Članovi Folklornog ansambla Šiljakovina bili su predstavnici Zagrebačke županije i Velike Gorice na 31. Susretima hrvatskim folklornih ansambala i izvornih skupina održanih jučer u Čakovcu. Gorički predstavnici izveli su svoju koreografiju ‘Jel Gabela gdje je prije bila’, a riječ je o pjesmama i plesovima iz doline Neretve u Bosni i Hercegovini te osvojili treće mjesto.

Za koreografiju su bili zaduženi Nikola Menalo i Dubravko Radić, a prema izvornim napjevima glazbenu obradu je uvježbao Joško Ćaleta.

U Čakovcu je nastupilo je 12 skupina iz svih krajeva Hrvatske, a koje su izabrane među 178 folklornih skupina koje su nastupile na županijskim smotrama.

Prvu nagradu osvojio je KUD ‘Mak’ iz Trnovca s koreografijom “Kad su na Fileži pervi put zvonili” – pjesme i plesovi sridnjeg Gradišća – prikaz posljednje proslave nakon regrutacije te odlazak na odsluženje vojnog roka, a drugo mjesto pripalo je Folklornom ansamblu “Matija Gubec” iz Karlovca za koreografiju “Čerkica se od majke otpravlja” – fragmenti svadbenih običaja sela Lukinić Brdo.

Kako je to izgledalo u Čakovcu pogledajte ovdje.

Dolaskom hladnijih jesenskih dana dani su sve kraći, a noći duže. Tome doprinosi i povratak na zimsko računanje vremena. Posebno će biti sretni oni koji vole duže spavati, pa će nam tako pomicanje kazaljki jedan sat unatrag omogućiti sat vremena dužeg sna.

Kazaljke ćemo vratiti s 3 na 2 sata u nedjelju 27. listopada čime završava ljetno računanje vremena.

A povratkom na zimsko računanje vremena mijenjaju se i razdoblja dnevnih tarifa za obračun pa će se sada utrošena električna energija prema višoj tarifi obračunavati u razdoblju od 7 do 21 sat, a prema nižoj tarifi u razdoblju od 21 do 7 sati, javljaju iz HEP-a.

Foto: Pexels/aslhndogan

Goričkim umirovljenicima uskoro će na račune početi sjedati božićnica. Naime, iz Grada Velika Gorica obavijestili su kako umirovljenici koji imaju mirovinu do 430 eura kao i korisnici nacionalne naknade s prebivalištem na području Grada, mogu ostvariti pravo na isplatu božićnice.

Božićnice će se kretati, ovisno o mirovini i nacionalnoj naknadi, od 40 do 110 eura.

– Ove godine svi umirovljenici koji imaju mirovinu do 430 eura i svi korisnici nacionalne naknade moraju se prijaviti u Evidenciju umirovljenika/korisnika nacionalne naknade. Prijave se primaju od 28. Listopada do 6. prosinca – ističu iz Grada.

Isplata božićnice bit će u poslovnicama FINA-e od 25. studenog do 20. prosinca.

Kako bi preuzeli božićnicu umirovljenici odnosno korisnici nacionalne naknade za starije osobe moraju doći osobno, ponijeti osobnu iskaznicu te dokument iz kojeg je vidljiv njihov OIB.

U slučaju spriječenosti dolaska umirovljenika odnosno korisnika nacionalne naknade, božićnicu može preuzeti i druga osoba koja mora predočiti svoju osobnu iskaznicu te osobnu iskaznicu i dokument iz kojeg je vidljiv OIB korisnika božićnice.

– Molimo umirovljenike i korisnike nacionalne naknade da poštuju propisane rokove jer nakon njihovog proteka neće biti moguće ostvariti pravo na božićnicu – dodali su iz Grada.

Jubilarna priznanja, njih 48, jučer je uručio gradonačelnik Krešimir Ačkar goričkim dobrovoljnim darivateljima i darivateljicama krvi povodom obilježavanja 25. listopada, dana posvećenom upravo ovim plemenitim i humanim ljudima.

– Prekrasno je biti s ljudima koji toliko godina i toliko puta su dali dio sebe kako bi spasili druge. Rijetki su ljudi koji da se svijet može mijenjati samo ako oni budu bolji i da se može napraviti nešto dobro samo ako svoju dobrotu budemo širili i pružali drugima na svoj osobni primjer. Želim vam se zahvaliti na tome i na svemu što činite. Želim vam da i dalje nastavite činiti ovo plemenito djelo i biti primjer svim nama – poručio je ponosno i zadovoljno gradonačelnik Krešimir Ačkar goričkim darivateljima.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Akcije darivanja u krvi u našem gradu već dugi niz godina organizira Društvo Crvenog križa Velika Gorica, a samo su u ovoj godini do sada održali već 40 akcija.

– Radimo na promociji dobrovoljnog darivanja krvi te smo do sada smo prikupili 2 666 doza, i ako uzmemo u obzir da jedna doza može spasiti tri života, možemo reći da su naši Velikogoričani spasili gotovo 8 tisuća ljudski života – ističe Renata Deak, ravnateljica goričkog Crvenog križa te dodaje:

– Otkad smo krenuli 1995. godine, bilo je 1600 doza, sada smo na 3 300 doza godišnje. Radimo puno na promociji i s našim darivateljima. Imamo i dosta mladih darivatelja, godišnje oko njih stotinjak. Uvijek dođe neko društvo koji međusobno povuku jedni druge – govori nam Deak.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Neki su se na ovaj humani čin odvažili još u ranoj mladosti. Tako je Nevenka Mihanović iz Kurilovca svoju prvu dozu krvi darovala na prvoj godini fakulteta, a sve zbog karata za koncert Bijelog Dugmeta. Nevenka je dobila zahvalnicu i plaketu za izvanredan uspjeh i darovanu krv čak 95 puta.

– Sjećam se jako dobro toga dana, bila je to 1978. godina. Tada nas se puno prijavilo i odazvalo darivanju i nakon toga sam i dalje sve do danas nastavila ići. Do sada svega par puta nisam mogla darovati krv, zbog ozljede na ruci i nakon poroda, a nagovorila sam partnera i sina da i oni postanu darivatelji – kazala nam je Nevenka koju sve ovo ispunjava velikim ponosom.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

– Dobrovoljni darivatelji su skromni i samozatajni ljudi, kojima je bitno da spase nečiji život i pomognu onome kome treba. Sretna sam kad znam da sam nekome pomogla. Takva sam osoba. Na žalost zbog svojih bolesti više ne mogu biti darivatelj krvi, što mi teško pada, ali sam ponosna na svojih 95 davanja i sve one živote što sam spasila. Ponosna sam što sam pripadala i pripadam jednoj velikoj obitelji dobrih, samozatajnih i humanih ljudi – zaključila je Nevenka te poslala svima poruku kako za malo potrošenog vremena mogu spasiti čak tri života.

Među tri hrabrih mušketira koji su dobili zlatni znak priznanja, uz Marka Šenjuga i Zdravka Hačića, je i Ivica Kelihar koji se u Veliku Goricu doselio 1996. godine.

– Prvi sam put krv darovao 1988. godine u srednjoj školi. Došli su tada iz Crvenog križa u školu i pitali tko želi biti darivatelj, vjerojatno je nedostajalo zaliha. Tako sam krenuo, pa sam dao dva puta prije vojske, nekoliko puta u vojsci pa sam napravio pauzu od kojih šest godina kada je bilo ratno stanje. Ponovno sam krenuo 1996. godine – kaže Kelihar koji sada već ima upisanu brojku od 101 darivanja.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

– Nastavit ću još i dalje dokle će mi zdravlje dozvoliti jer ispunjava me to i osjećam se puno bolje kad dam krv – naglašava naš sugrađanin Ivica.

Brončani znak dobili su oni koji su dali krv darovali 35 odnosno 50 puta, a to su Anamarija Lozić, Biserka Grgić, Tihomir Jurman, Krešimir Maričić, Miroslav Vučković, Darko Cvetnić, Miroslav Kovačević, Ivan Majdanžić, Bojan Grabas, Mile Danilović, Zoran Miković, Miroslav Bogović, Stjepan Zgurić, Tomislav Šarlija, Stjepan Starešinović, Josip Knapić, Robert Radač, Antonio Sviličić, Igor Marković, Damir Filković, Željko Mankas, Josip Taradi, Bruno Kralj, Tomislav Tkalec i Dražen Toplak.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Srebrni znak priznanja i zahvalnicu za darivanje krvi 55 puta kod žena i 75 puta kod muškaraca dobili su Hrvojić Jelena, Mihalić Kata, Šmerda Biserka, Dragan Blažević, Vlatko Martić, Josip Katalenić, Dinko Sičić, Zoran Veseli, Imamović Almir, Branimir Sremić, Robert Ljubić, Kovačić Zlatko i Žerjavić Mario.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Također dodijeljene su i završne zahvalnice našim sugrađanima koji iz određenih zdravstvenih razloga više ne mogu darovati krv, a njih su dobili Vlatko Martić, Vera Rak, Danijel Turk i Zlatko Vinter.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Velika Gorica je nekada bila poznati stočarski kraj. Održavali su se brojni sajmovi na koje su stizali trgovci iz brojnih europskih država, a na njemu se nudilo više od 3 tisuće rogatog blaga, 7 tisuća svinja, mnoštvo peradi…Sve to stoji zapisano u knjizi “Veterinarstvo u Turopolju”, poznatog umirovljenog goričkog veterinara Josipa Kozačinskog.

Tada su veterinari imali pune ruke posla i mnogo se radilo na terenu. Sajma kao takvog, danas više nema, a s padom broja stoke i posao veterinara sveo se uglavnom na brigu o malim kućnim ljubimcima koju uspješno provode već 75 godina u Veterinarskoj stanici Velika Gorica. Prema riječima direktora Marka Morića, u stanici je danas zaposleno oko 35 ljudi. Svi oni su specijalizirani za liječenje malih životinja. Ambulanta ima i dežurnog veterinara kao i veterinarsku ljekarnu, ali i poljoprivrednu apoteku.

–  Veterina se nekada bazirala na 70 posto odrađenog posla na terenu koji je tada donosio jako dobre prihode za veterinarske organizacije. Kada govorimo o broju grla, danas ta brojka iznosi tek nekoliko stotina pa su se veterinari morali prebaciti na rad u maloj praksi. Kući ljubimci su puno zahtjevniji, od postavljanja same dijagnoze pa sve do samog liječenja – ističe direktor Morić iza kojeg je 25 godina radnog iskustva u veterini i nekada je odrađivao i po 100 noćnih intervencija.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

– Bilo je to 2006. godine, i tada je bilo daleko lakše stvoriti iskustvo koje danas posjedujemo ja i moje starije kolege za razliku od mlađih kolega danas – kaže Morić i dodaje kako je veterinarstvo poziv, a ne zanimanje.

– Osobno sam doživio četiri ili pet Božića u štali, par Novih godina, baš kao i moja kolegica. Svi zajedno smo se smijali, a mogu reći da su mi to bili jedni od ljepših dočeka. Upravo su ti neki događaji zbog kojih se netko odlučuje na ovaj posao – prepričava te nastavlja:

– Na žalost, bilo je i loših situacija. Prošle sam godine bio u Slavoniji. To su zaista bile stresne situacije za sve nas. Školovali smo se da bi spašavali domaće životinje, no nažalost u tim situacijama smo radili ono suprotno. To su bili najteži trenutci i vrijeme u mojoj karijeri – zaključuje Morić.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

Njegovu ljubav prema životinjama i strast prema ovoj vrsti posla dijeli kolegica Ksenija Arbanas Cvitaš koja je već kao dijete znala čime se želi baviti u životu, a sve to djelomično zahvaljujući i veterinaru Kozačinskom.

– Kada sam bila mala moji djed i baka bili su poznati stočari u ovom kraju, a gospodin Kozačinski dolazio ih je liječiti. To se meni svidjelo i tako sam odlučila krenuti njegovim stopama. I dan danas držim brojne domaće životinje na imanju u Lomnici. Iako mi to sve već postaje i malo teško, ali radit ćemo to dok ćemo moći – govori nam Ksenija koja veterinarski posao radi već 25 godina.

– Na terenu više nema toliko posla. No, vesele me ljudi koji još uvijek, unatoč svemu, drže stoku. Uglavnom su to stariji ljudi. Mladi to ne žele, rastuži me ta činjenica – kaže Arbans Cvitaš.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

– Ksenija je jako dobar veterinar. Spretna je i kod telenja, prašenja, ali i liječenja malih životinja. Ponosno stoji uz bok svim muškim kolegama, u pogledu svih veterinarskih poslova – ponosno ističe njen bivši kolega Kozačinski koji je u goričkoj Veterinarskoj stanici proveo više od 35 godina, a u sjećanje mu se posebno urezala jedna zanimljiva priča koja se dogodila jedne zime tik pred Božić.

– Sjećam se da je te noći padao snijeg, a netko mi je oko 2 sata u noći pozvonio na vrata stanice. Ugledao sam čovjeka s malim sinčićem koji je bio sav šmrkav koliko se plakao. Dječak je otklonio kaput, a pod njim je imao ozlijeđenog praščića. Očistio sam ranu, sašio i dao lijekove, a oni su otišli – priča Kozačinski.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr

– Nekoliko godina kasnije sreo sam ih na jednom sajmu. Kazali su mi kako je praščić živ, ali na kraju su ga na prevaru morali prodati. Stigla je, nakon 15-godina, i razglednica iz Njemačke. Čovjek mi u njoj čestita Božić i pita me sjećam li se još uvijek onog ‘malog šmrkavca’ s praščićem. Zahvalio mi se na tome i napisao kako mi nikada to neće zaboraviti – sentimentalno će ovaj umirovljeni gorički veterinar.

Praščiće za kućne ljubimce, kao i ostalu stoku danas su zamijenile uglavnom slatke četveronožne njuške. Naime, broj registriranih pasa na području Velike Gorice je 6 500 tisuća.

– Veliki problem i dalje rade psi koji nisu registrirani, ali dobrom suradnjom s lokalnom zajednicom pokušavamo riješiti taj problem na način da povećavamo broja kastracija. Također, imamo i koncesiju nad Skloništem za životinje Velika Gorica koje se nalazi u Jagodnom. Uz sve ove životinje, u porastu je broj konja. Ima tu mladih ljudi koji su iz urbanih sredina stigli u ruralnu gdje su kupili ili naslijedili imanja, te želeći se okušati život svojih predaka dosta ulažu u razvoj konjogojstva – zaključuje na kraju direktor Morić.

Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr