Sport

Strašni klinci! Juniori Gorice srušili Hajduk uz Cruzov gol odluke i – tučnjavu

Juniori HNK Gorice pobijedili su Hajduk 1-0 na svom terenu i prišli vodećim Splićanima na samo dva boda zaostatka, četiri kola prije kraja. Crvene kartone dobila su oba trenera i Hajdukov trener golmana…

Objavljeno

prije 3 godine

7. svibnja 2022.

Objavio/la

Marko Vidalina

Gol odluke, gomilu emocija, čvrste duele, podršku s tribina i dramu na kraju vidjeli smo u sudaru juniora Gorice i Hajduka, u derbiju iz kojeg su Goričani izvukli velika tri boda! Više od godinu i pol dana ova generacija Hajdukovih juniora nije izgubila utakmicu u domaćem prvenstvu, u većini slučajeva izgledala je dominatno, ali ovog subotnjeg prijepodneva na Gradskom stadion nisu Splićani imali šanse.

Ali doslovno. Momčad koja je ovu utakmicu dočekala kao lider juniorskog prvenstva, bez ijednog poraza, nije stvorila ozbiljnu šansu Goricu u 90. minuta, pa se ključnim i tri boda vrijednim pokazao rani gol Caija Cruza, već u petoj minuti. Poigravala se samouvjerena obrana gostiju pred svojim šesnaestercem, a Caio je kazao: “Hvala lijepa!. Oduzeo je loptu stoperu, izašao pred golmana i sigurno poentirao za, pokazalo se, konačnih 1-0.

Silno su motivirani bili mladi igrači Gorice, koliko zbog važnosti utakmice, toliko i zbog podcjenjivanja koje je cijeli tjedan stizalo s Poljuda. Rečenice poput “što ćemo se mi s vama dogovarati išta, pa niste vi nama konkurencija” bile su okidač da se probudi i turopoljska verzija inata, onoga što gosti zovu dišpetom. Momčad koja mu nije konkurencija tako je smazala Hajduk za doručak, ostavivši ih bez ijedne šanse, frustrirane i ljutite.

Koliko su tenzije uslijed svega toga bile visoke, najbolje pokazuje ružna situacija iz 57. minute, kad je isprovocirani trener Gorice Sven Raić krenuo prema klupi Hajduka, problem je bio u nekakvim loptama koje su Splićani iz nekog razloga uzeli s domaće klupe, a kad je još i trener golmana Hajduka loptom pogodio Raića, situacija je eskalirala.

U “makljaži” koja je nastala, a koju su šakačkim obračunom započeli treneri, sudjelovali su svi igrači obje momčadi, svi s klupa, tehničko osoblje, redari, ali i jedan gostujući navijač, koji se tu zatekao i – udario trenera Raića!

Da skandal bude potpun, trenera Gorice, koji je u cijeloj gužvi pao na pod, nogama su udarali i igrači Hajduka s brojem 8 i 6, što se jasno i vidi na neslužbenoj snimci koja se odnekud pojavila… Sudac je cijelu situaciju okončao crvenim kartonima treneru Hajduka Budimiru i treneru golmana Roguljiću, ali i treneru Gorice Svenu Raiću.

Nakon svega toga, kad je sudac konačno označio kraj utakmice, isprekidane i nervozne u drugom poluvremenu, slijedilo je veliko slavlje Goričana, zajedno s više od 500 gledatelja natiskanih oko pomoćnog igrališta na Gradskom stadionu. S ova tri boda Goričani su na 59, dva manje od vodećeg Hajduka, tri više od trećeg Dinama, koji ima i utakmicu manje…

Do kraja su još četiri kola, a svlačionica ima samo jednu poruku:

– Kad smo već došli do ovdje, nećemo valjda sad pustiti gas!

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 5 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 7 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.