Leon Išek. Marko Kušec. Fran Vujnović. Dario Banić. Mijo Šarić. Mak Goziembah. Mateo Pršir. Antonio Novak. Luka Sedlaček. Dominik Furmek. Fabijan Starčević. Borna Cindrić. David Pršir. Florijan Raković. Ivan Bolješić. Filip Kraljević. Dean Vujinović. Luka Roginić. Filip Turkalj. Ivan Tomašić. I, na kraju, a ispred svih, Senad Harambašić.

Imena su to koja su ove srijede, 5. studenog 2025. godine, upisana zlatnim slovima u povijesne knjige NK Kurilovca. Maloga kluba sa svojom veličinom, kluba koji je, ostat će zapisano, baš ovoga dana, baš u ovom sastavu, ostvario najveći uspjeh u klupskoj povijesti. Kurilovec je u četvrtfinalu SuperSport Kupa Hrvatske, Kurilovec je senzacija, Kurilovec je ponos! A ova srijeda je dan koji će kurilovečki nogometni kibici pamtiti još dugo, dugo…

Dakle, na Udarniku je pala Istra 1961!

Samo tri dana nakon nedjeljnog poraza u Obrežu u prvenstvu kurilovečka se stvarnost potpuno promijenila, otišla na tri razine više, a tu su se hrabri momci u crveno-crnim dresovima snašli baš onako kako je pisalo u idealnom scenariju trenera Senada. Trebalo je igrati opušteno, rasterećeno, i pokušati iznenaditi Istru s brzim golom ili, ako je ikako moguće, sa dva gola.

Ispalo je da je apsolutno moguće. Sjajno su krenuli ekstremno motivirani Kurilovčani, imali šansu preko Furmeka, pa u 13. minuti poveli. Mateo Pršir, prvi susjed prezimenjaka Jurice, fenomenalno je pogodio od prečke i bacio u delirij domaće kibice, među kojima su dominirali briljantni Red Boysi. Klinci iz omladinske škole udarali su bubnjeve, navijali, a znali su i proslaviti ovu golčinu za pamćenje.

– Ma on je doktorčina žešća! – govorio je o “pravom Prširu” poslije utakmice suigrač Dominik Furmek, koji je na štih došao nakon još 13-14 minuta.

Potpuna nevjerica u gostujućim redovima zavladala je u toj 27. minuti, nakon što je Sedlaček proigrao Furmeka, a on pogodio za ogromnih 2-0. Ponovno su tribine bile u deliriju, oduševljeni domaći navijači uživali su u trenutku, a u šoku je bila i cjelokupna nogometna javnost, koja je čudesnih kurilovečkih pola sata pratila u izravnom televizijskom prijenosu.

Pogledavali su se međusobno igrači u žutom, a društvo u crveno-crnom letjelo je terenom. Davali su igrači Kurilovca i posljednji atom snage, sve do kraja poluvremena Istra doslovno nije bila u stanju stvoriti ozbiljnu šansu. Kad je sudac Zdenko Lovrić označio kraj prvog poluvremena, a na semaforu je i dalje stajalo tih 2-0, vjera u senzaciju počela je bujati. Na tribinama, ali i u svlačionici, što je i puno važnije.

Nastavak utakmice izgledao je nešto drukčije, jer oduševljenje je zamijenila strepnja, a snaga igrača Senada Harambašića počela je kopnjeti. Međutim, srce je ostalo jednako veliko, ogromno, pa su išli Kurilovčani i iznad svojih mogućnosti. Istra je počela prijetiti, promašivati, a u 75. minuti Salim Fago Lawal pogodio je za 2-1. E, tu je krenula lagana panika, budući da se obruč sve više stezao. Nasreću, borbenost je i dalje bila u crvenom, Išek je spasio što je trebalo spasiti, obranio jedan čisti zicer, a jedna lopta od prečke se odbila u gol-aut.

Drama je dosegnula vrhunac kad je četvrti sudac pokazao da će se igrati još pet minuta nadoknade, ali ponovno je pobijedilo srce. Kurilovečko ogromno srce, koje je odvelo ovu priču do sretnog završetka. Nakon što je sudac Lovrić i posljednji put puhnuo u svoju zviždaljku, krenula je velika, ogromna fešta. I potpuno zaslužena fešta, jer Kurilovčani su pobijedili vrlo ozbiljnog prvoligaša, a time i upisali najveću i najvažniju pobjedu u 77 godina klupske povijesti. Još od “erodroma” pa na ovamo…

– Čestitao bih svim akterima ove utakmice, a naravno da smo mi i sretni i zadovoljni. Ovakve utakmice uvijek su problem za prvoligaše, budući da je uvijek moguć nekakav krivi korak. To se gostima dogodilo danas, dogodila se ta situacija da nižerangirani klub iznenadi – ostao je skroman trener Harambašić nakon najveće pobjede na svom dugogodišnjem nogometnom putu.

– Nama je cilj bio sam dati svoj maksimum, da uživamo u nadogradnji svega što smo radili u posljednjih sezonu i pol, da se nagradimo jednom utakmicom protiv prvoligaša. Presretni smo, zadovoljni smo, a u subotu idemo igrati s HAŠK-om – sa smiješkom je dodao Senad Veliki.

Mnogobrojno društvo iz turopoljskog nogometnog svijeta širilo je osmijehe na licima, padali su i zagrljaji na sve strane, a najviše su u svemu uživali igrači.

– U šoku sam, ne mogu vjerovati što smo napravili, mislim da ćemo tek sutra biti svjesni što se tu dogodilo. Išli smo na sve ili ništa i pokazali smo da ova momčad ima karakter. Iako, nismo mi momčad, mi smo jedna velika obitelj! Igramo jedan za drugoga, čuvamo jedan drugome leđa i mislim da smo zasluženo pobijedili – rekao je Dominik Furmek, strijelac drugoga gola, a nadovezao se sjajni golman Leon Išek.

– Najvažnije je što smo vjerovali jedan u drugog. Od prve minute imao sam dobar osjećaj, vidio sam već po dolasku na stadion da smo svi opušteni, da smo svjesni da nemamo što izgubiti, a da možemo dobiti jako puno. I da, slažem se da se ovdje formirala jedna obitelj, jer mi ginemo jedan za drugoga. Kad je tako, momčad izbaci pojedinca. Danas su to bili Mateo i Furmek, sljedeći put će biti netko drugi. A mi idemo dalje, što drugo reći… Rekli smo i na sastanku prije utakmice da imamo još samo četiri utakmice do Europe – uživao je Išek u trenutku.

Uživao je i njegov suigrač u danu kad je Jurica Pršir postao “Mateo Pršir za siromašne”.

– Nagradilo me, što reći… Čestitam dečkima i stožeru, ovo je jedan veliki uspjeh za nas. Nije bilo treme, nije ovo takva utakmica, željeli smo samo uživati. Koga priželjkujemo dalje? A nemam pojma ni koga možemo dobiti, nismo išlo toliko daleko, ha, ha… Tko god da dođe, opet ćemo dati sve što imamo, opet ćemo ginuti jedan za drugoga – kazao je Mateo.

A kad su sve te formalnosti poput pobjede za povijesti i izjava nakon nje bile odrađene, preostalo je – feštati! A tu su Kurilovčani oduvijek bili jaki…

Bravo, bravo, bravo, i još tisuću puta bravo!

Mladi Samoborac Bruno Babić sa svojih 18 godina ostao je prikovan za invalidska kolica, nakon što je skokom u more zadobio prijelom vratnih kralježaka C4 i C5 te teško oštetio leđnu moždinu.

Nakon 2 godine borbe, pronašao je nadu u Bangkoku i tamo započeo svoje liječenje koje mu daje stvarne rezultate. No, mora se vraćati svakih pola godine. Cijena jednog odlaska zajedno s terapijom matičnim stanicama, smještajem i putnim troškovima iznosi između 45.000 i 50.000 eura.

Kako su troškovi enormni, mladi glazbenik Luka Korpar i Udruga ‘Prijatelji glazbe’ pokrenuli su organizaciju humanitarnog koncerta kojim žele prikupiti novac za Brunu.

-Mislim da je ovo odličan razlog da dođete na izlet do Samobora, dobro se zabavite a i što je najvažnije od svega, svakom prodanom ulaznicom od 7 i pol eura, Bruno je korak bliže do cilja. Podržimo naše mlade ljude koji su velikog srca odlučili pomoći svom školskom kolegi. Ako i niste u mogućnosti doći na koncert već i kupnjom karte ste napravili puuuuno – poručuje Luka.

Humanitarni koncert „Korak Bliže Cilju“ održat će se u subotu, 8. studenog u Centru za mlade Bunker u Samoboru s početkom u 20 sati, a gosti koncerta su popularni: Zsa Zsa i Roko Vušković.

Ulaznice je moguće kupiti preko sustava Entrio ili na Entrio prodajnim mjestima.

Energetska obnova kompleksa ispostave Doma zdravlja Zagrebačke županije u Samoboru vrijedna 5,3 milijuna eura napreduje planiranom dinamikom, a obnavljaju se četiri pripadajuća objekta.

Stupanj izvedenosti radova kreće se od 60% na ‘glavnoj’ zgradi, do 95% na zgradi ravnateljstva Doma zdravlja a radovi obuhvaćaju izvedbu toplinske fasade, toplinsku izolaciju ravnih krovova, zamjenu postojeće vanjske stolarije novom, aluminijskom te izvedbu nove, energetski učinkovitije rasvjete.

Na krovove zgrada postavljaju se fotonaponski paneli buduće solarne elektrane snage 251 kW. U tijeku je i obnova kotlovnice, u kojoj će se postojeća strojarska oprema zamijeniti energetski učinkovitijom.

Dodatni radovi uključuju održavanje dotrajalih dijelova građevine, a kojima će se povećati i potresna otpornost zgrada, zatim postavljanje ‘gusjeničara’ za savladavanje arhitektonskih barijera, te krajobrazno uređenje okoliša zgrada.

Ovaj projekt sufinancira se sredstvima Nacionalnog plana oporavka i otpornosti iz kojega je bespovratno dobiveno 1,69 milijuna eura, dok je preostali iznos od 3,65 milijuna osigurala Zagrebačka županija iz vlastitog proračuna.

Uz korištenje obnovljivih izvora energije, energetska obnova doprinijet će osjetnoj uštedi energenata. Projektirana godišnja ušteda energije za grijanje iznosi nešto više od 58%, a primarne energije čak 98%. Prema specifičnoj potrebnoj energiji za grijanje kompleks zgrada će iz energetskog razreda “F” prijeći u energetski razred “C”.

 (Foto: Dražen Kopač)

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Luciana i Andro Koren osim što su blizanci, dobitnici su i Rektorove nagrade – i to svatko po dvije. Njihov nevjerojatan uspjeh prati ovih dana cijela Hrvatska, jer osim što su briljirali na maturi i prijemnom, zajedno su upisali Medicinski fakultet u Zagrebu. Dobitnici su i Dekanove nagrade, a sada su na šestoj godina faksa.

No, to nije sve. Proteklih pet godina studija prošli su s 5.0!

Inače, tu je i nagrada za projekte „U nijansama hrabrosti – Priče iza platna“ i „Zdravlje srca za sve“. Prvi projekt bio je izložba u suradnji s udrugom „Sve za nju“ koja je  predstavila radove žena oboljelih od raka dojke, koji su skrenuli pažnju na marginalizirane skupine pacijenata.

Tako je i na poziv urednice Matee Brenčić, Luciana u lipnju gostovala u programu City radija u emisiji o zdravlju „FM Ordinacija“, u kojoj je zajedno Liljanom Vukotom, izvršnom direktoricom udruge „Sve za nju“ i slikaricom Lydijom Pataftom, progovorila o Svjetskom danu preživjelih od malignih bolesti, kroz snagu umjetnosti uz spomenutu prateću Izložbu „U nijansama hrabrosti – Priče iza platna”.

-Iz Studenske sekcije za onkologiju, kako je u emisiji objasnila, primijetili da imamo jednu veliku odgovornost i veliku čast htjeti biti više od liječnika i shvatili smo da imamo priliku obilježiti međunarodni, ali i nacionalni dan preživjelih od malignih bolesti i na jedan poseban način povezati se s onima koji su nama medicinarima najvažniji – pacijenti. I to specifično pacijentice koje su prošle zaista veliku borbu s malignom bolesti, te smo organizirali ovu stvarno lijepu priču zajedno sa udrugom Sve za nju, koja godinama njeguje holistički pristup prema pacijentu – ispričala je Luciana, iz čega je odmah postalo jasno kako je ova mlada buduća liječnica korak ispred uvriježenom pristupu liječenju.

Foto: Udruga žena oboljelih i liječenih od raka SVE za NJU

Na pitanje voditeljice zašto je odabrala onkologiju, Luciana je priznala kako ju to svi pitaju i pokušavaju ju maknuti od te ideje.

-Moja primarna ideja za medicinom bila je zbog jedne želje za empatijom, za altruizmom i za brigom za one pacijente kojima je to najpotrebnije i koji su najteži. Sama onkologija činila mi se vrlo zanimljiva zbog kompleksne patofizijologije, ali isto tako zbog psihološkog aspekta koji je nekad nedovoljno naglašen, ali iznimno važan. To je ujedno bila i poveznica s ovom izložbom i ideja da na jedan način povežemo taj zanemareni pristup prema pacijentu,  dakle taj emotivni spektar koji nekad ostane sa strane i koji mi liječnici u našoj brzini često zaboravimo – odgovorila je Koren.

Dodajmo kako je izložba okupila umjetnička djela žena koje su prošle kroz dug i bolan proces borbe s karcinomom – iskustvo koje je teško riječima dočarati i u potpunosti razumjeti.

– Vjerujem da zajedničkom ambicijom, empatijom i inicijativom, poručuje Luciana, možemo graditi suosjećajnije društvo i potaknuti promjene koje nadilaze akademske okvire.

Foto: Privatni album obitelji Koren

Osim toga, kako je ispričala za portal Srednja.hr, Luciana i njen brat Andro pronalaze vrijeme i za dodatne aktivnosti, poput nogometa, modelinga, stranih jezika i rada u studentskim sekcijama.

Kako su najavili, očekuje ih specijalizacija. Lucianin interes osim onkologije, vezan je i uz reumatologiju i dermatologiju, dok je Andro bacio fokus na kirurške struke.

Brat i sestra Koren, morate priznati, inspiracija su po akademskom uspjehu, ali i angažmanu u medicinskoj struci u kojoj pomiču granice i integriraju drugačiji pristup pacijentima – s puno uvažavanja i empatije.

Samo hrabro – vi ste promjena koja nadahnjuje!

Tijekom nedavne akcije spašavanja na Sljemenu, spašavatelji iz Stanice Zagreb naišli su na neuobičajenu situaciju…

Naime, osoba koja se izgubila nije odmah kontaktirala 112, već je pomoć pokušala potražiti putem umjetne inteligencije!

-Chatbot joj je, savjetovao da krene niz potok, što ju je dovelo u još teži teren i u veće probleme. Zabrinjavajuće je to što joj chatbot niti u jednom trenutku nije savjetovao da nazove broj 112. Srećom, osoba je pronađena ubrzo živa i neozlijeđena – javlja HGSS.

U trenucima panike ljudi često pokušavaju pronaći najbrže rješenje ono koje im se čini logičnim i dostupnim. Tehnologija nam svakodnevno nudi privid sigurnosti, ali u prirodi vrijede drukčija pravila: baterija se prazni, signal nestaje, a pogrešna odluka može značiti ozbiljan problem, upozoravaju spasioci.

U akcijama spašavanja presudni su iskustvo, procjena i ono što nijedan algoritam ne može izračunati ljudska odluka.

Dakle,

• Kad se izgubiš zovi 📞 112!
• Ostani na mjestu, slijedi upute spašavatelja i čuvaj bateriju mobitela.

-Umjetna inteligencija će mijenjati svijet, ali dok god u jednadžbi spašavanja postoji čovjek u nevolji u formuli mora ostati i čovjek koji ide po njega – poručuje HGSS.

(Foto: HGSS)