Sport

Stop za Dinamo! Hrabra Gorica sačuvala mrežu, pogodila stativu i uzela bod

Nogometaši Gorice odigrali su 0-0 s Dinamom u Maksimiru u 3. kolu HNL-a, pri čemu je Josip Mitrović pogodio okvir gola, promašio još jednu veliku šansu, a Ivan Banić prometnuo se u junaka utakmice. Sad slijedi dva tjedna pauze…

Objavljeno

prije 3 godine

5. kolovoza 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Tek u trećem kolu nove sezone nogometaši Gorice morali su na prvo gostovanje, i to odmah na – najteže moguće. Protivnik je bio Dinamo u Maksimiru, a ideja s kojom su Goričani otputovali u susjedni grad bila je ostaviti bijelu zastavu doma, istrčati na travnjak i pokušati ostvariti svoj plan. I zagorčati život prvaku koliko god je to moguće. A bilo je moguće, itekako je bilo, što će pokazati i konačnih 0-0, ali i sve ono što se događalo. Gorica je imala svoje prilike, imala je i dozu sportske sreće, koja je u ranijim sudarima s Dinamom najčešće izostajala, pa je bod apsolutno zasluženo pospremljen u autobus koji je vozio prema srcu Turopolja.

Počelo je od prve minute onako kako se i očekivalo da će izgledati ogled pretendenta na Ligu prvaka i jedne nove momčadi u izgradnji. Dinamo je dominirao, držao loptu, kružio oko goričke zone, ali u prvih 45 minuta nisu “modri” uspjeli ozbiljnije zaprijetiti Ivanu Baniću. Doslovno. Nije da opasnosti nije bilo, trebalo je držati koncentraciju, taktički odgovarati na sve izazove, no sve to bilo je jalovo, pa golman Gorice nije imao niti jednu intervenciju.

S druge strane, Gorica je čekala i – prijetila! Na trenutku i vrlo ozbiljno, kao prilikom Ndockytova pokušaja glavom s desetak metara, a malo prije isteka pola sata igre stigla je i ogromna, kolosalna šansa za naše nogometaše. U kontranapad je krenuo razigrani Ndockyt, snažno opalio s 25 metara, Livaković se morao dobro pomučiti da to zaustavi, a na odbijenu loptu natrčao je Josip Mitrović. Pucao je iz blizine, iz sjajne pozicije, već se činilo da je lopta u mreži, no završila je na stativi! Velika, ogromna šansa je propala, a Mitar se primao za glavu, žalio…

Tek u nadoknadi prvog poluvremena, u kojem se Gorica maestralno branila uz prvi prekršaj tek u 25. minuti, Dinamo je ozbiljno zaprijetio preko Brune Petkovića, koji je vratio u peterac za Dina Perića, ali ni u toj situaciji nije došlo do pravog, ozbiljnog udarca. Sve u svemu, Gorica je u tom prvom dijelu najčešće bila bez lopte, ali svejedno je bila kudikamo bliža vodećem golu, koji se ipak nije dogodio. Dinamo je, samo za ilustraciju, poluvrijeme završio bez udarca u okvir gola!

U nastavak su treneri Sopić i Bišćan krenuli s istim snagama, a Goričani sa situacijom u kojoj je Francuz Bernauer morao rušiti Mitrovića malo nakon centra, jer u suprotnom bi krilo Gorice odjurilo prema Livakoviću, a bio je to i znak za uzbunu na klupi domaćina. Pa su krenule promjene, i to u hokejaškom stilu. Ušli su Ivanušec, Šutalo i Mihajličenko umjesto Sučića, Kaneka i Barnauera, a to je dovelo do nove razine opasnosti po gorički gol.

Goričani su u prvom dijelu potpuno limitirali Dinamo, da bi u nastavku blistao Ivan Banić na vratima… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Imao je u tom nastavku Ivan Banić značajno više posla, zagrebački sastav puno je konkretnije počeo prijetiti golu naše momčadi, pa je pomagalo u tim trenucima i malo sportske sreće. Međutim, imala je i Gorica u svemu tome, iako rjeđe nego u prvom dijelu, svoje prilike. Pogotovo onu u 71. minuti, kad su ponovno izašli Ndockyt i Mitrović, ponovno je u velikoj šansi bio 22-godišnjak iz Đakova, no njegov udarac iz jako dobre pozicije završio je visoko iznad gola.

Ušli su do kraja još i Ristovski te Emreli, a Sopić je odgovorio s mladim dvojcem Lenny Ilečić – Ante Matej Jurić, debitirao je i danski desni bek Alex Munksgaard, a opasnosti pred Banićem su se redale. Frcale su lopte pokraj stativa, nekoliko puta uspjeli su gorički braniči blokirati pokušaje maksimirskih zvijezda, i bilo je jasno da je glavni cilj preživjeti do kraja. I sačuvati bod u utakmici u kojoj je sudačka nadoknada, pokazao je četvrti sudac, potrajala pet minuta.

Igrala se 93. minuta kad je sjajni Ivan Banić fantastično obranio pokušaj Baturine, potvrdivši time status igrača utakmice. Vratile su se u tim trenucima kao zlosutni “fleshback” sve one situacije iz prošlih godina u kojima je Gorica protiv Dinama padala nesretno, u foto finišu, često i bizarno, ali ovo nije bila ta večer… Gorica je izdržala do kraja, žestokom borbom sačuvala ovaj ogromni bod i otišla kući pjevajući. I dalje ništa od prve pobjede protiv Dinama u prvoligaškim danima, ali i ovaj će bod biti dovoljno dobar za cijelu goričku delegaciju.

Tri kola su tako ostala iza momčadi Željka Sopića, pet bodova je na kontu, a sad je vrijeme za kratki predah, budući da se sljedećeg vikenda neće igrati protiv Rijeke, pa će ova dva tjedna pred nama stručni stožer iskoristiti za dodatno uigravanje, pripremanje igrača koji su kasnije stigli, možda i za dovođenje još ponekog pojačanja… Nakon ovako dobrog starta u sezonu, sve djeluje lakše, ljepše i vedrije.

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 11 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 17 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.