Sport

Superjunak Nindža: ‘Šutio sam, radio i čekao šansu… I evo je, došla je!’

Na meni je bio crveni karton i odmah smo odlučili da ćemo ih pristisnuti. To smo i napravili, zato su i vratili loptu golmanu, koji je krivo dodao… Kiki je projurio, nije me ni vidio u sredini, dao loptu napamet, ali ja sam bio tamo, prepričava Matija Dvorneković

Objavljeno

prije 7 godina

27. listopada 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Maknuli su pizze sa stol, počistili sve, a na njega se popeo Matija Dvorneković. I krenula je ona dobro poznata, u gostujućoj svlačionici Rujevice.

“Imamo bekove, imamo halfove, imamo forove, što daju golove…”, tihim glasom počinje Matija Dvorneković, u svakom ovakvom scenariju čovjek za penjanje na stol.

Pa se priključuju ostali, pa onda… Ma, znate sve, uostalom.

Slavlje u Rijeci ?

Gepostet von HNK Gorica am Samstag, 26. Oktober 2019

Uglavnom, Matija Dvorneković uvijek ima ovakav zadatak, uvijek ga s veseljem odradi. Igrao jednu ili svih 90 minuta. Ili 11 plus sudačka nadoknada, kao u ovom slučaju. Što je, ispalo je, bilo sasvim dovoljno da postane junak utakmice, prvo ime velike pobjede na Rujevici, pete zaredom protiv Rijeke.

– Naravno da sam sretan i zadovoljan što sam baš ja bio taj, što sam uz pomoć suigrača uspio doći do te uloge igrača odluke. Veliko je zadovoljstvo u klubu, svi su presretni, to su ti posebni trenuci u nogometu – govorio je Nindža dan poslije, nakon što se dobro naspavao.

Taman je sjeo na kavicu sa suprugom, ali nije joj smetalo što je njezin Matija odvojio nekoliko minuta da prevrti scene iz sinoćnjeg filma sa sretnim završetkom.

– Nepune dvije minute prije toga gola Smolčić je dobio drugi žuti zbog faula na meni. I odlučili smo u tih preostalih nekoliko minuta nadoknade pritisnuti njihovu zadnju liniju. Tako sam i ja krenuo u izlazak na lijevog beka, morao je vratiti golmanu, a onda je Prskalo pogriješio i Lovrić je presjekao loptu i sjurio se prema golu. Vidio sam da više nema gdje, postavio sam se i lopta je došla idealno. Samo sam morao postaviti nogu – prepričao je Nindža svoj prvi ovosezonski gol iz osobne perspektive.

I otkrio jedan zanimljiv detalj, kakvih zna biti u svakoj priči u kojoj sudjeluje taj sjajni Kristijan Lovrić…

– Kiki je napravio stvarno velik posao, ja sam se zapravo samo našao na pravome mjesto u pravo vrijeme, ali najbolje je što mi je poslije rekao da me uopće nije vidio pred golom! Kako je išao driblati golmana, lopta mu je već previše pobjegla i zapravo je ‘napamet’ vratio u sredinu. I točno meni u noge – sa smiješkom priča Dvorneković.

Zabio je na Rujevici i posljednji put kad je Gorica gostovala na tom stadionu, kod protivnika kojem, sad je to već definitivno, naša momčad nikako ne leži.

– Ne znam kako to objasniti. Jednostavno je tako. Govorim stalno da svaka momčad u HNL-u ima nekog tko mu nikako ne leži, a tako je valjda i s nama. Zašto je to tako, je li zbog psihe, zbog stila igre ili nećeg trećeg, ne mogu objasniti. Znam samo da mi je drago što im ne ležimo. I što uzimamo bodove protivniku koji nam je konkurent na putu prema našem cilju, plasmanu u Europu. Ova tri boda jako će nam dobro doći… – kaže Matija.

Jako će dobro doći i njemu ovaj gol, jer nekako je skliznuo u drugi plan u posljednje vrijeme. Konkretno, skupio je samo 56 minuta u posljednjih šest utakmica. Na terenu je puno manje nego prošle sezone, prednost su imali neki drugi, ali Nindža nije tip koji će zbog toga raditi i najmanje probleme. On je jedan od onih koji šute, rade i čekaju svoju šansu. I, kad ona dođe, iskoriste je.

– Svi smo mi profesionalci, odrađujemo posao najbolje što možemo na svakom treningu, ali naravno da nikome nije drago kad si sa strane, kad sjediš na klupi. Složio bih se s tim da sam šutio i radio, jer vjerujem da je to jedini način. Doduše, trebao sam igrati i protiv Dinama, pa sam se ozlijedio, a ovako je ispalo još bolje. Da sam tad igrao, pitanje bi li se ovo u Rijeci rasplelo ovako dobro. Nadam se da će mi ovaj gol pomoći da se opet nametnem, izbijem u prvi plan – pozitivan je Dvorneković.

Na posljednjem gostovanju u Velikoj Gorici Hajduk je poražen 3-0… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Bit će prilike za velik broj igrača, pa tako i za njega, u sljedećem tjednu. U srijedu (17 sati) se igra osmina finala Kupa, protivnik na našem stadionu je Hajduk, a u subotu 14. runda prvenstva. Protivnik je, na našem stadionu, Hajduk.

– Ne sjećam se da sam ikad u karijeri bio u ovakvoj situaciji, da na istom terenu s istim protivniku igram dvaput u tri dana… Bit će neobično, ali prije svega očekujem da će obje utakmice biti jako teške. Hajduk će sigurno biti motiviran, kako u želji da prođe u Kupu, tako i u borbi za prvenstvene bodove, ali imamo i mi svoje želje. Nikome ne priznajemo da je favorit na našem stadionu, pa tako nećemo ni Hajduku. I mi želimo igrati četvrtfinale Kupa, možda izboriti Europu kroz Kup, vjerujemo u sebe i čekamo te dvije utakmice spremni – završio je Nindža.

Junak iz sjene, čovjek bez kojeg nema slavlja, miljenik navijača, naš dečko u našem klubu. I zato je, valjda, posebno slatko kad on zabija.

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 2 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 3 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 5 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.