Nasilje među djecom i mladima velik je društveni problem pred kojim često zatvaramo oči. Na žalost, tek nakon što se dogodi tragedija, podigne se bura u javnosti. Ipak, svi puno pričaju, ali malo tko učini išta korisnog.

„Živim život bez nasilja“, u utorak 17.studenog u Velikoj Gorici

Potaknuti projektom MUP-a „Živim život bez nasilja“, i istoimenim igrano-dokumentarnim filmom koji će biti prikazan u utorak, 17. studenog u Kinu Gorica, odlučili smo progovoriti i o ovoj temi. Film inače predstavlja poziv javnosti za odabir pozitivnih životnih vrijednosti što u konačnici pridonosi jačanju nediskriminacije, nenasilja i tolerancije. Film je posvećen 17-godišnjem Miroslavu Tunjiću kojeg su 14. studenog 2010. godine brutalno pretukla dvojica mladića, nakon čega je preminuo.

O nasilju među djecom i mladima u emisiji „Djeca bez granica“ City radija, razgovarali smo sa Suzanom Ritz, majkom Luke Ritza koji je nasmrt pretučen 2008. godine. Nakon tog tragičnog događaja, javnost kao da se malo trgnula, ali sve to nije dovoljno jer smo i dalje svakodnevno svjedoci nasilja među djecom i mladima.

Žrtve su najčešće osobe koje ni po čemu nisu konflikte, nego naprotiv, takve situacije žele i spriječiti

„Najčešće djeca koja su povučena i samozatajna budu meta nasilnika, a netko tko je agresivan uvijek će naći slabijeg od sebe, sigurno neće ići na jačega.“, rekla je Ritz te napomenula kako sve kreće iz obitelji, dok je iznimno važno i okruženje.

„Ako ste konstantno žrtva, a to nitko ne uočava, ako nemate nekoga kome bi se povjerili, kad i zatražite pomoć, a nitko ne reagira, to postane obrazac ponašanja i dijete u tom trenutku smatra da je to jedini način da sebe zaštiti i tako krene na druge.“, istaknula je Ritz.

Koliko su kampanje učinkovite

„Kampanje su dobre, iako ljudi često okreću glavu jer smatraju da se nasilje ne događa njima,važno je da se rade i male građanske kampanje, da krenete od svojih susjeda, pa ako i jednom čovjeku ukažete na problem on će drugome, i tako možemo djelovati barem na nekim nižim razinama. Najveći je problem što se o nasilju govori tek kad se tragedija dogodi, i to je onda vijest od dva dana, čisti senzacionalizam, nikad se ne vide posljedice, a dijete će imati fizičke, ali pogotovo psihičke posljedice koje su trajne.“, kazala je Ritz.

Nemam vremena posvetiti se djetetu

Jedan od najčešćih izgovora kada je riječ o provođenju vremena s djecom je „nemam vremena“, što zbog posla, načina života, svakodnevnih briga, no kako kaže Suzana Ritz „u odgoju djeteta najvažniji su povjerenje i ljubav. Porazno je da roditelj kaže da nema vremena, jer ne morate biti 24 sata s djetetom, dovoljno je pola sata na dnevnoj bazi, ali kvalitetnih pola sata, pa čak i kad nam se čini da djeca bezveze pričaju, između redaka se puno toga se može pročitati.“

Na pitanje kako zaštititi dijete od nasilja, dobili smo kratak i vrlo bolan odgovor. „Ja svoje dijete nisam uspjela zaštititi.“

Suzana i Reno Ritz, te Marija Šimoković Sikavica prije pet godina pokrenuli su Savjetovalište (www.savjetovaliste.hr) putem kojeg možete ostvariti on-line savjetovanje, telefonsko savjetovanje, grupe podrške, možete doći osobno,  a rade i sa školama, fakultetima…

„Najviše se obraćaju roditelji, velik je uspjeh kad roditelj zatraži pomoć, to je već pedeset posto uspjeha da će se problem riješiti, bilo da je dijete žrtva, bilo nasilnik.“, kaže Ritz.

Tko? Moje dijete? Ne!

„Moje dijete nije takvo – to će svaki roditelj najčešće reći, ali ovdje roditelji moraju sami procijeniti koga imaju s druge strane, jer nikad ne znate kome pristupate. Ako je riječ o nasilju u školi možete se obratiti i u školi, a ako i tamo zapne, tu je Protokol u kojem stoje koraci koje škola mora provesti.”, podsjeća Ritz.

Nagrada Luka Ritz

Dvije nagrade nose ime Luke Ritza, jednu dodjeljuje Grad Zagreb, jednu Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. U ponedjeljak, 16. studenog dodijelit će se Nagrade Luka Ritz – Nasilje nije hrabrost Grada Zagreba povodom Međunarodnog dana tolerancije, a bit nagrade je da stvaramo tolerantno društvo.

Forum kazalište-kazalište potlačenih

Kao što smo već pisali, Marija Šimoković Sikavica jedna je od osnivačica Savjetovališta i voditeljica jednog nadasve zanimljivog projekta.

„U sklopu preventivnih programa kako aktivirati djecu da sami krenu u aktivno rješavanje i prevenciju nasilja, prije pet godina počeli smo razvijati metodu forum kazališta u radu s djecom i mladima kao dramsko-pedagošku metodu u suradnji sa školama i fakultetima radimo forum izvedbe na određenu temu koja je bitna za mlade, i tu je radionička metoda kojom educiramo učenike,nastavnike, stručne suradnike i studente na koji način forum metodu uključiti u svakodnevni rad i život.“ – rekla je Šimoković Sikavica.

Za jednu situaciju postoji puno različitih rješenja, a djeca reagiraju, i imaju puno toga za reći. Nekoliko je projekata savjetovališta, a spomenut ćemo još i onaj „Tko ne djeluje sudjeluje!“ koji rade u suradnji s Domom za odgoj djece i mladeži Zagreb uz financijsku podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva u okviru Programa za organizacije civilnog društva fondova Europskog gospodarskog prostora i Kraljevine Norveške.

“Tko ne djeluje, sudjeluje!” projekt je aktivnog uključivanja djece i mladih s poremećajima u ponašanju u prevenciju nasilja nad njima i nad drugima, suzbijanje diskriminacije i rješavanja konfliktinih situacija nenasilnim načinima, putem tehnika kazališta potlačenih (forum-kazališta) i edukativno-iskustvenih radionica. Projekt je primarno usmjeren na djecu i mlade iz Doma za odgoj s poremećajima u ponašanju u dobi od 12 do 18 godina, koji čine posebnu skupinu koja je, sukladno istraživanjima, izložena većem riziku od nekog oblika nasilja prema njima.

I za kraj poruka – Ne zatvarajte oči pred nasiljem, reagirajte!

Cijeli razgovor sa Suzanom Ritz i Marijom Šimoković Sikavica poslušajte putem linka.