Sport

Spektakl na Rujevici, Gorica slavi! Nindža ušao i zabio u nadoknadi

Nogometaši Gorice pobijedili su Rijeku 2-1 u fantastičnoj utakmici, u kojoj su bili bolji protivnik, vodili, promašivali i primili gol s dozom peha, a onda u dramatičnoj završnici, golom u posljednje vrijeme “odsutnog” miljenika navijača, zasluženo pobijedila

Objavljeno

prije 7 godina

26. listopada 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Čudesna, nevjerojatna nogometna priča ispričana je u subotu poslijepodne na riječkoj Rujevici. Priča s happy endom! Fenomenalna Gorica, u jednoj od najboljih partija u svojoj prvoligaškoj povijesti, potpuno je nadigrala Rijeku, zabila za vodstvo na nevjerojatan način, blistala na terenu, pa nesretno primila gol… A onda, kad se već činilo da je sve gotovo, izronio je neočekivani junak, dogodio se taj gol u sudačkoj nadoknadi za pobjedu za pamćenje. Petu zaredom protiv Rijeke, koja je ove sezone u prvenstvu izgubila dvije utakmice. Obje od Gorice.

No krenimo redom.

Gorica je na Rujevici od prve sekunde istrčala hrabro, prvi juriš krenuo je doslovno odmah čim je lopta izvedena s centra, i već tad bilo je jasno da je Jakirović svoje igrače pošteno napunio samopouzdanjem. A prije toga, odabrao je njih 11 za koje je vjerovao da će najbolje odraditi posao. Nije imao previše manevarskog prostora, fale petorica, pa je na golu krenuo Kahlina, ispred njega Musa, Ćelić, Jovičić i Čabraja, u sredini Marina iza leđa Čanađije i Suka, desno Hamad, lijevo Lovrić, a u vrhu napada Cherif.

Takva Gorica, s odvažnim gardom, dopustila je protivniku prvu šansu već na otvaranju, jer Gorgon je pokušao petom već u 2. minuti, no kapetan Kale to je riješio bez muke. S druge strane, odmah potom, čista šansa za Goricu! Musa je dobro centrirao s desnog boka, lopta je pala ravno na glavu Dariju Čanađiji, koji je bio sam na sedam metara od gola, no pucao je slabašno, dovoljno samo za jednostavnu obranu Prskala. Puno ozbiljniji posao imao je golman Rijeke nakon 12 minuta igre, kad je akcija bila slična, a izvedba bolja. Iako, ne dovoljno dobra za vodstvo… Suk je ovoga puta nabacio, Cherif glavom gađao kut, no Prskalo je opet bio siguran.

Sjajna se utakmica igrala na Rujevici u tih 45 minuta, i jedni i drugi išli su po gol, pri čemu je način na koji su pokušavali doći do njega bio potpuno drukčiji. Rijeka je tako nakon prvog poluvremena imala posjed lopte 60%, ali Gorica je više pucala (8-6), a više i pogađala u okvir (5-2). I, ukupno gledajući, bila puno opasnija. Izvrsna je bila akcija u kojoj je Lovrić vratio Čabraji na udarac s vrha šesnaesterca, ali i to je Prskalo skinuo. Dvaput je i Cherif za nekoliko centimetara kasnio na lopte s bokova, dok Rijeka nije uspjela stvoriti nešto posebno opasno i spomena vrijedno. Gorička defenziva radila je jako dobar posao u tom dijelu.

I za kraj, kao potvrda da je utakmica bila izuzetno visokog ritma, stigla je odluka suca da prvo poluvrijeme ne produži ni sekunde! Nije bilo vremena za predah u tih 45 minuta… Nakon kojih je Gorica, dojam je, bila bliže vodstvu.

Nastavili su momci u crnim dresovima u sličnom stilu i na početku nastavka. Opet su se Riječani morali spašavati, a tribine su glasno odahnule u 50. minuti, kad je Lovrić dobio loptu na lijevoj strani. Onako, kako on voli… Sjurio se prema golu, izbacio braniča, ali udarac je bio preslab za Prskala. Još jednom. Četiri minute poslije, slična situacija, ali još opasnija! Ovaj put prostora je bilo još više, pozicija za šut još bolja, opalio je opet Lovrić ljevicom, no lopta je otišla nekoliko centimetara uz stativu.

Za posljednjih pola sata uveo je Jakirović u napad Zwolinskog umjesto Cherifa, a već minuta potom – stativa! Doduše, slučajno, jer Musa je želio nabaciti, ali opet su centimetri djelili Goricu od vodstva. Međutim, vratilo se sve na gotovo nevjerojatan način…

Da Hajdukov gol Slaven Belupu ne bi bio usamljen u kategoriji “Čudni golovi u 13. kolu HNL-a”, pobrinuli su se Čanađija, Zwolinski i, hvala mu na tome, sudac utakmice. Duje Strukan iz Splita je u trenutku kad je Gorica imala loptu zaustavio utakmicu, koju je nastavio podbacivanjem. Ispustio je loptu iz ruke, Čanađija ju je pustio samo da dotakne travnjak i odmah pronašao Zwolinskog. Poljak je snažno i efektno pogodio za više nego zasluženo vodstvo, što je proslavio vrlo emotivno, između ostalog i skidanjem dresa za žuti karton… Trebao mu je taj gol, sve više podsjeća na onog lanjskog Zwolinskog!

Nije Gorica ni nakon toga stala, nastavila je praktički u istom ritmu, s još više prostora za protunapade. Morao je još nekoliko puta Prskalo spašavati, malo je nedostajalo da Gorica potvrdi pobjedu, ali ovo očito nije bio dan za golijade. I bilo je puno važnije sačuvati svoj gol do kraja. Jer predosjećalo se, na temelju one “ako ne zabiješ, primit ćeš” ono što se i dogodilo u toj kobnoj 82. minuti…

Lopta je kružila oko goričkog šesnaesterca, nije to izgledalo posebno opasno, no lopta je na kraju završila kod Ivana Tomečaka. Sasvim desno odlučio je opaliti po golu, lopta je putem zapela za nekoga od braniča, promijenila smjer i uz ukopanog Kahlinu završila u mreži. Opet malo peha, malo dekoncentracije i sve više strepnje da će još neka lopta završiti u mreži, da će sve otići kvragu.

I moglo je otići u 86. minuti, kad je Kahlina skinuo čisti zicer Čolaku. Moglo je i na ulazu u devedesetu, kad je slobodnjak sa 17 metara završio u goričkom zidu, dok se Gorica nekako “ugasila”. I izgledalo je kao da je bolje čuvati taj jedan nego napadati sva tri… Sve dok, u 91. minuti, Smolčić nije dobio drugi žuti karton. I nada se probudila. Može li se u tih pet minuta do gola, do zaslužene pobjede?

Odgovor je – može!!!

Andrej Prsaklo, do tog trenutka najbolji igrač utakmice, već u sljedećoj minuti odlučio je darivati Goricu. Očajno je ispucao jednu loptu, doslovno je dodao Lovriću, koji se sjurio prema njemu, prošao braniča putem kao da ga nema, došao do gol-aut linije i vratio u sredinu. Gdje je, glavom, brk i bradicom, čekao Matija Dvorneković! I ugurao loptu s jednog metra u mrežu!

Ušao je u igru desetak minuta ranije, nakon što je već duže vrijeme bez prave prilike i minutaže. Šutio je, radio, čekao i – dočekao! Na stadionu na kojem je i u ožujku zabio u pobjedi, sad je preuzeo ulogu junaka ovog filmskog raspleta. Iako, svi do jednog zaslužuju naklon do poda, i igrači, i stožer, i svi oko njih… Ovako nadigrati Rijeku na Rujevici, pobijediti i peti put zaredom jednog ovakvog protivnika, postaviti se na ovakav način… Spektakularno!

A sad je vrijeme za Hajduk. U srijedu u Kupu, pa u subotu u prvenstvu. Nemojte to propustiti, ovakvu Goricu se ne isplati propustiti.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews ht prva liga NK Rijeka

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 5 minuta

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 45 minuta

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 3 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.