Superjunak Nindža: ‘Šutio sam, radio i čekao šansu… I evo je, došla je!’
Na meni je bio crveni karton i odmah smo odlučili da ćemo ih pristisnuti. To smo i napravili, zato su i vratili loptu golmanu, koji je krivo dodao… Kiki je projurio, nije me ni vidio u sredini, dao loptu napamet, ali ja sam bio tamo, prepričava Matija Dvorneković
Maknuli su pizze sa stol, počistili sve, a na njega se popeo Matija Dvorneković. I krenula je ona dobro poznata, u gostujućoj svlačionici Rujevice.
“Imamo bekove, imamo halfove, imamo forove, što daju golove…”, tihim glasom počinje Matija Dvorneković, u svakom ovakvom scenariju čovjek za penjanje na stol.
Pa se priključuju ostali, pa onda… Ma, znate sve, uostalom.
Slavlje u Rijeci ?
Gepostet von HNK Gorica am Samstag, 26. Oktober 2019
Uglavnom, Matija Dvorneković uvijek ima ovakav zadatak, uvijek ga s veseljem odradi. Igrao jednu ili svih 90 minuta. Ili 11 plus sudačka nadoknada, kao u ovom slučaju. Što je, ispalo je, bilo sasvim dovoljno da postane junak utakmice, prvo ime velike pobjede na Rujevici, pete zaredom protiv Rijeke.
– Naravno da sam sretan i zadovoljan što sam baš ja bio taj, što sam uz pomoć suigrača uspio doći do te uloge igrača odluke. Veliko je zadovoljstvo u klubu, svi su presretni, to su ti posebni trenuci u nogometu – govorio je Nindža dan poslije, nakon što se dobro naspavao.
Taman je sjeo na kavicu sa suprugom, ali nije joj smetalo što je njezin Matija odvojio nekoliko minuta da prevrti scene iz sinoćnjeg filma sa sretnim završetkom.
– Nepune dvije minute prije toga gola Smolčić je dobio drugi žuti zbog faula na meni. I odlučili smo u tih preostalih nekoliko minuta nadoknade pritisnuti njihovu zadnju liniju. Tako sam i ja krenuo u izlazak na lijevog beka, morao je vratiti golmanu, a onda je Prskalo pogriješio i Lovrić je presjekao loptu i sjurio se prema golu. Vidio sam da više nema gdje, postavio sam se i lopta je došla idealno. Samo sam morao postaviti nogu – prepričao je Nindža svoj prvi ovosezonski gol iz osobne perspektive.
I otkrio jedan zanimljiv detalj, kakvih zna biti u svakoj priči u kojoj sudjeluje taj sjajni Kristijan Lovrić…
– Kiki je napravio stvarno velik posao, ja sam se zapravo samo našao na pravome mjesto u pravo vrijeme, ali najbolje je što mi je poslije rekao da me uopće nije vidio pred golom! Kako je išao driblati golmana, lopta mu je već previše pobjegla i zapravo je ‘napamet’ vratio u sredinu. I točno meni u noge – sa smiješkom priča Dvorneković.
Zabio je na Rujevici i posljednji put kad je Gorica gostovala na tom stadionu, kod protivnika kojem, sad je to već definitivno, naša momčad nikako ne leži.
– Ne znam kako to objasniti. Jednostavno je tako. Govorim stalno da svaka momčad u HNL-u ima nekog tko mu nikako ne leži, a tako je valjda i s nama. Zašto je to tako, je li zbog psihe, zbog stila igre ili nećeg trećeg, ne mogu objasniti. Znam samo da mi je drago što im ne ležimo. I što uzimamo bodove protivniku koji nam je konkurent na putu prema našem cilju, plasmanu u Europu. Ova tri boda jako će nam dobro doći… – kaže Matija.
Jako će dobro doći i njemu ovaj gol, jer nekako je skliznuo u drugi plan u posljednje vrijeme. Konkretno, skupio je samo 56 minuta u posljednjih šest utakmica. Na terenu je puno manje nego prošle sezone, prednost su imali neki drugi, ali Nindža nije tip koji će zbog toga raditi i najmanje probleme. On je jedan od onih koji šute, rade i čekaju svoju šansu. I, kad ona dođe, iskoriste je.
– Svi smo mi profesionalci, odrađujemo posao najbolje što možemo na svakom treningu, ali naravno da nikome nije drago kad si sa strane, kad sjediš na klupi. Složio bih se s tim da sam šutio i radio, jer vjerujem da je to jedini način. Doduše, trebao sam igrati i protiv Dinama, pa sam se ozlijedio, a ovako je ispalo još bolje. Da sam tad igrao, pitanje bi li se ovo u Rijeci rasplelo ovako dobro. Nadam se da će mi ovaj gol pomoći da se opet nametnem, izbijem u prvi plan – pozitivan je Dvorneković.
Na posljednjem gostovanju u Velikoj Gorici Hajduk je poražen 3-0… Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Bit će prilike za velik broj igrača, pa tako i za njega, u sljedećem tjednu. U srijedu (17 sati) se igra osmina finala Kupa, protivnik na našem stadionu je Hajduk, a u subotu 14. runda prvenstva. Protivnik je, na našem stadionu, Hajduk.
– Ne sjećam se da sam ikad u karijeri bio u ovakvoj situaciji, da na istom terenu s istim protivniku igram dvaput u tri dana… Bit će neobično, ali prije svega očekujem da će obje utakmice biti jako teške. Hajduk će sigurno biti motiviran, kako u želji da prođe u Kupu, tako i u borbi za prvenstvene bodove, ali imamo i mi svoje želje. Nikome ne priznajemo da je favorit na našem stadionu, pa tako nećemo ni Hajduku. I mi želimo igrati četvrtfinale Kupa, možda izboriti Europu kroz Kup, vjerujemo u sebe i čekamo te dvije utakmice spremni – završio je Nindža.
Junak iz sjene, čovjek bez kojeg nema slavlja, miljenik navijača, naš dečko u našem klubu. I zato je, valjda, posebno slatko kad on zabija.
Nakon Kupa 11. MNL Turopolja i Posavine odigranog u Turopolju (nedjelja, 06.07.2025.), utakmicama 07. kola (subota, 12.07.2025.) nastavlja se 11. Malonogometna liga Turopolja i Posavine na igralištu u Lazini Čičkoj.
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 07.kola 11.MNL Turopolja i Posavine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 07.kola 11.MNL Turopolja i Posavine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina kao domaćin brani prvo mjesto u trenutačnom poretku u susretu s Ribnicom. Pobjedom u Kupu Lazinci su najavili najozbiljniju kandidaturu za osvajanje prvog mjesta u ovogodišnjoj Ligi.
Galerija fotografija
11.Malonogometna liga Turopolja i Posavine 2025 – 07. kolo
Nakon pauze od dva tjedna utakmicama 04. kola biti će nastavljena 5.Malonogometna liga VG Sjever na SRC Udarnik u Kurilovcu.
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 04.kola 5.MNL VG Sjever. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 04.kola 5.MNL VG Sjever. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Derbi 4. kola dva vodeća tima Šćitarjeva i Kurilovca je odmah na startu u 17 sati. Ishod ove utakmice mogao bi biti čak i odlučujući u utrci za konačnog pobjednika Lige.
Velika Gorica, 11.07.2025. Najava 04.kola 5.MNL VG Sjever
Organizatori obećavaju bogat program, ‘za velike i za male’, koji će započeti i prije prve utakmice.
Mraclin pronašao rješenje: Biljana naslijedio bivši trener Turopoljca
Novi trener seniorske momčadi NK Mraclina je 46-godišnji Milan Marinić, koji je deset mjeseci svoje trenerske karijere već proveo u našim krajevima. Posljednji posao bio mu je u Kloštru
Nakon što je Marko Biljan odlučio prihvatiti poziv ŽNK Gorice i napustiti klupu NK Mraclina, bilo je jasno da će uprava kluba imati jako težak zadatak pronaći adekvatnu zamjenu. To se i potvrdilo u smislu trajanja cijelog procesa, jer tek smo desetog dana srpnja doznali ime Biljanova nasljednika.
“Milan Marinić novi je trener seniorske momčadi NK Mraclin. U svojoj karijeri vodio je Trešnjevku, Turopoljac, Špansko, Top i Kloštar. Vjerujemo u odličnu suradnju koja će nam i u novoj sezoni donijeti mnogo veselja i odličnih utakmica. Milane, dobrodošao!”, objavili su iz kluba.
Vodstvo kluba razgovaralo je u međuvremenu s nekoliko potencijalnih kandidata, zavrtjelo se tu i nekoliko imena s velikogoričkog područja, ali na kraju je izbor pao na čovjeka koji dolazi sa strane, ali zna gdje dolazi! Marinić je, naime, rođen u Sisku, nogometno odrastao u zagrebačkoj Trešnjevci, a kao trener u našem je kraju već radio, u Turopoljcu iz Kuča bio je u sezoni 2020./21. Iz turopoljskog nogometa nakon tih deset mjeseci otišao je zbog poziva iz NK Španskog, a sad se vraća kroz klupu Mraclina, kao iskusni 46-godišnjak.
Sportski direktor Luka Cvetnić pronašao je novog trenera u Milanu Mariniću… Foto: NK Mraclin
Marinić će se vrlo brzo uvjeriti da je došao u neobično dobro posložen “selski” klub, ali i da na raspolaganju ima vrlo zanimljiv kadar. Velikih promjena u svlačionici ne bi trebalo biti, svi najvažniji igrači sretni su i zadovoljni na Grabi, pa će Milan Marinić morati “samo” nastaviti ono što je Biljan započeo na klupi našeg jedinog predstavnika u petom rangu natjecanja.
Pripreme počinju 28. srpnja, odmor se polako bliži kraju, a za očekivati je i poneko osvježenje u igračkom kadru…
Kad je tog ljeta 2018. godine prvi put došao u naš klub, Marijan Čabraja bio je klinac na početku svog puta. Bilo mu je nepunih 20, imao je iza sebe Dinamovu školu, a ispred sebe priliku u Gorici. Priliku koju je zgrabio već tamo oko šestog ili sedmoga kola te prve prvoligaške sezone. Kako je upao u prvih 11, tako je Čabi u prvih 11 i ostao…
U sljedeće dvije godine s Goricom je vodio europske bitke, kroz 80 utakmica zabio tri gola i podijelio osam asistencija, da bi u zimu 2021., u paketu s Darijem Špikićem, preselio u Dinamo. Nogometni put vodio ga je potom preko mađarskog Ferencvarosa, slovenske Olimpije i škotskog Hiberniana sve do Rijeke, njegova posljednjega kluba prije povratka kući.
Sedam godina nakon što je prvi put došao, naime, Marijan Čabraja i drugi put je postao igrač Gorice.
– Sretan sam što sam se vratio na meni jako drago mjesto, u grad i klub u kojem sam proveo jako lijepe dane svoje karijere. Nadam se da ću ponovno pomoći Gorici da ostvari što bolje rezultate i vjerujem da nas čeka dobra sezona – rekao je Čabi.
Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica
Netom prije toga potpisao je dvogodišnji ugovor, i to nakon što je u prvoj fazi priprema uvjerio stručni stožer da je na dovoljno dobroj razini, unatoč pauzi od natjecateljskog nogometa. Ozljede su u velikoj mjeri usmjerile karijeru danas 27-godišnjeg lijevog beka, ali u Goricu se vraća potpuno spreman i odlučan da pokaže koliko vrijedi.
Odabrao je dres s brojem 19, što znači da će nositi isti broj kao i u prvom goričkom mandatu, pa preostaje jedino poželjeti mu da bude i jednako uspješno. Za početak, trebat će se izboriti za svoju poziciju, jer četvrtak je bio dan lijevih bekova, u ranijem terminu potpisao je i Elvir Duraković…
‘Ja sam spartanac Ivan. Skačem preko vatre, ronim u ledu, pužem kroz blato…’
Velikogoričanin Ivan Zvonar jedan je od pionira utrka s preprekama, fizički i mentalno iznimno zahtjevnog sporta koji u Hrvatskoj tek stječe svoju popularnost. U našem jutarnjem programu predstavio je sebe i svoj sport…
Skakanje preko vatre, ronjenje u ledenoj vodi i penjanje preko žičanih ograda samo je dio jednog običnog radnog dana Ivana Zvonara. Velikogorički Spartanac, kako se ljudi iz njegovog sporta nazivaju, gostovao je kod naše Gianne Kotroman u jutarnjem programu City radija i pojasnio što se to krije pod engleskim nazivom OCR, odnosno “Obstacle Course Racing”.
– Najjednostavnije rečeno, to su utrke s preprekama, drukčijeg naziva za to nemamo. Radi se o kombinaciji trčanja na stazi, od 100 metara pa sve do 50+ kilometara. Trči se s prirodnim ili umjetnim preprekama, od bodljikavih žica, iskopanog rova s blatom, gdje moramo puzati i do dvjestotinjak metara, preko penjanja po konopcima visokim po deset metara, plivanja u hladnoj vodi… – uvodi nas u priču Ivan Zvonar pa nastavlja:
– Glavni šef Spartana odlučio je napraviti format od stotinu metara s deset prepreka, s čim će se ovaj sport pojaviti u Los Angelesu 2028. godine. To bi bilo nešto slično onome što smo kao klinci gledali u showu “Nindža ratnici”. Tko najbrže stigne do gumba, on je pobjednik…
Postoje tu razne discipline, od onih “početničkih” do doslovno elitnih.
– Glavne discipline su sprint od 10 kilometara, u srednjoj kategoriji se prelazi 15 kilometara s najmanje 25 prepreka, a u kategoriji “beast” staza je duga najmanje 21 kilometar i ima najmanje 30 prepreka. Uz sve to, postoji i “ultra”, utrka na 50 kilometara s više od 40 prepreka. To još nisam probao, prvo se pripremam za srednju kategoriju… – kaže Ivan.
Počeo se ovim sportom baviti 2015. godine.
– Trčim već više od 20 godina, član sam Maraton kluba Velika Gorica, a trčao sam i za reprezentaciju u planinskom trčanju. Puno sportova sam prošao u životu, ali još u osnovnoj školi shvatio sam da mi trčanje ide najbolje, jer tad sam već pobjeđivao na školskim natjecanjima. Kroz nogomet, tenis i stolni tenis skužio sam da sam za individualni sport, a ova priča krenula je prije desetak godina… Na YouTubeu sam naišao na jedan zanimljiv video, pogledao kako funkcionira taj Spartan i rekao sam sebi: Ajmo probati! Brzo sam se zaljubio u taj sport, budući da je dinamičan, a i poseban je osjećaj svaki put kad pređeš prepreku. Čovjek se osjeća snažno, motivirano, ispunjeno pozitivnom energijom – priča Ivan, koji je vrlo brzo postao i prilično uspješan.
– Neću nikad zaboraviti, u drugoj Spartan utrci u životu trčao sam s najboljim Spartancem Petrom Žiškom rame uz rame, a na kraju sam bio treći. Iznenadio sam i samog sebe, tako da mi je žao što nisam ponio hrvatsku zastavu… Bila mi je čast natjecati se s ljudima kojima sam se vidio, gledao ih na YouTubeu, pogotovo kad su mi na kraju i čestitati, stisnuli ruku. Nevjerojatan osjećaj – prepričava Ivan i dodaje:
– Bio sam treći u Europi u sprintu, na natjecanju u Mađarskoj 2018. godine, nakon čega sam imao malo dužu stanku zbog nekih ozljeda. Sad se vraćam, u lipnju sam bio na utrci “Mountain Madness” i osvojio prvo mjesto, na stazi od osam kilometara sa 20 dosta teških prepreka. Planiram se vratiti dosta jako, sljedeće godine čak bih volio biti i prvak Hrvatske.
Jedan uspješan Spartanac, kaže, mora biti nekoliko sportaša u jednom čovjeku.
– Treninzi imaju tri segmenta, snagu, kondiciju i funkcionalne treninge. Kombiniramo teretanu, cross fit, street workout, trčanje u najvećoj mjeri… Pazim i na prehranu, jer bez toga ne ide. Jedem steakove, malo finije meso, sve što mi treba za regeneraciju, jer ipak treniram šest puta tjedno. U dane kad se utrka približava, malo smanjim taj volumen treninga, malo više odmaram, što je također dio cijelog procesa, jer organizam se mora i osvježiti.
Kad je Ivan Zvonar krenuo ovim sportom, te 2015. godine, u Hrvatskoj je malo tko i znao za ovaj sport. A u susjednom Mađarskoj se na utrkama okupljalo i po 10.000 natjecatelja! Prvi klubovi kod nas počeli su se osnivati tek prošle godine…
– U početku, kad sam se tek počeo baviti time, nitko mi nije pomagao jer nitko nije do kraja ni razumio što je to točno. Ljudi su mi se čak smijali kad bih znao trčati, pa se spustiti u stav za sklek i nastaviti puzati, mislili su da sam malo ćaknut, ali sve je to dio treninga. Tek od prošle godine se osnivaju klubovi u Hrvatskoj, a postoji i poligon u Kerestincu koji puno pomaže kod treninga – govori Ivan.
Trenira sam, bez trenera, brdske uvjete simulira u našem kraju, u Vukomeričkim goricama, ali svaka je utrka novo iznenađenje.
– Utrke budu najčešće u ski resortima, gdje su elevacije baš jake, a staze su svjesno napravljene tako da budu teške, uz ponešto ekstremnih uvjeta. Evo, na Mostecu u Ljubljani bila je utrka pod nazivom “Legionar”, na mjestu gdje se skaču skijaški skokovi. Popeli smo se na vrh i rekli su nam da se moramo spustiti dolje što brže. Jurili smo i do 90 na sat nizbrdo, kroz svu tu travu, pa kroz blato, preko zidova od dva metra, s balvanima od 20 kilograma na leđima, vreća s pijeskom, penjanja na užad, ponekad i gimnastičke karike, preko koji se moraš kretati desetak metara, otprilike kao Tarzan po lijanama… – nabraja Ivan i dodaje:
– Tijekom utrke svaka se prepreka mora proći i to označiti zvoncem. Ako to ne napraviš, slijedi kazna od 30 marinaca, što te jako usporava. Sve se snima kamerom i ako se utvrdi da si ih napravio 29, diskvalificiran si. To je taj spartanski moto, nema odustajanja, nema uzmaka… Na svakoj utrci prvih kilometar ili dva idu lakše prepreke, a kako utrka odmiče, to su prepreke teže. Na kraju zna biti vatra ispred samog cilja, to zna lijepo izgledati na fotkama.
Najčešće je na fotkama bez majice, ali ne zato da bi pokazao mišićavi torzo.
– Kod prelaženja prepreka često pucaju majice i zato je preporuka da se trči bez majice. Zato su sve slike bez majice – sa smiješkom kaže Zvonar.
Gianna ga je u njihovu radijskom druženju prozvala i “gorički Indiana Jones”.
– Ajde, ima nekih poveznica, pogotovo kad gledamo prvi film, u kojem Indiana Jones traži sveti gral, tako to nekako izgleda i kod nas. Jako je dinamično i zanimljivo, toliko da moraš potpisati da svaku utrku trčiš na vlastitu odgovornost, ali lako se zaljubiti u ovaj sport. Svatko tko voli adrenalin, tko misli da je psihički dovoljno jak, neka ode na stranicu ocr.hr i priključi nam se – pozvao je Ivan.
Planovi za nastavak njegova spartanskog puta već postoje.
– Pripremam se za utrku u Austriji u rujnu, natjecanje je opet u planinama, na Alpama, bit će jako teško, ali tu ću vidjeti gdje sam. I na čemu moram dodatno raditi. Nakon toga slijedi utrka u Pescari, u Italiji, koja će biti u listopadu – završio je velikogorički Spartanac.