Vijesti

Štafeta povodom Dana mladosti ubrzala građenje današnjeg Trga Stjepana Radića

Kumice su na jednoj klupi prodavale svoje proizvode, te su isticale da je trg zato, da se na njemu trguje.

Objavljeno

prije 5 godina

17. studenoga 2020.

Objavio/la

Suzana Majstorović

Svaki dio našeg grada, naše Velike Gorice poseban je na svoj način. Da bi svaki njen dio izgledao onako kako treba, sa smislom, bili su potrebni ljudi koji su radili projekte i osmišljavali sve do najsitnijeg detalja, i to velika većina njih u vrijeme kad je puno teže bilo projektirati nego danas.

Hrvojka Paljan danas je u mirovini, ali i dalje s istim žarom priča o Galženici čiji je dio upravo ona osmislila. Bila je tada mlada, tridesetogodišnja arhitektica kada je dobila zadatak, od neuglednog prostora napraviti urbano naselje. Riječ je o Projektu arhitektonskog i urbanističkog rješenja stambenog naselja Gorica III – Galženica-jug koji je nastao sredinom 70-tih godina prošlog stoljeća u vrijeme intenzivne stambene izgradnje.

Prema projektnom zadatku trebalo je osmisliti naselje s otprilike 1260 stanova različite veličine, odnosno naselje za otprilike četiri tisuće stanovnika. Investitor (G.P. Industrogradnja, Zagreb), postavio je projektantu vrlo stroge tehnološke zahtjeve, vezane uz industrijski način izgradnje, što je značilo obaveznu primjenu industrijski proizvedenih građevinskih elemenata, kao što su montažni fasadni elementi, montažna stubišta i kupaonica. Smatralo se naime, da je ovaj način izvedbe jeftiniji od klasične, što nažalost nije bilo posve točno. Za projektanta je primjena tih elemenata u projektu, bila je više od zahtjeva, bila je to zapovijed.

-Za mene, tada vrlo mladu arhitekticu, bio je to veliki izazov, a ujedno i šansa da se na konkretnom projektu primjene i znanstvene spoznaje iz područja urbane sociologije, koje su upozoravale na veliki nedostatak naselja „spavaonica“, a to je nedostatak prostora javnog okupljanja, gdje odraslim stanovnicima pružena mogućnost višeg oblika socijalizacije. U povijesti to je bio trg. Zadatak koji sam samoj sebi postavila, bio je osmisliti urbano naselje, ne „ spavaonicu“ i ukloniti nedostatke na koje su sociolozi upozoravali. – prisjeća se Paljan.

Kako bi se izbjegla monotonija naselja, nastala primjenom istih industrijski proizvedenih elemenata ( isti montažni parapeti na pročeljima), predloženo je bilo da svaki stambeni blok u naselju bude i horizontalno i vertikalno razveden, a cijela ploha trga stavljena je na raspolaganje umjetnicima i stanovnicima za njihovo kreativno izražavanje.

Prema prijedlogu, naselje sastoji se od 6 stambenih blokova, formiranih oko unutrašnjih dvorišta s igralištima za djecu, a da bi se postigao traženi urbanitet, stambeni blokovi br.1, br.2 i br.3 formiraju TRG,-centar naselja. Trg kao takav, bio je nepoznat u tadašnjoj urbanističkoj praksi.

– Širom grada nicala su dječja igrališta, parkovi i sl., međutim trg, kao mjesto odraslih, koliko je meni poznato, nije bio nigdje projektiran, a kamoli izveden. –kaže Paljan.

Trg u očima -djevojčice

Iako je prijedlog, kao takav bio je usvojen, pri realizaciji projekta odmah su se pojavile prve poteškoće vezane uz financiranje. Nitko nije htio snositi troškove realizacije trga, ni Velika Gorica, niti G.P. „Industrogradnja.“ Nakon puno pregovaranja napokon je bilo odlučeno da“Industrogradnja“ snosi troškove realizacije, ali se na nju dugo čekalo..

– Onda je potpuno neočekivano došao je zahtjev, da trg mora biti izveden do Dana mladosti, kada je s trga trebala krenuti štafeta u čast Titovog rođendana. To je značilo da su za izvedbu ostala samo nepuna tri mjeseca.

Uz ogromne napore taj rok je održan. Nažalost, uz ionako oskudnu ponudu građevinskog materijala, od kojih neke nije bilo moguće dobiti u potrebnim količinama i nemoguće kratkog roka izvedbe, pojavili su se mnogi problemi.

– U zadnji su tren, tako, prvobitno predviđene klinker pločice morale biti zamijenjene keramičkim pločicama, za koje se doduše tvrdilo da služe i za vanjsku upotrebu, što se nažalost nije pokazalo točnim. Od najjeftinijih pločica tražile su se još jeftinije. Štafeta je „slavno“ krenula s Trga na Dan mladosti, ali su uskoro pločice počele otpadati. Ploha Trga ubrzo je morala biti sanirana. Umjesto keramičkih pločica, ugrađene su betonske ploče. U kazetama za cvijeće zasađeno je bilo najjeftinije zimzeleno grmlje, čime je trg je izgubio svaku estetsku vrijednost. Bilo je to doslovce „ projektiranje u skromnim uvjetima“. – prisjeća se Paljan.

Tlocrt trga 1981.

Trg se u to vrijeme zvao Trg Veljka Vlahovića, i usprkos nedaćama, ubrzo je zaživio pravim urbanim životom. Događaji na trgu izmjenjivali su se jedan za drugim (održavale su se proslave Novih Godina, razni politički skupovi, koncerti,smotre folklora, lutkarske priredbe za djecu (PIF), itd.)

– Kumice su na jednoj klupi prodavale svoje proizvode, te su isticale da je trg zato, da se na njemu trguje.

U jednom od stambenih blokova na trgu predviđen je bio Dom kulture, i to ne kao zasebna zgrada (monument), nego kao dio stambene zgrade, kako bi bio jednostavno pristupačan stanovnicima. U realizaciji i ove ideje bilo je također problema, naravno, financijske prirode.

-Nakon puno pregovaranja, bilo je dogovoreno da se prostor predviđen za Dom kulture, tretira kao prostor “za nepoznatog korisnika“ s naglaskom da sadržaji budu isključivo s područja kulturnog djelovanja (kao npr. dvorana za više svrha, biblioteka, galerija slika i. sl.) Krajnji korisnik ovog prostora postalo je Narodno sveučilište „Juraj Kokot“ iz Velike Gorice, tako je konačna distribucija sadržaja po etažama, kao i njihova veličina, izvedena prema njihovom programu. Zahvaljujući zaposlenicima, Dom je ostvario vrlo dobru suradnju stanovnicima. U Domu je otvorena prva galerija slika u Velikoj Gorici, poznata „ Galženica“, koja je u međuvremenu postala pravi “ brand“ Velike Gorice . Započela je s radom biblioteka i čitaonica, a u Dvorani za više svrha održavale su se gotovo svakodnevno kazališne predstave, koncerti ili prigodne priredbe.- kaže Paljan.

Tlocrt trga 2002.

U međuvremenu trg je promijenio ime i danas se zove Trg Stjepana Radića.

Tijekom godina oštećenja na plohi trga postala su sve veća, urbani inventar počeo je propadati, a zelenilo djelovalo krajnje zapušteno. Odlukom Gradskog poglavarstva Grada Velike Gorice, 2002. godine pristupilo izradi projektne dokumentacije za rekonstrukciju i sanaciju Trga.

-Krajem 2015 g., održana je proslave 35-godišnjice rada galerije „Galženica“. Proslava se proširila na proslavu rada cijelog Doma kulture i protegla na gotovo tjedan dana. Svoju proslavu imao je svaki sadržaj zasebno. Svoju proslavu imala biblioteka i knjižnica, svoju proslavu imala je i mala Dvorana za više svrha. Za mene je ovo bilo potpuno neočekivano iskustvo. Znam da se slave sportski uspjesi, ali da netko „slavi“ rad Doma kulture, nisam čula. –oduševljeno govori Paljan.

U svijetu spektakla kojim nas svakodnevno bombardiraju mediji, jedan je mali trg, nastao u skromnim uvjetima, ispunio svoju zadaću. Stanovnicima je pružena prostorna mogućnost da postanu uspješni građani, da se druže, zajedno vesele, stvaraju „umjetnička“djela i da zajedno sa sadržajima u Domu kulture zadovolje svoje kreativne, i kulturne potrebe.

-U samoj realizaciji projekta bilo je uključeno najmanje 1000 sudionika, projektanti raznih struka, građevinski radnici, obrtnici i drugi. Tisuću radnih mjesta, rekli bi danas političari. Sa zahvalnošću prisjećam se svih koji su pomogli pri realizaciji ovog projekta, posebno onih, koji su mi omogućili mi, da se kao vrlo mlada arhitektica „upustim“ u rješavanje ovako kompleksne problematike kao što je projekt stambenog naselja, a nadasve dragog, nažalost prerano preminulog kolege i prijatelja Đure Thota iz Zavoda za komunalnu djelatnost, planiranje i urbanizam općine Velika Gorica, koji mi je bio velika podrška u realizaciji ideje “urbano naselje, ne spavaonica“.-zaključila je Paljan.

Želite li doznati više o ovom projektu, moći ćete to iz prve ruke doznati od arhitektice Hrvojke Paljan, 10.prosinca u Galeriji Galženica kada će biti održano predavanje ”Projektiranje u skromnim uvjetima” o arhitektonsko-urbanističkom razvoju naselja Galženica u Velikoj Gorici.

Sjećanja

‘Dragi Jura, tvoje ime ostat će trajno urezano u srcima svih nas…’

Mraclinci tuguju, preminuo je Juraj Cvetnić, dobri duh mjesnoga kluba, prijatelj i susjed koji je svojim doprinosom ovo selo učinio boljim mjesto…

Objavljeno

prije 2 minute

1. lipnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Nogometne klubove, pogotovo one u manjim sredinama, osim igrača, njihovih trenera i vodećih ljudi klubova, često čine i svi oni vjerni kibici, ljudi koji su tu i kad je lijepo i kad je teško, koji će ponuditi i najveću potporu i najiskreniju kritiku. U našem Mraclinu jedan od takvih ljudi bio je Juraj Cvetnić, koji nas je zauvijek napustio taman na oproštaju od još jedne lijepe godine mraclinskog nogometa.

U znak zahvale za ljubav i vjernost koju je nosio sa sobom cijeloga života, klub se od svoga Jure oprostio pismom…

“Otišao je, zauvijek nas napustio naš dragi Jura, vječni prijatelj i veliki zaljubljenik u NK Mraclin. Iako je, kako je u nedavnom intervjuu za mraclinski portal sam rekao, malo igrao nogomet, a više uživao gledajući uz ogradu, njegov je trag duboko utkan u povijest kluba.

Još od njegove mladosti nijedna radna akcija koja je bila vezana uz naš klub nije mogla proći bez njega. Njegova prisutnost bila je neizostavna, a uvijek je bio spreman pomoći. Posebno ćemo ga pamtiti kao jednog od ključnih sudionika kod krčenja i čišćenja prostora današnje Stare grabe, stvarajući temelje za sve što je uslijedilo. No, Jura nije stao samo na tome. Njegov doprinos u stvaranju novog, modernog stadiona Nova graba također je neizmjerno vrijedan. Bilo je to vrijeme u kojem je pokazao svoju predanost, ljubav prema klubu u svakom vidu njegovog razvoja.

Zahvalni smo mu na svemu što je učinio za naš klub i zajednicu. Njegovo ime ostat će trajno urezano u srcima svih nas, a NK Mraclin neće biti isti bez njega. Počivaj u miru, dragi Jura. Tvoj duh i tvoje naslijeđe žive u svakom kutku našeg kluba”, stoji u tekstu kojeg potpisuje, sasvim jednostavno i čisto, NK Mraclin.

Počivajte u miru, gospon Jura…

Nastavite čitati

Sport

Kurilovec udarnički do kraja! Opet pao Samobor, junak je novi, navike stare…

U posljednjem kolu 3. NL Centar nogometaši Kurilovca pobijedili su na gostovanju kod Samobora 2-0 i prvenstvo završili na trećemu mjestu, s jednakim brojem bodova kao druge Ravnice. Pred Kurilovčanima su još dva finala…

Objavljeno

prije 21 minuta

1. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Procedura je dobro poznata, već toliko puta viđena tijekom ove nezaboravne kurilovečke sezone, a dobre navike ne valja mijenjati… Pa su tako Kurilovčani i u posljednjem kolu prvenstva, na oproštaju od sezone u 3. NL Centar, posao odradili po ranije utvrđenom hodogramu: dolazak na gostovanje, pobjeda na terenu, fotka u svlačionici. Slavljenička, naravno, jer takvih su već oho-ho snimili u Kurilovcu ove dobre nogometne godine.

Problema s ozljedama, naravno, bilo je i ovoga puta, to je već neko vrijeme neizostavan dio svake kurilovečke priče, ali ni ovoga puta nije smetalo. U srijedu je Kurilovec slavio u gostima kod Samobora u polufinalu županijskoga Kupa, time izborio i pretkolo SuperSport Hrvatskog nogometnoga kupa, a tri dana poslije putevi s Udarnika opet su vodili na isto mjesto, na Gradski stadion u Samoboru, na teren kojim su svojevremeno trčali i majstori poput kultnog Fatmira Vate i ostalih.

Nije u kadru ovoga puta bilo najboljeg strijelca Luke Sedlačeka, nije bilo ni Darija Banića, nekako se pokrpao i za ovu priliku kapetan Dodo Završki, ali pronašao se čovjek za preuzimanje naslovnih uloga. Njegovo ime je David, a prezime je Pršir, pravo nogometno, domaće. Prvi gol zabio je u 48. minuti, drugi u 80., i to je bilo to. Kurilovec je dobio utakmicu 2-0, upisao fenomenalnu 17. pobjedu u 30 kola i zaključio sezonu sa 57 bodova. Šest manje od prvaka Lučkog, jednako kao i Ravnice, koje su drugo mjesto na koncu uzele zbog bolje gol-razlike.

Kurilovčani su, naime, u ovih 30 kola primili samo 23 gola i imaju daleko najbolju obranu lige, ali sa 43 postignuta gola imaju tek sedmi napad lige. Ravnice su primile osam golova više, ali i postigle ih čak 12 više, pa je titula viceprvaka također otišla u metropolu za ta četiri gola razlike.

Na Udarniku neće očajavati zbog toga, koliko god se dugo u sezoni činilo da se otvara lijepa prilika da se zgrabi i prvo mjesto. Nije se dogodilo, nije bilo ni dovoljno snage, sreće, vjerojatno ni kvalitete, ali nije ovo ni bila sezona u kojoj se ambiciozno pucalo na viši rang. Čak štoviše, ovaj sjajan rezultat došao je kao veliko iznenađenje, ali i kao potvrda koliko je Senad Harambašić dobar trener. Sam je selekcionirao kadar i izvukao maksimum iz igrača, koji su dokazali da su i jako dobri nogometaši, ali prije svega izuzetno karakterni momci. I svi zajedno imaju razloga biti zadovoljni i ponosni na učinjeno.

Iako, nije teško pretpostaviti da će takav tip na klupi i takva grupa u svlačionici još malo odgoditi završnu feštu. U petak će, naime, Kurilovec u Velikoj Mlaki igrati finale županijskoga kupa protiv Dugog Sela, a definitivni kraj sezone označit će finale velikogoričkoga, u sklopu kojega će Kurilovčani 10. lipnja gostovati kod Mraclina.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Održan međunarodni Oldtimer susret u Velikoj Gorici

Objavljeno

prije 22 sata

31. svibnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Međunarodni Oldtimer susret u organizaciji Hrvatske kulturne Zajednice Mainz (Njemačka), Wheels for Europe i Oldtimer kluba Turopolje održan je danas (subota, 31.05.2025.) u Velikoj Gorici na prostoru kod Muzeja Turopolja.