Razgovarali: Gianna Kotroman i Matko Mihaljević

Majčin dan danas će mnogi obilježiti ručkom, buketom cvijeća ili kratkim posjetom mami. Tim povodom, naši Gianna i Matko ugostili su Marinu Hrkač, majku osmero djece, pet djevojčica i tri dječaka, a raspon godina u obitelji ide od 11 mjeseci do gotovo 18 godina.

“Ljudi nas često prebrojavaju kad nas vide”, počinje kroz smijeh, svjesna da prizor velike obitelji i dalje izaziva znatiželju gdje god se pojave.

Najstariji su dječaci, najmlađa je djevojčica, a u kući trenutno ima pet školaraca i jednu buduću školarku. Iako brojka zvuči kao logistički izazov, Marina kaže da su se uhodali i da djeca puno toga rješavaju međusobno, posebno kad je riječ o školi.

Po struci je magistrica farmacije. Radila je, no nakon što su djeca počela dolaziti, ona i suprug donijeli su odluku da ostane kod kuće.

“Evo 18 godina sam na porodiljnom, ali radno vrijeme mi je 0-24”, kaže Marina.

Prvo dijete rodila je s 26 godina, a osmo s 42. Sve porode imala je prirodnim putem, a priznaje da strah nikad ne nestaje potpuno, ali da svaki put postane lakše.

Iako bi mnogi pomislili da je s osmero djece nemoguće “izdržati dan”, Marina ima zanimljivu teoriju, ponekad je s jednim djetetom teže nego s osmero.

“Kad je jedno, onda je sav fokus na jedno dijete i ono na mene. Kad ih je dvoje, već imaju neku svoju interakciju. A kad ih je više, stalno se netko ubacuje u ekipu”, objašnjava.

Naravno, to ne znači da je sve jednostavno. Najteže su, kaže, svađe i sukobi, pogotovo kad se u kući istovremeno događa i pubertet i dječje faze.

Dvije do tri veš mašine dnevno i kuhanje “na veliko”

Perilica rublja radi svakodnevno. “Peremo dvije do tri veš mašine dnevno”, kaže Marina.

A kad se kuha, kuha se ozbiljno. U njihovoj kući ručak nije za četiri osobe nego za deset. Za bolonjez ide između kilu i dvije mesa, a špageta cijela kila. Enchilade, koje djeca posebno vole, radi u količini koja bi mnogima bila dovoljna za manje slavlje, 36 komada.

A kad dođe Božić? Marina radi kolače u količinama koje mnogi rade za cijelo susjedstvo, ali kaže da do Štefanja uglavnom više nema ničega.

No, u obitelji Hrkač sve funkcionira jer se posao dijeli. Svako veće dijete ima svoj dan za određene obaveze, nošenje veša, slaganje perilice suđa i slične kućanske poslove.

Kad je Marina bila u rodilištu, suprug je, kaže, uveo pravilo da svaki dan netko mora smisliti što će se kuhati i funkcioniralo je.

Upravo suprugu pripisuje veliku zaslugu za dječju samostalnost. Dok bi ona, priznaje, sve odvozila i svima popuštala, tata je taj koji im daje strukturu.

“Mama zvuči toplije i bliže, ali tata im daje kičmu”, kaže Marina.

Dva auta i zidovi puni crteža

Za prijevoz koriste dva automobila sa sedam sjedala, iako rijetko idu svi zajedno na isto mjesto u isto vrijeme. Djeca imaju aktivnosti, cure idu u glazbenu školu, jedan sin trenira hrvanje, mlađe cure voze na likovne radionice, a put često odrađuju biciklima.

Putovanja su, priznaje, uvijek logistički izazov. Prisjeća se godine kada su imali petero djece i uspjeli ugurati kofere i sjedalice, iako ni danas ne znaju kako. Prošle godine nisu išli na more, ali ove planiraju i već unaprijed razmišljaju kako će sve organizirati.

Žive na katu kuće od oko 130 kvadrata. Starije cure imaju svoju sobu, dječaci svoju s krevetima na kat, a beba je s roditeljima. A kuća? Ona izgleda baš kako biste očekivali u domu s osmero djece.

“Bude dosta pošaranih zidova, često imamo krečenje, ali uvijek brzo svanu novi crteži. To je jedan kreativan nered”, smije se Marina.

Jedna velika obitelj

U svemu im pomaže i šira obitelj. Marina dolazi iz obitelji gdje velike brojke nisu iznimka, brat ima šestero djece, sestra četvero. I krug prijatelja i kumova također je sličan. Majka joj ima ukupno 19 unučadi, no Marina kaže da je stvar često drugačija nego što ljudi zamišljaju.

“Svi se boje kad vide puno djece, misle da su svi mali i skaču okolo, ali nisu svi mali. Generacijski su podijeljeni”, objašnjava.

Marina kaže da je svu djecu dojila, a doji i danas. Djecu doji otprilike do godine i pol. Još kod petog djeteta izračunala je da iza sebe ima šest godina dojenja te je oko pet tisuća puta dijete stavila na prsa, a danas je ta brojka, jasno, još veća.

“Strah ne bi trebao biti zapreka”

Na kraju razgovora, Marina ne pokušava idealizirati majčinstvo. Kaže otvoreno, nijedna obitelj nije savršena.

“Nema savršenih roditelja ni djece. Ja se svaki put bojim poroda, ali svaki put mi bude lakše”, kaže.

Ipak, njezina poruka je da strah ne bi trebao biti razlog da se odustane.

“Isplati se. To je ulaganje u budućnost. Na kraju se uvijek sve isplati”.

Pred nama su tri dana ispunjena hranom, glazbom, tradicijom i sadržajima za djecu, a sve je raspoređeno tako da se bez žurbe može uhvatiti ponešto za svaki ukus. Ako još nemate plan za vikend, U nastavku donosimo pregled svih događanja.

Petek na Gorice uz BBQ prvake

Petak, 8. svibnja, rezerviran je za novo izdanje Petka na Gorice u Parku Plemenite općine turopoljske. Program ujutro ostaje u poznatom ritmu uz Mljac i Art plac, no glavni naglasak ovoga puta je na popodnevnom dijelu koji donosi dvije zanimljive gastro priče. Prva dolazi iz svijeta ozbiljnog roštiljanja, u Veliku Goricu stiže BBQ Hot Yard, ekipa koja je nedavno osvojila titulu Grand Championa na međunarodnom BBQ natjecanju u Austriji. Posjetitelji će ih moći uloviti već od 16 sati na burger corneru, gdje će se nuditi burgeri, pulled pork i brisket sandwich.

Sat kasnije, od 17 sati, slijedi otvoreni BBQ masterclass u slijedovima. Prijave nisu potrebne, a sudjelovanje i degustacija su besplatni. Posjetitelji će moći pratiti pripremu brisketa, rebara i krilaca, postavljati pitanja i kušati zalogaje

Drugi degustacijski kutak vodi u “Gljive na Gorice” donose lokalnu priču u kojoj sudjeluju velikogorički gljivari i učenici Srednje strukovne škole Velika Gorica. Gljive će se nuditi kroz više varijanti pripreme, a cilj je posjetiteljima približiti ovu namirnicu i način na koji se uklapa u lokalnu gastronomiju.

Također, od 17 sati u parku nastupa Glazbeni centar MIF.

Proslava Dana mjesta u Lukavcu

U Lukavcu se nastavlja obilježavanje Dana mjesta uz program koji se proteže kroz cijeli vikend. U petak je na rasporedu folklorijada i stare seoske igre za djecu, no subota donosi središnji kulturni dio.

U Lukavcu se nastavlja obilježavanje Dana mjesta uz program koji se proteže kroz cijeli vikend. U petak je na rasporedu folklorijada i stare seoske igre za djecu a neke od njih su graničar, hodanje s jajetom u žlici, prenošenje vode, povlačenje užeta i hodanje sa zavezanim nogama.

Dan kasnije, u subotu u 19 sati, u Društvenom domu Lukavec, održava se godišnji koncert KUD-a “Stari grad Lukavec”, uz goste iz Ogranka seljačke sloge Buševec.ž

Završnica VG Brass festivala

Istoga dana, u 18 sati, u sklopu VG Brass festivala održava se koncert Puhačkog orkestra DVD-a Velika Gorica i američkog Christopher Newport University Wind Ensemblea. Kao solistica nastupa dr. Rachel Holland, a uključuju se i trubači Umjetničke škole Franje pl. Lučića.

Već sljedeći dan, u nedjelju 10. svibnja, festival završava u 20 sati nastupom Mariachi Los Caballeros.

Turopoljski Chill & Grill

Od 12 sati Etno naselje Novo Čiče postaje domaćin 8. izdanja Turopoljskog Chill & Grilla. Glavni dio programa je natjecanje u pripremi roštilja, a uz to se ocjenjuje i najbolja turopoljska gibanica.

Posjetitelje očekuje cjelodnevna ponuda hrane i pića s naglaskom na domaće specijalitete, a događaj je zamišljen kao opušteno druženje u prirodi, pogodno i za obiteljski izlet.

Organiziran je i Old timer show gdje će već svima poznati Oldtimer klub Turopolje predstaviti svoja vozila.

“Vlak u snijegu” na peronu Glavnog kolodvora

Nedeljna večer može završiti i filmski u Zagrebu se u 20 sati na 1. peronu Glavnog kolodvora, gdje seprikazuje kultni film “Vlak u snijegu”. Projekcija je dio programa “Zagreb – filmski grad”, a organizira se povodom 50 godina ovog dječjeg klasika.

Ulaz je slobodan, a projekcija je prilagođena slijepim, slabovidnim, gluhim i nagluhim osobama te se održava u suradnji s programom “Film svima”.

Stoga iskoristite priliku da ovaj vikend provedete veselo jer izbor je velik. od hrane i besplatnih degustacija do koncerata, folklora i sadržaja za djecu.

Trudnoća i dolazak djeteta među najvažnijim su životnim događajima, ali uz uzbuđenje i radost donose i niz promjena koje nisu uvijek jednostavne. Povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja majki, koji se obilježava 7. svibnja, stručnjaci ponovno upozoravaju na problem o kojem se još uvijek nedovoljno govori. mentalne poteškoće u trudnoći i nakon poroda su česte, a velik broj žena kroz to prolazi bez podrške.

Prema istraživanjima, jedna od pet žena razvije određene psihičke teškoće tijekom trudnoće ili nakon poroda. Ako se takvi problemi na vrijeme ne prepoznaju i ne liječe, mogu ostaviti posljedice ne samo na majku, nego i na dijete te obiteljsku dinamiku.

Ipak, ono što najviše zabrinjava nije samo broj žena koje se s time suočavaju, nego činjenica da pomoć često izostane. Procjenjuje se da čak 75 % žena koje imaju poteškoće mentalnog zdravlja u tom razdoblju ne dobije odgovarajuću pomoć. Razlog je najčešće kombinacija prešućivanja, neprepoznavanja simptoma i toga da se žene ne usmjeri na mjesto gdje mogu dobiti stručnu podršku.

Dio problema je i stigma. Mentalne poteškoće i dalje se često doživljavaju kao nešto što treba “pregrmjeti”, a kod trudnica i majki ta se očekivanja dodatno pojačavaju. Mnoge žene ne žele priznati da se osjećaju loše, a neke se boje osude okoline ili vlastitog osjećaja krivnje. Stručnjaci ističu da trudnoća i razdoblje nakon poroda nisu samo fizička promjena, nego i biološka, psihološka i socijalna prilagodba. Tijelo prolazi snažne hormonalne promjene, imunološki sustav se prilagođava, mijenja se i mikrobiom, a zabilježene su i promjene u mozgu koje pomažu pripremi za brigu o djetetu. Sve su to prirodni procesi, ali kod dijela žena takve promjene mogu povećati ranjivost za razvoj depresije, tjeskobe ili drugih poteškoća, osobito ako se istovremeno pojave stres, iscrpljenost ili nedostatak podrške.

26.08.2015., Zagreb – Djecji dom Zagreb zbrinjava djecu bez roditelja ili bez odgovarajuce roditeljske skrbi, djecu ciji je razvoj bio ugrozen u vlastitim obiteljima, te trudnice i majke s djecom. Pruza im smjestaj, strucnu i materijalnu podrsku i sigurnost, te obrazovanje u skladu s dobi i mogucnostima djeteta. Dom skrbi o 220 djece u dobi od 0 ? 21 godinu. Djeluje u sustavu Ministarstva socijalne politike i mladih RH. “nPhoto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Najpoznatiji pojam u javnosti je postporođajna depresija, no stručnjaci naglašavaju da se problemi ne javljaju samo nakon poroda. Ranjivost može početi već u trudnoći i potrajati do godinu dana nakon rođenja djeteta. Kod velikog broja žena javlja se takozvani “baby blues”, odnosno kratkotrajna postporođajna tuga koja je vrlo česta i obično prolazi u prvih deset dana nakon poroda. No kod dijela majki simptomi se ne povuku, nego se razviju ozbiljnije poteškoće poput peripartalne depresije. Ona može uključivati stalni umor, gubitak energije, tjeskobu, zabrinutost, osjećaj srama i krivnje te poteškoće s koncentracijom i donošenjem odluka.

Osim depresije, prisutni su i anksiozni poremećaji, o kojima se govori znatno manje. Kod nekih žena javlja se intenzivan strah od poroda, koji u određenim slučajevima može poprimiti razinu fobije. Spominju se i opsesivno-kompulzivne smetnje koje se često vrte oko sigurnosti djeteta, a mogu prerasti u ponavljajuće rituale koji iscrpljuju i otežavaju svakodnevno funkcioniranje.

Posebno osjetljiva tema je postpartalna psihoza, koja je rijetka, ali ozbiljna i zahtijeva hitno liječenje. Može uključivati halucinacije, neobične misli i ponašanja te opasne ideje usmjerene prema sebi ili djetetu, zbog čega stručnjaci naglašavaju važnost brze reakcije okoline.

Mentalne poteškoće u ovom razdoblju ne ostaju samo na razini osobnog problema. Stručnjaci upozoravaju da mogu utjecati na zdravlje majke, ali i na odnos s djetetom, partnerske odnose te funkcioniranje cijele obitelji. U priopćenju se navodi i da majčino mentalno stanje može imati snažan utjecaj na odnose unutar obitelji, uključujući i odnos oca s novorođenčetom.

Iako su programi usmjereni na mentalno zdravlje trudnica i majki još uvijek u razvoju, postoje mjesta gdje se može dobiti pomoć. Žene se mogu obratiti Savjetovalištu Zavoda za javno zdravstvo Zagrebačke županije na broj 01/3313-031, kao i savjetovalištima zavoda u drugim županijama. Klinika za psihijatriju Vrapče pokrenula je program “Postnatal”, namijenjen rodiljama i majkama djece do dvije godine, s ciljem prevencije, ranog prepoznavanja i liječenja poteškoća.

Svjetski dan mentalnog zdravlja majki podsjetnik je da briga o majci ne završava porodom. Emocionalno zdravlje dio je opće brige o zdravlju, a traženje pomoći nije znak slabosti, nego znak da osoba želi ponovno uspostaviti ravnotežu u razdoblju koje donosi velike promjene.

Prvog dana svibnja 1970. godine, ostalo je zapisano, s emitiranjem je krenuo novoosnovani Radio Velika Gorica. Ili, u skraćenoj verziji, RVG. Povijesni zapisi ne govore na čiju je točno ideju pokrenuta lokalna radio postaja, ali zna se da je priča krenula u okviru Narodnog sveučilišta Juraj Kokot, na čijem je čelu u to doba bio legendarni Josip Matanović. Smješten u potkrovlju Narodnog sveučilišta, čija je bio radna jedinica, RVG je krenuo tiho i skromno…

U počecima se sve svodilo na nekoliko sati programa dnevno, pri čemu je trebalo paziti – kako hodaš! Priče iz tog vremena, naime, kažu da je potkrovlje “Kokota” bilo u takvom stanju da su daske pod nogama škripale, a vibracije od hodanja dovodile su do ispadanja ploča s gramofona. Bili su to uvjeti relativno prihvatljivi za radijsku postaju veličine i značaja RVG-a u to vrijeme, jer radilo se o klasičnoj lokalnoj postaji, koja je slijedila sve tradicionalne zakonitosti.

I bilo je tako sve do prve polovice osamdesetih godina, kad se počela kreirati legenda o “onom” RVG-u. Slavnom, čuvenom, cijenjenom i poštovanom radiju, koji je prije i više od svega bio – slušan. A bio je slušan zato što je bio ispred svog vremena.

– Rast popularnosti RVG-a krenuo je u vrijeme kad je pokrenut noćni program. U to vrijeme u večernjim satima radijske postaje nisu imale program, a na Hrvatskom radiju svirala je uglavnom klasična glazba, a RVG je krenuo s nekom vrstom radijskog tuluma koji je trajao od 21 sad do dva iza ponoći. Taj format ljudima se izuzetno svidio, noćni program RVG-a brzo je postao veliki hit – provodi nas kroz ovu priču Zdenko Sovina, bivši direktor RVG-a, koji je između 1987. i 1999. godine bio aktivno uključen u sve što se događalo.

Nevjerojatan broj važnih ljudi prošlo je kroz svijet RVG-a svih tih godina, od Jure Hrvačića, Borivoja Zimonje, Bore Kokana, Elizabete Gojan, kasnije i Zlatka Turkalja, Trpimira Vickovića, u još kasnijoj fazi i Dalibora Petka… U svakom ovakvom nabrajanju, s obzirom na količinu zaslužnih, nemoguće je nekoga ne propustiti, pa ćemo tu negdje i stati, a svi ti ljudi koji su bili uključeni u ovu priču stvarali su radio koji je imao otprilike milijun svojih posebnosti.

Već u prvoj polovici osamdesetih ukinuti su formati poput “želja i pozdrava”, budući da je odluka bila da se krene u urbanijem smjeru. Uključivalo je to puštanje glazbe koja se baš i nije mogla čuti na drugim radijskim postajama, puno pažnje posvećivalo se mladima, a sve to davalo je ozbiljne rezultate po pitanju slušanosti.

– U to vrijeme radili smo jako ozbiljan posao. Ljudi su prolazili edukacije, govorne vježbe… Bila je to ozbiljna firma, strašno puno se ulagalo u zaposlenike, koji su na neki način kroz rad na radiju dobivali i cjeloživotno obrazovanje. Ali opet kažem, radilo se jako puno, čak bih rekao da nigdje u životu nisam vidio radnu etiku kakva je vladala na RVG-u u tim danima. Bili smo uspješni, ali nije to došlo samo od sebe, iza toga je stajalo jako puno rada. Vodilo se računa o svakoj sitnici, mogućnost za pogrešku bila je svedena na minimum – prisjeća se Sovina.

Budući da je postojao samo jedan studio, a program je kretao od 12 sati, svi prilozi koji su se emitirali morali su biti završeni do podne, budući da se nakon toga više nije moglo u studio.

– Sve što se događalo nakon toga, u poslijepodnevnim satima, emitirali smo sa “uhera”, uređaja koji je bio težak više od deset kilograma, pa ga nije bilo baš jednostavno ni nositi na teren. Međutim, ništa od toga nama nije bilo problem, jer raditi na RVG-u u tim je godinama bila stvar prestiža. Da, rekao bih da su ljudi koji su radili na radiju u to vrijeme bili face u gradu – prepričava Zdenko Sovina i dodaje:

– Pamtim da se u to prvo vrijeme reklame nisu snimale, nego su se čitale izravno u eter. RVG je bio poseban i po tome što je bio jedan od prvih radija koji su omogućili reklamiranje malim obrtnicima, buticima, mesnicama, frizerima… Kasnije su se reklame počele i snimati, a s vremenom smo uveli i “dramatizirajuće reklame”, odnosno reklame u kojima bi se glumilo.

Novi važan “poguranac” po pitanju popularnosti i značaja RVG-a došao je početkom devedesetih godina, kad je osmišljena još jedna promjena koja je u to doba predstavljala čistu avangardu. RVG je, naime, krenuo sa cjelodnevnim programom. I tu je negdje nastala ona čuvena krilatica, koja je glasila: “RVG – od Mađarske do mora!”

– Da, zaista smo se čuli od Mađarske do mora, a starije generacije prisjetit će se i kako je do toga došlo… Naime, nakon što je napravljen drugi, a zatim i treći studio, stvorili su se uvjeti da krenemo s programom 24 sata na dan. Budući da su ostale lokalne radijske postaje, iz cijele Hrvatske, i dalje ostale na programu od nekoliko sati na dan, a već se krenulo s umrežavanjem, u razdobljima u kojima nisu imali svoj, reemitirali su naš program. I tako je ispalo da nas se doslovno moglo čuti u gotovo cijeloj Hrvatskoj – objašnjava Sovina.

U toj prvoj polovici devedesetih u Hrvatskoj je bjesnio rat, ali iz perspektive RVG-a bilo je to zlatno doba. Vrijeme kad se RVG kao brend definitivno etablirao, vrijeme u kojem je stvar prestiža bila pojaviti se u eteru, na prepoznatljivoj frekvenciji 94,9.

– Neven Kepeski i Boro Kokan imali su glazbenu emisiju “Veliki vrisak”, u kojoj su svoje prve svirke imali i bendovi kao što su Psihomodo pop i mnogi drugi, a glazbom se na svoj način bavio i Zlatko Turkalj Turki, koji je imao emisiju “Music Pub”. I to su samo neke od brojnih emisija koje su se emitirale i bile jako slušane. Imao sam i ja svoju emisiju “M o M”, odnosno mladi o mladima, u kojoj sam se bavio raznim temama, od supkulture, preko kontracepcije, sve do toga gdje se izlazi, što se sluša… – pamti Sovina i dodaje:

– U goste su nam dolazile sve najveće zvijezde na ovim prostorima. Konkretno, meni je u emisiji bio Goran Bregović! Koga god si nazvao, odmah bi pristao doći gostovati kod nas. Ne pretjerujem kad kažem da je bilo važnije gostovati na RVG-u nego na HTV-u…

Uz sve ostalo, bile su tu i sportske minute, kojima se također bavio Boro Kokan. Okupio je oko sebe i neke nove klince sklone sportu, a među njima i tadašnjega košarkaša Darka Ćopića.

– Došao sam na RVG 1993., u sklopu sportske emisije “Svlačionica”, koja je išla jako dugo. Uh, to je bilo posebno vrijeme… – prisjeća se Ćopić.

– Mogu stvarno potvrditi da nije bilo lakšeg zadatka nego nagovoriti bilo koga od poznatih da dođe na RVG. Nama su dolazili doslovno svi, tko god bi nam pao napamet, tako da smo u eteru više puta imali Ćiru Blaževića, ali i sve druge najveće sportske zvijezde. Općenito, ljudi po Gorici često bi znali susretati poznate osobe u gradu. I svi su znali gdje ide i zašto je ovdje Zdravko Čolić, dečki iz Prljavaca ili netko treći. Svi su znali da idu na RVG.

A s RVG-a se često i odlazilo, i to na zanimljive destinacije.

– Reklama je u to zlatno vrijeme bilo baš jako puno, na RVG-u su se masovno oglašavale i zagrebačke firme, a sponzori su nas vodili i na razna putovanja. Znalo se tako dogoditi da u istoj večeri imamo moje javljanje iz Bologne, gdje Cibona igra Euroligu, pa onda javljanje iz Maroka, sa nekakvog tenisa, pa još jedno s nogometa… Putovali smo s Dinamom po Europi, osobno sam bio i u Newcastleu i na još nekim gostovanjima u Ligi prvaka, jer svi su željeli da je RVG uz njih – govori Ćopić.

Na RVG-u su u tim godinama kao medijske ličnosti kretali i ljudi poput Barbare Kolar, Trpimira Vickovića Vicka, Davora Dretara Dreleta i brojni drugi, a cijelim sustavom u to je zlatno doba upravljao Juraj Hrvačić. Pamte Velikogoričani i spektakularne koncerte u organizaciji RVG-a, a neka vrsta “labuđeg pjeva” bio je onaj povodom 25 godina radija. Na tri pozornice oko vatrogasnog doma, u koji se radio preselio još na prijelazu sa sedamdesetih na osamdesete, odvijao se party za pamćenje, da bi ubrzo krenuo put prema dolje.

– Sve je krenulo 1994., kad se promijenio Zakon o telekomunikacijama. Do tad su sve lokalne radio stanice bile pod ingerencijom lokalnih samouprava, a od tad to više nije išlo tako. Sve se moralo privatizirati, a Vijeće za telekomunikacije je 1995. raspisalo natječaj za dodjelu frekvencija. Tadašnji RVG se nakon toga raspao na dvije firme, dio ljudi je ostao na RVG-u kao novoj pravnoj osobi, a dio je prešao na Obiteljski radio, novu firmu koju je vodio Juraj Hrvačić – prepričava Sovina.

Krenula se u tom procesu regulirati snaga signala, RVG kao lokalna postaja više nije imao toliki domet, a samim time smanjilo se i tržište. Resursi su tako prebačeni na Obiteljski radio, iz kojeg je uskoro nastao i Narodni radio, a RVG je ostao u drugom planu. Na istoj frekvenciji, na čuvenih 94,9, ali zapravo je frekvencija bila i jedino što je ostalo iz tih slavnih dana. Imao je RVG svoje svijetle trenutke i u godinama koje su slijedile, jer funkcionirao je sve do 2012. godine, ali nije to više bilo – to. I ostala je legenda o “onom” RVG-u…

Nostalgična je i romantična ova priča, a nostalgija i romantika jedino su nam i preostali u ovim novim vremenima. Potpuno drukčijim vremenima u svakom smislu, kako u radijskom, tako i svakom drugom. A opet, bilo bi sjajno da se nekako, na neki način, kakav god, oživi tradicija radija koji je predstavljao simbol grada…