„Po šumi širom, bez staze, puta, Ježurka Ježić povazdan luta.“… tako počinje svima omiljena i poznata priča Branka Ćopića „Ježeva kućica“, a koju su prema tekstu na kazališne daske postavile odgajateljice Dječjeg vrtića Ciciban. Iako nisu glumice, ni scenaristice, zahvaljujući svjoj kreativnosti često djecu razvesele ponekim kazališnim komadom. No, ovoga puta imale su dodatan motiv jer predstava je bila humanitarnog karaktera. a sav prikupljen novac doniran je Udruzi Veliko srce, malom srcu.

– Naša dugogodišnja suradnica, rehabilitatorica i logopedinja Renata Fridrih, upoznala nas je sa životnom pričom dječaka Lea koji ima srčanu grešku i kome je jedna od omiljenijih priča upravo Ježeva kućica. Nakon toga nas je povezala s divnim ljudima iz Udruge i tu se rodila ideja da i mi na svoj način pomognemo. Dogovorili smo se i pripremili ovu predstavu – ispričala nam je ravnateljica vrtića Tatjana Karlović Oslaković.

Tog prohladnog subotnjeg jutra, 3. prosinca, dvorana Gorica bila je ispunjena do posljednjeg mjesta. Mališani su uživali u predstavi, a roditelji su se nakratko vratili u djetinjstvo slušajući poznate im stihove. Bilo je vidljivo da je u predstavu uloženo mnogo truda i rada, a intenzivno se pripremala mjesec dana. Kako bi predstava bila što bolja, morale su pomoć potražiti i na možda neočekivanim mjestima. Glazbenu pratnju pronašle su u domaru, kojem je sviranje hobi.

– Nekako smo ga uspjele nagovoriti da se pridruži grupi žena. Odmah je znao da mu neće biti lako, ali nije nas imao srca odbiti – kroz smijeh nam prepričava odgajateljica Maja Trupčević, koja je u predstavi imala ulogu pripovjedača.

– Neke kolegice već su glumile u ovoj predstavi te smo otprilike znale tekst pa smo išle na to da nadogradimo postojeće znanje. Tekst se rimuje pa ga je bilo puno lakše naučiti, a uz glazbu se sve super uklapalo – dodala je Trupčević.

Foto: DV Ciciban/Barica Sakoman Božić

Osim što su same režirale predstavu, njihova kreativnost posebno je došla do izražaja kroz scenografiju, šminku i kostime koje su same izrađivale. Dijelove za kulise i scenu posudile su iz ranije predstave, a neke rekvizite iz različitih kutaka vrtića.

– Htjele smo iskoristiti ono što imamo, a više se posvetiti samoj glumi. Također smo izrađivale i nove lutke, jer je predstava bila djelomično lutkarska. Shvatile smo da je kombinacija lutaka i pravih glumaca puno bolja opcija jer sama ekspresija, promjena tona glasa, kretnja glumaca po pozornici može dati poseban čar predstavi – istaknula je Maja prisjećajući se kako su lutke na kraju bile najkompliciraniji dio kazališnog komada.

– Lutke su nam bile velike i teške. Curama iza paravana je bilo teško pratiti i vidjeti što se ispred događa, a od težine lutaka s kojima su još morale upravljati dobile su i upalu mišića. Još su se uključivale i na pjevni dio predstave pa je na kraju ispalo da je taj dio iza kulisa bio nekako najzahtjevniji. No, svemu tome smo doskočile  – zadovoljno će Maja, a greške koje su im se omakle događaju se i najboljima.

– Nakon predstave samo smo se smijale i brojale greške, pa je tako jedna kolegica umjesto „Šalu na stranu“ rekla „Na stranu šala“. Bilo je presmiješno jer je svatko bio u svom filmu i nije to uopće doživio – smiješi se Maja.

Foto: DV Ciciban/Barica Sakoman Božić

Pripremale su se cijeli studeni, što kroz zajedničke probe, što individualne, a nije bilo dana se o predstavi nije razgovaralo makar i u prolazu.

– Stalno se nešto mijenjalo i nismo uvijek sve mogle biti na probama, a trebalo je na kraju sve uskladiti. Vjerujem da je kolegi koji nam je bio glazbena pratnja bilo poprilično naporno i zahvalne smo mu što na kraju ipak nije odustao od nas. Svaki puta kada bi došao na probu, mi smo imale nešto drugo. Bio je lud, jer taman kada se uštimao mi smo nešto promijenile. Same probe, koliko god su nam oduzimale vremena jer smo ostajale i nakon posla, bile su nam i svojevrsna terapija – dodaje Trupčević i priznaje kako je bilo i težih trenutaka, pa čak i svađa i skorog odustajanja.

– Sve je to normalno i ljudski jer smo silno htjele dati sve od sebe i da to uspije, a svatko je imao neko svoje viđenje. Dok smo se usuglasile bilo je doista mukotrpno i iscrpljujuće, ali jednostavno smo znale da će sve na kraju biti dobro – kaže naša sugovornica.

U cijelom projektu je sudjelovalo desetak odgajateljica, sedam ih je glumilo, a ostatak je sudjelovao u izradi kostima i u organizacijskom dijelu. I nakon više od mjesec dana, dojmovi se još uvijek nisu slegli. Rasprodana dvorana, oduševljenje djece i roditelja, ovim je odgajateljicama dalo dodatan vjetar u leđa, a veliki pljesak na kraju predstave najveća im je zahvala.

03.12.2022. – Velika Gorica – Donatorska predstava “Ježeva kućica” – foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

– Kad je bilo gotovo srce nam je bilo puno, a pogotovo kad smo čule da je prikupljeno više od 12 200 kuna, Toliko puno energije i adrenalina je bilo u nama da smo mogle još odigrati tri predstave za redom. Baš nam je to trebalo u ovo predblagdansko vrijeme – sretno će ova odgajateljica, a na pitanje pripremaju li već nešto novo dobili smo odgovor kako će nakon blagdana svakako planovi ići u tom smjeru.

– Kada se sretnemo na poslu, još uvijek međusobno citiramo dijelove iz predstave i smijemo se. No, vjerujem kada krenemo promišljati o nečem novom da će nam ideja jako brzo doći. Ono u što smo sigurne je to da ćemo ponovno odigrati predstavu u humanitarne svrhe. Neprocjenjiv je osjećaj da sve što radiš ima neku veću svrhu i cilj. To je ono najmanje što možemo učiniti – zaključila je Trupčević.