Sport

Strava i užas u Ulici Pjesnika: Rudeš ipak može nekoga pobijediti…

Nogometaši Gorice izgubili su 2-1 na gostovanju kod Rudeša, koji je tako u 25. kolu došao do prve pobjede ove sezone. Goričani, s druge strane, nastavljaju svoj očajan niz, a sve govori da će to dobiti i svoje konkretne posljedice…

Objavljeno

prije 2 godine

4. ožujka 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nekakvih dvadesetak minuta prije nego što će lopta krenuti sa centra, na zaslonu mobitela zasvjetlila je poruka.

“Što misliš, je li došlo vrijeme da Rudeš nekoga pobjedi?”

Dobar prijatelj, ujedno i prijatelj HNK Gorice, često i na svome mjestu na tribinama Gradskog stadiona, prepoznao je priliku.

“Koeficijent je pet, sve nešto razmišljam da stavim soma eura…”, glasio je nastavak, ali odgovor s druge strane, subjektivan i navijački, odgovorio ga je od toga nauma.

Nije stavio “soma eura” na jedinicu u Kranjčevićevoj. Stavio je nešto malo manje od toga. I požalio. Jer, nažalost po Goricu i nasreću po njega, osjećaj ga nije prevario. Rudeš, momčad koja u prethodna 24 pokušaja nije uspjela baš nikoga pobijediti u najvišem rangu hrvatskog nogometa, momčad koja je izgubila 20 od te 24 utakmice, ipak može nekoga i pobijediti…

– Bila je ovo jako bitna utakmica za nas. Nažalost, završila je kako je završila i… To je tako. Nogomet jako često piše takve priče – govorio je trener Gorice Dinko Jeličić, s izrazom lica koji je odavao dojam izgubljenog čovjeka.

Gorica je imala problema od samog početka, tražila se u tom otvaranju utakmice, pa u 26. minuti primila i gol. Rudešu se to ne događa često, ali zabili su domaćini s bijele točke, precizan je bio Ante Ćorić. Vratili su se Goričani u 39. minuti preko Tima Matavža, jedinog igrača Gorice koji zabija golove u 2024. godini, jer sva tri postignuta do sad njegovo su djelo, pa se nakon svega na odmor otišlo s remijem.

Silno su Goričani željeli to promijeniti već od prve sekunde nastavka, napadali su, prijetili, pokušavali na sve moguće načine, ali nije bilo ključa za bravu koja je otvarala obranu posljednje momčadi lige. Kako je ponestajalo vremena, ponestajalo je i nade da će Gorica uspjeti doći do drugoga gola, a onda se, u jednom trenutku, sve potpuno preokrenulo.

Igrala se 94. minuta kad je Rudeš, do tog trenutak napadački potpuno bezopasan u drugom dijelu, izašao u protunapad. Na pravome mjestu, s pravom reakcijom, našao se 19-godišnji Rijad Mašala i odmah je bilo jasno da će se dogoditi nešto što se ove sezone još nije dogodilo. Igrači Rudeša burno su proslavili ovu pobjedu, a igrači Gorice… Taj govor tijela teško je dočarati. Možda bi najbliži opis bio “beznađe”…

– Imali smo malo slabiji ulazak u utakmicu, adaptacija na teren trajala je negdje do 30. minute. Nakon toga smo se malo stabilizirali, brzo i izjednačili, a nakon toga je slijedila naša dominacija. Rudeš se tu orijentirao na kontre, jedna od njih im je prošla u 94. minuti i dogodio se poraz koji još više produbljuje ovu našu situaciju – pokušavao je trener Jeličić analizirati događaje u što manje riječi.

Gorica je imala 18 udaraca, Rudeš osam, ali domaćin je zabio jedan gol više i došao do prve pobjede… Foto: Josip Regović/PIXSELL

A onda je rekao i ovo…

– Borimo se s puno stvari koje nas ne opterećuju, da sad ne ulazim u detalje, i nikako da se stabiliziramo. Posljedica svega toga su i rezultati, koji su, nažalost po nas, takvi kakvi jesu.

Bez ulaženja u detalje, čini se da bi ovo lako mogla biti i posljednja press konferencija Dinka Jeličića u ulozi trener Gorice. Dugo je imao potpuno povjerenje, apsolutno podršku, ali sad je bilanca stigla do već devetog poraza u posljednjih 11 utakmica, a to je ipak previše. Pogotovo u situaciji kad je deveti poraz stigao od Rudeša, pogotovo u situaciji kad je sljedeći na redu ogled s Hajdukom na svom terenu.

Teško je i zamisliti što bi se to trebalo dogoditi da se Gorica odjedanput trgne iz ove nogometne strave i užasa, a sve govori da je to teško zamisliti i samom Dinku Jeličiću.

– Treba prespavati, sutra sjesti, vidjeti gdje smo i što smo, pa nakon toga razmišljati o Hajduku… – odgovorio je Jeličić na pitanje o sljedećem protivniku.

I, zapravo, puno toga rekao.

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 6 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 9 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 12 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.