Sport

Stop za Dinamo! Hrabra Gorica sačuvala mrežu, pogodila stativu i uzela bod

Nogometaši Gorice odigrali su 0-0 s Dinamom u Maksimiru u 3. kolu HNL-a, pri čemu je Josip Mitrović pogodio okvir gola, promašio još jednu veliku šansu, a Ivan Banić prometnuo se u junaka utakmice. Sad slijedi dva tjedna pauze…

Objavljeno

prije 3 godine

5. kolovoza 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Tek u trećem kolu nove sezone nogometaši Gorice morali su na prvo gostovanje, i to odmah na – najteže moguće. Protivnik je bio Dinamo u Maksimiru, a ideja s kojom su Goričani otputovali u susjedni grad bila je ostaviti bijelu zastavu doma, istrčati na travnjak i pokušati ostvariti svoj plan. I zagorčati život prvaku koliko god je to moguće. A bilo je moguće, itekako je bilo, što će pokazati i konačnih 0-0, ali i sve ono što se događalo. Gorica je imala svoje prilike, imala je i dozu sportske sreće, koja je u ranijim sudarima s Dinamom najčešće izostajala, pa je bod apsolutno zasluženo pospremljen u autobus koji je vozio prema srcu Turopolja.

Počelo je od prve minute onako kako se i očekivalo da će izgledati ogled pretendenta na Ligu prvaka i jedne nove momčadi u izgradnji. Dinamo je dominirao, držao loptu, kružio oko goričke zone, ali u prvih 45 minuta nisu “modri” uspjeli ozbiljnije zaprijetiti Ivanu Baniću. Doslovno. Nije da opasnosti nije bilo, trebalo je držati koncentraciju, taktički odgovarati na sve izazove, no sve to bilo je jalovo, pa golman Gorice nije imao niti jednu intervenciju.

S druge strane, Gorica je čekala i – prijetila! Na trenutku i vrlo ozbiljno, kao prilikom Ndockytova pokušaja glavom s desetak metara, a malo prije isteka pola sata igre stigla je i ogromna, kolosalna šansa za naše nogometaše. U kontranapad je krenuo razigrani Ndockyt, snažno opalio s 25 metara, Livaković se morao dobro pomučiti da to zaustavi, a na odbijenu loptu natrčao je Josip Mitrović. Pucao je iz blizine, iz sjajne pozicije, već se činilo da je lopta u mreži, no završila je na stativi! Velika, ogromna šansa je propala, a Mitar se primao za glavu, žalio…

Tek u nadoknadi prvog poluvremena, u kojem se Gorica maestralno branila uz prvi prekršaj tek u 25. minuti, Dinamo je ozbiljno zaprijetio preko Brune Petkovića, koji je vratio u peterac za Dina Perića, ali ni u toj situaciji nije došlo do pravog, ozbiljnog udarca. Sve u svemu, Gorica je u tom prvom dijelu najčešće bila bez lopte, ali svejedno je bila kudikamo bliža vodećem golu, koji se ipak nije dogodio. Dinamo je, samo za ilustraciju, poluvrijeme završio bez udarca u okvir gola!

U nastavak su treneri Sopić i Bišćan krenuli s istim snagama, a Goričani sa situacijom u kojoj je Francuz Bernauer morao rušiti Mitrovića malo nakon centra, jer u suprotnom bi krilo Gorice odjurilo prema Livakoviću, a bio je to i znak za uzbunu na klupi domaćina. Pa su krenule promjene, i to u hokejaškom stilu. Ušli su Ivanušec, Šutalo i Mihajličenko umjesto Sučića, Kaneka i Barnauera, a to je dovelo do nove razine opasnosti po gorički gol.

Goričani su u prvom dijelu potpuno limitirali Dinamo, da bi u nastavku blistao Ivan Banić na vratima… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Imao je u tom nastavku Ivan Banić značajno više posla, zagrebački sastav puno je konkretnije počeo prijetiti golu naše momčadi, pa je pomagalo u tim trenucima i malo sportske sreće. Međutim, imala je i Gorica u svemu tome, iako rjeđe nego u prvom dijelu, svoje prilike. Pogotovo onu u 71. minuti, kad su ponovno izašli Ndockyt i Mitrović, ponovno je u velikoj šansi bio 22-godišnjak iz Đakova, no njegov udarac iz jako dobre pozicije završio je visoko iznad gola.

Ušli su do kraja još i Ristovski te Emreli, a Sopić je odgovorio s mladim dvojcem Lenny Ilečić – Ante Matej Jurić, debitirao je i danski desni bek Alex Munksgaard, a opasnosti pred Banićem su se redale. Frcale su lopte pokraj stativa, nekoliko puta uspjeli su gorički braniči blokirati pokušaje maksimirskih zvijezda, i bilo je jasno da je glavni cilj preživjeti do kraja. I sačuvati bod u utakmici u kojoj je sudačka nadoknada, pokazao je četvrti sudac, potrajala pet minuta.

Igrala se 93. minuta kad je sjajni Ivan Banić fantastično obranio pokušaj Baturine, potvrdivši time status igrača utakmice. Vratile su se u tim trenucima kao zlosutni “fleshback” sve one situacije iz prošlih godina u kojima je Gorica protiv Dinama padala nesretno, u foto finišu, često i bizarno, ali ovo nije bila ta večer… Gorica je izdržala do kraja, žestokom borbom sačuvala ovaj ogromni bod i otišla kući pjevajući. I dalje ništa od prve pobjede protiv Dinama u prvoligaškim danima, ali i ovaj će bod biti dovoljno dobar za cijelu goričku delegaciju.

Tri kola su tako ostala iza momčadi Željka Sopića, pet bodova je na kontu, a sad je vrijeme za kratki predah, budući da se sljedećeg vikenda neće igrati protiv Rijeke, pa će ova dva tjedna pred nama stručni stožer iskoristiti za dodatno uigravanje, pripremanje igrača koji su kasnije stigli, možda i za dovođenje još ponekog pojačanja… Nakon ovako dobrog starta u sezonu, sve djeluje lakše, ljepše i vedrije.

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 4 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 4 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 7 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.