Obrazovanje
Suze na rastanku: ‘Napustila sam školu zbog nogometa, ali falit će mi moji klinci…’
Lada Rojc, bivša nogometna sutkinja, nakon 20 godina u OŠ Eugena Kumičića odradila je svoj posljednji radni dan. Obaveze u Fifi, HNS-u i ŽNK Gorici oduzimale su previše vremena i odluka je morala pasti…
S dolaskom listopada u Osnovnoj školi Eugena Kumičića došlo je i vrijeme za jedan prilično emotivan rastanak, za trenutak koji će ostati u sjećanju i učenicima, i nastavnicima, i ostalom školskom osoblju… Lada Rojc, među učenicima omiljena profesorica geografije, posljednjeg rujanskog dana odradila je svoj posljednji radni dan. I to zbog – nogometa!
– Ovako ide priča… Zadnje 22 godine radila sam kao profesorica, a u Osnovnoj školi Eugena Kumičića sam posljednjih točno 20 godina. U svojoj školi, u koju sam išla kao dijete, u istim klupama, u početku i s dobrim dijelom profesora koji su meni predavali, a onda mi postali kolege… – počela je svoju priču profesorica Lada, mnogima poznatija kao bivša nogometna sutkinja.
– Škola je moja velika ljubav i uvijek se postavljalo to pitanje ‘škola ili nogomet’. A ja sam uvijek govorila da se ne mogu odlučiti, da sam na pola-pola. Tako je i danas, i dalje se ne mogu odlučiti, ali u posljednje vrijeme došlo je do neke vrste laganog zasićenja. Poslovi u nogometu otvaraju se na sve strane, množe se prilike i jednostavno ne mogu sve to ‘furati’ paralelno. O tome se radi. Moj izbor zapravo je to da se više ne želim ‘raspadati’ u svom tjednom rasporedu, između škole i nogometa, živjeti bez vikenda… I nakon više od dva desetljeća u školi ovo je neki novi izazov, a ključnim se pokazalo to što sam ušla u jedan novi Fifin projekt – pojasnila je Lada.
I tako je, na početku jednog novog puta, zatvoreno poglavlje u kojem je škola bila dio svakodnevnice.
– Naravno da mi je bilo žao što ostavljam divan kolektiv, što ostavljam svoju djecu. Svjesna sam da ću teško ikad više biti dio takvog kolektiva, gdje god završila u budućnosti. U ovoj novoj situaciji neću ni imati taj dio života, svakodnevne odlaske na posao u određeno okruženje, bojim se da će mi to faliti, a pogotovo kad se radi o toliko kvalitetnom kolektivu, o tako divnim ljudima. Ali dobro, to je i normalno, bilo bi čudno da ne žalim za nečim u čemu sam bila 20 godina, da ne osjećam tugu – govori profesorica Rojc.
I nije sve to moglo proći bez poneke suze u oku, kako kod nje, tako i kod učenika, koji su se vrlo originalno oprostili od drage profesorice.
– Dobila sam divne poruke, pisma, crteže… Posebno mi se svidio plakat na kojem je pisalo “Nama smrknulo, Fifi svanulo”, ha, ha… Povratna informacija od kolega i djece u tim trenucima rastanka definitivno mi govori da sam ostavila trag. U svim tim porukama djeca su mi najčešće pisala da sam profesorica koja se najviše smijala, a to mi je posebno drago. Nikad se tu nije radilo o sveopćoj zafrkanciji na satu, ali vrlo važno je svoj posao raditi s osmijehom, kako u školi, tako i u bilo kojem drugom području. Uostalom, za mene će učenici uvijek reći da sam stroga i pravedna, što mi definitivno imponira – priznaje Rojc.
Život u školstu, pogotovo u “svojoj” školi, u svome gradu, dovodi i do toga da je kroz njezinu učionicu prošlo “pola Gorice”.
– Tako nekako… Često mi prilaze bivši učenici i događa se da ih zamolim da mi se predstave, a ponekad nažalost ni to nije dovoljno da ih se sjetim. Previše je to ljudi, previše djece… Zamislite, svake godine ja dobijem novu generaciju od oko 110 klinaca, pa računajte koliko je to ljudi u 20 godina?!
I izračunali smo, nije proces bio predug, riječ je o više od dvije tisuće Velikogoričana gotovo svih generacija! No sad je tome došao kraj, vrijeme je za nogomet. I za nove izazove.
– Imamo Svjetsko prvenstvo za žene 2023. u Australiji i na Novom Zelandu, a tijekom posljednje dvije godine zbog korone smo puno toga izgubili. Otkazani su turniri na kojima inače gledamo i evaluiramo sutkinje, gdje ih vidimo na djelu. Zbog toga je Fifa pokrenula mentorski program s 55 sutkinja, kandidatkinja za Svjetsko prvenstvo. Njih će pratiti sedam mentorica, a jedan od tih sedam sam i ja. Dobila sam svojih devet sutkinja, koje ću pratiti sljedećih godinu dana, komunicirati s njima online, podnositi izvješća Fifi… Tu je jako puno posla. I to je presudilo, to je bio okidač da odlučim posvetiti se samo nogometu – govori Lada, kojoj definitivno neće biti dosadno u životu bez škole.
– Fifa instruktor sam, u što spada edukacija sutkinja, turniri, eventi, seminari, pa analiziranje suđenja… Uz to i ovo mentoriranje, koordinatorica sam u ŽNK Gorici, mentorica sam i u HNS-u, delegat na 3. HNL… Ima me na sve strane – ističe Lada Rojc, dodavši kako joj u svemu tome itekako pomaže iskustvo iz školstva.
– Šefica u Fifi mi kaže da ja nisam samo instruktor, nego elitni instruktor, a tako je u prvom redu zbog mog iskustva iz školstva. Postoje kolegice koje su imale jaču sudačku karijeru, koje su više toga prošle, ali imaju problema s prenošenjem znanja, s komunikacijom… Nije lako nastupati pred skupinom ljudi, a to iskustvo ja apsolutno imam. Uostalom, vrlo mi je važno što sam prošla online nastavu. U Fifi sam, kao netko s tri mjeseca online škole u nogama, odmah bila među najiskusnijima u online edukaciji. Od tehničke strane, do načina komunikacije… Svi smo se prebacili na taj online dosta brzo, bez velikih priprema, kao da te netko bacio u vodu i rekao ‘plivaj!’, zato mi toliko dobro dođe sve što sam prošla – svjesna je Lada.
Dok razgovaramo, svako malo će istaknuti kako ženski nogomet u svijetu konstantno raste i razvija se, kako je u tijeku prava ekspanzija, kako se finale Lige prvakinja igra pred 45.000 ljudi, kako su ženske ekipe Atletico Madrida i Barcelone oborile rekord sa 65.000 gledatelja na tribinama, kako nogomet igra oko 60 milijuna djevojaka u cijelom svijetu, pa i ulaganja u ženski nogomet značajno rastu…
– Ne može se ne primjetiti ta ekspanzija ženskog nogometa. Sve je ubrzala odluka Uefe da muški klubovi neće moći igrati europska natjecanja ako nemaju žensku ekipu. U Europi je to stvarno uzelo maha, a kod nas… Sve to u Hrvatskoj ide nešto sporije, ali ide. Evo, prije pet godina u Velikoj Gorici nismo ni pričali o ženskom nogometu, a sad je to promijenilo formiranjem ŽNK Gorice. Predsjednik kluba Nenad Črnko to jako pametno radi, promatra ženski nogomet na pravi način i moje je mišljenje da bi u svakom modernom klubu ljudi trebali tako razmišljati. Postoje tu benefiti koje mudri predsjednici klubova mogu iskoristiti, a predsjednik Črnko hrabro je ušao u sve to. Imamo tri selekcija i klub apsolutno zaslužuje respekt. Općenito su nam klubovi sve konkurentniji u europskim razmjerima, reprezentacija nam izgleda sve ozbiljnije, no tek moramo stići ostale zemlje, u kojima ženski nogomet ima tretman gotovo kao muški – govori Lada.
U velikoj mjeri je posvećena upravo ŽNK Gorici, svom poslu koordinatorice, a ambicije su velike i visoke.
– Mislim da imamo dobre šanse za ulazak u prvu ligu već u ovoj, našoj prvoj sezoni, a najveći konkurent nam je Hajduk. Iako, teško je to zasad sa sigurnošću govoriti jer ne znamo još dovoljno o svim protivnicima. Evo, imali smo i dvije ozljede u Varaždinu ovaj vikend, jednu težu, vrlo važna igračica neće nam igrati sljedećih godinu dana… Ali tu opet moram pohvaliti klub, jer sve je riješeno vrlo brzo, proces oporavka je pokrenut odmah. I po tome se vidi da ženska sekcija nije nikakvo ‘slijepo crijevo’ u klubu, nego je vrlo važna. A to je pametno i mudro, u skladu s trendovima, kao što je i dokaz da je ovo ozbiljna priča – zadovoljna je Lada.
Bila je zadovoljna i nakon što smo upravo u Velikoj Gorici, na utakmici Gorica – Hrvatski dragovoljac, prvi put u povijesti hrvatskog nogometa imali glavnu sutkinju u prvoligaškoj utakmici. Ivana Martinčić iz Koprivnice odradila je jako dobar posao.
– Nažalost, u tom trenutku sam bila u Švicarskoj na seminaru, no čula sam se s predsjednikom Brunom Marićem i znam da je bio izuzetno zadovoljan. Koliko sam vidjela, sve je bilo korektno, onako kako treba, od penala do kartona… Super je odradila posao i ponosna sam što se to dogodilo baš ovdje, u Velikoj Gorici. To je povijesni trenutak i žao mi je što nisam mogla biti prisutna. Bila je tu cijela sudačka komisija, čime su iskazali poštovanje ovom događaju. Nema puno takvih primjera u svijetu općenito, jedna smo od pet država koja je imala glavnu sutkinju u najvišem rangu. Ivana je i kandidatkinja za Svjetsko prvenstvo, razvija se jako dobro i svi smo tu, uz nju – kaže Lada.
Ivana Martinčić povijesnu utakmicu odsudila je u Velikoj Gorici… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
Odlukom da napusti posao u školi nogomet se tako za nju pretvorio u “doručak, ručak i večeru”, osnovnu životnu preokupaciju, a lako se moglo dogoditi da nikad ni ne dođe u ozbiljan doticaj s nogometom.
– Bilo je to 1999. godine. Već sam radila u školi kad se oformio ŽNK Radnik ’99 i jednog dana do našega kafića “Rojc” došle su cure koje nisam ni poznavala i krenule me nagovarati da dođem igrati nogomet. Poslije su mi priznale da su došle jer su se nadale sponzorstvu od kafića, ha, ha… Ali eto, da nije bilo kafića, pitanje je bi li ikad imala ikakve veze s nogometom. Dobro, pratim oduvijek nogomet, čak sam i igrala s dečkima iz kvarta, ali taj trenutak me ipak usmjerio – prepričava Lada i nastavlja:
– Odlučila sam otići na jedan trening, čisto da ih se riješim, da me ostave na miru. Međutim, otišla sam s frendicom i ostala. I polako se sve to pretvorilo u jako lijepu priču. Proputovali smo cijelu Hrvatsku, uživale, no shvatila sam ipak da puno kasnim s nogometom za ostalim curama. I onda nam je jednoga dana, 2001. godine, pokojni Melvin Nuić došao na trening i predložio da odemo u sutkinje, pogotovo nama koje imamo akademsko obrazovanje, znamo jezike… Malo sam razmislila o tome, prijavila se na seminar i krenula. Brzo sam došla do 3. HNL, a već nakon četiri godine došla sam na Fifinu listu pomoćnih sutkinja. Bila sam na dva SP-a U-17, jedno U-20, jedno seniorsko SP, jedne olimpijske igre… I tako sve do 2016., kad me kolegica pozvala u svoj tim u Fifi. Od 2017. sam Fifin instruktor.
Djecu u školi uvijek je posebno zanimao taj dio njezina života.
– Da, učenici su me puno ispitivali o suđenju, a sad imam već šest bivših učenika koji su danas suci. I nije to uopće loš izbor, svakome bih preporučila, jer suđenje donosi puno toga dobroga. U krajnjoj liniji, to je za srednjoškolce ili studente i jako dobar đeparac… – preporučuje Lada.
Nogomet je, dakle, postao glavni i jedini, no pitanje je hoće li tako i ostati.
– Hoću li se vratiti u školu? Ha, nikad ne reci nikad… Trenutačno sam u drugim vodama, ali ostavljam mogućnost da se jednog dana vratim, barem na pola radnog vremena. Kojeg dana, ne znam točno – sa smiješkom je završila Lada Rojc.
HOTNEWS
SANDA NA VRHU Najveća nagrada struke među 4 tisuće psihologa u Hrvatskoj!
INTERVJU : Gorička psihologinja je ponos grada – ima u rukama priznanje koje se dodjeljuje samo jednom psihologu godišnje.
Ona je ravnateljica Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica od osnutka 2003. godine, vrhunska psihologinja, mentorica, piše članke i publikacije, priručnike….popis je dugačak, baš kao i lista njenog doprinosa psihološkoj struci, zajednici u kojoj djeluje i radi, no posebno i kao medijska redakcija, ističemo njezinu pristupačnost. Naime…
Sanda Puljiz Vidović, prof. psihologije, uvijek je dostupna za najavu događanja, izjavu i pojašnjenje, suradnju, snimanje priloga, pomoć u potrazi za kontaktima svojih kolega za potrebe gostovanja u našim radijskim emisijama. Stoga nas je posebno razveselila vijest da je upravo ona dobitnica ovogodišnje nagrade Snježana Biga Friganović za 2024. godinu.
Nazvali smo iz redakcije kako bi nam prepričala dojmove, jer ipak, ovo je Oskar psihologije!
Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović
– Znači, Hrvatska psihološka komora jednom godišnje dodjeljuje nagradu Snježana Biga Friganović. To je nagrada koja se dodjeljuje za poseban doprinos organizaciji, radu i razvoju Hrvatske psihološke komore, unaprjeđenju statusa psihologa u društvu te razvoju i afirmaciji psihologijske djelatnosti. Znači, ova nagrada se daje ljudima, odnosno psiholozima za dugogodišnji stručni rad kojim se promiče i javno zagovaraju suvremene psihološke spoznaje i struka kroz komoru. Koliko je ta nagrada važna? Ja bih rekla da je to najveća nagrada koju psiholog dobije i to samo jedan psiholog godišnje! – ispričala je Sanda i navela činjenicu kako je u imenik Komore upisano otprilike četiri tisuće psihologa.
S njene strane, kako je istaknula, za priznanje je zaslužan zapravo njezin dugogodišnji predani rad u Komori, ali i u drugim strukovnim organizacijama i povjerenstvima.
Foto: Hrvatsko psihološko društvo
– Ipak od presudne je važnosti bio moj rad u lokalnoj zajednici, odnosno u Velikoj Gorici, kroz djelovanje Centra za djecu, mlade i obitelj, zaista posebne ustanove u Hrvatskoj, prve u takvom obliku. Evo struka je prepoznala taj rad u zajednici, a između ostalog, i zato što sam ja na čelu tima koji se predano bavi promoviranjem mentalnog zdravlja, prevencijom, preventivnim programima, edukacijama stručnjaka i tu su zapravo postavljeni visoki standardi, stručnost, profesionalnost te briga u pojedincu i cijeloj obitelji.
No, Sanda ne štedi vrijeme ni na popularizaciju svoje struke u medijima, pisanje stručnih članaka u zbornicima i stručnim i znanstvenim časopisima, educiranje studenta na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za psihologiju, zatim na Odjelu za psihologiju Hrvatskih studija. Ali, ni to nije kraj popisa…
-Na Filozofskom fakultetu sam vanjski suradnik, a na Edukacijskoj rehabilitacijskom fakultetu na Odjelu za poremećaje u ponašanju sam gost predavač. Dakle, sudjelujem i u edukaciji studenta i evo, još bih htjela reći da je između ostalog uočen i moj rad za vrijeme pandemije i potresa, gdje sam pružala pomoć ljudima stradalima u potresu i u Velikoj Gorici, ali i šire preko telefona za psihološku pomoć, a koju je organizirala Komora. Iako je to za mene kao osobu bilo jako iscrpljujuće, jer sam i sama bila dosta pogođena događajima s pandemijom i potresima, taj rad u zajednici u tim teškim trenucima bio izuzetno važan. Tim više jer je upravo tada psihologija zaista prepoznata u široj javnosti i ja mislim da danas svi ljudi u našoj zemlji jako dobro znaju čemu služe psiholozi i čime se psiholozi bave – naglasila je Puljiz Vidović.
Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović
Imati ovakav potencijal u Velikoj Gorici, vrijedno je divljenja i ponosa, jer zahvaljujući osobama poput Sande, naš grad je napredna zajednica koja uvijek stremi boljoj budućnosti. Primjerice, u Velikoj Gorici svaka obrazovna ustanova ima psihologa.
– Nekad davno to nije bilo tako i moram reći da sam ponosna na tu činjenicu, kao i to da je Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, osnovan 2003. godine sa 3 zaposlena, a sada nas je 9, dakle tri puta veći broj i to se vidi i u kvaliteti usluge koju pružamo, kao i u broju korisnika. Kad sam došla u Centar prije 23 godine trebalo je stvoriti instituciju koja nigdje nije postojala, nismo imali nikakav model, nikakve konkretne upute, dakle trebao si sa svojim timom, oformiti ekipu i onda stvarati instituciju koja je prepoznatljiva u lokalnoj zajednici i mi smo u tome uspjeli! – naglasila je Sanda, a što nije samo vidljivo po ovoj prestižnoj nagradi već i tijekom proslave 20 godina Centra prije dvije godine.
-Tada smo zaista vidjeli da smo dobili podršku u lokalnoj zajednici od svih institucija. Puno je tu emocija, na početku je naravno teško, a sad je jedna velika sreća kad se osvrnem, kad vidim što smo sve napravili, posebno kad dobiješ ovakvu nagradu, to je stvarno kruna svega, ja bih rekla. Tako da se još jednom zahvaljujem Hrvatskoj psihološkoj komori da je prepoznala moj rad u zajednici, hvala i drugim kolegama iz struke i naravno Gradu Velikoj Gorici te njegovim djelatnicima s kojima surađujemo. Zahvalna sam i ljudima u Velikoj Gorici, našim korisnicima, suradnicima, zapravo svima jer ne bih htjela nekog preskočiti i zaboraviti… I medijima koji nas zaista prate naš rad. Evo, jako je puno emocija, puno sreće i ponosa, jer koliko je na početku bilo teško krčiti svoj put, toliko je sada ovo velika sreća – završila je naš razgovor Sanda.
Sanda i Arijana Mataga Tintor, viša savjetnica specijalistica za predškolski odgoj, djecu i mlade Grada Velike Gorice. Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović
Naša redakcija City radija, Cityportala i mjesečnika Reporter zahvaljuje joj na izuzetnoj suradnji, komunikaciji i prijateljskom pristupu, uz poruku – nagrada je otišla u prave ruke!
- Dodajmo, Hrvatsko psihološko društvo Sandi Puljiz Vidović je 2013. godine dodijelilo Društveno priznanje „Marulić: Fiat Psychologia“ za osobito vrijedan doprinos razvitku i promicanju hrvatske primijenjene psihologije, a iste godine dobila je i nagradu Grada Velike Gorice Franjo pl. Lučić. Također, da je istaknuta stručnjakinja još 2019. godine prepoznala je Hrvatska psihološka komora koja joj je tada dodijelila zahvalnicu za dugogodišnji doprinos razvoju struke.
CityLIGHTS
SMJENA RAVNATELJA “Ostavljam školu izuzetnim profesionalcima koji su stup ove ustanove, ali i zajednice”
Nakon gotovo 10 godina Damir Bedić ured ravnatelja prepušta kolegici – bivšoj učenici vukovinske škole.
U holu OŠ Vukovina sinoć su se izmjenjivali zagrljaji, emotivne riječi zahvale i pjesme za rastanak, u kolektivu koji je zračio zajedništvom i međusobnom, bezrezervnom podrškom.
Na novo radno mjesto, u rodnu Kutinu, djelatnici škole, roditelji i okolna društva, ispratili su Damira Bedića. Danas je, nakon gotovo 10 godina, posljednji put sjeo u svoj ured ravnatelja. Priznao nam je, sada kada je stvarno finaliziran, odlazak mu teško pada.
-Prije 19 godina sam s fakulteta odmah došao u ovu školu na zamjenu kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture, a ta zamjena se odužila kao što vidite, i to 10 godina, a onda sam izabran za ravnatelja. Evo, nakon devet i pol godina na toj funkciji, odlazim na novo radno mjesto u rodnu Kutinu. Sada nakon toliko godina rastanak mi malo teško pada, a ujedno se i veselim novim radnim izazovima. Pomiješane su mi emocije jer sam proveo puno vremena s prekrasnim ljudima – priznao je Bedić i zahvalio se osnivaču škole na izuzetnoj podršci, kao i društvima s kojima je surađivao a koja su oplemenila rad škole i nastavni program.
Jedno od njih je Ogranak seljačke sloge Buševec, čije su članice ispratile ravnatelja s pjesmom, a predsjednik Nenad Rožić poklonio mu je knjigu o povijesti Buševca i prisjetio se posebnih gostiju.
-Ogranak ima suradnju sa školom od samih početaka, a to smo nastavili i s Damirom. Odlična suradnja donijela je nekoliko zajedničkih projekata, a u školu smo doveli i svirače ukulelea s Havaja, koji su školi dali na poklon jedan takav instrument, da možete svirati – našalio se Rožić i najavio daljnju suradnju s novom vodstvom škole.
Nikolina Katulić iz Društva žena Buševec zahvalila se na suradnji, uvijek ugodnoj komunikaciji koja je rezultirala brojnim projektima.
-Bila nam je čast što ste bili na svim našim manifestacijama a na novom radnom mjestu želimo vam puno uspjeha – poručila je Katulić a prigodni poklon za sjećanje ravnatelju je predala predsjednica Lidija Rožić.
I na koncu, prigodnim poklonom i govorom ravnatelju Bediću zahvalili su se i djelatnici škole, prisjećajući se desetljeća punog događaja, izazova i promjena, vremena kada nije bilo lako, kada je trebalo pomiriti različite karaktere, pronaći sa svakim zajednički jezik, vremena u kojima se učilo prilagođavati promjenama.
No, već od ponedjeljka školu vodi novoizabrana ravnateljica. Dobila je povjerenje učitelja i najprije će imati dužnost vršiteljice dužnosti. Učionicu informatike drugi tjedan zamijenit će uredom ravnateljice. Klaudija Radman Livaja iz Turopolja u vukovinskoj školi je 16 godina, ako računamo samo radni staž.
-Radila sam i u područnim školama u Mraclinu i Buševcu, kao i na poslovima razrednika, administratora, voditelja smjene, bila članica raznih povjerenstava. Ovo je moja škola, moj drugi dom i jako volim ovaj kolektiv. Čast mi je dati svoj doprinos i na novoj poziciji, posebno jer sam i bivša učenica ove škole – ispričala je nova ravnateljica i ujedno najavila radosne vijesti – škola kreće u proširenje!
-Jako se veselimo nadogradnji škole. Dobili smo EU sredstva u 100 postotnom iznosu financiranja i sve bi trebalo krenuti iduće školske godine, što znači da ćemo nakon toga moći prijeći u jednosmjenski rad – najavila je Radman Livaja.
Po svemu sudeći Damir Bedić školu ostavlja u dobrim rukama, koje će nastaviti graditi – i školu i njene mlade “stanovnike”.
(FOTO: Marija Vrbanus)
Županijsko natjecanje osnovnih i srednjih škola u plivanju održano je danas (četvrtak, 06.11.2025.) na Gradskom bazenu u Velikoj Gorici u organizaciji Osnovne škole Nikole Hribara. Na ekipnom natjecanju učenica i učenika sudjelovalo je 8 osnovnih škola u konkurenciji dječaka i 4 osnovne škole u konkurenciji djevojčica. Kod srednjoškolaca u konkurenciji mladića natjecalo se 7 škola, a u konkurenciji djevojaka tri srednje škole.
Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih kola Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih kola Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih kola Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Osnovnoškolci i srednjoškolci natjecali su se u slijedećim disciplinama: 50m leđno, 50m prsno, 50m leptir, 50m slobodno i štafeta 4x50m slobodno. Suci sa štopericama u rukama bili su nastavnici tjelesnog odgoja. Voditelj natjecanja bio je Boris Konjević.
Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih kola Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih kola Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih kola Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Proglašenje najboljih ekipa održano je u Restoranu CHOP Old House u kojem je za sve sudionike i njihove voditelje priređen domjenak. Tri prvoplasirane ekipe u svim skupinama nagrađene su peharima i medaljama. Sve četiri pobjedničke ekipe plasirale su se na Državno natjecanje srednjih odnosno osnovnih škola u plivanju.
Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih kola Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih kola Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih kola Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
SREDNJE ŠKOLE Redoslijed – Mladići: 1. Gimnazija Velika Gorica 34 boda, 2. Gimnazija Samobor 29, 3. Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina (Velika Gorica) 28, 4. Ekonomska škola Velika Gorica 23, 5. Srednja strukovna škola Velika Gorica 23, 6. Srednja škola Dugo Selo 20, 7. Srednja strukovna škola Samobor 9 bodova. Djevojke: 1. Gimnazija Velika Gorica 16 bodova, 2. Gimnazija Samobor 14, 3. Srednja škola Dugo Selo 6 bodova.
Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih kola Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih kola Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.11.2025. Natjecanje u plivanju osnovnih i srednjih kola Zagrebačke županije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
OSNOVNE ŠKOLE Redoslijed – Dječaci: 1. OŠ Ivana Benkovića (Dugo Selo) 48 bodova, 2. OŠ Nikole Hribara (Velika Gorica) 35, 3. OŠ Eugena Kumičića (Velika Gorica) 32, 4. OŠ Velika Mlaka 27, 5. OŠ Josipa Zorića (Dugo Selo) 26, 6. OŠ Vukovina 19, 7. Novo Čiče 19, 8. OŠ Eugena Kvaternika (Velika Gorica) 9. Djevojčice: 1. OŠ Klinča Sela 19 bodova, OŠ Ivana Benkovića (Dugo Selo) 19, 3. OŠ Eugena Kvaternika 12, 4. OŠ Ivana Perkovca Sutla 9 bodova.
Galerija fotografija
Obrazovanje
Brat i sestra Koren dobitnici Rektorove nagrade – svatko po dvije, a Lucianu ste upoznali i u našoj FM Ordinaciji!
“Moja primarna ideja za medicinom bila je zbog jedne želje za empatijom, za altruizmom i za brigom za one pacijente kojima je to najpotrebnije…”
Luciana i Andro Koren osim što su blizanci, dobitnici su i Rektorove nagrade – i to svatko po dvije. Njihov nevjerojatan uspjeh prati ovih dana cijela Hrvatska, jer osim što su briljirali na maturi i prijemnom, zajedno su upisali Medicinski fakultet u Zagrebu. Dobitnici su i Dekanove nagrade, a sada su na šestoj godina faksa.
No, to nije sve. Proteklih pet godina studija prošli su s 5.0!
Inače, tu je i nagrada za projekte „U nijansama hrabrosti – Priče iza platna“ i „Zdravlje srca za sve“. Prvi projekt bio je izložba u suradnji s udrugom „Sve za nju“ koja je predstavila radove žena oboljelih od raka dojke, koji su skrenuli pažnju na marginalizirane skupine pacijenata.
Tako je i na poziv urednice Matee Brenčić, Luciana u lipnju gostovala u programu City radija u emisiji o zdravlju „FM Ordinacija“, u kojoj je zajedno Liljanom Vukotom, izvršnom direktoricom udruge „Sve za nju“ i slikaricom Lydijom Pataftom, progovorila o Svjetskom danu preživjelih od malignih bolesti, kroz snagu umjetnosti uz spomenutu prateću Izložbu „U nijansama hrabrosti – Priče iza platna”.
-Iz Studenske sekcije za onkologiju, kako je u emisiji objasnila, primijetili da imamo jednu veliku odgovornost i veliku čast htjeti biti više od liječnika i shvatili smo da imamo priliku obilježiti međunarodni, ali i nacionalni dan preživjelih od malignih bolesti i na jedan poseban način povezati se s onima koji su nama medicinarima najvažniji – pacijenti. I to specifično pacijentice koje su prošle zaista veliku borbu s malignom bolesti, te smo organizirali ovu stvarno lijepu priču zajedno sa udrugom Sve za nju, koja godinama njeguje holistički pristup prema pacijentu – ispričala je Luciana, iz čega je odmah postalo jasno kako je ova mlada buduća liječnica korak ispred uvriježenom pristupu liječenju.
Foto: Udruga žena oboljelih i liječenih od raka SVE za NJU
Na pitanje voditeljice zašto je odabrala onkologiju, Luciana je priznala kako ju to svi pitaju i pokušavaju ju maknuti od te ideje.
-Moja primarna ideja za medicinom bila je zbog jedne želje za empatijom, za altruizmom i za brigom za one pacijente kojima je to najpotrebnije i koji su najteži. Sama onkologija činila mi se vrlo zanimljiva zbog kompleksne patofizijologije, ali isto tako zbog psihološkog aspekta koji je nekad nedovoljno naglašen, ali iznimno važan. To je ujedno bila i poveznica s ovom izložbom i ideja da na jedan način povežemo taj zanemareni pristup prema pacijentu, dakle taj emotivni spektar koji nekad ostane sa strane i koji mi liječnici u našoj brzini često zaboravimo – odgovorila je Koren.
Dodajmo kako je izložba okupila umjetnička djela žena koje su prošle kroz dug i bolan proces borbe s karcinomom – iskustvo koje je teško riječima dočarati i u potpunosti razumjeti.
– Vjerujem da zajedničkom ambicijom, empatijom i inicijativom, poručuje Luciana, možemo graditi suosjećajnije društvo i potaknuti promjene koje nadilaze akademske okvire.
Foto: Privatni album obitelji Koren
Osim toga, kako je ispričala za portal Srednja.hr, Luciana i njen brat Andro pronalaze vrijeme i za dodatne aktivnosti, poput nogometa, modelinga, stranih jezika i rada u studentskim sekcijama.
Kako su najavili, očekuje ih specijalizacija. Lucianin interes osim onkologije, vezan je i uz reumatologiju i dermatologiju, dok je Andro bacio fokus na kirurške struke.
Brat i sestra Koren, morate priznati, inspiracija su po akademskom uspjehu, ali i angažmanu u medicinskoj struci u kojoj pomiču granice i integriraju drugačiji pristup pacijentima – s puno uvažavanja i empatije.
Samo hrabro – vi ste promjena koja nadahnjuje!
Obrazovanje
Zrakoplovcima nikad dosadno – Izborni predmet: Bespilotna letjelica!
Uvertira za veće letjelice i dronove – mini policijski helikopter.
Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina u Velikoj Gorici specifična je sama po sebi, budući da srednjoškolcima nudi nekoliko smjerova vezanih uz avionski promet, a koji će ih obučiti za zanimanja zrakoplovnih tehničara i prometnika.
No, posebnost su i izborni predmeti poput vježbi osnovnog pilotiranja, na kojima učenici imaju probni let mini školskim multikopterom, dronom za letenje u zatvorenim dvoranama – policijskim helikopterom Bell 206 Jet Ranger koji je zapravo replika pravog.
Osim samog leta letjelicom s rotirajućim krilima, učenici se susreću i s pripadajućom opremom i rukovanjem Li-Po baterijama, što je ujedno i uvod u izvanučioničku nastavu s većim letjelicama i dronovima kojima se izvode određene letačke operacije poput snimanja i fotografiranja iz zraka, te obilaska određenih letačkih ruta i povratak na mjesto polijetanja.
Vrijedna znanja i iskustva učenicima su prijeko potrebna jer je primjena besposadnih i bespilotnih letjelica svakodnevna u civilnom i vojnom sektoru inovacija i vještina.
(Foto: Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina)
-
Vijestiprije 4 danaPronađeni nestali maloljetnici iz Siska! Trag vodio do trgovine u Zagrebu
-
Vijestiprije 5 danaPizzeria “Gavran” nakon više od 40 godina zatvorila vrata
-
Vijestiprije 4 danaDio Velike Gorice sutra bez vode, saznajte gdje
-
Vijestiprije 4 danaKreće kampanja za pravilno odvajanje otpada – analiza otkrila ozbiljan problem u spremnicima