Obrazovanje

Suze na rastanku: ‘Napustila sam školu zbog nogometa, ali falit će mi moji klinci…’

Lada Rojc, bivša nogometna sutkinja, nakon 20 godina u OŠ Eugena Kumičića odradila je svoj posljednji radni dan. Obaveze u Fifi, HNS-u i ŽNK Gorici oduzimale su previše vremena i odluka je morala pasti…

Objavljeno

prije 5 godina

8. listopada 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

S dolaskom listopada u Osnovnoj školi Eugena Kumičića došlo je i vrijeme za jedan prilično emotivan rastanak, za trenutak koji će ostati u sjećanju i učenicima, i nastavnicima, i ostalom školskom osoblju… Lada Rojc, među učenicima omiljena profesorica geografije, posljednjeg rujanskog dana odradila je svoj posljednji radni dan. I to zbog – nogometa!

– Ovako ide priča… Zadnje 22 godine radila sam kao profesorica, a u Osnovnoj školi Eugena Kumičića sam posljednjih točno 20 godina. U svojoj školi, u koju sam išla kao dijete, u istim klupama, u početku i s dobrim dijelom profesora koji su meni predavali, a onda mi postali kolege… – počela je svoju priču profesorica Lada, mnogima poznatija kao bivša nogometna sutkinja.

– Škola je moja velika ljubav i uvijek se postavljalo to pitanje ‘škola ili nogomet’. A ja sam uvijek govorila da se ne mogu odlučiti, da sam na pola-pola. Tako je i danas, i dalje se ne mogu odlučiti, ali u posljednje vrijeme došlo je do neke vrste laganog zasićenja. Poslovi u nogometu otvaraju se na sve strane, množe se prilike i jednostavno ne mogu sve to ‘furati’ paralelno. O tome se radi. Moj izbor zapravo je to da se više ne želim ‘raspadati’ u svom tjednom rasporedu, između škole i nogometa, živjeti bez vikenda… I nakon više od dva desetljeća u školi ovo je neki novi izazov, a ključnim se pokazalo to što sam ušla u jedan novi Fifin projekt – pojasnila je Lada.

I tako je, na početku jednog novog puta, zatvoreno poglavlje u kojem je škola bila dio svakodnevnice.

– Naravno da mi je bilo žao što ostavljam divan kolektiv, što ostavljam svoju djecu. Svjesna sam da ću teško ikad više biti dio takvog kolektiva, gdje god završila u budućnosti. U ovoj novoj situaciji neću ni imati taj dio života, svakodnevne odlaske na posao u određeno okruženje, bojim se da će mi to faliti, a pogotovo kad se radi o toliko kvalitetnom kolektivu, o tako divnim ljudima. Ali dobro, to je i normalno, bilo bi čudno da ne žalim za nečim u čemu sam bila 20 godina, da ne osjećam tugu – govori profesorica Rojc.

I nije sve to moglo proći bez poneke suze u oku, kako kod nje, tako i kod učenika, koji su se vrlo originalno oprostili od drage profesorice.

– Dobila sam divne poruke, pisma, crteže… Posebno mi se svidio plakat na kojem je pisalo “Nama smrknulo, Fifi svanulo”, ha, ha… Povratna informacija od kolega i djece u tim trenucima rastanka definitivno mi govori da sam ostavila trag. U svim tim porukama djeca su mi najčešće pisala da sam profesorica koja se najviše smijala, a to mi je posebno drago. Nikad se tu nije radilo o sveopćoj zafrkanciji na satu, ali vrlo važno je svoj posao raditi s osmijehom, kako u školi, tako i u bilo kojem drugom području. Uostalom, za mene će učenici uvijek reći da sam stroga i pravedna, što mi definitivno imponira – priznaje Rojc.

Život u školstu, pogotovo u “svojoj” školi, u svome gradu, dovodi i do toga da je kroz njezinu učionicu prošlo “pola Gorice”.

– Tako nekako… Često mi prilaze bivši učenici i događa se da ih zamolim da mi se predstave, a ponekad nažalost ni to nije dovoljno da ih se sjetim. Previše je to ljudi, previše djece… Zamislite, svake godine ja dobijem novu generaciju od oko 110 klinaca, pa računajte koliko je to ljudi u 20 godina?!

I izračunali smo, nije proces bio predug, riječ je o više od dvije tisuće Velikogoričana gotovo svih generacija! No sad je tome došao kraj, vrijeme je za nogomet. I za nove izazove.

– Imamo Svjetsko prvenstvo za žene 2023. u Australiji i na Novom Zelandu, a tijekom posljednje dvije godine zbog korone smo puno toga izgubili. Otkazani su turniri na kojima inače gledamo i evaluiramo sutkinje, gdje ih vidimo na djelu. Zbog toga je Fifa pokrenula mentorski program s 55 sutkinja, kandidatkinja za Svjetsko prvenstvo. Njih će pratiti sedam mentorica, a jedan od tih sedam sam i ja. Dobila sam svojih devet sutkinja, koje ću pratiti sljedećih godinu dana, komunicirati s njima online, podnositi izvješća Fifi… Tu je jako puno posla. I to je presudilo, to je bio okidač da odlučim posvetiti se samo nogometu – govori Lada, kojoj definitivno neće biti dosadno u životu bez škole.

– Fifa instruktor sam, u što spada edukacija sutkinja, turniri, eventi, seminari, pa analiziranje suđenja… Uz to i ovo mentoriranje, koordinatorica sam u ŽNK Gorici, mentorica sam i u HNS-u, delegat na 3. HNL… Ima me na sve strane – ističe Lada Rojc, dodavši kako joj u svemu tome itekako pomaže iskustvo iz školstva.

– Šefica u Fifi mi kaže da ja nisam samo instruktor, nego elitni instruktor, a tako je u prvom redu zbog mog iskustva iz školstva. Postoje kolegice koje su imale jaču sudačku karijeru, koje su više toga prošle, ali imaju problema s prenošenjem znanja, s komunikacijom… Nije lako nastupati pred skupinom ljudi, a to iskustvo ja apsolutno imam. Uostalom, vrlo mi je važno što sam prošla online nastavu. U Fifi sam, kao netko s tri mjeseca online škole u nogama, odmah bila među najiskusnijima u online edukaciji. Od tehničke strane, do načina komunikacije… Svi smo se prebacili na taj online dosta brzo, bez velikih priprema, kao da te netko bacio u vodu i rekao ‘plivaj!’, zato mi toliko dobro dođe sve što sam prošla – svjesna je Lada.

Dok razgovaramo, svako malo će istaknuti kako ženski nogomet u svijetu konstantno raste i razvija se, kako je u tijeku prava ekspanzija, kako se finale Lige prvakinja igra pred 45.000 ljudi, kako su ženske ekipe Atletico Madrida i Barcelone oborile rekord sa 65.000 gledatelja na tribinama, kako nogomet igra oko 60 milijuna djevojaka u cijelom svijetu, pa i ulaganja u ženski nogomet značajno rastu…

– Ne može se ne primjetiti ta ekspanzija ženskog nogometa. Sve je ubrzala odluka Uefe da muški klubovi neće moći igrati europska natjecanja ako nemaju žensku ekipu. U Europi je to stvarno uzelo maha, a kod nas… Sve to u Hrvatskoj ide nešto sporije, ali ide. Evo, prije pet godina u Velikoj Gorici nismo ni pričali o ženskom nogometu, a sad je to promijenilo formiranjem ŽNK Gorice. Predsjednik kluba Nenad Črnko to jako pametno radi, promatra ženski nogomet na pravi način i moje je mišljenje da bi u svakom modernom klubu ljudi trebali tako razmišljati. Postoje tu benefiti koje mudri predsjednici klubova mogu iskoristiti, a predsjednik Črnko hrabro je ušao u sve to. Imamo tri selekcija i klub apsolutno zaslužuje respekt. Općenito su nam klubovi sve konkurentniji u europskim razmjerima, reprezentacija nam izgleda sve ozbiljnije, no tek moramo stići ostale zemlje, u kojima ženski nogomet ima tretman gotovo kao muški – govori Lada.

U velikoj mjeri je posvećena upravo ŽNK Gorici, svom poslu koordinatorice, a ambicije su velike i visoke.

– Mislim da imamo dobre šanse za ulazak u prvu ligu već u ovoj, našoj prvoj sezoni, a najveći konkurent nam je Hajduk. Iako, teško je to zasad sa sigurnošću govoriti jer ne znamo još dovoljno o svim protivnicima. Evo, imali smo i dvije ozljede u Varaždinu ovaj vikend, jednu težu, vrlo važna igračica neće nam igrati sljedećih godinu dana… Ali tu opet moram pohvaliti klub, jer sve je riješeno vrlo brzo, proces oporavka je pokrenut odmah. I po tome se vidi da ženska sekcija nije nikakvo ‘slijepo crijevo’ u klubu, nego je vrlo važna. A to je pametno i mudro, u skladu s trendovima, kao što je i dokaz da je ovo ozbiljna priča – zadovoljna je Lada.

Bila je zadovoljna i nakon što smo upravo u Velikoj Gorici, na utakmici Gorica – Hrvatski dragovoljac, prvi put u povijesti hrvatskog nogometa imali glavnu sutkinju u prvoligaškoj utakmici. Ivana Martinčić iz Koprivnice odradila je jako dobar posao.

– Nažalost, u tom trenutku sam bila u Švicarskoj na seminaru, no čula sam se s predsjednikom Brunom Marićem i znam da je bio izuzetno zadovoljan. Koliko sam vidjela, sve je bilo korektno, onako kako treba, od penala do kartona… Super je odradila posao i ponosna sam što se to dogodilo baš ovdje, u Velikoj Gorici. To je povijesni trenutak i žao mi je što nisam mogla biti prisutna. Bila je tu cijela sudačka komisija, čime su iskazali poštovanje ovom događaju. Nema puno takvih primjera u svijetu općenito, jedna smo od pet država koja je imala glavnu sutkinju u najvišem rangu. Ivana je i kandidatkinja za Svjetsko prvenstvo, razvija se jako dobro i svi smo tu, uz nju – kaže Lada.

Ivana Martinčić povijesnu utakmicu odsudila je u Velikoj Gorici… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Odlukom da napusti posao u školi nogomet se tako za nju pretvorio u “doručak, ručak i večeru”, osnovnu životnu preokupaciju, a lako se moglo dogoditi da nikad ni ne dođe u ozbiljan doticaj s nogometom.

– Bilo je to 1999. godine. Već sam radila u školi kad se oformio ŽNK Radnik ’99 i jednog dana do našega kafića “Rojc” došle su cure koje nisam ni poznavala i krenule me nagovarati da dođem igrati nogomet. Poslije su mi priznale da su došle jer su se nadale sponzorstvu od kafića, ha, ha… Ali eto, da nije bilo kafića, pitanje je bi li ikad imala ikakve veze s nogometom. Dobro, pratim oduvijek nogomet, čak sam i igrala s dečkima iz kvarta, ali taj trenutak me ipak usmjerio – prepričava Lada i nastavlja:

– Odlučila sam otići na jedan trening, čisto da ih se riješim, da me ostave na miru. Međutim, otišla sam s frendicom i ostala. I polako se sve to pretvorilo u jako lijepu priču. Proputovali smo cijelu Hrvatsku, uživale, no shvatila sam ipak da puno kasnim s nogometom za ostalim curama. I onda nam je jednoga dana, 2001. godine, pokojni Melvin Nuić došao na trening i predložio da odemo u sutkinje, pogotovo nama koje imamo akademsko obrazovanje, znamo jezike… Malo sam razmislila o tome, prijavila se na seminar i krenula. Brzo sam došla do 3. HNL, a već nakon četiri godine došla sam na Fifinu listu pomoćnih sutkinja. Bila sam na dva SP-a U-17, jedno U-20, jedno seniorsko SP, jedne olimpijske igre… I tako sve do 2016., kad me kolegica pozvala u svoj tim u Fifi. Od 2017. sam Fifin instruktor.

Djecu u školi uvijek je posebno zanimao taj dio njezina života.

– Da, učenici su me puno ispitivali o suđenju, a sad imam već šest bivših učenika koji su danas suci. I nije to uopće loš izbor, svakome bih preporučila, jer suđenje donosi puno toga dobroga. U krajnjoj liniji, to je za srednjoškolce ili studente i jako dobar đeparac… – preporučuje Lada.

Nogomet je, dakle, postao glavni i jedini, no pitanje je hoće li tako i ostati.

– Hoću li se vratiti u školu? Ha, nikad ne reci nikad… Trenutačno sam u drugim vodama, ali ostavljam mogućnost da se jednog dana vratim, barem na pola radnog vremena. Kojeg dana, ne znam točno – sa smiješkom je završila Lada Rojc.

Povezane teme:fifa hotnews LADA ROJC OŠ EUGENA KUMIČIĆA

Obrazovanje

Darko razvija AI za studente, a SAD pamti po jednoj rečenici policajca: “Vrijeme je da kupite sat”

Darko Pažin gostovao je na City Radiju i otkrio detalje projekta umjetne inteligencije na Hrvatskim studijima, govorio o opasnostima AI-ja, te iskustvu života u Americi.

Objavljeno

prije 13 sati

22. svibnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Razgovarala: Gianna Kotroman

Na Hrvatskim studijima razvija se sustav umjetne inteligencije koji bi studentima već od nove akademske godine trebao pomoći u učenju i pripremi ispita. O projektu je u emisiji kod Gianne na City Radiju govorio Darko Pažin, viši informatičar u Računalnoj službi Hrvatskih studija, istaknuvši kako cilj nije klasični AI koji “pretražuje internet”, već zatvoreni sustav temeljen isključivo na materijalima profesora.

“Temelj je da profesor stavi svoju skriptu u AI te da traži po toj skripti, a ne po internetu. Samim time, profesor će biti zadovoljan što se učilo po njegovom, što je dobitak za naše studente”, objasnio je Pažin.

Time bi se, kaže, izbjegao jedan od najvećih problema današnje umjetne inteligencije, takozvana “halucinacijska stopa”, odnosno izmišljanje podataka i netočnih informacija.

“AI sam po sebi, izmišlja podatke, činjenice, to se zove halucinacijska stopa. AI je u manje rizičnim projektima super stvar. Postoje visokorizični projekti, npr. Zagreb će navodno uvoditi semafore koji će biti pod AI-em i tu bi već trebali pripaziti jer tu su ljudski životi u pitanju. S obzirom na situaciju, ovo što se tiče studenata, ograničio bi se pristup internetu i AI će imati pravo pretraživati samo skripte koje su profesori stavili”.

Projekt je trenutačno u fazi nabave opreme, a vrijednost cijele investicije procjenjuje se na oko 20 tisuća eura. Pažin ističe kako troškovi rastu proporcionalno broju korisnika i potrebnoj infrastrukturi.

Osim o tehnologiji, razgovor se dotaknuo i utjecaja umjetne inteligencije na tržište rada. Pažin smatra da će AI sigurno mijenjati brojna zanimanja, neovisno o njihovim industrijama.

“Evo čuo sam za slučajeve za OnlyFans, gdje se s pomoću umjetne inteligencije muškarci pretvaraju u jako lijepe žene i samim time izbacuju obične žene koje se muče sa svojom ekipom snimatelja. Lova ide tamo gdje ima više publike, tako da im kradu posao. Uskoro bi i odvjetnici mogli ostat bez poslova, ali opet imamo onu halucinacijsku stopu gdje je problem da AI izmišlja podatke pa ne možemo dati visokorizični posao u ruke umjetne inteligencije. Npr. izgubite nekretninu jer je AI izmislio podatke koji ne drže vodu”, govori Pažin.

Dio razgovora bio je posvećen i njegovom životu u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je od 1989. do 1993. igrao košarku i studirao poslovni menadžment na Sveučilištu Findlay u Ohiju.

“Tamo je dosta puno naših iseljenika tako da su me super primili tamo. Amerikanci su jako otvoreni ljudi, ali otvoreniji u svojoj znatiželji. Znali su me na cesti zaustaviti i pitati koliko sam visok, a da sam htio, mogao sam to naplaćivati, danas bi bio milijunaš i siguran sam da bi oni platili 25 centi da saznaju”, prisjeća se.

SAD je opisao kao društvo izrazito usmjereno na uspjeh i novac, a upravo ga je to naplata informacija jednog ostavila bez riječi.

“Kad sam još bio s jugoslavenskom reprezentacijom u Americi, išli smo u trgovački centar i bio je dogovor da se nađemo nazad svi u 19 i idemo u hotel. Naravno, nitko nije imao sat i dođemo u jednom trenutku do policajca da pitamo koliko je sati da vidimo koliko još imamo vremena, a on nam kaže da je vrijeme da kupimo sat. Oni to ovako gledaju, on je za taj sat dao određeni novac i zna koliko je sati, a mi bismo sad to besplatno saznali. Sve je u lovi”.

Na kraju razgovora, dotakli su se Darkovih shopping muka. Naime, kao čovjek visine 2,12 m i broja noge 78, odmah je lako zaključiti da je cijelo iskustvo kupnje veoma drukčije.

“Obuću još uvijek mogu kupiti u običnim dućanima, nosim broj 48, a hlače i košulje, e to je već veći problem. Prije sam lakše kupovao to jer kad bih ušao u dućan, uzeo bih najveći broj i riješeno, a danas kao da se standard promijenio i sve mi je malo, ali naletim nekad na nešto dobro, kao i svi drugi i to se onda odmah kupuje”, smije s Darko.

Nastavite čitati

Obrazovanje

FOTO Edukativni tjedan na Cipru uz umjetnu inteligenciju i Erasmus+

Objavljeno

prije 4 dana

19. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Djelatnice Srednje strukovne škole Velika Gorica socijalna pedagoginja Marijana Šapina i nastavnica Mirna Trumbetaš, razrednica učenika s posebnim potrebama, boravile su od 18. do 24. travnja 2026. godine na Cipru, u Larnaci u sklopu 4. mobilnosti Erasmus+ projekta „UI nije bauk, već novi nauk!“. Tijekom petodnevnog tečaja „Alati umjetne inteligencije (UI) u obrazovanju“ (“Artificial Intelligence (AI) Tools in Education“) stekle su brojna nova znanja i iskustva o mogućnostima primjene umjetne inteligencije u suvremenom obrazovanju. Iako su u početku prema korištenju umjetne inteligencije u nastavi pristupale s određenom dozom opreza, kroz edukaciju su spoznale koliko UI može biti vrijedan alat u radu s učenicima – posebno u olakšavanju usvajanja gradiva, istraživanju sadržaja, pisanju edukativnih i završnih radova te izradi kreativnih i vizualno privlačnih prezentacija.