Sretni je trinaesti dan priprema nogometaša Gorice za novu sezonu, sunčan i topao, na rasporedu su dva treninga, a između njih valjalo je odraditi i jednu kavicu nogometnu prepunu sadržaja. U klupski kafić uz pomoćni teren, kod gazde Peveca, Josip Mitrović došao je u latino varijanti, osunčan, svježe ošišan i nasmiješen, zadovoljan…

– Iskreno, baš sam se dobro odmorio ove godine. Na prvu tih 17 dana pauze ne djeluje posebno dugo, ali ja ću vam reći da nikad u seniorskoj karijeri nisam imao duži odmor. Uvijek bi to bilo po desetak dana, a ovoga puta sam imao dva i pol tjedna… Dobro mi je došlo da se resetiram i psihički i fizički, dobro sam iskoristio to vrijeme – kazao je uvodno Mitar, naručio veliku čašu vode, pa otkrio i koliko je zaista dobro iskoristio vrijeme pauze.

– Oženio sam se. Moja Inja i ja 2. lipnja smo postali žena i muž, svadba je bila mala, intimna, obiteljska. Nismo željeli to ni razglašavati na sva zvona, objavljivati na društvenim mrežama, odabrali smo da vrijeme prije i poslije toga bude samo naše. Vjenčali smo se u Opatiji, a cijeli odmor proveli smo kod njenih u Ićićima, zajedno s obitelji i prijateljima, u domaćem okruženju.

Pet i pol godina su zajedno, još otkad je Josip imao 17 godina i bio junior Rijeke. Zajedno su već pune tri godine stanovnici Velike Gorice, uživaju u našem gradu, a Mitar se već odavno prometnuo u jednog od ključnih igrača našega kluba. Bio je to i ovog proljeća iza nas, dramatičnog, s filmskim scenarijem. Ili, ako pitate 23-godišnjaka iz Đakova, s potpuno očekivanim raspletom.

– Ne vraćam se više uopće na to što je bilo, jer nekako sam od početka bio siguran da ćemo se izvući. Iskreno, nisam ni u jednom trenutku ni zavrtio taj film o mogućem ispadanju iz lige. Znao sam kakvu kvalitetu imamo, kakve igrače, da to ne može loše završiti. U prvom dijelu nismo se uspjeli posložiti, ali dolaskom nekih igrača uoči nastavka sezone dobili smo dodatnu kvalitetu, tako da nisam uopće sumnjao – mirno govori Mitrović.

Josip Mitrović u Goricu je došao u ljeto 2020. godine iz Rijeke, nakon jedne prvoligaške sezone u dresu Intera iz Zaprešića

Potpisnik tog nezaboravnog proljeća je trener Željko Sopić, kojeg će njegov igrač s brojem 14 prozvati…

– Special One! Tako bih ja to opisao, nešto kao Mourinho. Ima drukčiji pristup igračima, specifičan. Netko to skuži, netko ne, netko misli da je možda previše, ali meni odgovara. I razumijem zašto radi to što radi. Pokušava sitnim provokacijama izvući iz nas reakciju, dobiti najbolje od nas, što je super, iako ću priznati da su prvi njegovi treninzi bili malo čudni. Evo, sjećam se da smo prvi tjedan s njim igrali na dva gola i rekao nam je da trening neće završiti dok god svaka momčad ne napravi po deset faula! Kad smo to ispunili, mogli smo pod tuševe… – prepričava Mitar.

Dok se momčad s trenerom Sopom priprema za novu sezonu, osluškuju se i vijesti s tržišta. Doduše, dolazaka zasad nema, ali zato odlazaka ima. Brojka se u tom smislu bliži dvocifrenoj, a Mitar će iznenaditi odgovorom na pitanje tko će mu osobno najviše nedostajati.

– Otišao je na polusezoni jedan suigrač s kojim sam se u kratkom vremenu jako zbližio, a to je Dominik Prokop. Skužili smo se odmah i na terenu i izvan njega, žao mi je što se nije duže zadržao, ali dobio je ono što zaslužuje. Igra u Austriji, u Hartbergu, ostavio je klub u prvoj ligi ovog proljeća, igrao sjajno… Čujemo se stalno, u kontaktu smo – otkriva Josip, uz dodatak:

– Falit će mi i Vojtko Matuš, i s njim sam bio baš dobar. On Slovak, ja Slavonac, to je valjda isto, ha, ha…

U tom nabrajanju, naravno, nije ni mogao ni želio propustiti spomenuti ikonu Gorice, čovjeka koji je otišao kao simbol kluba.

– Joey Suk, naravno… Kad sam došao, mislio sam da je “bad boy”, ali stvarno nije. Super je čovjek, puno mi je pomogao kad sam došao, puno smo pričali. Stalno mi je ponovljao da samo budem svoj, da uživam u nogometu, da je od prvog dana vidio da ima nešto u meni… – govori Josip i nastavlja:

– U fizičkom smislu je “životinja”, to je nevjerojatna razina. Ali i u psihičkom smislu je čudo, pa čovjek se poslije onakve ozljede kakva je bila njegova vratio kao da se ništa nije dogodilo, igrao sa šarafima u nozi, pa otišao opet na operaciju, opet se vratio… Mašina! I legenda Gorice, nema uopće dvojbe. Falit će nam jako na terenu, jer to je nešto posebno. Kad njega vidiš da krene u onaj svoj presing, cijela momčad mora krenuti za njim, slijediti ga. Kad igrač od 33, 34 godine ide tako, tebe koji si deset godina mlađi od njega mora biti sram ako ne kreneš još jače… Ma Joey je fascinantan lik!

Bez Suka, ali i još mnogih, Gorica će u novu sezonu krenuti domaćim ogledom s Varaždinom. Na istome mjestu, s istim protivnikom kao i u posljednjoj domaćoj utakmici prošle sezone, koja je završila pobjedom 5-2. Ne bi bilo loše ponoviti takvo nešto…

– Uh, bilo bi sjajno ponoviti tu utakmicu, ali imamo mi još puno do toga. Moramo još puno raditi, grupirati se… Nema dvojbe, trebat će podnijeti još dosta muke da bismo došli do toga da smo u stanju ponoviti onakvo nešto – svjestan je Mitrović.

Pojačanja se tek očekuju, povratak reprezentativaca također, pa je situacija trenutačno takva da je momčad u izgradnji.

– Da, imamo dosta mladih igrača, koji nisu nikad igrali HNL, a to se vidi i na treninzima, a nedostaje nas i na utakmicama, pa sve to nije lako pratiti. Ni njima, ali ni nama malo starijima. Ali dobro, početak je priprema, doći će to na svoje i bit će dobro na kraju. Siguran sam u to – opet optimizam prosipa Mitrović.

O ciljevima u idućoj sezoni teško je u ovom trenutku govoriti s obzirom da je proces slaganja momčadi u tijeku, no u svakom će slučaju primarni cilj biti izbjeći scenarij iz prošle jeseni. I ne pretvoriti se u klub koji se iz sezone u sezonu bori za ostanak.

– Treba zaboraviti prošlu sezonu, ne treba o njoj ni razmišljati – misli Mitar.

– Treba gledati samo prema naprijed, prema novoj sezoni, prema prvoj utakmici. Najvažnije je dobro krenuti, na pravi način otvoriti sezonu, a koliko zaista vrijedimo moći će procijeniti tek nakon prvih nekoliko kola. Kad se grupiramo, uvjeren sam, vratit ćemo kvalitetu koju smo imali.

Četiri utakmice nedostaju mu do “stotke” u dresu Gorice, trenutačno je na 96 nastupa, uz 15 golova i devet asistencija. Iako, brojke ga nikad nisu zanimale.

– Nikad si ne želim zadavati nikakve brojčane ciljeve. Ne želim si na leđa stavljati tu vrstu pritiska, a i nije bi to presudno važno. Uostalom, važna je momčad, važne su pobjede. Nikad nisam gledao sebe, svoje brojke i statistike, ni kad je išlo ni kad nije išlo. Bitno je samo da pobjeđujemo, a na kraju će momčad nekoga izbaciti. Tko će to biti, ja ili netko drugi, manje važno – završio je Mitar.