Loša vijest iz velikogoričke košarke kaže: Gorica je izgubila od Mladosti u gostima i upisala svoj peti poraz u sezoni. Dobra vijest, nakon svega što se događalo posljednjih tjedana, kaže: godina je konačno gotova, slijedi kratki, dvotjedni predah od utakmica…

Nažalost, upravo to što do početka siječnja neće biti utakmica i najbolje je što se moglo dogoditi Goričanima u ovom trenutku. Naime, na izmaku godine koja je bila poprilično dobra i uspješna povezana su tri poraza, a to možemo proširiti i na četiri poraza u posljednjih pet utakmica u ovoj kalendarskoj godini. Definitivno je vrijeme za kratki reset.

Iako, nisu Goričani odigrali lošu utakmicu protiv Mladosti, druge momčadi Cedevite Junior i vodeće momčadi Prve lige. Igrala se na Velesajmu izjednačena utakmica u kojoj je sve bilo otvoreno praktički do posljednjeg trenutka, ali ipak je nedostajalo više raspoloženih igrača da bi se ovdje nešto napravilo. U posljednju četvrtinu Goričani su ušli sa 55-55, počelo se od nule u tih posljednjih deset minuta, no prava šansa zapravo se nije ukazala. Domaćin to nije dopustio…

Konačnih minus šest zapravo je i realan odnos snaga, taman za tu nijansu ili dvije bolja je bila Mladost, a Goričani pritom itekako imaju za čim žaliti. Šansa za vrijedan skalp i pobjedu koja bi donijela ohrabrenje gotovo da se nudila, ali Gorica nije znala uzeti ponuđeno. Puno i previše toga su propustili i promašili igrači trenera Miljkovića da bi se moglo računati na rušenje lidera u gostima.

Ispalo je tako da je Goricu s 19 koševa predvodio Borna Dramalija, ali za takav je učinak potrošio čak 24 lopte. Pogodio ih je sedam, a pritom je za tricu gađa 3-14?! Rinaldo Bljaić dodao je 12 koševa, Pavao Turić ubacio je 11, dok je Filip Kalajžić dodao 10, ali također uz očajan šut, jer ubacio je samo dvije od deset upućenih lopti, pri čemu je za dva gađao 0-6! Niko Rimac ostao je na četiri poena, Kristijan Validžić na tri, Matija Pavlic odigrao je samo šest minuta, bez ijednoga koša…

I to je bilo to za ovu godinu. Nastavak slijedi već 3. siječnja, kad u Veliku Goricu dolazi Škrljevo, još jedan protivnik iz samoga vrha.

Poznate su i prilično čvrste već neko vrijeme veze između Gorice i Rijeke. Na Rujevici su, naime, odavno shvatili da se u Turopolje može naći vrlo zanimljivih igrača za njihovu svlačionicu, a većina njih dokazala je da je takvo razmišljanje ispravno. I da Rijeka u bivšim igračima Gorice može pronaći vrlo konkretna pojačanja. Prošle sezone, ispalo je tako, Rijeka je triput pobijedila Goricu, zabila je pritom ukupno četiri gola, a zabijali su ih dva igrača – Niko Janković i Gabriel Rukavina. U prijevodu, Gorici su zabijali samo bivši igrači Gorice…

Niz je stao u 22. minuti prvog ogleda Gorice i Rijeke ove sezone, kad je strijelac bio Dantas, no već za drugi gol pobrinuo se – Toni Fruk! Opet, naravno, bivši igrač Gorice, koji je “demolirao” svoj bivši klub u utakmicu u kojoj je za konačnih 3-1 pogodio Adu-Adjei, pa je ta serija golova bivših igrača Gorice protiv Gorice i definitivno stala.

Točnije, malo se primirila, jer prvi sljedeći susret dogodio se ove nedjelje, u posljednjoj utakmici HNL jeseni…

Gorica je na Rujevici igrala pristojnu utakmicu, parirala je koliko je mogla, a možda bi u svemu tome nešto i izvukla da se u 53. minuti nije “ukazao” još jedan bivši igrač Gorice – Ante Matej Jurić! Nije zabijao prečesto ove sezone, samo dvaput do ovog susreta, ali uvijek se nekako pogodi da upravo ex Goričani potope Goricu. Jurić nije želio burno slaviti gol, svjestan da je epizoda u Gorici usmjerila njegovu karijeru, ali svoje je napravio.

Tim je potezom, u tom trenutku, utakmica i riješena, ali nije to u cjelini bilo 90 minuta koje ćemo dugo pamtiti iz goričke perspektive. Desetu utakmicu zaredom Gorica nije uspjela nauditi Rijeci, deveti poraz u tih deset utakmica upisan je nakon partije u kojoj je opet nedostajalo hrabrosti, konkretnosti, odlučnosti, ali i individualne kvalitete u ključnim trenucima.

– U tih prvih 20-ak minuta Rijeka nas je pritisnula, spustili smo se dosta nisko, što nije bio plan, no nakon toga smo uspjeli uspostaviti kontrolu. Međutim, opet se pokazuje da naša boljka, jer imali smo puno situacija u kojima smo morali bolje odraditi taj zadnji pas i ulaziti u šanse. To su one situacije koje ne ulaze u “highlightse” ni u statistiku, ali u mojoj glavi su itekako dobre situacije za gol. To se već dugo i često ponavlja i morat ćemo poraditi na tome i dovesti igrače koji to mogu riješavati – rekao je trener Mario Carević nakon što je završila prva polovica sezone.

Rijeka je kontrolirala stvari na terenu, Gorica prijetila nedovoljno često i nedovoljno opasno, pa je na kraju ispalo da je domaćin odradio posao taman onoliko koliko mu je bilo potrebno.

– Mislim da Rijeka nije imala neke izrazite šanse, koliko god su na momente uzimali kontrolu, jer ipak je to Rijeka, momčad s puno više kvalitete. Ali i mi smo bili na trenutke dobri, u dobrim situacijama, no sve to zapne u lošim odlukama… Ponovio sam to 800 puta od početka prvenstva, ali ne znam što drugo reći. Također, čudne su mi samo tri minute sudačke nadoknade, a imali smo i bakljadu, i šest izmjena… Tri minute nadoknade nisam vidio od Eura 1996., ali dobro, to je tako. Vjerojatno mi ne bismo izjednačili i da je trajalo duže, ne govorim o tom kontekstu, samo kaže da mi je čudno – dodao je Carević.

Gorica je tako jesen završila na sedmome mjestu prvenstvene ljestvice, s istim brojem bodova kao osma Lokomotiva, sa četiri boda više od Vukovara i pet više od posljednjeg Osijeka. Gorica ima čak devet poraza u 18 jesenskih utakmica, jednako kao Vukovar, Gorica je treća u rubrici primljenih golova, a kad se sve zbroji dobivamo jesen koja je definitivno mogla biti i bolja.

Pauza će potrajati do početka siječnja, a onda kreće nova polusezona teške borbe…

Završnica dvodnevnog Memorijalnog turnira Silvija Jenkača u košarci odigrana je danas (nedjelja, 21. prosinca 2025.) u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici. Na programu su bila dva polufinalna susreta, utakmica za 3. mjesto i finale.

Velika Gorica, 21.12.2025. Memorijalni košarkaški turnir Silvija Jenkača. KK Varaždin. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 21.12.2025. Memorijalni košarkaški turnir Silvija Jenkača. KK Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Finalni meč mladih košarkaša (U14) odigran je u trajanju 4×8 minuta. Đakovo je od početka susreta djelovao kao bolja ekipa i to se pokazalo na rezultatu. Prve dvije četvrtine glatko su riješili u svoju korist (21:9, 22:11) te na poluvremenu su imali prednost od 23 poena.

Velika Gorica, 21.12.2025. Memorijalni košarkaški turnir Silvija Jenkača. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 21.12.2025. Memorijalni košarkaški turnir Silvija Jenkača. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 21.12.2025. Memorijalni košarkaški turnir Silvija Jenkača. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Treću četvrtinu Varaždin je odigrao puno bolje (21:11) i u zaključnu četvrtinu ušao s minusom od 13 poena, ali nije uspio ozbiljnije ugroziti prednost Đakovčana. Na kraju je Đakovo glatko dobilo 71:58. Gorica je u susretu za 3. mjesto pobijedila Iliriju (Ljubljana, SLO).

Velika Gorica, 21.12.2025. Memorijalni košarkaški turnir Silvija Jenkača. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 21.12.2025. Memorijalni košarkaški turnir Silvija Jenkača. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Tri prvoplasirane ekipe nagrađene su peharima, a dodijeljene su i pojedinačne nagrade. Najbolji stijelac: Filip Kšan (KK Đakovo). Najbolja petorka: Filip Kšan, Luka Unterajner (oba KK Đakovo), Niko Terek, Patrik Ostoja (oba KK Varaždin) i Roko Vladislavić (KK Gorica). MVP: Filip Kšan (KK Đakovo).

Galerija fotografija

Memorijalni turnir Silvije Jenkač Jenki

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Nedjelja, 21.12.2025.

Finale  KK Đakovo – KK Varaždin 71:58 (21:9, 22:11, 11:21, 17:17). Za 3. mjesto: KK Gorica – KK Ilirija (Slovenija).

Subota, 20.12.2025. Rezultati: KK Gorica – KK Sisak 72:29, KK Velgor – KK Varaždin 23:86, KK Sisak – KK Ilirija 31:93, KK Varaždin – KK Đakovo 53:63, KK Gorica – KK Ilirija 54:55, KK Velgor – KK Đakovo 28:68.

U sportu se ponekad – valjda je zato i toliko zanimljiv – događaju određeni paradoksi. Na terenu, unutar jedne utakmice, ali i puno šire. Recimo, unutar jednog sustava. Takav primjer stiže iz svijeta županijskog rukometa, u kojem je trenutak naizgled fenomenalan: imamo tri muška kluba u Premijer ligi, u najvišem rangu su i rukometašice Dugog Sela, jako lijepu priču grade rukometašice Ivanića i Udarnika…

A sve to događa se – e, tu je paradoks – u uvjetima koji su daleko od idealnih. Dobro, tu svaka sredina ima i neku svoju priču, svoje probleme i zadovoljstva, prednosti i nedostatke, ali nema tog predstavnika nekog od naših rukometnih klubova koji će ustvrditi da rukometu cvatu ruže.

Problemi su, naravno, u prvom redu financijske prirode, jer novca nikad dosta, javljaju se u nekim sredinama i ozbiljni problemi s infrastrukturom, s terminima za trening, s trenerima… Sve su to stavke koje se neće tako lako promijeniti, pogotovo se to neće dogoditi preko noći, ali barem se u međuvremenu imamo za što držati po pitanju rezultata.

U tim i takvim okolnostima došlo je početkom prosinca i do promjene na čelu Rukometnog saveza Zagrebačke županije. Daniela Horvat iz ŽRK Zaprešića naslijedila je na funkciji predsjednice Miroslava Ivića. Izborna skupština održana je u Velikoj Gorici, na Udarniku, a jutro poslije predsjednica Horvat sjela je na naš kauč u sklopu serijala “Sport Zagrebačke županije”.

– Sve je prošlo u mirnim tonovima, što se zapravo i očekivalo budući da su u pripremi kandidature uz mene stala 24 od ukupno 28 klubova. Samim time, bilo je za očekivati da će biti onako kako je bilo, veselo i ugodno – kaže prva dama županijskog rukometa i nastavlja:

– Mi iz svijeta rukometa raštrkani smo na sve strane, nismo svi ni baš toliko blizu, tako da bude jako zanimljivo kad se ovako nađemo. To je jedna dobra, motivirajuća ekipa, ljudi svih starosnih dobi, a pazimo i da imamo podjednako žena i muškaraca. Kad krene diskusija, bude to jako zanimljivo.

Rukometna djelatnica iz Zaprešića koja je bila dopredsjednica županijskog saveza u posljednja dva mandata, mama jedne zagrižene rukometašice, preko koje se i uključila u svijetu rukometa, ima veliku podršku, a prvi plan joj je obići svih 28 članova županijskog saveza. Svjesna je itekako da su to ljudi koji zaslužuju pozornost, jer rade u uvjetima koji su daleko od idealnih.

– Da, situacija je takva da u rukometu apsolutno nema dovoljno novca čak ni za minimalno ozbiljno funkcioniranje. Velika većina mojih kolega su volonteri, entuzijasti, zaljubljenici u rukomet, pomalo i fanatici – kaže, između ostaloga, nova predsjednika županijskog rukometnog saveza Daniela Horvat.

Lijepo, ugodno, veselo, ali i kompetitivno bilo je ove subote pod Panadićevim balonom na ulazu u Rakarje. Bio je to dan rezerviran za humanost, plemenitost i dobrotu, ali i za jako dobar mali nogomet, jer do svog osmog izdanja došao je humanitarni projekt “Turopoljsko srce”. Donatorska večer ove godine nije prošla po zacrtanom planu, aukcija dresova na društvenim mrežama udruge traje i dalje, a turnir je prošao – fenomenalno.

Sve je krenulo već u ranim jutarnjim satima, prve dvije skupine svoj su posao odradile već do ručka, a preostale dvije nakon njega. Potrajalo je druženje kod Panadića cijeli dan, tribine su praktički cijelo vrijeme bile pune ili gotovo pune, a u borbu za plasman na kraju su stigle četiri momčadi koje su osvojile svoje skupine. Koncept je poznat i uhodan, svoje momčadi organizirali su gorički kafići, pa tu uz ozbiljnu dozu humanosti postoji i itekako ozbiljna doza prestiža.

Na kraju su najviše pokazali dečki koje je okupio gazda Krmpa, pa su nastupali pod nazivom “VG Sport Caffe”. Nimalo slučajno, ta je momčad puna igrača NK Kurilovca, koji su pokazali da im dimenzije terena nisu posebno važne. Na onom velikom su ispisali povijest još tamo početkom studenog, a sad su uspjeli i razveseliti gazdu i na umjetnoj travi, na malom nogometu.

Učinili su to pobjedom u finalu protiv Caffe bara Alkar, koji je također okupio vrlo zanimljivo društvo u svom rosteru, pa je finale bilo za prste polizati. Pobjedu su dečki iz VG Sport Caffea proslavili burno i emotivno, a emocije su prštale i pri dodjeli pehara, za što je zadužen bio poseban gost. Taj zadatak, naime, pripao je Ivanu Šćepini…

U utakmici za treće mjesto Caffe bar VAR bio je bolji od Caffe bara Barbara, čime se Pevecova ekipa domogla “bronce”, dok se Matićeva družina morala zadovoljiti “drvenom medaljom”. I naravno da su se zadovoljili, jer ovdje je ipak rezultat i konačni plasman u drugom planu. Bio i ostao. Svi zajedno napravili su dobro djelo, okupili grad u predblagdansko vrijeme i ponudili novu potvrdu veličine svega onoga što rade organizatori ovog projekta.

Podijeli su organizatori na kraju i individualne nagrade, pa je tako trofej za najboljega igrača otišao u ruke Florijana Rakovića iz VG Sport Caffe, a nagradu za najboljega golmana dobio je njegov suigrač Leon Išek. Obojica su, naravno, igrači NK Kurilovca… Najbolji strijelac turnira bio je Luka Peruzović, koji je branio boje domaćina turnira, odnosno Panadić Sporta.

Kad je i to odrađeno, ostalo je još jedino razmijeniti dojmove, opustiti se nakon dobro obavljenog posla i napraviti prvi korak u poznatom smjeru: “Vidimo se i sljedeće godine!”