Sport

Sudac vidio faul za penal i isključenje i “ubio” Goricu u Gradskom vrtu

Nogometaši Gorice izgubili su 2-1 od Osijeka u Gradskom vrtu i propustili šansu da skoče na četvrto mjesto. U 65. minuti imali su vodstvo 1-0, a onda je sudac Vučković dosudio jedanaesterac i isključio Ljubisavljevića zbog faula kojeg, čini se, nije bilo…

Objavljeno

prije 6 godina

5. listopada 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Iznenadio je Sergej Jakirović početnom idejom za ovu utakmicu, u skladu s onom rečenicom izrečenom dan prije, pola u šali, pola u zbilji.

– Neću vam reći što spremam, to ni vlastitoj ženi ne govorim – kazao je Jakir, pa dan poslije rasporedio svoje figure na terenu onako kako to nikad prije nije učinio.

Naime, nikad još Jakirova Gorica u službenoj utakmici nije krenula s trojicom u obrani. Ovoga puta zaigrali su Ljubisavljević, Steenvoorden i Jovičić u zadnjoj liniji, pa četvorica u sredini (Čanađija, Suk, Maloča, Čabraja) i trojica naprijed (Hamad, Lovrić, Zwolinski), bez Cherifa i Maslowskog, bez kartoniranih Marine i Muse… Osijek je, s druge strane, krenuo s najjačim snagama, s Marićem i 1,3 milijuna eura plaćenim Manceom u napadu, s Brazilcima Talysom i Igorom Silvom na bokovima.

Iz svega toga ispalo je da smo prvih pola sata gledali jako dobru Goricu, koja je više držala loptu u nogama, bila opasnija, ali nikako nije uspjevala stvoriti pravu šansu. Imali su Goričani neke dobre situacije u tom uvodu, najopasnije je bilo kad je udarac Zwolinskog obranio domaći golman Ivušić, ali teško je reći da je u tom razdoblju Osijek ozbiljno “visio”.

U posljednjih 15-ak minuta poluvremena situacija se okrenula, Osijek je preuzeo kontrolu ritma utakmice, počeo opasnije prijetiti, stavljati kapetana Kahlinu na kušnju. Ni Kale ništa nije mogao u 38. minuti, kad je Mance potegao ljevicom, plasirano i mudro, ali lopta je završila na vratnici. Već minutu potom sjajnu šansu imala je i Gorica, kad je na povratnu loptu Čanađije naletio Lovrić, ali nije išlo u okvir… Uspio je u posljednjim sekundama poluvremena Osijek i zabiti, branič Šutalo ugurao je jednu odbijenu loptu u mrežu, ali linijski sudac visoko je podigao zastavicu i pokazao da se tu radi o zaleđu.

Nakon tih 45 minuta, kako je govorila statistika, Osijek je pucao pet puta, Gorica triput, posjed lopte bio je 51-49 na strani domaćina, što je zapravo ukazivalo na prilično izjednačenu utakmicu. Takvo stanje stvari na travnjaku očito je zadovoljilo trenera Jakirovića, jer u nastavak je krenuo bez promjena, jednako kao i kolega mu Ivica Kulešević, v.d. trenera Osijeka. Jednako kao ni sastavi, srećom po Goricu, nije se puno toga promijenilo ni na terenu na početku nastavka. S erupcijom u 55. minuti utakmice…

Kad je Kristijan Lovrić, koji je i ove večeri bio silno opasan, primio loptu na 30-ak metara od osječkoga gola, prošao jednog igrača i našao se u poziciji da s nešto više od 20 metara zapuca na gol, već kad je zamahnuo bilo je jasno da će to biti vodstvo Gorice. Lopta je išla snažno i precizno uz lijevu golmanovu stativu, Lovrić je pogodio toliko dobro da Ivušić doslovno nije imao šanse…

Goričani su u Osijeku odigrali jako dobru partiju, ali za to nisu nagrađeni nego – kažnjeni… Foto: Dubravka Petrić/PIXSELL

I desetak minuta nakon toga Gorica je izgledala jako dobro, Čanađija je lošim dodavanjem uprskao jednu situaciju koja je naprosto morala završiti povećanjem vodstva, a umjesto toga došla je ta kobna 66. minuta. Mance se sjurio prema golu, u duel je ušao Ljubisavljević, napadač Osijeka je pao i… Penal! Sudac Vučković bio je uvjeren da se tu radi o najstrožoj kazni, a uz to je još i dao Ljubisavljeviću drugi žuti karton te ostavio Goricu s čovjekom manje. Mirko Marić je koji trenutak kasnije mirno pogodio za 1-1.

I sve bi to bilo u redu da se tu doista radilo o penalu. Kao što nije. Televizijska snimka pokazala je da se Mance sapleo o vlastitu nogu, u najgorem slučaju dotaknuvši malo Ljubinu… I kako god okreneš, tu nije trebalo biti ni penala ni crvenoga kartona, čime je sudac Vučković definitivno preokrenuo utakmicu. Bit će o toj situaciji još govora, ali prema svemu sudeći završit će ta priča onako kako je završila protiv Hajduka na Poljudu, u situaciji kad je Dvorneković pao u šesnaestercu Splićana – “je, sudac je pogriješio na štetu Gorice, ali što da vam sad radimo…”

Puno je teže, naravno, Gorici bilo s desetoricom, a kao rezultat novonastale situacije stigao je i preokret. Igrala se 75. minuta kad je prošla jedna lijepa lopta u dubinu, koju je Antonio Mance prihvatio iza leđa goričke obrane i rutinski je poslao u mrežu za 2-1. A sudac Vučković, ključni čovjek utakmice, pokazao je na centar…

U lovu na zaostatak, s igračem manje, Gorica je bila na mukama protiv ovako dobrog suparnika. Prostora je otraga bilo koliko hoćeš, redali su Osječani opasne situacije, a Goričani su zaprijetili u 84. minuti iz Lovrićeva slobodnjaka, koji je otišao preko gola, ali previše je tu bilo nervoze i premalo igrača za ozbiljniji pritisak. Ni u četiri minute sudačke nadoknade ništa se nije promijenilo, jednostavno više nije bilo snage nakon svega što se događalo na travnjaku Gradskog vrta.

U rubriku “vjerovali ili ne” spada situacija iz posljednjih sekundi, iz 97. minute utakmice. Vremena više nije bilo, još samo za nabacivanje Lovrića u peterac, u koji je otišao čak i golman Kahlina, a lopta je na kraju završila na čelu Joeya Suka i na – vratnici?! Kao konačni dokaz da Gorici ovoga puta očito nije bilo suđeno izbjeći poraz…

I kući se vraća nezasluženo poražena, s opravdanom dozom gorčine, jer presudne sudačke pogreške na štetu Gorice ne događaju se prvi puta. Uostalom, lani je na istom ovom stadionu Ejupi zabio za 2-2 iz debelog zaleđa, donio je time bodove koji su se kasnije pokazali presudnima u borbi za Europu… Imat će se Gorica zašto žaliti, a imat će i za čime žaliti. Pobjedom u Osijeku preuzeli bi četvrto mjesto, ovako su otišli na minus četiri za Osijekom. Zbog jednog trenutka, zbog jedna procjene. Uvjereni smo, pogrešne procjene.

Imat će se vremena Jakirović i njegovi igrači resetirati, pred nama je prvenstvena stanka zbog obaveza reprezentacija, a onda slijedi – spektakl. U Veliku Goricu 18. listopada dolazi prvak Hrvatske, momčad iz Lige prvaka, zagrebački Dinamo…

Povezane teme:HNK GORICA hotnews ht prva liga nk osijek

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 10 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 11 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.