Povežite se s nama

Vijesti

Štafeta povodom Dana mladosti ubrzala građenje današnjeg Trga Stjepana Radića

Kumice su na jednoj klupi prodavale svoje proizvode, te su isticale da je trg zato, da se na njemu trguje.

Objavljeno

na

Svaki dio našeg grada, naše Velike Gorice poseban je na svoj način. Da bi svaki njen dio izgledao onako kako treba, sa smislom, bili su potrebni ljudi koji su radili projekte i osmišljavali sve do najsitnijeg detalja, i to velika većina njih u vrijeme kad je puno teže bilo projektirati nego danas.

Hrvojka Paljan danas je u mirovini, ali i dalje s istim žarom priča o Galženici čiji je dio upravo ona osmislila. Bila je tada mlada, tridesetogodišnja arhitektica kada je dobila zadatak, od neuglednog prostora napraviti urbano naselje. Riječ je o Projektu arhitektonskog i urbanističkog rješenja stambenog naselja Gorica III – Galženica-jug koji je nastao sredinom 70-tih godina prošlog stoljeća u vrijeme intenzivne stambene izgradnje.

Prema projektnom zadatku trebalo je osmisliti naselje s otprilike 1260 stanova različite veličine, odnosno naselje za otprilike četiri tisuće  stanovnika. Investitor (G.P. Industrogradnja, Zagreb), postavio je projektantu vrlo stroge tehnološke zahtjeve, vezane uz industrijski način izgradnje, što je značilo obaveznu primjenu industrijski proizvedenih građevinskih elemenata, kao što su montažni fasadni elementi, montažna stubišta i kupaonica.  Smatralo se naime, da je ovaj način izvedbe jeftiniji od klasične, što nažalost nije bilo posve točno. Za projektanta je primjena tih elemenata u projektu, bila je više od zahtjeva, bila je to zapovijed.

-Za mene, tada vrlo mladu arhitekticu, bio je to veliki izazov, a ujedno i šansa da se na konkretnom projektu primjene i znanstvene spoznaje iz područja urbane sociologije, koje su upozoravale na veliki nedostatak naselja „spavaonica“, a to je nedostatak prostora javnog okupljanja, gdje odraslim stanovnicima pružena mogućnost višeg oblika socijalizacije. U povijesti to je bio trg. Zadatak koji sam samoj sebi postavila, bio je osmisliti urbano naselje, ne „ spavaonicu“ i ukloniti nedostatke na koje su sociolozi upozoravali. – prisjeća se Paljan.

Kako bi se izbjegla monotonija naselja, nastala primjenom istih industrijski proizvedenih elemenata ( isti montažni parapeti na pročeljima), predloženo je bilo da svaki stambeni blok u naselju bude i horizontalno i vertikalno razveden, a cijela ploha trga stavljena je na raspolaganje umjetnicima i stanovnicima za njihovo kreativno izražavanje.

Prema prijedlogu, naselje sastoji se od 6 stambenih blokova, formiranih oko unutrašnjih dvorišta s igralištima za djecu, a da bi se postigao traženi urbanitet, stambeni blokovi br.1, br.2 i br.3 formiraju TRG,-centar naselja.  Trg kao takav, bio je nepoznat u tadašnjoj urbanističkoj praksi.

– Širom grada nicala su dječja igrališta, parkovi i sl., međutim trg, kao mjesto odraslih, koliko je meni poznato, nije bio nigdje projektiran, a kamoli izveden. –kaže Paljan.

Trg u očima -djevojčice

Iako je prijedlog, kao takav bio je usvojen, pri realizaciji projekta odmah su se pojavile prve poteškoće vezane uz financiranje. Nitko nije htio snositi troškove realizacije trga, ni Velika Gorica, niti  G.P. „Industrogradnja.“  Nakon puno pregovaranja napokon je bilo odlučeno da“Industrogradnja“ snosi troškove realizacije, ali se na nju dugo čekalo..

– Onda je potpuno neočekivano došao je zahtjev, da trg mora biti izveden do Dana mladosti, kada je s trga trebala krenuti štafeta u čast Titovog rođendana. To je značilo da su za izvedbu ostala samo nepuna tri mjeseca.

Uz ogromne napore taj rok je održan. Nažalost, uz ionako oskudnu ponudu građevinskog materijala, od kojih neke nije bilo moguće dobiti u potrebnim količinama i nemoguće kratkog roka izvedbe, pojavili su se mnogi problemi.

– U zadnji su tren, tako, prvobitno predviđene klinker pločice morale biti zamijenjene keramičkim pločicama, za koje se doduše tvrdilo da služe i za vanjsku upotrebu, što se nažalost nije pokazalo točnim. Od najjeftinijih pločica tražile su se još jeftinije. Štafeta je „slavno“ krenula s Trga na Dan mladosti, ali su uskoro pločice počele otpadati. Ploha Trga ubrzo je morala biti sanirana. Umjesto keramičkih pločica, ugrađene su betonske ploče. U kazetama za cvijeće zasađeno je bilo najjeftinije zimzeleno grmlje, čime je trg je izgubio svaku estetsku vrijednost. Bilo je to doslovce „ projektiranje u skromnim uvjetima“. – prisjeća se Paljan.

Tlocrt trga 1981.

Trg se u to vrijeme zvao Trg Veljka Vlahovića, i usprkos nedaćama, ubrzo je zaživio pravim urbanim životom. Događaji na trgu izmjenjivali su se jedan za drugim (održavale su se proslave Novih Godina, razni politički skupovi, koncerti,smotre folklora, lutkarske priredbe za djecu (PIF), itd.)

– Kumice su na jednoj klupi prodavale svoje proizvode, te su isticale da je trg zato, da se na njemu trguje.

U jednom od stambenih blokova na trgu predviđen je bio Dom kulture, i to ne kao zasebna zgrada (monument), nego kao dio stambene zgrade, kako bi bio jednostavno pristupačan stanovnicima.  U realizaciji i ove ideje bilo je također problema, naravno, financijske prirode.

-Nakon puno pregovaranja, bilo je dogovoreno da se prostor predviđen za Dom kulture, tretira kao prostor “za nepoznatog korisnika“ s naglaskom da sadržaji budu isključivo s područja kulturnog djelovanja (kao npr. dvorana za više svrha, biblioteka, galerija slika i. sl.) Krajnji korisnik ovog prostora postalo je Narodno sveučilište „Juraj Kokot“ iz Velike Gorice, tako je konačna distribucija sadržaja po etažama, kao i njihova veličina, izvedena  prema njihovom programu. Zahvaljujući zaposlenicima, Dom je ostvario vrlo dobru suradnju stanovnicima. U Domu je otvorena prva galerija slika u Velikoj Gorici, poznata „ Galženica“, koja je u međuvremenu postala pravi “ brand“ Velike Gorice . Započela je s radom biblioteka i čitaonica, a u Dvorani za više svrha održavale su se gotovo svakodnevno kazališne predstave, koncerti ili prigodne priredbe.- kaže Paljan.

Tlocrt trga 2002.

U međuvremenu trg je promijenio ime i danas se zove Trg Stjepana Radića.

Tijekom godina oštećenja na plohi trga postala su sve veća, urbani inventar počeo je propadati, a zelenilo djelovalo krajnje zapušteno. Odlukom Gradskog poglavarstva Grada Velike Gorice, 2002. godine pristupilo izradi projektne dokumentacije za rekonstrukciju i sanaciju Trga.

-Krajem 2015 g., održana je proslave 35-godišnjice rada galerije „Galženica“. Proslava se proširila na proslavu rada cijelog Doma kulture i protegla na gotovo tjedan dana. Svoju proslavu imao je svaki sadržaj zasebno. Svoju proslavu imala biblioteka i knjižnica, svoju proslavu imala je i mala Dvorana za više svrha. Za mene je ovo bilo potpuno neočekivano iskustvo. Znam da se slave sportski uspjesi, ali da netko „slavi“ rad Doma kulture, nisam čula. –oduševljeno govori Paljan.

 

U svijetu spektakla kojim nas svakodnevno bombardiraju mediji, jedan je mali trg, nastao u skromnim uvjetima, ispunio svoju zadaću. Stanovnicima je pružena prostorna mogućnost da postanu uspješni građani, da se druže, zajedno vesele, stvaraju „umjetnička“djela i da zajedno sa sadržajima u Domu kulture zadovolje svoje kreativne, i kulturne potrebe.

-U samoj realizaciji projekta bilo je uključeno najmanje 1000 sudionika, projektanti raznih struka, građevinski radnici, obrtnici i drugi. Tisuću radnih mjesta, rekli bi danas političari. Sa zahvalnošću prisjećam se svih koji su pomogli pri realizaciji ovog projekta, posebno onih, koji su mi omogućili mi, da se kao vrlo mlada arhitektica „upustim“ u rješavanje ovako kompleksne problematike kao što je projekt stambenog naselja, a nadasve dragog, nažalost prerano preminulog kolege i prijatelja Đure Thota iz Zavoda za komunalnu djelatnost, planiranje i urbanizam općine Velika Gorica, koji mi je bio velika podrška u realizaciji ideje “urbano naselje, ne spavaonica“.-zaključila je Paljan.

Želite li doznati više o ovom projektu, moći ćete to iz prve ruke doznati od arhitektice Hrvojke Paljan, 10.prosinca u Galeriji Galženica kada će biti održano predavanje ”Projektiranje u skromnim uvjetima” o arhitektonsko-urbanističkom razvoju naselja Galženica u Velikoj Gorici.

 

Gospodarstvo

HZZ objavio brojke, evo što se događa na tržištu rada u Velikoj Gorici

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Vojtech Okenka/pexels.com

Krajem travnja 2026. na području Velike Gorice u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje bilo je 815 nezaposlenih osoba, što predstavlja pad od 4,0 % u odnosu na ožujak te 14,6 % manje nego u istom razdoblju prošle godine.

Podaci HZZ-a pokazuju i da je tijekom travnja iz evidencije zaposleno 93 osobe. Najčešće su posao pronalazile u zanimanju čistača, gdje je zaposleno ukupno devet osoba.

Istodobno, poslodavci su u istom mjesecu prijavili 162 slobodna radna mjesta na području ispostave Velika Gorica. Među oglašenim poslovima najviše je traženih poštara, točnije njih 26.

Nastavite čitati

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

na

Objavio/la

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Gospodarstvo

Velika Gorica sve više ulaže u poduzetnike i obrtnike, grad među vodećima po rastu pomoći

Hrvatski gradovi prošle su godine za subvencije poduzetnicima i obrtnicima izdvojili više od 53 milijuna eura, a Velika Gorica našla se među deset gradova s najvećim rastom izdvajanja u odnosu na godinu ranije.

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica povećala je izdvajanja za subvencije poduzetnicima i obrtnicima za 661 tisuću eura u odnosu na 2024. godinu, pokazuju podaci Ministarstva financija o izvršenju proračuna za 2025. godinu. Time se Gorica svrstala među gradove koji su najviše pojačali financijsku podršku gospodarstvu i obrtništvu, prenosi Gradonačelnik.hr.

Prema analizi proračunskih izdvajanja hrvatskih gradova, najveći nominalni rast subvencija ostvario je Bjelovar, a odmah iza njega slijede Split, Sveta Nedelja i Šibenik. Velika Gorica nalazi se u društvu 10 gradova s najvećim povećanjem izdvajanja, ispred Samobora, Varaždina, Pule i Rijeke.

Ukupno su hrvatski gradovi prošle godine za subvencije poduzetnicima i obrtnicima izdvojili 53,3 milijuna eura, što je oko 11,5 milijuna eura više nego godinu ranije. Rast izdvajanja zabilježio je 71 grad.

Analiza pokazuje i da interes za obrtništvo i dalje raste. Prema podacima Obrtnog registra Ministarstva gospodarstva, krajem 2025. godine u Hrvatskoj je poslovalo više od 133 tisuće obrta, odnosno više od deset tisuća više nego godinu prije.

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

na

Objavio/la

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

Poraz za kraj: ‘Nogomet nikad ne laže, tamo smo gdje trebamo biti’

Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Rijeke na Rujevici u posljednjem kolu SuperSport HNL-a. Goričani su na kraju završili na osmome mjestu, s dva boda manje od petoplasirane momčadi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Pravih ljetnih 28 stupnjeva dočekalo je nogometaše Gorice na Rujevici, zajedno s igračima Rijeke, koji su se nadali i vjerovali da na kraju ipak nekako mogu do trećega mjesta. Gorica je, s druge strane, pobjedom mogla do petoga mjesta u prvenstvu, što bi bio uspjeh kakav nismo doživjeli od one sezone kad je Gorica porazom upravo na Rujevici skliznula na peto mjesto i ostala bez povijesnog plasmana u Europu.

Ovoga puta ulog nije bio toliko velik, ali očekivano je bilo vidjeti nogometaše koji su motivirani bez obzira na činjenicu da je riječ o zadnjih devedeset minuta u sezoni. Takvi su Riječani i Goričani i bili, no teško je ovu utakmicu u bilo kojem smislu svrstati među nogometne događaje koji će se pamtiti. Dapače, sve je riješeno u dva poteza, utakmica je bila lišena velikog broja prilika i uzbuđenja, a pogotovo se to odnosi na uzbuđenja pred riječkim vratima.

Gorica je bila bez Pršira, Čabraje i Filipovića, pa su ispred Matijaša startali Leš, Perić i Moustapha, na bokovima Trontelj i Bogojević, a u sredini Kavelj, Pozo, Pavičić i mladi Stjepan Kučiš u Prširovoj ulozi. U vrhu napada, s kapetanskom trakom oko ruke, i ovoga je puta startao Ante Erceg.

U prvom poluvremenu takva je Gorica limitirala Rijeku na jednu opasniju situaciju, u kojoj je sjajno reagirao Matijaš, dok s druge strane opasnosti nije bilo. Nije ih pred riječkim vratima bilo previše ni u nastavku, dok je Rijeka sve riješila – “američki”! Amer Gojak pogađao je u 66. i 84. minuti, golovi da ne znaš koji je ljepši, da li zakucavanje u rašlje za 1-0 ili bomba koja je od prečke ušla za konačnih 2-0…

Ukratko, utakmica nakon koje će navijačima Gorice dobro sjesti to što je sezona završila. A i treneru će odmor dobro doći.

– Bili smo dosta stabilni u prvom poluvremenu, dosta dobri defenzivno, međutim imali smo četiri-pet situacija za kontranapad kakve očito ne znamo rješavati – krenuo je u analizu Mario Carević, pa nastavio:

– To nam je nekako i ogledalo cijele sezone. Ponavljam se u ovim izjavama nakon utakmice, stalno pričam iste stvari, ali to je činjenica. Moraš takve situacije odraditi tako da uputiš udarac, da golman mora reagirati, da uđeš u highlightse… Tu smo nedorečeni i za sljedeću sezonu ćemo sigurno tražiti pojedince koji će nam pomoći. Moramo to i trenirati, iako je teško trenirati donošenje odluka.

Mario Carević ove je sezone postao najdugovječniji trener u prvoligaškoj povijesti Gorice… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Naravno da je Carević razmišljao i o tablici.

– Da smo pobijedili, završili bi peti, što bi trebalo biti ogroman motiv, a da smo uzeli i bod, bili bismo sedmi. Ovako smo završili na osmome mjestu – slegnuo je ramenima trener Gorice, koji je s takvim učinkom na kraju zadovoljan.

– Vratit ću se malo na početak sezone. Otišlo nam je 25 igrača, morali smo raditi totalno novu selekciju i ja sam na kraju mogu biti zadovoljan sa izvedbom i rezultatom. Moglo je to biti i bolje, jer kad vratim film, prosuli smo puno bodova zbog promašenih šansi, penala… A opet, najiskrenije rečeno, nogomet nikad ne laže. Nogomet je nakon tih 36 kola u pravu i to je nekakva naša realnost. Da, dojam je da smo igrali puno bolje nego što to govori broj bodova, ali očito nam nešto fali za nešto više.

Dotaknuo se za kraj i pitanja pobjedničkog mentaliteta…

– Taj mentalitet pobjednika gradi se kroz više prijelaznih rokova, moramo raditi doselekciju i točno znamo što nam treba. Nadam se da ćemo uspjeti dovesti neke nove igrače, da ćemo ući u pripreme kako treba i biti bolji u tim segmentima sljedeće godine – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno