da

Iznenadio je Sergej Jakirović početnom idejom za ovu utakmicu, u skladu s onom rečenicom izrečenom dan prije, pola u šali, pola u zbilji.

– Neću vam reći što spremam, to ni vlastitoj ženi ne govorim – kazao je Jakir, pa dan poslije rasporedio svoje figure na terenu onako kako to nikad prije nije učinio.

Naime, nikad još Jakirova Gorica u službenoj utakmici nije krenula s trojicom u obrani. Ovoga puta zaigrali su Ljubisavljević, Steenvoorden i Jovičić u zadnjoj liniji, pa četvorica u sredini (Čanađija, Suk, Maloča, Čabraja) i trojica naprijed (Hamad, Lovrić, Zwolinski), bez Cherifa i Maslowskog, bez kartoniranih Marine i Muse… Osijek je, s druge strane, krenuo s najjačim snagama, s Marićem i 1,3 milijuna eura plaćenim Manceom u napadu, s Brazilcima Talysom i Igorom Silvom na bokovima.

Iz svega toga ispalo je da smo prvih pola sata gledali jako dobru Goricu, koja je više držala loptu u nogama, bila opasnija, ali nikako nije uspjevala stvoriti pravu šansu. Imali su Goričani neke dobre situacije u tom uvodu, najopasnije je bilo kad je udarac Zwolinskog obranio domaći golman Ivušić, ali teško je reći da je u tom razdoblju Osijek ozbiljno “visio”.

U posljednjih 15-ak minuta poluvremena situacija se okrenula, Osijek je preuzeo kontrolu ritma utakmice, počeo opasnije prijetiti, stavljati kapetana Kahlinu na kušnju. Ni Kale ništa nije mogao u 38. minuti, kad je Mance potegao ljevicom, plasirano i mudro, ali lopta je završila na vratnici. Već minutu potom sjajnu šansu imala je i Gorica, kad je na povratnu loptu Čanađije naletio Lovrić, ali nije išlo u okvir… Uspio je u posljednjim sekundama poluvremena Osijek i zabiti, branič Šutalo ugurao je jednu odbijenu loptu u mrežu, ali linijski sudac visoko je podigao zastavicu i pokazao da se tu radi o zaleđu.

Nakon tih 45 minuta, kako je govorila statistika, Osijek je pucao pet puta, Gorica triput, posjed lopte bio je 51-49 na strani domaćina, što je zapravo ukazivalo na prilično izjednačenu utakmicu. Takvo stanje stvari na travnjaku očito je zadovoljilo trenera Jakirovića, jer u nastavak je krenuo bez promjena, jednako kao i kolega mu Ivica Kulešević, v.d. trenera Osijeka. Jednako kao ni sastavi, srećom po Goricu, nije se puno toga promijenilo ni na terenu na početku nastavka. S erupcijom u 55. minuti utakmice…

Kad je Kristijan Lovrić, koji je i ove večeri bio silno opasan, primio loptu na 30-ak metara od osječkoga gola, prošao jednog igrača i našao se u poziciji da s nešto više od 20 metara zapuca na gol, već kad je zamahnuo bilo je jasno da će to biti vodstvo Gorice. Lopta je išla snažno i precizno uz lijevu golmanovu stativu, Lovrić je pogodio toliko dobro da Ivušić doslovno nije imao šanse…

Goričani su u Osijeku odigrali jako dobru partiju, ali za to nisu nagrađeni nego – kažnjeni… Foto: Dubravka Petrić/PIXSELL

I desetak minuta nakon toga Gorica je izgledala jako dobro, Čanađija je lošim dodavanjem uprskao jednu situaciju koja je naprosto morala završiti povećanjem vodstva, a umjesto toga došla je ta kobna 66. minuta. Mance se sjurio prema golu, u duel je ušao Ljubisavljević, napadač Osijeka je pao i… Penal! Sudac Vučković bio je uvjeren da se tu radi o najstrožoj kazni, a uz to je još i dao Ljubisavljeviću drugi žuti karton te ostavio Goricu s čovjekom manje. Mirko Marić je koji trenutak kasnije mirno pogodio za 1-1.

I sve bi to bilo u redu da se tu doista radilo o penalu. Kao što nije. Televizijska snimka pokazala je da se Mance sapleo o vlastitu nogu, u najgorem slučaju dotaknuvši malo Ljubinu… I kako god okreneš, tu nije trebalo biti ni penala ni crvenoga kartona, čime je sudac Vučković definitivno preokrenuo utakmicu. Bit će o toj situaciji još govora, ali prema svemu sudeći završit će ta priča onako kako je završila protiv Hajduka na Poljudu, u situaciji kad je Dvorneković pao u šesnaestercu Splićana – “je, sudac je pogriješio na štetu Gorice, ali što da vam sad radimo…”

Puno je teže, naravno, Gorici bilo s desetoricom, a kao rezultat novonastale situacije stigao je i preokret. Igrala se 75. minuta kad je prošla jedna lijepa lopta u dubinu, koju je Antonio Mance prihvatio iza leđa goričke obrane i rutinski je poslao u mrežu za 2-1. A sudac Vučković, ključni čovjek utakmice, pokazao je na centar…

U lovu na zaostatak, s igračem manje, Gorica je bila na mukama protiv ovako dobrog suparnika. Prostora je otraga bilo koliko hoćeš, redali su Osječani opasne situacije, a Goričani su zaprijetili u 84. minuti iz Lovrićeva slobodnjaka, koji je otišao preko gola, ali previše je tu bilo nervoze i premalo igrača za ozbiljniji pritisak. Ni u četiri minute sudačke nadoknade ništa se nije promijenilo, jednostavno više nije bilo snage nakon svega što se događalo na travnjaku Gradskog vrta.

U rubriku “vjerovali ili ne” spada situacija iz posljednjih sekundi, iz 97. minute utakmice. Vremena više nije bilo, još samo za nabacivanje Lovrića u peterac, u koji je otišao čak i golman Kahlina, a lopta je na kraju završila na čelu Joeya Suka i na – vratnici?! Kao konačni dokaz da Gorici ovoga puta očito nije bilo suđeno izbjeći poraz…

I kući se vraća nezasluženo poražena, s opravdanom dozom gorčine, jer presudne sudačke pogreške na štetu Gorice ne događaju se prvi puta. Uostalom, lani je na istom ovom stadionu Ejupi zabio za 2-2 iz debelog zaleđa, donio je time bodove koji su se kasnije pokazali presudnima u borbi za Europu… Imat će se Gorica zašto žaliti, a imat će i za čime žaliti. Pobjedom u Osijeku preuzeli bi četvrto mjesto, ovako su otišli na minus četiri za Osijekom. Zbog jednog trenutka, zbog jedna procjene. Uvjereni smo, pogrešne procjene.

Imat će se vremena Jakirović i njegovi igrači resetirati, pred nama je prvenstvena stanka zbog obaveza reprezentacija, a onda slijedi – spektakl. U Veliku Goricu 18. listopada dolazi prvak Hrvatske, momčad iz Lige prvaka, zagrebački Dinamo…