Sport

‘Suk je fascinantan lik, Sopić je Special One, a ja sam od ovog ljeta oženjen čovjek!’

Josip Mitrović ući će u svoju četvrtu sezonu s Goricom, 23-godišnji Đakovčanin jedan je od igrača s najdužim stažom u goričkoj svlačionici. Odmor je iskoristio vrlo konstruktivno, dalje ide kao oženjen čovjek…

Objavljeno

prije 3 godine

27. lipnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Sretni je trinaesti dan priprema nogometaša Gorice za novu sezonu, sunčan i topao, na rasporedu su dva treninga, a između njih valjalo je odraditi i jednu kavicu nogometnu prepunu sadržaja. U klupski kafić uz pomoćni teren, kod gazde Peveca, Josip Mitrović došao je u latino varijanti, osunčan, svježe ošišan i nasmiješen, zadovoljan…

– Iskreno, baš sam se dobro odmorio ove godine. Na prvu tih 17 dana pauze ne djeluje posebno dugo, ali ja ću vam reći da nikad u seniorskoj karijeri nisam imao duži odmor. Uvijek bi to bilo po desetak dana, a ovoga puta sam imao dva i pol tjedna… Dobro mi je došlo da se resetiram i psihički i fizički, dobro sam iskoristio to vrijeme – kazao je uvodno Mitar, naručio veliku čašu vode, pa otkrio i koliko je zaista dobro iskoristio vrijeme pauze.

– Oženio sam se. Moja Inja i ja 2. lipnja smo postali žena i muž, svadba je bila mala, intimna, obiteljska. Nismo željeli to ni razglašavati na sva zvona, objavljivati na društvenim mrežama, odabrali smo da vrijeme prije i poslije toga bude samo naše. Vjenčali smo se u Opatiji, a cijeli odmor proveli smo kod njenih u Ićićima, zajedno s obitelji i prijateljima, u domaćem okruženju.

Pet i pol godina su zajedno, još otkad je Josip imao 17 godina i bio junior Rijeke. Zajedno su već pune tri godine stanovnici Velike Gorice, uživaju u našem gradu, a Mitar se već odavno prometnuo u jednog od ključnih igrača našega kluba. Bio je to i ovog proljeća iza nas, dramatičnog, s filmskim scenarijem. Ili, ako pitate 23-godišnjaka iz Đakova, s potpuno očekivanim raspletom.

– Ne vraćam se više uopće na to što je bilo, jer nekako sam od početka bio siguran da ćemo se izvući. Iskreno, nisam ni u jednom trenutku ni zavrtio taj film o mogućem ispadanju iz lige. Znao sam kakvu kvalitetu imamo, kakve igrače, da to ne može loše završiti. U prvom dijelu nismo se uspjeli posložiti, ali dolaskom nekih igrača uoči nastavka sezone dobili smo dodatnu kvalitetu, tako da nisam uopće sumnjao – mirno govori Mitrović.

Josip Mitrović u Goricu je došao u ljeto 2020. godine iz Rijeke, nakon jedne prvoligaške sezone u dresu Intera iz Zaprešića

Potpisnik tog nezaboravnog proljeća je trener Željko Sopić, kojeg će njegov igrač s brojem 14 prozvati…

– Special One! Tako bih ja to opisao, nešto kao Mourinho. Ima drukčiji pristup igračima, specifičan. Netko to skuži, netko ne, netko misli da je možda previše, ali meni odgovara. I razumijem zašto radi to što radi. Pokušava sitnim provokacijama izvući iz nas reakciju, dobiti najbolje od nas, što je super, iako ću priznati da su prvi njegovi treninzi bili malo čudni. Evo, sjećam se da smo prvi tjedan s njim igrali na dva gola i rekao nam je da trening neće završiti dok god svaka momčad ne napravi po deset faula! Kad smo to ispunili, mogli smo pod tuševe… – prepričava Mitar.

Dok se momčad s trenerom Sopom priprema za novu sezonu, osluškuju se i vijesti s tržišta. Doduše, dolazaka zasad nema, ali zato odlazaka ima. Brojka se u tom smislu bliži dvocifrenoj, a Mitar će iznenaditi odgovorom na pitanje tko će mu osobno najviše nedostajati.

– Otišao je na polusezoni jedan suigrač s kojim sam se u kratkom vremenu jako zbližio, a to je Dominik Prokop. Skužili smo se odmah i na terenu i izvan njega, žao mi je što se nije duže zadržao, ali dobio je ono što zaslužuje. Igra u Austriji, u Hartbergu, ostavio je klub u prvoj ligi ovog proljeća, igrao sjajno… Čujemo se stalno, u kontaktu smo – otkriva Josip, uz dodatak:

– Falit će mi i Vojtko Matuš, i s njim sam bio baš dobar. On Slovak, ja Slavonac, to je valjda isto, ha, ha…

U tom nabrajanju, naravno, nije ni mogao ni želio propustiti spomenuti ikonu Gorice, čovjeka koji je otišao kao simbol kluba.

– Joey Suk, naravno… Kad sam došao, mislio sam da je “bad boy”, ali stvarno nije. Super je čovjek, puno mi je pomogao kad sam došao, puno smo pričali. Stalno mi je ponovljao da samo budem svoj, da uživam u nogometu, da je od prvog dana vidio da ima nešto u meni… – govori Josip i nastavlja:

– U fizičkom smislu je “životinja”, to je nevjerojatna razina. Ali i u psihičkom smislu je čudo, pa čovjek se poslije onakve ozljede kakva je bila njegova vratio kao da se ništa nije dogodilo, igrao sa šarafima u nozi, pa otišao opet na operaciju, opet se vratio… Mašina! I legenda Gorice, nema uopće dvojbe. Falit će nam jako na terenu, jer to je nešto posebno. Kad njega vidiš da krene u onaj svoj presing, cijela momčad mora krenuti za njim, slijediti ga. Kad igrač od 33, 34 godine ide tako, tebe koji si deset godina mlađi od njega mora biti sram ako ne kreneš još jače… Ma Joey je fascinantan lik!

Bez Suka, ali i još mnogih, Gorica će u novu sezonu krenuti domaćim ogledom s Varaždinom. Na istome mjestu, s istim protivnikom kao i u posljednjoj domaćoj utakmici prošle sezone, koja je završila pobjedom 5-2. Ne bi bilo loše ponoviti takvo nešto…

– Uh, bilo bi sjajno ponoviti tu utakmicu, ali imamo mi još puno do toga. Moramo još puno raditi, grupirati se… Nema dvojbe, trebat će podnijeti još dosta muke da bismo došli do toga da smo u stanju ponoviti onakvo nešto – svjestan je Mitrović.

Pojačanja se tek očekuju, povratak reprezentativaca također, pa je situacija trenutačno takva da je momčad u izgradnji.

– Da, imamo dosta mladih igrača, koji nisu nikad igrali HNL, a to se vidi i na treninzima, a nedostaje nas i na utakmicama, pa sve to nije lako pratiti. Ni njima, ali ni nama malo starijima. Ali dobro, početak je priprema, doći će to na svoje i bit će dobro na kraju. Siguran sam u to – opet optimizam prosipa Mitrović.

O ciljevima u idućoj sezoni teško je u ovom trenutku govoriti s obzirom da je proces slaganja momčadi u tijeku, no u svakom će slučaju primarni cilj biti izbjeći scenarij iz prošle jeseni. I ne pretvoriti se u klub koji se iz sezone u sezonu bori za ostanak.

– Treba zaboraviti prošlu sezonu, ne treba o njoj ni razmišljati – misli Mitar.

– Treba gledati samo prema naprijed, prema novoj sezoni, prema prvoj utakmici. Najvažnije je dobro krenuti, na pravi način otvoriti sezonu, a koliko zaista vrijedimo moći će procijeniti tek nakon prvih nekoliko kola. Kad se grupiramo, uvjeren sam, vratit ćemo kvalitetu koju smo imali.

Četiri utakmice nedostaju mu do “stotke” u dresu Gorice, trenutačno je na 96 nastupa, uz 15 golova i devet asistencija. Iako, brojke ga nikad nisu zanimale.

– Nikad si ne želim zadavati nikakve brojčane ciljeve. Ne želim si na leđa stavljati tu vrstu pritiska, a i nije bi to presudno važno. Uostalom, važna je momčad, važne su pobjede. Nikad nisam gledao sebe, svoje brojke i statistike, ni kad je išlo ni kad nije išlo. Bitno je samo da pobjeđujemo, a na kraju će momčad nekoga izbaciti. Tko će to biti, ja ili netko drugi, manje važno – završio je Mitar.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews josip mitrović

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 8 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 11 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 14 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.