Sport

Spektakl na Rujevici, Gorica slavi! Nindža ušao i zabio u nadoknadi

Nogometaši Gorice pobijedili su Rijeku 2-1 u fantastičnoj utakmici, u kojoj su bili bolji protivnik, vodili, promašivali i primili gol s dozom peha, a onda u dramatičnoj završnici, golom u posljednje vrijeme “odsutnog” miljenika navijača, zasluženo pobijedila

Objavljeno

prije 6 godina

26. listopada 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Čudesna, nevjerojatna nogometna priča ispričana je u subotu poslijepodne na riječkoj Rujevici. Priča s happy endom! Fenomenalna Gorica, u jednoj od najboljih partija u svojoj prvoligaškoj povijesti, potpuno je nadigrala Rijeku, zabila za vodstvo na nevjerojatan način, blistala na terenu, pa nesretno primila gol… A onda, kad se već činilo da je sve gotovo, izronio je neočekivani junak, dogodio se taj gol u sudačkoj nadoknadi za pobjedu za pamćenje. Petu zaredom protiv Rijeke, koja je ove sezone u prvenstvu izgubila dvije utakmice. Obje od Gorice.

No krenimo redom.

Gorica je na Rujevici od prve sekunde istrčala hrabro, prvi juriš krenuo je doslovno odmah čim je lopta izvedena s centra, i već tad bilo je jasno da je Jakirović svoje igrače pošteno napunio samopouzdanjem. A prije toga, odabrao je njih 11 za koje je vjerovao da će najbolje odraditi posao. Nije imao previše manevarskog prostora, fale petorica, pa je na golu krenuo Kahlina, ispred njega Musa, Ćelić, Jovičić i Čabraja, u sredini Marina iza leđa Čanađije i Suka, desno Hamad, lijevo Lovrić, a u vrhu napada Cherif.

Takva Gorica, s odvažnim gardom, dopustila je protivniku prvu šansu već na otvaranju, jer Gorgon je pokušao petom već u 2. minuti, no kapetan Kale to je riješio bez muke. S druge strane, odmah potom, čista šansa za Goricu! Musa je dobro centrirao s desnog boka, lopta je pala ravno na glavu Dariju Čanađiji, koji je bio sam na sedam metara od gola, no pucao je slabašno, dovoljno samo za jednostavnu obranu Prskala. Puno ozbiljniji posao imao je golman Rijeke nakon 12 minuta igre, kad je akcija bila slična, a izvedba bolja. Iako, ne dovoljno dobra za vodstvo… Suk je ovoga puta nabacio, Cherif glavom gađao kut, no Prskalo je opet bio siguran.

Sjajna se utakmica igrala na Rujevici u tih 45 minuta, i jedni i drugi išli su po gol, pri čemu je način na koji su pokušavali doći do njega bio potpuno drukčiji. Rijeka je tako nakon prvog poluvremena imala posjed lopte 60%, ali Gorica je više pucala (8-6), a više i pogađala u okvir (5-2). I, ukupno gledajući, bila puno opasnija. Izvrsna je bila akcija u kojoj je Lovrić vratio Čabraji na udarac s vrha šesnaesterca, ali i to je Prskalo skinuo. Dvaput je i Cherif za nekoliko centimetara kasnio na lopte s bokova, dok Rijeka nije uspjela stvoriti nešto posebno opasno i spomena vrijedno. Gorička defenziva radila je jako dobar posao u tom dijelu.

I za kraj, kao potvrda da je utakmica bila izuzetno visokog ritma, stigla je odluka suca da prvo poluvrijeme ne produži ni sekunde! Nije bilo vremena za predah u tih 45 minuta… Nakon kojih je Gorica, dojam je, bila bliže vodstvu.

Nastavili su momci u crnim dresovima u sličnom stilu i na početku nastavka. Opet su se Riječani morali spašavati, a tribine su glasno odahnule u 50. minuti, kad je Lovrić dobio loptu na lijevoj strani. Onako, kako on voli… Sjurio se prema golu, izbacio braniča, ali udarac je bio preslab za Prskala. Još jednom. Četiri minute poslije, slična situacija, ali još opasnija! Ovaj put prostora je bilo još više, pozicija za šut još bolja, opalio je opet Lovrić ljevicom, no lopta je otišla nekoliko centimetara uz stativu.

Za posljednjih pola sata uveo je Jakirović u napad Zwolinskog umjesto Cherifa, a već minuta potom – stativa! Doduše, slučajno, jer Musa je želio nabaciti, ali opet su centimetri djelili Goricu od vodstva. Međutim, vratilo se sve na gotovo nevjerojatan način…

Da Hajdukov gol Slaven Belupu ne bi bio usamljen u kategoriji “Čudni golovi u 13. kolu HNL-a”, pobrinuli su se Čanađija, Zwolinski i, hvala mu na tome, sudac utakmice. Duje Strukan iz Splita je u trenutku kad je Gorica imala loptu zaustavio utakmicu, koju je nastavio podbacivanjem. Ispustio je loptu iz ruke, Čanađija ju je pustio samo da dotakne travnjak i odmah pronašao Zwolinskog. Poljak je snažno i efektno pogodio za više nego zasluženo vodstvo, što je proslavio vrlo emotivno, između ostalog i skidanjem dresa za žuti karton… Trebao mu je taj gol, sve više podsjeća na onog lanjskog Zwolinskog!

Nije Gorica ni nakon toga stala, nastavila je praktički u istom ritmu, s još više prostora za protunapade. Morao je još nekoliko puta Prskalo spašavati, malo je nedostajalo da Gorica potvrdi pobjedu, ali ovo očito nije bio dan za golijade. I bilo je puno važnije sačuvati svoj gol do kraja. Jer predosjećalo se, na temelju one “ako ne zabiješ, primit ćeš” ono što se i dogodilo u toj kobnoj 82. minuti…

Lopta je kružila oko goričkog šesnaesterca, nije to izgledalo posebno opasno, no lopta je na kraju završila kod Ivana Tomečaka. Sasvim desno odlučio je opaliti po golu, lopta je putem zapela za nekoga od braniča, promijenila smjer i uz ukopanog Kahlinu završila u mreži. Opet malo peha, malo dekoncentracije i sve više strepnje da će još neka lopta završiti u mreži, da će sve otići kvragu.

I moglo je otići u 86. minuti, kad je Kahlina skinuo čisti zicer Čolaku. Moglo je i na ulazu u devedesetu, kad je slobodnjak sa 17 metara završio u goričkom zidu, dok se Gorica nekako “ugasila”. I izgledalo je kao da je bolje čuvati taj jedan nego napadati sva tri… Sve dok, u 91. minuti, Smolčić nije dobio drugi žuti karton. I nada se probudila. Može li se u tih pet minuta do gola, do zaslužene pobjede?

Odgovor je – može!!!

Andrej Prsaklo, do tog trenutka najbolji igrač utakmice, već u sljedećoj minuti odlučio je darivati Goricu. Očajno je ispucao jednu loptu, doslovno je dodao Lovriću, koji se sjurio prema njemu, prošao braniča putem kao da ga nema, došao do gol-aut linije i vratio u sredinu. Gdje je, glavom, brk i bradicom, čekao Matija Dvorneković! I ugurao loptu s jednog metra u mrežu!

Ušao je u igru desetak minuta ranije, nakon što je već duže vrijeme bez prave prilike i minutaže. Šutio je, radio, čekao i – dočekao! Na stadionu na kojem je i u ožujku zabio u pobjedi, sad je preuzeo ulogu junaka ovog filmskog raspleta. Iako, svi do jednog zaslužuju naklon do poda, i igrači, i stožer, i svi oko njih… Ovako nadigrati Rijeku na Rujevici, pobijediti i peti put zaredom jednog ovakvog protivnika, postaviti se na ovakav način… Spektakularno!

A sad je vrijeme za Hajduk. U srijedu u Kupu, pa u subotu u prvenstvu. Nemojte to propustiti, ovakvu Goricu se ne isplati propustiti.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews ht prva liga NK Rijeka

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 9 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 11 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 12 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.