Sport

Superjunak Nindža: ‘Šutio sam, radio i čekao šansu… I evo je, došla je!’

Na meni je bio crveni karton i odmah smo odlučili da ćemo ih pristisnuti. To smo i napravili, zato su i vratili loptu golmanu, koji je krivo dodao… Kiki je projurio, nije me ni vidio u sredini, dao loptu napamet, ali ja sam bio tamo, prepričava Matija Dvorneković

Objavljeno

prije 6 godina

27. listopada 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Maknuli su pizze sa stol, počistili sve, a na njega se popeo Matija Dvorneković. I krenula je ona dobro poznata, u gostujućoj svlačionici Rujevice.

“Imamo bekove, imamo halfove, imamo forove, što daju golove…”, tihim glasom počinje Matija Dvorneković, u svakom ovakvom scenariju čovjek za penjanje na stol.

Pa se priključuju ostali, pa onda… Ma, znate sve, uostalom.

Slavlje u Rijeci ?

Gepostet von HNK Gorica am Samstag, 26. Oktober 2019

Uglavnom, Matija Dvorneković uvijek ima ovakav zadatak, uvijek ga s veseljem odradi. Igrao jednu ili svih 90 minuta. Ili 11 plus sudačka nadoknada, kao u ovom slučaju. Što je, ispalo je, bilo sasvim dovoljno da postane junak utakmice, prvo ime velike pobjede na Rujevici, pete zaredom protiv Rijeke.

– Naravno da sam sretan i zadovoljan što sam baš ja bio taj, što sam uz pomoć suigrača uspio doći do te uloge igrača odluke. Veliko je zadovoljstvo u klubu, svi su presretni, to su ti posebni trenuci u nogometu – govorio je Nindža dan poslije, nakon što se dobro naspavao.

Taman je sjeo na kavicu sa suprugom, ali nije joj smetalo što je njezin Matija odvojio nekoliko minuta da prevrti scene iz sinoćnjeg filma sa sretnim završetkom.

– Nepune dvije minute prije toga gola Smolčić je dobio drugi žuti zbog faula na meni. I odlučili smo u tih preostalih nekoliko minuta nadoknade pritisnuti njihovu zadnju liniju. Tako sam i ja krenuo u izlazak na lijevog beka, morao je vratiti golmanu, a onda je Prskalo pogriješio i Lovrić je presjekao loptu i sjurio se prema golu. Vidio sam da više nema gdje, postavio sam se i lopta je došla idealno. Samo sam morao postaviti nogu – prepričao je Nindža svoj prvi ovosezonski gol iz osobne perspektive.

I otkrio jedan zanimljiv detalj, kakvih zna biti u svakoj priči u kojoj sudjeluje taj sjajni Kristijan Lovrić…

– Kiki je napravio stvarno velik posao, ja sam se zapravo samo našao na pravome mjesto u pravo vrijeme, ali najbolje je što mi je poslije rekao da me uopće nije vidio pred golom! Kako je išao driblati golmana, lopta mu je već previše pobjegla i zapravo je ‘napamet’ vratio u sredinu. I točno meni u noge – sa smiješkom priča Dvorneković.

Zabio je na Rujevici i posljednji put kad je Gorica gostovala na tom stadionu, kod protivnika kojem, sad je to već definitivno, naša momčad nikako ne leži.

– Ne znam kako to objasniti. Jednostavno je tako. Govorim stalno da svaka momčad u HNL-u ima nekog tko mu nikako ne leži, a tako je valjda i s nama. Zašto je to tako, je li zbog psihe, zbog stila igre ili nećeg trećeg, ne mogu objasniti. Znam samo da mi je drago što im ne ležimo. I što uzimamo bodove protivniku koji nam je konkurent na putu prema našem cilju, plasmanu u Europu. Ova tri boda jako će nam dobro doći… – kaže Matija.

Jako će dobro doći i njemu ovaj gol, jer nekako je skliznuo u drugi plan u posljednje vrijeme. Konkretno, skupio je samo 56 minuta u posljednjih šest utakmica. Na terenu je puno manje nego prošle sezone, prednost su imali neki drugi, ali Nindža nije tip koji će zbog toga raditi i najmanje probleme. On je jedan od onih koji šute, rade i čekaju svoju šansu. I, kad ona dođe, iskoriste je.

– Svi smo mi profesionalci, odrađujemo posao najbolje što možemo na svakom treningu, ali naravno da nikome nije drago kad si sa strane, kad sjediš na klupi. Složio bih se s tim da sam šutio i radio, jer vjerujem da je to jedini način. Doduše, trebao sam igrati i protiv Dinama, pa sam se ozlijedio, a ovako je ispalo još bolje. Da sam tad igrao, pitanje bi li se ovo u Rijeci rasplelo ovako dobro. Nadam se da će mi ovaj gol pomoći da se opet nametnem, izbijem u prvi plan – pozitivan je Dvorneković.

Na posljednjem gostovanju u Velikoj Gorici Hajduk je poražen 3-0… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Bit će prilike za velik broj igrača, pa tako i za njega, u sljedećem tjednu. U srijedu (17 sati) se igra osmina finala Kupa, protivnik na našem stadionu je Hajduk, a u subotu 14. runda prvenstva. Protivnik je, na našem stadionu, Hajduk.

– Ne sjećam se da sam ikad u karijeri bio u ovakvoj situaciji, da na istom terenu s istim protivniku igram dvaput u tri dana… Bit će neobično, ali prije svega očekujem da će obje utakmice biti jako teške. Hajduk će sigurno biti motiviran, kako u želji da prođe u Kupu, tako i u borbi za prvenstvene bodove, ali imamo i mi svoje želje. Nikome ne priznajemo da je favorit na našem stadionu, pa tako nećemo ni Hajduku. I mi želimo igrati četvrtfinale Kupa, možda izboriti Europu kroz Kup, vjerujemo u sebe i čekamo te dvije utakmice spremni – završio je Nindža.

Junak iz sjene, čovjek bez kojeg nema slavlja, miljenik navijača, naš dečko u našem klubu. I zato je, valjda, posebno slatko kad on zabija.

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 10 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 11 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.