Sport

Super gol Zwolinskog, remi s “lokosima”, Golubickas djeluje – odlično!

Nogometaši Gorice odigrali su 2-2 s Lokomotivom u prvoj pripremnoj utakmici ove zime. Goricu je u vodstvo doveo Lukasz Zwolinski, “lokosi” su preokrenuli preko Tucija i Majića, a konačni rezultat postavio je Martin Maloča iz penala u zadnjoj minuti

Objavljeno

prije 5 godina

11. siječnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Osim Dinama, od kojeg je u pravilu dosad gubila, Gorica ni s jednim prvoligašem nema toliko loš omjer kao s Lokomotivom. Jedna pobjeda, dva remija i tri poraza, među kojima su dva bila posebno uvjerljiva (0-3 i 0-4), učinak su koji nije spriječio stručni stožer Gorice da prvu pripremnu utakmicu dogovori upravo s “lokosima”.

Uostalom, zašto i ne bi, Sergej Jakirović u odličnim je odnosima s Goranom Tomićem, kolegom s klupe Lokomotive. Zadržali su se njih dvojica u podužem razgovoru prije početka utakmice, srdačnom i prijateljskom razgovoru, a onda su se okrenuli prema terenu. Tomić je otišao na svoje mjesto na klupu, a Jakir se odlučio za malo drukčiji pristup. Igralo se na pomoćnom terenu goričkog stadiona, pa se trener popeo na stepenice koje vode prema tribinama i pratio utakmicu iz kudikamo bolje perspektive.

Na popisu sudionika ovoga puta nije imao Kristijana Lovrića, Cherifa Ndiayea, Joeya Suka, Aleksandra Jovičića, Maksa Ćelića, Michala Maslowskog i Matthewa Steenvoordena. Čak trojica iz obrane, zbog čega je Jakirović morao improvizirati. Ispred Kahlina su tako bili Matija Dvorneković u ulozi desnog beka, Patrik Periša i Krešo Krizmanić kao stoperski par, i Marijan Čabraja lijevo. Sredinu su držali Dario Čanađija i Hrvoje Babec, desno Jiloan Hamad, lijevo Justin Mathieu, a u vrhu napada Lukasz Zwolinski.

A iza Poljakovih leđa, na poziciji “desetke”, po prvi put u dresu Gorice, predstavio se 20-godišnji Litavac Paulius Golubickas. S brojem 21 na leđima, kojeg mu je u naslijeđe ljetos ostavio Farouk Miya, plavokosi ofenzivni veznjak pokazao je u svojih prvih 45 minuta da je itekako zanimljiv materijal, mladi igrač koji bi mogao puno donijeti Gorici… Brz, okretan, tehnički jako dobar, vižljast, okomit, s puno trke u oba smjera, djeluje kao veliki potencijal, no naravno da ćemo za prave, konkretnije ocjene morati pričekati još neko vrijeme.

– Mislim da je Paulius u ovih 45 minuta pokazao da ima kvalitetu potrebnu našoj momčadi. Na toj poziciji ‘desetke’ jako je inteligentan, ima rješenje i prije nego što dobije loptu, hitar je i vižljast, a kao takav može napraviti puno problema svakom protivniku. S nama je tek nekoliko dana, ali pažljivo smo ga skautirali, znamo što s njim dobivamo, i uopće ne sumnjam da će se jako dobro adaptirati na našu momčad. Ovo je svlačionica koja je brzo i lako prihvatila sve igrače sa strane, siguran sam da će tako biti i s njim. I da će biti još bolji na terenu – kaže trener Jakirović.

Isto vrijedi i za Goricu u cjelini, samo su četiri dana dečki u pogonu bili prije prve utakmice na pripremama, no ono što smo vidjeli djeluje ohrabrujuće. Pogotovo kad je riječ o prvom poluvremenu, jer ova se utakmica i mora podijeliti na dva dijela. U prvom su igrale nominalno startne postave, pri čemu je Lokomotiva više kombinirala, a u nastavku su se obje postave kompletno promijenilo.

Upravo zato mjerodavan dojam trebao bi biti onaj iz prvih 45 minuta. Igralo se relativno ravnopravno, s ipak nešto više opasnosti u režiji goričkih ofenzivaca, iako ni gosti nisu došli “praznih pušaka”. Povela je Gorica, bilo je to u 20. minuti, kad je Zwolinski jednu dugu loptu briljantno primio prsima i opalio iz prve, prije nego što je dotakla zemlju. Golman Lokomotive Ivo Grbić mogao je samo ispratiti pogledom loptu koja para mrežu za prvi gorički gol u 2020. godini…

U nastavku su oba trenera promijenila svih 11 igrača, a Gorica je igrala s Čovićem na golu, Musom, Maločom, Ljubisavljevićem i Žutićem u obrani, Gluićem (Božićem), Matteonijem i Gadžeom u sredini te Kelavom, Šrolerom i Cahanijem u napadu. Dakle, Maloča na stoperu, šestorica na probi, plus Damir Žutić, koji trenira s Goricom dok čeka novi angažman… Pokazalo se, previše da bi se sačuvala pobjeda.

Lokomotiva je izjednačila preko Luke Smolje, nekadašnjeg stopera Gorice, koji je iz “poluškarica” efektno zabio nakon prekida, a potpuni preokret donio je Indrid Tuci iz penala. Imala je i “šarena” Gorica neke svoje situacije, a na kraju je uspjela i zabiti za izjednačenje. U samoj završnici netko od braniča Lokomotive igrao je rukom, sudac Kovač pokazao je na bijelu točku, a konačnih 2-2 postavio je Martin Maloča.

– Zadovoljan sam kako smo odigrali, pogotovo zato što nam je ovo prvi izlazak na prirodni travu nakon četiri dana na umjetnoj. Neke igrače smo poštedjeli, a nakon svega mi je važno da je sve prošlo bez ozljeda. Dali smo priliku i igračima na probi, da vidimo mogu li pratiti prvoligaški nivo, a rezultat mi je bio najmanje važan. Razbili smo monotoniju treninga, a ujedno mi se potvrdio dojam da radimo dobro, da smo na pravom putu. Idemo tako dalje, u iščekivanju ponekog pojačanja, koje bi nam dobro došlo za ostvarivanje ciljeva koje imamo – kazao je trener Jakirović.

Sljedeća pripremna utakmica u planu je za srijedu, no protivnik je zasad nepoznat. Trebao je to biti Inter, ali zbog promjena u klubu iz Zaprešića došlo je i do promjene ovog plana. Ne pronađe li se protivnik do tad, kaže trener Jakirović, igrat će se međusobno. A onda, u četvrtak, kreće se za Medulin.

GORICA – LOKOMOTIVA 2-2 (1-0)

STRIJELCI: 1-0 Zwolinski (20), 1-1 Tuci (65), 1-2 Majić (78-11m), 2-2 Maloča (90-11m)

GORICA: Kahlina (Čović) – Dvorneković (Musa), Periša (Maloča), Krizmanić (Ljubisavljević), Čabraja (Žutić) – Babec (Matteoni), Čanađija (Gluić, Božić) – Hamad (Kelava), Golubickas (Gadže), Mathieu (Šroler) – Zwolinski (Cahani)

LOKOMOTIVA: Grbić (Lukić) – Jurić (Gluhaković), Kolinger (Karačić), Mersinaj (Smoljo), Marković (Čeliković) – Petrak (Cokaj), Vojković (Halilović) – Kastrati (Majić), Emerson (Beriša), Uzuni (Maružin) – Budimir (Tuci)

Povezane teme:HNK GORICA hotnews nk lokomotiva pripremna utakmica

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 10 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 11 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.