Na pitanje “kako ide”, u Hrvatskom rukometnom klubu Gorica ovih dana odgovaraju sa “bolje ne može!”, jer u tijeku je sezona kakva se nikad ranije nije dogodila. Nikad još rukometaši Gorice nisu skupili pet pobjeda u prvih šest kola prvenstva, nikad nisu izgledali toliko dominantno kao ove sezone, čak ni u slavnim danima ere Andrije Nikolića. Goričani melju sve pred sobom, zaključno s Varaždinom u prošlom kolu, a prvu polovicu Lige B zaključit će domaćim ogledom s Moslavinom.

I velike su šanse da će je zaključiti novom pobjedom. I pritom je manje važno to što je Moslavina jedna neobično “sklepana” momčad, puno je važnije ono što Gorica može. S klupe vođena očito silno talentiranim trenerom Matejem Miškovićem, a na terenu s jasno podjelom zaduženja i odgovornosti. A kad je tako, iskaču pojedinci. Ponekad su to krila Hrvoje Ceković i Juro Čakarić, ponekad vanjski igrači Jakov Neralić i Marin Lisac, ponekad golman Marin Sorić, ponekad stupovi obrane Barišić i Starčević…

A praktički uvijek – Jakov Dujić. Momak iz Zadra, tek 20-godišnjak, originalno srednji vanjski, ali sposoban djelovati i lijevo i desno, iskočio je po pitanju brojki. Treći strijelac lige sa 7,5 golova po utakmici u prosjeku, ali i treći asistent, s više od četiri dodavanja po susretu.

– Stvarno sam prezadovoljan, ali znam da i dalje trebam naporno raditi. Svi trebamo biti ponizni i vrijedni, cijela momčad, a kad je tako, uvijek netko iskoči. Lako ćemo mi za statistiku. Koliko god lijepo bilo biti u vrhu tih lista, momčad je ipak daleko najvažnija – javio se Jakov, već treću sezonu igrač Gorice.

Iz rodnog Zadra zbog rukometa je već u drugom srednje preselio u Split, u Akademiju Balić-Metličić, završio školu, pa odlučio prihvatiti poziv iz Turopolja.

– I oduševljen sam što je tako ispalo! Super se osjećam ovdje, sviđa mi se i klub, i grad, i suigrači… Ma sve. Jako sam sretan što sam odlučio doći baš u Goricu – govori Dujić u trenucima kad je lagana euforija i normalna.

Kad su rezultati takvi kakvi jesu, normalno je da caruju osmijesi i pozitiva.

– Čim je trener Mišković došao, još tamo u ožujku, počeo je slagati stvari u igri za sljedeću sezonu. Dobro smo se odmorili tijekom ljeta, pojačali se sa četvoricom novih igrača, a zatim odradili stvarno jake pripreme. Radilo se baš žestoko, a puno pažnje posvećivalo se i taktičkim detaljima, tako da od početka svi jako dobro znamo tko što radi. Temeljito se pripremamo za svakog protivnika, a to nam je veliki plus. Jednako kao i to što smo gotovo svi jako mladi, spremni napraviti što god trener zatraži od nas – pokušava Dujić pojasniti tajnu uspjeha ovosezonske Gorice, svjestan da tu mladost netko mora i voditi mudrom rukom.

– Uz nas mlađe, imamo i nekoliko starijih igrača, na čelu s kapetanom Cekovićem, koji drže svlačionicu. Oni su zaduženi i za šale i za ozbiljnost, ovisno o potrebi, a mi mlađi gledamo i učimo kako se ponašati, na što obratiti pozornost. I to nam je veliki plus, taj spoj starijih i mlađih. S obzirom na sve to, vjerujem da imamo pravo nadati se velikim stvarima ove sezone! – ambiciozan je Dujić.

Na pitanje o radu s trenerom Miškovićem, o kojem dolaze samo lijepe priče, nije se moglo ni očekivati ništa osim odgovora ovakvog tipa:

– Predobro je raditi s njim! Ima ideju koja nam se svima jako sviđa, pri čemu nam daje puno slobode u igri. Ne koči nas nepotrebnim šablonama, puno toga prepušta našem osjećaju, ali sve kroz ideju kojom se zajedno vodimo – objašnjava mladi gorički Zadranin.

Nema problema složiti se s trenerom po pitanju ciljeva, koji su otvoreno postavljeni: plasman u Europu i Final Four Kupa.

– Te ciljeve postavili smo si uoči sezone i sad svaki dan radimo na tome da ih ostvarimo. Ti ciljevi o kojima govorite su, uvjeren sam, potpuno realni. S obzirom na način na koji radimo, igramo, na samopouzdanje koje imamo, za očekivati je da ćemo se boriti i za jedno i za drugo. Sa svima možemo igrati, nikoga se ne bojimo, i tako ćemo se ponašati – poručuje Dujić, pa se ipak malo ispravlja:

– Dobro, Zagreb je realno ipak stepenica više. Još i trener Andrija sve zna o nama, tako da njih ne bih stavio u ovu kategoriju, ali sa svima ostalima možemo i želimo igrati.

To, dakle, uključuje i Nexe. Svih ovih godina nedodirljivi Nexe, isti onaj klub koji je nanio Gorici jedini poraz ove sezone. Završilo je na minus osam, ali dugo je izgledalo puno bolje od toga. I na tragu onoga što trener Matej stalno ponavlja: može ih se pobijediti…

– Ne bih rekao da se radilo o tome vjerujemo li mi u to ili ne, prije je problem bio fizički. Doveli su ozbiljne igrače ovo ljeto, imaju veliku širinu, a mi smo tih 40 dobrih minuta igrali praktički u istom sastavu. Oni ubace četvoricu svježih, a jednako dobrih, mi prodamo par lopti i gotovo je… Tako je ispalo, ali vjerujem da će u Velikoj Gorici biti drukčije. U svakom slučaju, veselimo se toj utakmici…

Do tog ogleda ćemo još malo pričekati, a prvi sljedeći izazov donosi Moslavinu u Gradskoj sportskoj dvorani, u nedjelju od 17 sati.

– Igramo već četvrtu nedjelju zaredom, i to opet na televiziji. Možda nas stalno prenose jer igramo lijepo, ha, ha – nasmijao se Jakov, pa dodao:

– Očekujemo dobru utakmicu, krenuli smo u dobru seriju i nema razloga da na tome stanemo. Kao i za svakog protivnika, dobro smo se pripremili i za njih, pogotovo za Ivana Laljeka, koji nam se vraća u Goricu… Naravno da nećemo bodove unaprijed upisivati, ne pada nam napamet, ali vjerujem da bi uz pravi pristup i naš maksimalan angažman bodovi morali ostati u Velikoj Gorici. Moramo se za njih izboriti na parketu, ali to smo spremni učiniti!

Na putu do ostvarenja cilja pomoći će i podrška s tribina, koja je sve ozbiljnija, kao i povezanost sredine s rukometašima… I to s razlogom, jer atmosfera je sjajna, prezentacije na parketu također. Ako ste ikad pomislili da je trenutak da pogledate goričke rukometaše na djelu, ovo je definitivno taj trenutak.

Nedjelja, 17 sati, Gradska sportska dvorana. Vidimo se!