući u vidu da im je ovo druga sezona u nizu koju završavaju na sličan način, pri vrhu poretka u “najturopoljskijoj” ligi, s obrisima vrlo ozbiljne momčadi za ovaj rang natjecanja.
ocjena sezone – odličan (5)
Nogometaši Poleta završili su sezonu na diobi trećega mjesta, s lošijom gol-razlikom od Sloge Križ… Foto: David Jolić/cityportal.hr
POLET
Još jedna mirna i stabilna sezona je iza kluba iz Buševca, sezona u kojoj se nastavilo funkcionirati po uhodanom receptu, bez praktički ijednog pravog stresa tijekom 30 kola. Bilo je tu, naravno, uspona i padova, boljih i lošijih trenutaka, ali generalna ocjena na kraju može biti itekako zadovoljavajuća, jednako kao i dojam koji je ostavila momčad trenera Josipa Rožića.
U prvih 11 kola Polet je upisao samo dva poraza, na otvaranju sezone u Jastrebarskom i na gostovanju u Obrezini, a idila je trajala sve do konca listopada. Završnica jeseni donijela je prva “kašljucanja”, Buševčani su izgubili tri od četiri zadnje utakmice polusezone, pa na to nadovezali poraz od Jaske Vinogradar na otvaranju proljeća, koje nije krenulo idealno. U prvih sedam utakmica nastavka prvenstva upisana je samo jedna pobjeda, u gostima kod Meštrice, da bi u sljedećih pet Polet uzeo 13 od mogućih 15 bodova. I zaključio priču s jednim bodom iz zadnje tri utakmice, što je bilo dovoljno za četvrto mjesto.
ocjena sezone – vrlo dobar (4)
TUROPOLJAC
Sa četiri boda manje od Poleta, na šestome mjestu, sezonu je okončao Turopoljac iz Kuča. I u primjeru momčadi na čijoj je klupi iskusni Stiven Žitnik vidjelo se da su usponi i padovi normalan i očekivan dio u životu jednoga kluba, pa će i Kučani na kraju morati biti zadovoljni odrađenim poslom.
Sezona je otvorena s jednim bodom iz dvije utakmice, pa su slijedile tri pobjede u nizu, pa šest utakmica s jednim osvojenim bodom, pa nove tri vezane pobjede… Jesen je završena porazom od Sloge u Križu, proljeće otvoreno porazom od Klasa u Mičevcu, da bi bilo nastavljeno po sistemu toplo-hladno. Najboljim razdobljem proljeća tako se može označiti sama završnica sezone, u kojoj je Turopoljac uzeo sedam bodova u posljednja tri kola, zaključno s efektnih 4-2 protiv Sloge na svom terenu u završnih 90 minuta sezone ovog vikenda.
ocjena sezone – dobar (3)
Nogometaši Meštrice uspješno su odradili debitantsku sezonu u JŽNL-u… Foto: Mato Paviša/cityportal.hr
MEŠTRICA
Bod manje od Kučana prikupio je ove sezone klub iz Gornje Lomnice, u kojem su zaslužili ipak nešto višu ocjenu. Naime, Meštrica je ove sezone prvi put igrala u JŽNL-u, i na terenu i izvan njega trebalo se naviknuti na razinu izazova koju donosi viši rang natjecanja, a u svemu tome snašli su se prilično dobro. I sačuvali svoje mjesto u miru sredine tablice.
Krenulo je s dva poraza, od Lomnice i Jaske, nastavljeno s dvije pobjede, pa su opet stigla dva poraza, nakon čega je slijedilo pet utakmice sa četiri pobjede i jednim remijem. I kad se činilo da je ritam ulovljen, da je prilagodba odrađena, došla su tri vezana poraza i pobjeda protiv Vatrogasca iz Zdenaca na oproštaju od jeseni. Proljeće je donijelo nove traume, koje su potrajale sve do sredine travnja, do kraj je Meštrica ulovila četiri boda iz prvih sedam utakmica, pri čemu je triput primala po sedam komada, od Jaske, Obrezine i Sloge… Nakon toga, međutim, počeo je novi niz, od osam utakmica bez poraza, zaključno s pobjedom 2-0 u Zdencima u posljednjem kolu.
Pa kad se već toliko spominju te sedmice, recimo i da je Meštrica završila na sedmome mjestu…
ocjena sezone – vrlo dobar (4)
MLADOST OBREZINA
A kad smo već kod uspona i padova, idemo u Obrezinu… Kad je Mladost 8. travnja do nogu potukla Meštricu u gostima, slavila s opasno uvjerljivih 7-1, činilo se da će do kraja sezone voditi borbu za mjesto među tri-četiri najbolje momčadi lige. Međutim, tu je sve stalo, jer bod u nuli s Turopoljcem u sljedećem kolu, 16. travnja, bio je posljednji kojeg su nogometaši iz Obrezine osvojili ove sezone.
U posljednji osam utakmica sezone Mladost je upisala osam poraza, među kojima iskače onih nestvarnih 5-6 na domaćem terenu s Lomnicom, u ludoj utakmici koju je teško i prepričati, a ništa puno manje ludo nije bilo ni na oproštaju od sezone, u porazu 3-5 od Bregane, također doma. Ukupno nula bodova i 28 primljenih golova u tih zadnjih osam utakmica učinak je koji je bacio tamne nijanse na sliku ovosezonske Mladosti. U sedam proljetnih utakmica prije toga upisane su četiri pobjede i tri remija, bez ijednog poraza, ali kad je krenulo… Iz jeseni se pamti i serija od šest pobjeda, borba za vrh tablice, ali na kraju je sve to bilo dovoljno samo za deseto mjesto.
ocjena sezone – dobar (3)
KUPA
Bez osobitih ambicija, ali barem na svom igralištu, u sezonu su krenuli nogometaši iz Pokupskog, kojima je jedina želja bila – ostati u ligi. U tome su na kraju i uspjeli, završili su na 13. mjestu, uz osam pobjeda, sedam remija i 15 poraza, što se reći da je Kupa u prosjeku gubila svaku drugu utakmicu.
U prva tri kola sezone Kupa je ulovila samo jedan bod, pritom i izgubila s teniskih 6-4 od Obrezine, pa malo ulovila ritam prije nove crne serije od četiri poraza. Jesen je na kraju zaključena solidno, da bi se u nastavku sezone ponovno krenulo neuvjerljivo. Jedan bod u prva četiri proljetna kola pogurao je Kupu još malo prema dolje, kao i samo jedna pobjeda u prvih osam kola drugog dijela sezone. Nije se forma dramatično popravljala sve do kraja prvenstva, pa je sve stalo u posljednjih 90 minuta, kad je u Pokupskom gostovao već otpisani Dinamo iz Jakovlja. Kupa je to dobila lako i uvjerljivo, završilo je 4-0, uz tri boda koja su pomaknula klub iz opasne zone i omogućila da se priča o JŽNL-u na obalama rijeke nastavi i sljedeće sezone. Što je, da se vratimo na početak, bio i jedini cilj.
ocjena sezone – dovoljan (2)
Klas je u pretposljednjem kolu bio bolji od Kupe, pa porazom u zadnjem kolu sve uprskao… Foto: David Jolić/cityportal.hr
KLAS
Isti cilj imao je i klub iz Mičevca, koji će još neko vrijeme morati pričekati na informaciju je li u tome i uspio. U sezoni u kojoj su nastavljene muke koje traju već nekoliko sezona Klas je pokazao dva lica, očajno na jesen i vrlo dobro na proljeće. Tijekom kojega su se stvari pokušale i uspjele pomaknuti s mrtve točke, no vidjet ćemo i hoće li biti dovoljno…
Nakon boda u gostima kod Turopoljca u prvome kolu sezone, Klas je nastavio onako kako je izgledao i prethodne dvije godine. Povezalo se osam poraza nakon tog uvodnog remija, pa se na prvi sljedeći bod čekalo do sredine listopada i gostovanja u Obrezini. Budući da je nakon toga slijedilo još pet uzastopnih poraza, Klas je na zimsku pauzu otišao s mizerna, poražavajuća dva boda.
I već u prvom kolu proljeća, pobjedom protiv Turopoljca doma, taj je učinak podebljan za više nego dvostruko. U sljedeća tri kola, ipak, ulovljen je samo jedan bod, no tad je stigao 1. travnja i visokih 5-0 protiv Bregane, čime je počeo niz od šest pobjeda, uz samo jedan poraz, u sljedećih osam utakmica. U samu završnicu sezone, u posljednjih 270 minuta, Klas je tako ušao s realnim šansama da izbjegne pretposljednje mjesto na tablici, ali poraz u Rakovu Potoku, uz pobjedu Bregane u Obrezini, pogurao je Mičevčane upravo na to mjesto.
I sad preostaje – čekati. Iz višeg ranga u ovaj dolazi Sutla-Laduč, a veliko je pitanje i što će biti sa Inkerom, hoće li posrnuli klub iz Zaprešića u novom obliku krenuti od ovog ili nekog drugog ranga. Krene li od ovog, Klasa tu više neće biti, nego će se nakon niza godina u Mičevcu opet igrati 1. ŽNL. Po tom pitanju sve bi trebalo biti puno jasnije do kraja tjedna, a aktualni rasplet kaže da sezona ne može biti označena uspješnom ni u kojem pogledu.
ocjena sezone – nedovoljan (1)
Sport
Dinamo je za Goricu dugo bio bauk. Sad je Gorica za Dinamo – opasnost!
U prvih 18 međusobnih ogleda s Dinamom nogometaši Gorice ulovili su samo jedan jedini bod, a u posljednjih 12 poraženi su šest puta, uz tri remija i tri pobjede. Uključujući i dvije zaredom, proljetos i jesenas…
Nakon što u četvrtak navečer odrade europski okršaj s francuskim Lilleom, nogometaši Dinama okrenut će se prvom sljedećem izazovu – Gorici u Velikoj Gorici! Poznavajući Marija Kovačevića, nema dvojbe da će u izjavama nakon utakmice u Francuskoj, kako god ona završi, spomenuti i Goricu, pri čemu to ni u kojem slučaju neće biti samo pitanje skromnosti i posvećenosti svakom sljedećem protivniku, nego i pitanje opreza… Naime, u modrom taboru konačno imaju prave razloge za to.
Gorica će, za početak, imati čak osam dana vremena između pobjede nad Istrom i ogleda s Dinamom na svom stadionu. Momčad iz Maksimira, s druge strane, iz Francuske će se vratiti u noći na petak, sljedećeg dana odradit će regeneracijski trening, pa nakon toga imati jedan dan za ozbiljnu pripremu za Goricu i još jedan uoči same utakmice, koja je na rasporedu u ponedjeljak od 18 sati. Bez obzira na veliku razliku u kvaliteti, bit će to svakako faktor na kojeg će gosti iz Zagreba morati obratiti pozornost.
Međutim, i bez tog faktora umora, u Dinamu neće mirno spavati uoči dolaska u Turopolje. Na našem stadionu, naime, dočekat će ih protivnik koji ih je pobijedio dvaput zaredom! Doma je Gorica slavila 23. travnja, kad je Adrion Pajaziti pogodio za konačnih 1-0, a povijest je ispisana 14. rujna, kad su Pozo i Trontelj svojim golovima kreirali pobjedu 2-1, prvu goričku protiv Dinama u gostima. A ne tako davno činilo se gotovo nemogućim da Goričani “skinu” modre, pogotovo da to učine dvaput u nizu, što je treneru Mariju Careviću uspjelo…
Povijest međusobnih ogleda Dinama i Gorice, naime, dugo i predugo bila je potpuno jednostrana. Nakon što su Goričani ušli u HNL u ljeto 2018. godine, krenula je užasavajuća serija od sedam pobjeda Dinama zaredom. Bilo je tu i peha za Goričane, bilo je tu nesreće, ali bodova nije bilo. Pa je i tadašnji trener Gorice Sergej Jakirović, nakon posljednjeg u nizu poraza, duhovito ustanovio:
– Zovite me Agent 007!
Sergej Jakirović doživio je svih sedam poraza s Goricom od Dinama, ali i prvi poraz s Dinamom od Gorice… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Niz je konačno prekinut 23. svibnja 2020. godine, ali u prijateljskoj utakmici, u kojoj je Gorica slavila 3-2 u Maksimiru, pod vodstvom Valdasa Dambrauskasa. Zabijali su Suk, Ndiaye i Golubickas za Goricu, Ćuže i Majer za Dinamo, Cherif je još i promašio penal, ali tu utakmicu nećemo brojati u ovaj niz, jer nije se radilo o “pravoj” utakmici.
Prvi bod tako su Goričani protiv Dinama upisali nepunih mjesec dana poslije, jer 20. lipnja 2020. završilo je 0-0 na našem stadionu, u trenerskom okršaju Valdasa Dambrauskasa i Igora Jovićevića.
Nakon toga ponovno je krenula dominacija Dinama, koji je povezao deset uzastopnih pobjeda, u što ubrajamo i onih 4-1 u polufinalu Kupa nakon produžetaka. Nakon 90 minuta bilo je 1-1, možemo i to gledati kao pozitivan rezultat, ali konačan ishod ipak nije bio takav. I Gorica nije izborila finale Kupa u Velikoj Gorici, u kojem je Dinamo do trofeja došao protiv Istre 1961.
Seriju od deset pobjeda Dinama, koji je u prvih 18 službenih utakmica s Goricom upisao 17 pobjeda i jedan remi (!?!?) prekinuo je Željko Sopić, čija je momčad 21. siječanja 2023. na Maksimiru izborila novih 0-0 i otvorila godinu koja će ipak početi mijenjati stvari. Naime, u prvom sljedećem ogledu Gorica je ponovno uzela bod, na Gradskom stadionu Josip Mitrović je pogodio za konačnih 1-1 i poništio gol Roberta Ljubičića, da bi u zadnjem kolu prvenstva Bišćanov Dinamo slavio 4-1, što je bila i jedina pobjeda Dinama protiv Gorice u 2023. godini, i to u pet odigranih utakmica.
Željko Sopić pronašao je način kako s Goricom uzimati bodove Dinamu, ali prvu pobjedu nije dočekao… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Na otvaranju nove sezone, bilo je to 5. kolovoza 2023., Sopićeva Gorica opet je odigrala 0-0 na Maksimiru, no fakin s Rudeša ipak nije dočekao i povijesnu prvu pobjedu Gorice protiv Dinama. Ona se dogodila iz 23. pokušaja, a datum koji je ostao zapisan je 21. listopada 2023. Na klupi Gorice sjedio je Dinko Jeličić, prvi poraz Dinama potpisao je Sergej Jakirović, a navijači Gorice i dalje pamte kako je Ademi doveo modre u vodstvo, da bi Nikola Vujnović u 70. i Ante Matej Jurić u 94. minuti donijeli senzacionalni preokret.
Ante Matej Jurić u 94. minuti srušio je prvo Dinamo, a malo potom u 94. minuti srušio je i Hajduk… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL
Slijedio je nakon toga novi Dinamov niz, Zagrepčani su dobili četiri sljedeća ogleda s Goricom, a prvi sljedeći bod s Goricom je osvojio aktualni trener Mario Carević. Tog 9. studenog 2024. završilo je 2-2 u Velikoj Gorici, Banić je bio sjajan na vratima, a Krešimir Krizmanić i Marko Kolar zabijali su za domaćina. S druge strane, bod Dinamu donijeli su Dario Špikić i Nathaniel Mbuku.
Posljednja pobjeda Dinama protiv Gorice dogodila se 15. veljače ove godine, i to nakon što je Agon Elezi doveo Goricu u vodstvo na Maksimiru. Stvari su preokrenuli onaj simpatični Kanga te Pjaca i Kulenović, a takvo nešto modri nakon toga više nisu uspjeli ponoviti. Slijedile su u uvodu spomenute dvije vezane pobjede, ona iz travnja doma i ona iz rujna u gostima, što će poslužiti kao jako dobro upozorenje za Dinamo uoči novog dolaska u Turopolje.
09.11.2024., stadion Velika Gorica – 13. kolo SuperSport HNL-a: HNK Gorica – GNK Dinamo Zagreb. Kresimir Krizmanic, Sandro Kulenovic. Photo: Slavko Midzor/PIXSELL
Goričanima će, pak, te dvije utakmice poslužiti kao dokaz da se može, kao velik zalog za optimizam, kao recept kojim se može doći do uspjeha. Zastrašujuće je izgledalo onih 0-1-17 nakon prvih 18 međusobnih ogleda, ali nakon toga je omjer 3-3-6, što je dovelo do učinka od tri pobjede Gorice, četiri remija i 23 pobjede Dinama u ukupnom zbroju.
Trendovi se, eto, mijenjaju u posljednje vrijeme, bilo bi lijepo nastaviti u istom tonu. Ponovno će, naravno, na tribinama biti neusporedivo više poklonika Dinama nego Gorice, ali to su situacije na koje smo već naviknuti. I s kojima će se ova momčad znati nositi. Pogotovo bude li Dinamo malo umoran, ispuhan, a Gorica maksimalno motivirana i angažirana. A nema razloga da ne bude takva.
Gorica je do prve pobjede na Maksimiru došla 14. rujna ove godine, pet mjeseci nakon prethodne na svom stadionu… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
Obrazovanje
Klinci iz Kvaternika i dalje nepobjedivi: Opet prvaci grada u graničaru
Nakon proljetnog osvajanja gradskog i županijskog natjecanja te trećeg mjesta na državnom natjecanju i ćetvrtog mjesta na završnici Sportskih igara mladih, još jedan lijep uspjeh u graničaru za OŠ Eugena Kvaternika
Graničar je, kaže definicija, ekipni sport u kojem igrači dviju protivničkih momčadi pokušavaju bacati loptu i pogoditi protivnike, izbjegavajući da i sami budu pogođeni. Cilj svakog tima je eliminirati sve članove protivničkog tima tako što će ih pogoditi bačenim loptama, uhvatiti loptu koju je protivnik bacio ili navesti protivnika da počini prekršaj, kao što je izlaženje izvan terena.
Graničar je, kažu naša najranija sjećanja, igra kojom smo se zabavljali na satovima tjelesnog, a posljednjih godina u tom se sportu natječu i učenici velikogoričkih osnovnih škola. I u kojem dominira OŠ Eugena Kvaternika, koja je svih tih godina – nepobjediva. Ništa se nije promijenilo ni ove godine, jer na gradskom natjecanju u graničaru pobjednik je ponovno bio isti.
Sudjelovalo je pet školskih ekipa, podijeljenih u dvije skupine, pri čemu su u skupini A bili OŠ Eugena Kvaternika, OŠ Novo Čiče i OŠ Šćitarjevo, a u skupini B sudarili su se OŠ Eugena Kumičića i OŠ Jurja Habdelića. U jedinoj utakmici skupine B klinci iz Kumičića bili su bolji od vršnjaka iz Habdelića (2-0), dok je u skupini A nedodirljiva ekipa OŠ Eugena Kvaternika pobijedila i OŠ Šćitarjevo (2-1) i OŠ Novo Čiče (2-0), dok je u posljednjoj utakmici po skupinama Novo Čiče bilo bolje od OŠ Šćitarjeva.
U borbi za treće mjesto OŠ Eugena Kumičića došla je do pobjede protiv OŠ Novo Čiče (2-0), dok je OŠ Eugena Kvaternika istim rezultatom pobijedila OŠ Jurja Habdelića. Konačni poredak na kraju je izgledao ovako:
1. OŠ Eugena Kvaternika
2. OŠ Jurja Habdelića
3. OŠ E. Kumičića
4. OŠ Novo Čiče
5. OŠ Šćitarjevo
Pobjednička ekipa nastupila je u sljedećem sastavu: Grgur Zuanović 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Ivan Prahir 4.a, Borna Piličić 4.a, Paula Juranović 4.a, Maya Orozović 4.a, Una Komosar 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Matea Pavunčec 4.b i Katja Čavar 4.b. Voditelj i trener: profesor Ivica Herceg.
Ženska ekipa Šahovskog kluba Polet iz Buševca osvojila je prvo mjesto na ekipnom prvenstvu Hrvatske, koje je odigrano u Velom Lošinju od 14. do 23. studenoga 2025. godine. Podsjećamo, šahistice Poleta su u srpnju 2025. godine osvojile i Kup Hrvatske te su tako dva najvrjednija trofeja u ženskom šahu Hrvatske završila u Buševcu.
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet
Polet je osvojio prvo mjesto s 15 meč bodova, druga je bila ekipa ŠK Draga iz Rijeke s 13 bodova, treći ŠK Amater iz Strizivojne s 12 bodova. Iako je Polet završio ligu s dva meč boda prednosti, prvak se ipak odlučivao u posljednjem kolu.
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Ena Cvitan. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Mirjana Medić. Foto: K Polet
Polet je u prvom kolu igrao protiv prvog favorita prvenstva (prema ukupnom rejtingu igračica) ekipe Draga i pobijedio 2.5:1.5! Na prve tri ploče remizirale su Ena Cvitan, Mirjana Medić i Petra Kejžar, pobijedila je Mihaela Blažeka na četvrtoj ploči. Draga u 3. kolu pobjeđuje ekipu Amatera, a u 8. kolu Polet je igrao protiv Amatera i pobijedio 3:1. Ena Cvitan remizirala je na prvoj ploči s drugom nositeljicom Poljakinjom Cyfkom Karinom, a na drugoj ploči remizirala je i Medić, tako da su o ishodu susreta odlučivali mečevi na trećoj i četvrtoj ploči. Tereza Dejanović, najmlađa članica u Poletu, pobijedila je na četvrtoj ploči, a iza toga cijeli poen je osvojila i Petra Kejžar (nakon 5 sati igre) na trećoj ploči za veliku pobjedu – 3:1!
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Petra Kejžar. Foto: K Polet
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Mihaela Blažeka. Foto: K Polet
Polet je u zadnjem kolu igrao protiv ekipe Ravne Gore, s napomenom da je u ovoj ekipi na prvoj ploči igrala Rumunjka Irina Bulmaga, prema rejtingu najbolja igračica na prvenstvu. Cvitan je redukcijom materijala na prvoj ploči protiv Rumunjke izborila remi poziciju, a remizirala je i Medić na drugoj ploči. Nešto kasnije, na četvrtoj ploči pobjedu je izborila Blažeka za 2:1, a Kejžar je remizirala za ukupnu pobjedu 2.5:1.5. Ovaj rezultat je donio titulu prvakinja u Buševec!!
Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Tereza Dejanović. Foto: K Polet
Pojedinačni učinak prvakinja: FM Ena Cvitan je na prvoj ploči osvojila 5,5 bodova iz 8 partija, WGM Mirjana Medić 3,5 boda, WFM Petra Kejžar je osvojila 6,5 bodova i dobila plaketu kao najbolja šahistica na trećoj ploči, a na 4. ploči izvrsno su igrale Mihaela Blažeka, koja je ostvarila 3 pobjede i jedan remi, a najmlađa Tereza Dejanović ostvarila je 4 pobjede u 4 meča!
Galerija fotografija
Sport
Taekwondo se vraća u Goricu! Rekordan broj natjecatelja dolazi na 18. prvenstvo županije
Natjecatelji dolaze iz svih dijelova Zagrebačke županije.
Sport
Litavci na našem stadionu, treći put: Ovo će nam iskustvo ostati u magli…
Velika Gorica bila je domaćin ogleda U-21 reprezentacija Hrvatske i Litve, što je donijelo određene poveznice s nekim prošlim vremenima. Jedna od njih smještena je u 1987. godinu, a druga je ipak nešto novija…
Magla u turopoljskom kraju vrlo je česta i ima nekoliko specifičnih obilježja zbog lokalne geografije i klime. Turopolje je potpuno ravničarski kraj. Zrak se slabije miješa, a hladan i vlažan zrak lakše se “zadržava” pri tlu, što pogoduje stvaranju radijacijske magle. Uz to, veliki su izvori vlage, posebno uz rijeku Odru, njezine rukavce i poplavno područje, kao i brojne kanale i potoke. Uz to, u jesen i zimu vrlo često dolazi do temperaturne inverzije; hladan zrak se “zaključa” u nizini, topliji zrak iznad njega sprječava dizanje vlage i stvaraju se dugotrajne magle koje se mogu zadržati i cijeli dan. Uostalom, ne ponavlja lokalno stanovništvo uzalud već generacijama: “U Turopolju magle uvijek ima…”
Tako nekako maglu u našem kraju objašnjava struka. I baš iz svih tih razloga magle je bilo i u četvrtak, 13. listopada. Guste magle, koja je bila sve prije nego dobrodošla u jednom ovakvom danu, u kojem je trebao dominirati nogomet. Hrvatska U-21 reprezentacija, odlukom stožera na čelu s izbornikom Ivicom Olićem, odabrala je baš u Velikoj Gorici igrati svoj kvalifikacijski ogled protiv vršnjaka iz Litve, ali netko je u toj cijeloj priči zaboravio na sve ono iz uvoda. I na sve one utakmice koje su se ranije igrale na našem stadionu u neviđenom izdanju. Pamtimo tako poraz Gorice od Dinama 3-0, o kojem ni danas ne znamo previše, jer igralo se u oblaku guste magle, a pamtit ćemo i ovo iskustvo.
U još jednoj neviđenoj utakmici Hrvatska je pobijedila Litvu 4-0, selekcija u kojoj su i naš dečko Josip Cundeković te igrač HNK Gorice Ante Kavelj i u takvim je uvjetima uspjela potvrditi svoj potencijal, ali i još jedanput pokazati kolika je razlika između hrvatskog i litavskog nogometa.
– Cilj je ostvaren, tri boda su nam bila najvažnija. Igrali su sa svim našim protivnicima, tako da smo imali jasnu sliku što očekivati od Litve, niski blok, beskonačno mnogo duela i prekršaja, pokušavaju što više ležati na terenu, koristiti vrijeme i čekati svoju priliku kroz kontru i polukontru. Nama je bio cilj ostati strpljiv i pokušati protivniku zabiti pogodak što prije jer time si olakšavamo posao. Isto se na kraju i ispostavilo, nakon 1-0 su oni možda malo ofenzivnije krenuli igrati i ostavljali nam velike prostore za polukontre i kontre. Prije 2-0 imali smo dvije sjajne situacije koje smo mogli puno bolje odigrati i doći do pogotka i ranije – rekao je izbornik Olić pa se osvrnuo na uvjete:
– Uvjeti su za ljude na tribini sigurno su bili teški, jer ništa se nije vidjelo. Ja sam uz liniju u prvom poluvremenu vidio slabije, ali u drugom poluvremenu se moglo vidjeti bolje, barem s moje točke. Puno jasnija slika, tako da su uvjeti bili takvi kakvi jesu, ali sudac je odlučio da će se utakmica igrati. Vidio je koliko mu je trebalo, htjeli su da se utakmica završi, a meni je drago da se nije prekinula ili odgodila za sutra. Taj jedan dan više ili odgoda nosi napetost i iščekivanje, tako da mi je drago da se završilo i upisali smo ta tri boda koja su nam bila jako važna.
Objasnio je i zašto je domaćin bila baš Velika Gorica.
– Problem je u tome što nekoliko tjedana ranije moraš prijaviti i satnicu. Kad smo bili svjesni toga, više se nije moglo promijeniti. Praktički se u pet minuta magla spustila, a neke stvari ne možeš iskontrolirati ni predvidjeti. Svi smo se radovali lijepom vremenu i ugodnoj temperaturi. Žao mi je zbog gledatelja na tribinama, ali i putem televizije – rekao je izbornik.
Neobična povezanost našega grada tako je dobila novu epizodu, koja će ostati u magli, ali i novu poveznicu. Manje je poznat podatak da su se u ljeto 1987. godine, u prvoj utakmici u povijesti na našem stadionu, susrele studentske reprezentacije Brazila i SSSR-a, pri čemu su boje sovjeta branili isključivo igrači Žalgirisa iz Kaunasa, najboljeg litavskoga kluba. I došli su do visoke pobjede 6-0 u tom povijesnom ogledu…
Godinama poslije, točnije u jesen 2018. godine, u velikogorički nogomet opet su stigli Litavci. Ovoga puta u ulozi investitora, na čijem je čelu bio bivši litavski košarkaš Gintaras Staniulis, a njihov čovjek bio je Mindaugas Nikoličius. Kao sportski direktor, Niko je pomogao da HNK Gorica postane prvoligaš, ali i da se etablira u društvu najboljih. U međuvremenu je doveo i trenera iz Litve, nezaboravnog Valdasa Dambrauskasa, najuspješnijeg trenera Gorice u prvoligaškoj povijesti, kao i igrača Pauliusa Golubickasa, koji na kraju nije ostavio posebno dubok trag.
Sportski direktor Mindaugas Nikoličius u Goricu je doveo trenera Valdasa Dambrauskasa… Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL
Svi su oni u međuvremenu otišli, neki malo ružnije, neki malo ljepše, pa smo prvi sljedeći “link” s litavskim nogometom čekali do tog maglovitog 13. studenog. Pri čemu se nadamo da Olićeva vrsta neće odustati od svog omiljenog stadiona zbog te male temperaturne inverzije koja je ovom prilikom ukrala utakmicu gledateljima na stadionu i pred TV ekranima. Važnije je da se u Gorici u ovoj turi – pobjeđuje!
-
Vijestiprije 4 danaIN MEMORIAM NK Kurilovec se oprašta od nekadašnjeg centarfora Baje…
-
Sportprije 5 danaBravo za sve: Snijeg zajedno očistili klinci, direktori, bivši predsjednik i navijači!
-
Sportprije 5 danaSport nedjeljom i City Radio okupili rekordan broj hrvatske sportske kreme! Maja Šuput oduševila nastupom
-
Najaveprije 4 danaAdvent pred vratima! Otvorenje s Vannom, paljenje lampica u Božićnom selu uz panoramski kotač i 600 kvadrata klizališta