Povežite se s nama

Sport

Sudac vidio faul za penal i isključenje i “ubio” Goricu u Gradskom vrtu

Nogometaši Gorice izgubili su 2-1 od Osijeka u Gradskom vrtu i propustili šansu da skoče na četvrto mjesto. U 65. minuti imali su vodstvo 1-0, a onda je sudac Vučković dosudio jedanaesterac i isključio Ljubisavljevića zbog faula kojeg, čini se, nije bilo…

Objavljeno

na

da

Iznenadio je Sergej Jakirović početnom idejom za ovu utakmicu, u skladu s onom rečenicom izrečenom dan prije, pola u šali, pola u zbilji.

– Neću vam reći što spremam, to ni vlastitoj ženi ne govorim – kazao je Jakir, pa dan poslije rasporedio svoje figure na terenu onako kako to nikad prije nije učinio.

Naime, nikad još Jakirova Gorica u službenoj utakmici nije krenula s trojicom u obrani. Ovoga puta zaigrali su Ljubisavljević, Steenvoorden i Jovičić u zadnjoj liniji, pa četvorica u sredini (Čanađija, Suk, Maloča, Čabraja) i trojica naprijed (Hamad, Lovrić, Zwolinski), bez Cherifa i Maslowskog, bez kartoniranih Marine i Muse… Osijek je, s druge strane, krenuo s najjačim snagama, s Marićem i 1,3 milijuna eura plaćenim Manceom u napadu, s Brazilcima Talysom i Igorom Silvom na bokovima.

Iz svega toga ispalo je da smo prvih pola sata gledali jako dobru Goricu, koja je više držala loptu u nogama, bila opasnija, ali nikako nije uspjevala stvoriti pravu šansu. Imali su Goričani neke dobre situacije u tom uvodu, najopasnije je bilo kad je udarac Zwolinskog obranio domaći golman Ivušić, ali teško je reći da je u tom razdoblju Osijek ozbiljno “visio”.

U posljednjih 15-ak minuta poluvremena situacija se okrenula, Osijek je preuzeo kontrolu ritma utakmice, počeo opasnije prijetiti, stavljati kapetana Kahlinu na kušnju. Ni Kale ništa nije mogao u 38. minuti, kad je Mance potegao ljevicom, plasirano i mudro, ali lopta je završila na vratnici. Već minutu potom sjajnu šansu imala je i Gorica, kad je na povratnu loptu Čanađije naletio Lovrić, ali nije išlo u okvir… Uspio je u posljednjim sekundama poluvremena Osijek i zabiti, branič Šutalo ugurao je jednu odbijenu loptu u mrežu, ali linijski sudac visoko je podigao zastavicu i pokazao da se tu radi o zaleđu.

Nakon tih 45 minuta, kako je govorila statistika, Osijek je pucao pet puta, Gorica triput, posjed lopte bio je 51-49 na strani domaćina, što je zapravo ukazivalo na prilično izjednačenu utakmicu. Takvo stanje stvari na travnjaku očito je zadovoljilo trenera Jakirovića, jer u nastavak je krenuo bez promjena, jednako kao i kolega mu Ivica Kulešević, v.d. trenera Osijeka. Jednako kao ni sastavi, srećom po Goricu, nije se puno toga promijenilo ni na terenu na početku nastavka. S erupcijom u 55. minuti utakmice…

Kad je Kristijan Lovrić, koji je i ove večeri bio silno opasan, primio loptu na 30-ak metara od osječkoga gola, prošao jednog igrača i našao se u poziciji da s nešto više od 20 metara zapuca na gol, već kad je zamahnuo bilo je jasno da će to biti vodstvo Gorice. Lopta je išla snažno i precizno uz lijevu golmanovu stativu, Lovrić je pogodio toliko dobro da Ivušić doslovno nije imao šanse…

Goričani su u Osijeku odigrali jako dobru partiju, ali za to nisu nagrađeni nego – kažnjeni… Foto: Dubravka Petrić/PIXSELL

I desetak minuta nakon toga Gorica je izgledala jako dobro, Čanađija je lošim dodavanjem uprskao jednu situaciju koja je naprosto morala završiti povećanjem vodstva, a umjesto toga došla je ta kobna 66. minuta. Mance se sjurio prema golu, u duel je ušao Ljubisavljević, napadač Osijeka je pao i… Penal! Sudac Vučković bio je uvjeren da se tu radi o najstrožoj kazni, a uz to je još i dao Ljubisavljeviću drugi žuti karton te ostavio Goricu s čovjekom manje. Mirko Marić je koji trenutak kasnije mirno pogodio za 1-1.

I sve bi to bilo u redu da se tu doista radilo o penalu. Kao što nije. Televizijska snimka pokazala je da se Mance sapleo o vlastitu nogu, u najgorem slučaju dotaknuvši malo Ljubinu… I kako god okreneš, tu nije trebalo biti ni penala ni crvenoga kartona, čime je sudac Vučković definitivno preokrenuo utakmicu. Bit će o toj situaciji još govora, ali prema svemu sudeći završit će ta priča onako kako je završila protiv Hajduka na Poljudu, u situaciji kad je Dvorneković pao u šesnaestercu Splićana – “je, sudac je pogriješio na štetu Gorice, ali što da vam sad radimo…”

Puno je teže, naravno, Gorici bilo s desetoricom, a kao rezultat novonastale situacije stigao je i preokret. Igrala se 75. minuta kad je prošla jedna lijepa lopta u dubinu, koju je Antonio Mance prihvatio iza leđa goričke obrane i rutinski je poslao u mrežu za 2-1. A sudac Vučković, ključni čovjek utakmice, pokazao je na centar…

U lovu na zaostatak, s igračem manje, Gorica je bila na mukama protiv ovako dobrog suparnika. Prostora je otraga bilo koliko hoćeš, redali su Osječani opasne situacije, a Goričani su zaprijetili u 84. minuti iz Lovrićeva slobodnjaka, koji je otišao preko gola, ali previše je tu bilo nervoze i premalo igrača za ozbiljniji pritisak. Ni u četiri minute sudačke nadoknade ništa se nije promijenilo, jednostavno više nije bilo snage nakon svega što se događalo na travnjaku Gradskog vrta.

U rubriku “vjerovali ili ne” spada situacija iz posljednjih sekundi, iz 97. minute utakmice. Vremena više nije bilo, još samo za nabacivanje Lovrića u peterac, u koji je otišao čak i golman Kahlina, a lopta je na kraju završila na čelu Joeya Suka i na – vratnici?! Kao konačni dokaz da Gorici ovoga puta očito nije bilo suđeno izbjeći poraz…

I kući se vraća nezasluženo poražena, s opravdanom dozom gorčine, jer presudne sudačke pogreške na štetu Gorice ne događaju se prvi puta. Uostalom, lani je na istom ovom stadionu Ejupi zabio za 2-2 iz debelog zaleđa, donio je time bodove koji su se kasnije pokazali presudnima u borbi za Europu… Imat će se Gorica zašto žaliti, a imat će i za čime žaliti. Pobjedom u Osijeku preuzeli bi četvrto mjesto, ovako su otišli na minus četiri za Osijekom. Zbog jednog trenutka, zbog jedna procjene. Uvjereni smo, pogrešne procjene.

Imat će se vremena Jakirović i njegovi igrači resetirati, pred nama je prvenstvena stanka zbog obaveza reprezentacija, a onda slijedi – spektakl. U Veliku Goricu 18. listopada dolazi prvak Hrvatske, momčad iz Lige prvaka, zagrebački Dinamo…

 

Sport

Sve o Dinamo Hidrelu iz Novog Čiča uskoro u emisiji ‘Mi živimo za nogomet’

Govorilo se o aktualnoj situaciji u klubu, ali i ostalim zanimljivostima.

Objavljeno

na

Objavio/la

U četvrtak 25. travnja bilo je vrlo zanimljivo popodne na stadiončiću Dinama Hidrel u Novom Čiču. Televizija Arena sport najavila je dolazak kako bi svoje gledatelje upoznala o djelovanju čisto amaterskog nogometnog kluba iz turopoljske ravnice čiji ljubitelji nogometa se ponose svojim prvoligašem HNK Goricom. Predstavnica i voditeljica Arena sport TV-a bila je mlada i vrlo simpatična Marija Bjelivuk te dostupan svim informacijama snimatelj Vladek Feltrin.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Najprije je vođen razgovor s legendom kluba Josipom Đuksi koji je već u devetom desetljeću a koji se rado prisjetio dana od samog osnutka kluba. O aktualnoj situaciji oko vođenja Dinama Hidrel, koje nije nimalo jednostavno, govorio je predsjednik Dinama Čiče Željko Hemen.

Domaći trener seniora Mario Paviša otkrio je svoj nogometni životni put od Dinama Zagreb, Radnika iz Velike Gorice do povratka u matični Dinamo Čiče za koji danas živi. Spomenuo je Paviša i najbolju generaciju u povijesti kluba koja je 80-tih minulog stoljeća u tri godine zaredom napredovala tri ranga do ondašnje Regionalne lige, danas možda 3. HNL (Zagorec Krapina, Moslavina Kutina, Kurilovec, Samobor, Rudeš, Končar Zagreb, Ponikve..).

Sportski direktor Krešo Đuksi, sin prvospomenutog Josipa Đuksi, govorio je o aktualnoj situaciji u Dinamu što se igrača tiče, rezultata koji nisu imperativ pod svaku cijenu, forsiranju domaćih igrača, školi nogometa..

Voditelj škole nogometa Marijan Milanščak morao je istaknuti sve selekcije i brojnu djecu mlade nogometaše jer Dinamo Hidrel je po kvantiteti četvrti klub pri nogometnom savezu Velika Gorica. Na kraju su trening odradile dvije selekcije mlađih selekcija koje su u više skupina ispunile gotovo čitav glavni teren pa su gosti iz TV Arena sport mogli zadovoljno napustiti Novo Čiče. Termin emitiranja bit će poznat uskoro.

Već po običaju, mlade nogometaše na trening dovode roditelji koji su u lijepom broju s velikim zanimanjem pratili snimanje.

Fotografije: TV Arena sport

Nastavite čitati

Sport

Martin u polufinalu EP-a: ‘Zadovoljan sam gdje sam na svome putu…’

Velikogorički zet Damir Martin nastupa na Europskom prvenstvu u mađarskom Szegedu, gdje je u četvrtak osvojio drugo mjesto u kvalifikacijama i izborio nastup u polufinalu u petak

Objavljeno

na

Objavio/la

Zahvaljujući jednoj Ivani i jednoj lijepoj svadbenoj svečanosti, popraćenoj foto sessionom pokraj Muzeja Turopolja, posljednjih godina velikogorički sport dobio je još jednog jakog aduta – Damira Martina. Ljubav ga je pretvorila u našega sugrađanina, uvijek je lijepo sresti proslavljenog olimpijca na goričkim ulicama i u dječjim parkovima, gdje se druži sa kćerkicom, a lijepo je iz ove perspektive pratiti i Europsko prvenstvo u veslanju.

Ono se održava u susjedstvu, u mađarskog Szegedu, gdje su u četvrtak na rasporedu bile kvalifikacije. Damir je opravdao očekivanja, osvojio drugo mjesto, odmah do Britanca Georgea Bournea, čime se osvajač olimpijskog srebra i bronce plasirao u finale samca. Držao je Martin prvo mjesto nakon dva tri prolaza, no posustao je u posljednjih 500 metara i skliznuo na drugo mjesto.

– Jako sam zadovoljan gdje sam trenutačno na svom putu. Znam da je nedavno šesto mjesto na Svjetskom kupu u Vareseu bilo zapravo najlošije stanje ove sezone, odnosno iz toga se samo može nešto dobro razvijati, jer nisam bio umoran nakon četiri utrke u tri dana, ništa me nije boljelo… Stvarno imam snage za tri brutalne utrke na visokoj razini, a bila bi i četvrta takva da se nisam “prevrtio” na početku finala u Vareseu – rekao je Damir u razgovoru za Sportske novosti uoči početka Europskog prvenstva.

– Kad sam se nakon polufinala u Vareseu čuo s kondicijskim trenerom Perom Kuterovcem, rekao mi je da “ni ne može biti drukčije nego dobro kad nismo propustili niti jedan trening ove zime”. Jednostavno smo super odradili zimu, i kondicijski dio za koji je zadužen Kuterovac, i veslački koji je domena Sreća Šuka. Nije bilo kiksa prethodnih mjeseci, baza je stvarno jako dobra – dodao je gorički Vukovarac, fanatik treninga i profesionalac kakve se ne susreće često.

Godina je Olimpijskih igara, što će reći da je sve zapravo podređeno što boljem nastupu u Parizu. Uključujući i Europsko prvenstvo, na kojem će mu biti važno loviti što bolji plasman, ali i što bolju formu za razdoblje koje dolazi.

– Nema većeg cilja nego što su Igre i naravno da je sve u funkciji toga, ali naravno da želim napraviti iskorak u odnosu na prvi Svjetski kup. Što sam mogao napraviti u ovako kratkom vremenu između Varesea i Szegeda? Ne puno, mogao sam se dobro odmoriti, a dobio sam i novi čamac, koji smo morali namjestiti, prilagoditi. Imat ću opet četiri utrke, ali sad nisu dvije u jednom danu nego po jedna od četvrtka do nedjelje i očekujem jedan mali iskorak u odnosu na Varese. Ili da bude minimalno kao ondje – zaključio je Damir.

Naslovna fotografija: Igor Kralj/PIXSELL

Nastavite čitati

Sport

Gorica od vrtića! Kako je klinac od 17 završio na dječjim crtežima…

Luka Vrzić ima samo 17 godina, i dalje je kadet, ali upravo su se navršila dva tjedna otkad je dio seniorske momčadi HNK Gorice. A to je, pokazalo se, dovoljno vremena da postane idol dječacima zaluđenima nogometom…

Objavljeno

na

Objavio/la

Na nekih dvije tisuće i tristo metara udaljenosti od Gradskog stadiona, na kojem se priča rodila, na katu jednog velikogoričkog dječjeg vrtića, dogodilo se ono što bi svi koji vole VG-sport voljeli da se pretvori u standard. Dvojica šestogodišnjaka, posloženi jedan do drugoga, crtaju. Prevladavaju crna i crvena boja, vidi se tu i nekakva brojka, pa sve skupa zaslužuje detaljniji uvid…

I doista, nije nikakva fatamorgana, dečki crtaju – dres HNK Gorice! Broj je 20, a iznad njega piše “Vrzić”.

– Čekaj, stvarno crtate dres od Luke Vrzića iz Gorice – pitamo dečke uz solidnu dozu nevjerice, jer takvo nešto donedavno je bilo nezamislivo.

– Da, Vrzić! Jesi vidio kako on jako puca, igrao je super protiv Rijeke – odgovara mali nogometni fanatik Toma, kojeg bi malo što u tom trenutku oduševilo više od rečenice koja je slijedila:

– Ja ti njega poznajem…

U dječjim očima pojavio se neki poseban sjaj.

– Stvarno? Pa jel poznaješ onda i Mitrovića? A Ndockyta? A Sekou Sagnu?

Kod ovog trećeg imena čovjek shvati da ima posla s malo drukčijim klincem, posebno nabrijanim na nogomet, na klub iz svoga grada, pa preostaje jedino dati klincu “peticu” i u sebi poželjeti da se slične scene ponavljaju što češće…

Scene koju smo, budući da ga poznajemo, prepričali i – Luki Vrziću. Klincu koji je sa 17 debitirao za prvu momčad Gorice protiv Dinama, koji je nastupio i pritom impresionirao Tomu i protiv Rijeke, koji je posljednjih desetak dana dio prve momčadi. Čuvši priču iz vrtića, Luka se samo sramežljivo nasmijao, nenaviknut na takvu vrstu pozornosti, jer do prije nekoliko mjeseci igrao je u kadetima Gorice.

Na život u seniorima pokalo se navikava.

– Da, zadnja dva tjedna u prvoj momčadi i stvarno je sve super. Dečki su me super prihvatili, dojmovi su baš odlični – kaže nam Luka, pa se prisjeća prvog dana, prvih trenutaka:

– Malo je bilo straha i treme, nisam znao kako će to sve izgledati… Pamtim da su me prvi dočekali Leš i Mitrović, s njima sam se prvima upoznao, a onda su počeli dolaziti i svi ostali… Naravno da je odmah krenula i zezancija, u stilu “šta je ovo, osnovna škola?”, ha, ha. Ali dobro, već nakon par dana sam se prilagodio i sad je već sve nekako normalno.

Trener Rajko Vidović već ga je javno pohvalio, kazao da radi fenomenalno na treninzima, a identičan dojam imaju i suigrači, koji su vrlo brzo shvatili da im “mali iz osnovne škole” može parirati, nositi se i s puno starijima i iskusnijima. S druge strane, treneri iz omladinske škole reći će da se radi o izrazito karakternom mladom igraču, klincu koji se ničega i nikoga ne boji, ali naravno da je u početku bilo impresioniranosti.

– Ovo je ostvarenje snova. Jedan dan gledaš te igrače na TV-u, čitaš o njima na internetu, a sad si s njima u svlačionici… Cijeli život sam radio za to, ovo sam čekao, naravno da ti ne može biti svejedno – priznaje Luka, koji je debitirao u posebnim uvjetima.

Na tribinama Gradskog stadiona tog 13. travnja bilo je više od 5700 ljudi, tisuće Bad Blue Boysa, a na terenu aktualni prvak države.

– To je bilo nestvarno. Taj osjećaj, ta atmosfera na tribinama… Poklopilo se da je baš na moj debi pao rekord stadiona, da je s druge strane bio Dinamo, sve skupa stvarno nezaboravno – govori Vrzić.

Dečko iz Borovja svoj nogometni put vezao je upravo uz Dinamu, u čijoj je akademiji proveo sedam godina, da bi u Veliku Goricu došao u ljeto 2022. nakon sezone u Rudešu.

– Čim sam došao, super sam prihvaćen. Prvo sam došao u kadete, pa sam igrao HNL s godinu starijom generacijom, a ove sezone bio sam i kapetan kadeta. U drugi dio sezone ušao sam s juniorima, što je također prošlo odlično, a zadnjih 15-ak dana sam sa seniorima. Sve ide jako lijepo, imam podršku od obitelji, ali i od prijatelja. Sve ih zanima, sve pitaju…

Ponekoj minuti nada se i u utakmici protiv Osijeka u nedjelju, a dan poslije priključit će se U-17 reprezentaciji. Standardni je reprezentativac, dio momčadi koju vodi Marijan Budimir, koja je izborila nastup na Euru na Cipru krajem svibnja i početkom lipnja, pa je pozvan i na kratko okupljanje sljedećeg tjedna, posljednje uoči priprema za Euro.

– Imamo trening kamp od tri dana, koji je završiti utakmicom protiv juniora Dinama u srijedu – kaže Luka pa nastavlja:

– Prvi poziv dobio sam u rujnu i od tad sam stalo s reprezentacijom. U početku se i tu trebalo uklopiti, ali sa svakom sljedećom akcijom osjećam se sve bolje s tim dečkima.

Prema svemu sudeći, Vrzić je vrlo blizu i odlaska na Europsko prvenstvo, a dosadašnja iskustva kažu da će ga se koristiti na desnome boku, odnosno desnom krilu. Iako…

– Ako se mene pita, ja sam polušpica. Desetka. Tu se najbolje osjećam – zaključuje 17-godišnji Vrzić, glavni lik goričke nogometne priče koja bi mogla poslužiti kao model za budućnost.

Talentiran, karakteran, sa šansom u pravo vrijeme, s kvalitetom da šansu iskoristi. I da, evo, postane heroj dječice u vrtićima…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Gradići penalima u polufinalu Kupa Grada Velike Gorice

Objavljeno

na

Objavio/la

Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Susret dva četveroligaša Gradića i Bana Jelačića u četvrtfinalu Kupa Grada Velike Gorice (srijeda, 24.04.2024.) završen je neodlučeno rezultatom 2:2, tako da je odluka o polufinalisti pala nakon udaraca sa 11m. Gradići su bili uspješniji i sada čine kvartet polufinalista zajedno s Kurilovcem, Lukavcem i Poletom (Buševec).

Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na odlično pripremljenom terenu u prvom poluvremenu prikazano je manje-više taktičko nadmudrivanje u kojem su domaći bili bolji i propustili su dvije velike prigode za pogodak, a pogodili su i okvir vrata.

Gradići, 24.04.2024. Kup Grada Velike Gorice-3.kolo: NK Gradići-NK Ban Jelačić 2:2, 7:6-11m. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Početkom drugog poluvremena trener Hrvoje Jančetić uveo je u igru svoje startere i situacija na travnjaku se promijenila, ali su domaći ipak pogotkom Barossa došli u vodstvo. Izjednačenje je stiglo u 72. kada je Hrvoje Krstanović nes(p)retno pogodio vlastitu mrežu. Pet minuta kasnije Luka Artuković poentira za 1:2, ali domaći preko Stjepana Pralasa poravnavaju na 2:2. Odluka je pala u raspucavanju penala.

Galerija fotografija

Kup Grada Velike Gorice 2024., 3. kolo

NK Gradići – NK Ban Jelačić (Vukovina) 2:2 (0:0), 7:6 – 11m

Velika Gorica, Gradići. Igralište: ŠRC Gradići. Gledatelja: 50. Srijeda, 24.04.2024., 17:30 sati. Sudac: Stjepan Sučić. Pomoćni suci: Alen Sučec i Katarina Ćulumović (svi iz Velike Gorice). Delegat: Darko Stanilović (Lukavec). Strijelci: 1:0 – Baross (55), 1:1 – Krstanović (72-ag), 1:2 – Artuković (77), 2:2 – Pralas (83).

GRADIĆI: Božurić, Raković, Belčić (od 70. Lovrić), Božić, Donahue (od 58. Koleš), Pralas, Vojnić, Baross, Budimir (cap.)(od 58. Preradović), Bencalić, Krstanović. Trener: Zoran Tomčić.

BAN JELAČIĆ: Buđak, Mikulčić (od 64. Hrženjak), A.Nikić, Bubalo (46. Maslač), Augustić (od 64. Artuković), M.Nikić (od 46. Song), Klasnić, Vuksanović (od 64. M.Memić), N.Memić, Koprivčić, Nezirović (od 38. Milatović). Trener: Hrvoje Jančetić.

Nastavite čitati

Sport

U Lukavcu je ispisana povijest: Šveđani, Finci, menadžeri i – čista petica!

Na lukavečkom nogometnom zdanju odigrana je prva međunarodna utakmica u povijesti. Švedska U-16 reprezentacija pobijedila je 2-0 vršnjake iz Finske, a na tribinama Lukavella okupili su se brojni znatiželjni, ali i zainteresirani gledatelji…

Objavljeno

na

Objavio/la

S ponosom su iz NK Lukavca nedavno objavili kako su dobili domaćinstvo turnira U-16 reprezentacija, u sklopu kojeg su na Lukavellu predviđene tri utakmice. Prva od njih je i odrađena, pa će ostati zapisano da je prva međunarodna nogometna utakmica na lukavečkom travnjaku bio dvoboj U-16 reprezentacija Švedske i Finske.

– Da, definitivno je prva. Raspitivali smo se i kod starijih mještana, pokušavali doznati je li se nekad u prošlosti možda događalo nešto slično u našem selu, ali nitko ne pamti da se ikad igrala jedna ovakva utakmica. Ponosni smo i sretni što smo ispisali povijest – kazao je predsjednik kluba Goran Guteša, koji je mogao uživati u pohvalama okupljenih za odrađeni posao.

Za upućenije je to potpuno očekivano, ali treba istaknuti da su se Lukavčani pokazali kao sjajni domaćini, jer organizacija je na svim razinama bila vrhunska. Počevši od svlačionica, koje su posebno pripremljene za ovu priliku, preko terena, pa sve do dočeka gostiju i svega što se i očekuje na sportskim događajima poput ovoga.

Slušale su se tako u Lukavcu himne Finske i Švedske, a moglo se na Lukavellu susresti i neka jako dobro poznata lica, poput legendarnog reprezentativca Aljoše Asanovića. I on je, kao i značajan broj ljudi okupljenih na tribinama lukavečkog nogometnog zdanja, došao pogledati klince s europskog sjevera, a najbrojniji su bili – menadžeri!

– Čuj ove, kao golubi na Jelačić placu kad im baciš koricu kruha… – dobacio je netko u trenutku kad su se ljudi iz organizacije pojavili sa zapisnicima za utakmicu.

Zainteresirani menadžeri utrkivali su se tko će prvi doći do svog primjerka, što i ne čudi osobito s obzirom na trendove koji vladaju na nogometnom tržištu. Klubovima i menadžerima zanimljivi su sve mlađi igrači, pa smo tako došli i do neobično snažnog interesa za klince rođene 2008. godine.

Utakmica je na kraju završila pobjedom Švedske 2-0, uz dva lijepa pogotka, ali sve je to bilo samo uvod u ono što slijedi. U petak i ponedjeljak, naime, na Lukavellu će zaigrati hrvatska U-16 reprezentacija, predvođena izbornikom Marijanom Budimirom. U petak od 12.30 sati naši će klinci igrati protiv Švedske, a u ponedjeljak od 10.15 sati protivnik će biti Finska.

Interes će, očekuje se, biti još veći, gledatelji još brojniji, baš kao i menadžeri. Jedino što će ostati isto je razina organizacije, koja teško može biti bolja. Lukavčani su za povijesnu premijeru zaslužili čistu peticu, još jedanput oduševili i pokazali da su zaista posebno nogometno društvo u niželigaškom svijetu. Ne tako davno Lukavec je bio sinonim za “selski nogomet” u svakom smislu, a danas u tom selu živi i uživa nogometna Europa…

I bit će toga još, jer početkom svibnja na Lukavellu će igrati i ženska U-16 reprezentacija Hrvatske. Niz je, dakle, tek počeo…

Bravo, Lukavčani!

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno