Povežite se s nama

CityLIGHTS

Snažne žene turopoljske: Anđela, Vilma, Milka i Slava – žene ispred svog vremena

Bile su pokretačice napretka, učiteljice, umjetnice, čuvarice tradicije i kulturne baštine, patriotkinje i borkinje protiv društvenih stereotipa.

Objavljeno

na

U potrazi za ženama koje su ostavile neizbrisiv trag u našem kraju, a i šire, svaka zbog neke svoje posebnosti, nismo trebali previše tragati, jer već na prvu ističu se dame koje su glavna tema ovog članka, Anđela Lovreković, Vilma i Milka Bedeković i Slava Šenoa rođ. Ištvanić, heroine ispred svog vremena. Osim nekih već dobro poznatih, a i nekih ne toliko poznatih podataka iz njihovih biografija, koje možete ovdje pronaći, o tim snažnim ženama turopoljskim smo popričali i s onima koji su puno više upoznati s utjecajem koji su ostavile u zajednicama u kojima su živjele i djelovale.

Anđela Lovreković (31.5.1911. – 29. svibnja 1982.g)

Priča o medicinskoj sestri Anđeli Lovreković, možemo slobodno reći, utkana je u život Mraclina. Iako je rođena u Glini, nakon završetka obrazovanja za medicinsku sestru u Zagrebu, stiže u Mraclin u kojemu ostaje čitav svoj život. Njen doprinos razvoju i napretku mjesta je ogroman. Svoj cjelokupni radni staž ostvarila je u Ambulanti u Mraclinu, u kojem se i trajno nastanila.

Vesna Tafra, predsjednica Društva žena koje s ponosom nosi ime Anđele Lovreković, otkrila nam je neke detalje iz bogate biografije ove heroine, koju je i osobno poznavala.

Sestra Anđela, kako smo je svi zvali, je jednostavno živjela Mraclin! A ljubav je bila obostrana. Pokazuje to i primjer kad je 1948. godine došao dopis da ju planiraju premjestiti na rad na drugu lokaciju, odmah se diglo čitavo mjesto, potpisali su peticiju i tako je ostala do kraja u Mraclinu. Čim se doselila i počela raditi u Ambulanti uključila se u život sela. Zaslužna je za edukaciju žena tog vremena, prvo Društvo žena je osnovano 1930.godine i ona je nastavila to voditi. Kroz društvo je omogućila ženama čitav niz edukacija o higijeni, brizi za bebe, prehrani. Isto tako je za sve teže fizičke radove uspjela pokrenuti muške, bila je veliki autoritet. Zaslužna je i za Dječju koloniju kroz koju je prošlo više od 1600 siročadi. Ona je vodila brigu da toj djeci ništa ne fali, obilazila je sve obitelji koje su ih udomile, može se reći da je utemeljiteljica udomiteljstva u Hrvatskoj. Naši ljudi nisu oskudijevali u hrani, ali nisu imali novaca, pa je država plaćala za školovanje djece. Ta su djeca velikom većinom ostala tu živjeti, stvorili vlastite obitelji, a brojni su i posvojeni. Prvo je živjela u stanu u Zgradi, a kasnije je izgradila vlastitu kuću u kojoj je živjela do smrti – kaže.

Anđela Lovreković/Screenshot, Mraclin.hr

Ističe i njenu potpunu posvećenost ljudima, ali i ogroman autoritet koji su poštovali i slijedili baš svi, i žene i muškarci.

– Njoj ste se mogli obratiti od nula do 24 sata, svima je uvijek bila na raspolaganju. Vodila je statistike o oboljelima i izliječenima od tuberkuloze, aktivno sudjelovala u asanaciji. Zanimljivo je da je bila i vrsna majstorica šaha, pa je osnovala i prvi šahovski klub u Mraclinu. Nikada se nije udavala, nije imala svoje djece, u potpunosti se posvetila svom pozivu, takvih medicinskih sestara više nema ili su izuzeteno rijetke. Mraclin je bio njena obitelj. Imala je ona strašan autoritet, za njom su išli svi iz sela i muški i žene – ističe.

Naša sugovornica je imala priliku i osobno upoznati sestru Anđelu, koja je bila dobra prijateljica njene bake.

– Jako dobro se sjećam sestre Anđele, kao dijete sam ju često posjećivala, a tada sam se malo i bojala, jer je bila jakog autoriteta, ali i malo zbog injekcija, hahaha. Kasnije kad sam odrasla, recimo kad sam 1977. obnavljala Kulturno-umjetničko društvo u Mraclinu, jako puno mi je značilo kad bi mi prišla i čestitala na nečemu, ona je bila jedna predivna, predivna žena – priča.

Može se reći i da je upravo Anđela Lovreković udarila temelje zajedništvu po kojemu je Mraclin i dan danas poznat.

– Ona je zaista oko sebe okupljala cijelo selo, doista je živjela Mraclin cijeli svoj život. Njen život i sve što je učinila su glavna inspiracija i svima nama iz Društva žena, mislim da radimo dobre stvari, sudjelujemo u svim aktivnostima i ostalih mraclinskih društava, bavimo se i humanitarnim radom kad vidimo da je netko u potrebi. Duh zajedništva se nije izgubio, na to sam jako ponosna i znam reći da se na taj način voli Mraclin, pomažući, radeći, doprinoseći za ljepši i bolji život u selu – završno nam je rekla Vesna Tafra, predsjednica Društva žena Anđela Lovreković iz Mraclina.

Sestra Anđela umrla je u Mraclinu 29. svibnja 1982., dva dana prije svoga 71. rođendana.

Slava Šenoa čita Augustovo pismo 1931.g./Screenshot Kuća Šenoa

Slava Šenoa rođ. Ištvanić (31.5.1850. – 2.10.1944.), široj je javnosti najpoznatija kao supruga hrvatskog književnika Augusta Šenoe, no i ona je po mnogočemu bila jedna od žena ispred svog vremena. S obitelji je živjela u Velikoj Gorici, gdje joj je otac Đuro pl. Ištvanić, radio kao gradski bilježnik. Nakon školovanja u samostanu časnih sestara uršulinki u Varaždinu i učiteljske škole dogodio se i fatalni susret s Augustom  Šenoom, na balu u Velikoj Gorici u tadašnjem svratištu/hotelu ‘Bijela ruža’, koji postoji i danas. Na bal je August stigao na poziv svojeg prijatelja, Đuke pl. Ledera, a ugledavši Slavu, rekao je: ‘Ta i niti jedna druga’.

Screenshot Kuća Šenoa

Ubrzo je Šenoa isprosio ruku svoje drage, a za vrijeme dok su bili zaručnici, često su se i vidjeli, ali i  razmjenjivali pisma na relaciji Velika Gorica – Zagreb. Vjenčanje je održano u Velikoj Gorici 20. lipnja 1868. godine u crkvi Majke Božje Snježne. Živjeli su u Zagrebu, na nekoliko adresa, dok se nisu smjestili u Mesničku ulicu, gdje je August preminuo nakon duge bolesti 13. prosinca 1881.g. U svom kratkom braku od svega 13 godina, Slava i August imali su šestero djece, no troje je umrlo u najmlađoj dobi, što ih je teško pogodilo.

Ono što je izdvaja je svakako njeno hrvatstvo, domoljublje, kao i njena vjera. Uvijek je uz sebe imala jednu uspomenu na svog Augusta, kako ga je zvala, a to je bio njegov poklon, molitvenik s posvetom za rođenje njihove kćeri Drage. On je kao književnik ostavio iza sebe puno toga, ali i ona je bila itekako školovana, govorila je čak tri jezika. Školovanje za učiteljicu u Varaždinu je bilo na njemačkom jeziku, a tamo je učila i latinski, koji je još bio jezik službe. Učila je i francuski, a to je jezik na kojem se dopisivala sa suprugom. Časne uršulinke još čuvaju i njena pisma, i neke njene dokumente, gdje se može naći i, kako ga ja zovem, njeno četverostruko ime – Alojzija Slava Slavica Vjekoslava, jer na svakom dokumentu je drugačije.  Također sam našao zapis iz jednih novina iz 1864. godine kako je Slava na jednom komisijskom ispitivanju bila među tri najbolje učenice škole. Slava je bila obrazovana, jako načitana žena – priča nam Stipo Bilić, autor knjige ‘Slava’, te voditelj izdavačke djelatnosti u Pučkom otvorenom učilištu.

Foto: Obitelj Šenoa, Slava i August, i djeca Milan, Draga i_Stanko, 1863.g/croatianhistory.net

Osim što su bili vrlo privrženi jedno drugom, Slava i August su obožavali svoju djecu i za doba u kojem su živjeli bili su vrlo moderni i napredni roditelji. S djecom su razgovarali kajkavski, često išli na izlete i ljetovanje, a djeca su im se obraćala sa ‘ti’, što je krajem 19. stoljeća bilo neuobičajeno. Vodili su svoju djecu u kazalište i kod njih razvijali ljubav prema obitelji, svom gradu i domovini.

Nakon Augustove smrti, Slava se s djecom često selila iz jednog u drugi podstanarski stan, sve dok sin Milan nije sagradio kuću gdje se danas nalazi i spomen muzej Kuća Šenoa u Zagrebu.

Njenu veličinu vidim u toj njenoj hrabrosti i mirnoći kojom se posvetila svojoj djeci nakon što je ostala vrlo mlada udovica, u 31-voj godini. Sama s troje male djece u to doba i bez obzira na sve teškoće na kraju su svi oni postali visokoobrazovani i uspješni ljudi. Iako su joj mnogi savjetovali da se ponovo uda, ona je rekla da je za nju August bio jedan i jedini. I po tome je bila ispred svog vremena, da se ponovo udala život bi joj sigurno bio puno lakši. Odrekla se svoje profesije, iako je mogla biti učiteljica, ostala je sama s troje male djece i posvetila se obitelji. Poklonila je sebe drugima, kao žena i kao majka – ističe.

– I često se pitam je li August poklonio svoju poznatu pjesmu ‘Ostani svoj’ i svojoj Slavi, pa i njima kao paru, a ne samo hrvatskom narodu. Prekrasna priča dvoje ljudi koji su se voljeli i duboko poštivali, a ono što mene žalosti je to što nemamo nikakav spomen toj njihovoj priči u našem gradu, gdje su se i zaljubili na prvi pogled – kaže nam završno Stipo Bilić.

Slava Šenoa je umrla u dubokoj starosti 1944. godine, 63 godine nakon Augusta, i sahranjena je kraj njega na Mirogoju.

Foto: Slava nakon Augustove smrti 1881.g i djeca Milan, Draga i Branko/croatianhistory.net

Sestre Milka i Vilma Bedeković (rođene 30.4. 1883.g, umrle Vilma 1976.g., Milka 1977.g.)

Ako nikako drugačije, za sestre blizanke Bedeković zasigurno ste čuli ili prilikom obilaska čuvene kurije Modić Bedeković u Donjoj Lomnici ili pak tijekom prošle godine kada se njihovo ime spominjalo u brojnim hrvatskim medijima, zahvaljujući velikom povratku na scenu modnog dizajnera Zorana Mrvoša, koji je čitavu kampanju snimio na bajkovitom imanju jedinstvenih sestara, a fotografija koja je nosila čitavu priču je upravo rekonstrukcija poznate fotografije Vilme i Milke.

– Sestre Bedeković su uspjele djelovati kao umjetnice i kreatorice kulturnog života u vremenu u kojem je ženama bila prvenstveno namijenjena uloga majke i supruge. One su uspjele izaći iz okvira tadašnje stereotipne uloge žene posvećujući svoj život kulturi, umjetnosti i podučavanju drugih žena – rekla nam je Josipa Matijašić, kustosica etnografske zbirke Muzeja Turopolja.

Foto: Sestre Bedeković/TZZŽ

Rođene su 1883. godine u Zaprešiću, a podrijetlom su iz stare turopoljske obitelji Modić-Bedeković. Sestre su završile Kraljevsku zemaljsku žensku stručnu školu u Zagrebu, stekle zvanje učiteljica, a u toj su struci radile sve do umirovljenja. Radile su u Zagrebu, Sisku, Samoboru, Karlovcu i Kostajnici, a uz pedagoški rad, obje su se posvetile i umjetnosti. Nakon umirovljenja živjele su u kuriji Modić Bedeković u Donjoj Lomnici, gdje su se okupljali brojni uglednici tog doba, a sestre su i vješto pomagale svojim sumještanima u prodaji njihovih proizvoda bogatašima.

Milka je bila slikarica i učiteljica ručnog rada, pohađala je brojne likovne tečajeve u inozemstvu, kao i privatnu školu M. Cl. Crnčića, no nastavnički poziv nekako je po strani ostavio njeno slikarstvo. Na jedinoj izložbi, priređenoj 1968. u Muzeju Turopolja, uz Milkine slike bili su izloženi i vezovi sestara Bedeković. Vilma je odlično svirala klavir, predavala umjetnički vez, nastavu kroja i šivanje. Obje su sestre uz nastavnički posao posebnu pažnju posvećivale vezu, izrađujući nacrte inspirirane narodnim motivima koje su nastojale spasiti od zaborava, bile su čuvarice turopoljske baštine. U tome se posebno isticala Vilma, koja je izučavala, klasificirala i nastojala spasiti od zaborava mnoge tehnike veza. I danas se u DVD-u Donja Lomnica čuva ručno izvezena zastava. Ljubav prema očuvanju baštine vidi se i u očuvanosti njihove ladanjske kuće, odnosno kurije Modić Bedeklović, koja je, kao i cjelokupno imanje, među najvrednijim primjerima graditeljske kulturne baštine središnje Hrvatske, a zaštićeno je kao spomenik kulture 1972. godine. Za to su svakako zaslužne upravo sestre Bedeković, kao zadnje stanarke – ističe kustosica.

 

Foto: Kurija Modić- Bedeković u Donjoj Lomnici/G.Kiš, Cityportal.hr

 

 

CityLIGHTS

FOTO/VIDEO Ne propustite stoljetnu tradiciju ovog petka na Plesu! A kak’ tek popevaju…

‘Dođite nam na druženje uz toplinu Jurjevskog krijesa i spontano pjevanje na već poznatu lokaciju, livadu kod Društvenog doma’, poziva Vinko Cerovski, predsjednik Udruge VG Branitelji, suorganizatori događanja.

Objavljeno

na

Uz pozdrav ‘Došel je došel Juraj zeleni!’ i ovog se tjedna nastavlja tradicija paljenja Jurjevskog krijesa diljem našeg kraja. Tako se uoči središnje proslave Turopoljskog Jurjeva u nedjelju na Tuđmancu, već u petak možete proveseliti i ugrijati uz krijes i na Plesu.

Pleso i ove godine održava stoljetnu tradiciju, pa pozivam sve da nam se pridruže na livadi kod Društvenog doma. Organizatori su tradicionalno i ove godine Plemenita opčina turopoljska, sučija Pleso – Rakarje, tu su i naši vatrogasci iz DVD-a Velika Gorica, a naša je udruga suorganizator ovog događaja. Dođite nam na druženje uz toplinu Jurjevskog krijesa i spontano pjevanje! – rekao nam je Vinko Cerovski, predsjednik Udruge VG Branitelji – Velika Gorica.

Paljenje Jurjevskog krijesa održat će se u petak, 26. travnja na Plesu s početkom u 19:30 sati.

Foto: Udruga VG Branitelji -Velika Gorica

Foto: Udruga VG Branitelji -Velika Gorica

Foto: Udruga VG Branitelji -Velika Gorica

 

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Prošel je, prošel, pisani Vuzem,došel je, došel, Juraj zeleni!

Sinoć smo došli osjetiti dašak ‘dočeka’ tog posebnog blagdana baš u ‘kolijevci Jurjevskih krijesova u Turopolju’, a ona je, kako kažu oni upućeniji u drevne običaje – u Donjoj Lomnici!  

Objavljeno

na

U večernjim satima jučerašnjeg ponedjeljka, u mjestima i selima našeg Turopolja, brojni su se ugrijali uz Jurjevske krijesove, koji su se palili u čast dolaska blagdana Svetog Jurja, Jurjevdana, koji se obilježava 23. travnja. Uz blagdan je vezan niz običaja, a nalazi se na granici između zimske i ljetne polovice godine, kad se ‘iz tame izlazi na svjetlo’.

Jurjevdan je u hrvatskom narodu obilježen brojnim starim običajima i drevnim vjerovanjima, od kojih su neka očuvana do današnjih dana, a korijene vuku još od pretkršćanskih vremena. Jurjevski običaji poznati su u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (uglavnom kajkavskoj) i u sjeveroistočnoj Sloveniji, označavali su početak prvih seljačkih radova u godini, a u narodu je prihvaćen kao pravi početak proljeća te kao početak gospodarske godine. Program proslave Turopoljskog Jurjeva započelo je već u nedjelju 21. travnja u Mraclinu, Dubrancu, Velikoj Mlaki i Kurilovcu, a nastavlja se i u pojedinim mjestima ovog tjedna, sve do završne proslave na Tuđmancu ove nedjelje.

 

Foto: Jurjevski krijes okupio je ‘celo selo’ i još podosta gostiju/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica

Foto: Jurjevski krijes, Donja Lomnica/Cityportal.hr

Sinoć smo došli osjetiti dašak ‘dočeka’ tog posebnog blagdana baš u ‘kolijevci Jurjevskih krijesova u Turopolju’, a ona je, kako kažu oni upućeniji u drevne običaje – u Donjoj Lomnici!

I doista se jurjevsko ozračje itekako osjetilo, u sinoć prilično friškom zraku, ispred i u čarobnom zelenom okolišu Vatrogasnog doma DVD-a Donja Lomnica! U iščekivanju glavnog događaja, paljenja krijesa, okupilo se ‘celo selo’, a osim članova udruga koje su sve to organizirale, folkloraša, vatrogasaca, POT sučije, branitelja, umirovljenika i mjesnog odbora, bio je tamo i nemali broj pozvanih prijatelja i familije.

Foto: Brojni su sinoć uživali u Donjoj Lomnici u jedinstvenom programu povodom blagdana Sv. Jurja i središnjem događaju – paljenju Jurjevskog krijesa / KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica

Foto: Tajnica KUD-a ‘Nova zora’, Zlatica Krznarić budnim okom prati sve što se događa, ali je kao i uvijek i sudjelovala u divnom programu koji su organizatori upriličili povodom blagdana Svetog Jurja/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica

Za program prepun pjesme i plesa u čast ovog sveca i starih običaja pobrinuo se, tradicionalno, KUD ‘Nova zora’,  jedno od najstarijih kulturno-umjetničkih društava našega kraja, jer 105 let im je već! Iako je nekad masovno obilježavanje ovih običaja u današnje vrijeme uvelike nestalo, Jurjevski običaji u Lomnici, ophodi i paljenje kresova, kontinuirano su se održavali i za cijelo vrijeme komunističkog režima, kada se to baš i nije podržavalo zbog vjerske obojanosti običaja.

– Puno naših starih se ovdje sjeća još tih obilazaka jurjaša i jurjašica, kak’ ne, išlo se od kuće do kuće, odvojeno, jer su se natjecali tko će dobiti više darova. Prošle godine smo organizirali baš kak’ se nekad išlo, al’ umjesto jajca ili slanine, kaj se nekad darivalo, djeca su si bome skupila finu svotu eurića – priča nam kroz smijeh sjajno raspoložena i, kao i uvijek, sveprisutna tajnica Zlatica Krznarić, koja je brojnima poznata i kao tajnica Zajednice KUD-ova Grada Velike Gorice.

Foto: Jurjevski krijes , arhivske snimke/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica

I sinoć je bilo vidljivo kako je KUD ‘Nova zora’ motor koji pokreće čitavo mjesto, a Zlatica metaforički rečeno ‘glavni strojovođa’. Ne samo što je članica KUD-a impresivnih gotovo pola stoljeća, i njena je čitava obitelj aktivna u tom društvu, baš kao i svi drugi mještani. Kad tome pridodamo zajedništvo svih aktivnih lomničkih udruga koje su se potrudile oko programa, posebno vatrogasaca koji su pazili da se razigrani i krijesom očarani klinci sigurno igraju i trčkaraju oko visokog plamena, možemo doista reći kako smo s velikom radošću dočekali Svetog Jurja!

A prizor kad vam iznad Jurjevskog krijesa na noćnom nebu iznad Donje Lomnice svako malo prelijeću avioni u dolasku u našu Međunarodnu zračnu luku F. Tuđman, tek smo doživjeli kao dokaz kako se možda krijesovi više ne pale na svakom križišću, no da su tradicija, narodni običaji, priče, vjerovanja i legende itekako živi i u današnja, moderna vremena..

Foto: Jurjevski krijes, Donja Lomnica/  Cityportal.hr

Ako ste propustili dosadašnje Jurjevske krijesove, uhvatite još koji ovotjedni, ili pak dođite na središnje slavlje Turopoljskog Jurjeva sa završnim paljenjem krijesa, ove nedjelje, 28. travnja, s početkom bogatog programa od 18 sati u središnjem gradskom parku dr. Franje Tuđmana.

Jer, narodna vjerovanja kažu kako Jurjevski krijes, njegova vatra i dim, imaju magičnu moć zaštite od bolesti i drugoga zla, pa se do današnjih dana zadržala stara izreka:  ‘Gdo bu na kresu, ne bu v lesu! (Tko će biti na krijesu, neće biti u lijesu!).

Foto: Jurjevski krijes/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica

Foto: Jurjevski krijes/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica

 

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Luka Čučuković iz Novog Čiča: Kao student PMF-a briljirao na međ.natjecanju, a danas za svoj DVD istrčao 5 km za 20 minuta i – pobijedio!

Odrastao u Novom Čiču, u DVD-u je od šeste godine života, studira Istraživačku fiziku na zagrebačkom PMF-u, a u sport ga je uvela mama!

Objavljeno

na

Lijepa vijest koju je objavilo DVD Novo Čiče, kako je upravo njihov vatrogasni operativac, Luka Čučuković, pobijedio na Čakovečkoj vatrogasnoj utrci, u kojoj je ‘prešišao’ svih 24 natjecateja u kategoriji od 20 do 19 godina, rezultatom 5 kilometara za 0:20:20 minuta, sama po sebi izvuče osmijeh na lice.

Foto: Luka kao vatrogasni operativac DVD-a N.Čiče na pobjedničkom postolju Vatrogasne utrke u Čakovcu, 21.travnja 2024.

No, kad vam u istom danu stigne i informacija kako je taj isti 20-godišnjak sudjelovao, i to također vrlo uspješno, na16th International Physicist’s Tournament – IPT , međunarodnom natjecanju iz fizike održanom na jednom od top 10 sveučilišta u svijetu, ETH Zuerich u Švicarskoj, jasno je već kako se radi o posebnom mladom čovjeku. Natjecanje se održalo od 1. do 7. travnja, a u konkurenciji 21 najbolje kvalificiranih timova iz cijelog svijeta, hrvatski tim je zauzeo ukupno 15. mjesto.

– IPT je natjecanje u kojemu tim od šest studenata mora kroz nekih šest mjeseci riješiti 17 neriješenih problema iz fizike. Na samom natjecanju ta rješenja se predstavljaju u obliku Physics Fightova u kojima se tri time, od kojih jedan izlaže svoje rješenje, drugi ga kritizira, a treći vodi raspravu ka boljem rješenju među svih timova, bore za bodove koje dodjeljuje stručni žiri – pojasnio nam je Luka.

Foto: Luka s kolegama iz hrvatskog tima koji je osvojio jako dobar rezultat na IPT- međunarodnom natjecanju iz fizike održanom u Švicarskoj

Osim što za ovogodišnji plasman hrvatskog tima kaže kako je to ‘jako dobar rezultat, obzirom na konkurenciju najboljih sveučilišta svijeta‘, on osobno je briljirao u jednom segmentu programa u sklopu natjecanja.

– Ja sam osobno osvojio nagradu za najbolje izlaganje na IPT konferenciji koja se održava u sklopu natjecanja. Na toj konferenciji sam prezentirao rješenje problema 8 ‘Peculiar Echo’. Sam problem je istražiti zanimljiv zvuk, koji se čuje prilikom pljeskanja ispred piramidalnog hrama Kukulkan u Meksiku. Analizirali smo zvučne zapise ovog fenomena te pomoću fizičkih i matematičkih metoda pronašli model i objašnjenje ovog fenomena. Nadalje eksperimentalno smo rekreirali ovaj zvuk te potvrdili da naš model precizno predviđa karakteristike reflektiranog zvuka. Fascinantna činjenica jest da model predviđa reflektirani zvuk iz same geometrije piramide te nema tzv. slobodne parametre – rekao nam je ovaj student 2. godine studija Istraživačke fizike pri zagrebačkom PMF-u.

Foto: Lukin osobni uspjeh na ovogodišnjem IPT-u u Švicarskoj

Iako je konkurencija i ovdje bila jaka, trebalo im je nekoliko tjedana za najbolji model pojašnjenja frnomena tog posebnog zvuka ispred meksičkog hrama, kojim se mladi fizičari bave već godinama.

– 2007. i 2008. je bilo par radova koji su na drugačiji način to riješili, ali nisu imali skroz dobro ‘poklapanje’. Jedan rad je isto imao ideju sličnu kao mi, ali nije imao matematičko rješenje već pokušaj simulacije, a na samom natjecanju je više timova imalo razna rješenja, neka bolja, neka lošija – otkriva nam.

Foto: Luka s hrvatskim timom koji je osvojio jako dobar rezultat na IPT- međunarodnom natjecanju iz fizike održanom na održano na ETH Zuerich u Švicarskoj

Ni ovogodišnji uspjeh na švicarskom IPT-u naravno da nije došlo slučajno, jer Luka tijekom čitavog školovanja ide na natjecanja, gdje osvaja prestižne nagrade, pa se čini kako je već sad prilično jasno da ćemo za razne daljnje uspjehe ovog ‘malca’ iz Novog Čiča čuti još puno, puno puta!

Foto: 20-godišnji Luka Čučuković odrastao je u Novom Čiču

A što se sportskog početka ove priče o višestruko talentiranom dečku iz susjedstva tiče, stiže i iznenađenje za kraj! Osim što je već 14 godina u DVD-u Novo Čiče, u sport ga je uvela mama, koja je ni manje, ni više, no  gorička Iron Woman!

– U sport me uvela mama, Vedrana Janjić, trčao sam i prije samostalno, a od siječnja trčim i kao član Maraton Kluba Velika Gorica – otkrio nam je za kraj razgovora, Luka Čučuković.

Inače, odlazak hrvatskog tima mladih lumena na ovo prestižno međunarodno natjecanje omogućili su PMF u Sveučilišta u Zagrebu, Studentski Centar Sveučilišta u Zagrebu, Tehnozavod d.o.o. te Dalekovod Projekt d.d. Svi sponzori koji su voljni sudjelovati u potpori ovog mladog tima fizičara na daljnjim svjetskim natjecanjima, unaprijed zahvalne studente i njihove mentore možete kontaktirati putem e-mail adrese: [email protected] .

 

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Posebna večer duhovne šansone: Kantautor Danko Tomanić i humanitarci u akciji za one ‘nevidljive’ u mnoštvu

‘Prijatelj ljubi u svako doba, u nevolji i bratom postaje’, poruka je organizatora, Udruge UVViD, koji pozivaju sve ljude otvorena srca na koncert čiji će prihod ići za pomoć svakom čovjeku u nevolji. Više o tome rekao nam je naš sugrađanin, Slobodan Mišćević Mićo.

Objavljeno

na

Danko Tomanić, sisački glazbenik i kantautor, na hrvatskoj glazbenoj sceni prisutan je dugi niz godina, a 25. travnja će koncertom pod nazivom ‘Večer duhovne šansone’, obilježiti značajnih 35 godina glazbenog stvaralaštva. Osim što je umjetnik, Danko je i predsjednik Udruge slijepih i slabovidnih Sisačko- moslavačke županije. Stoga i ne čudi cilj njegovog slavljeničkog koncerta, u kojemu će sudjelovati i impresivan broj gostujućih glazbenika! Tomanićev koncert, koji se održava i pod pokroviteljstvom, te uz potporu Grada Zagreba, je donatorski koncert humanitarnog karaktera! 

Naime, sva prikupljena sredstva biti će korištena za javno korisne projekte organizatora, a to je Udruga veterana, vojnika i domoljuba, kojoj je vizija ‘Postati referentno mjesto onima koji su spremni služiti, koji aktivno žive svoju vjeru i vole svoju domovinu’.

Foto: UVViD Slobodan Miščević Mićo (UVViD) i kantautor Danko Tomanić, koji je i predsjednik Udruge slijepih i slabovidnih Sisačko- mosavačke županije

Obzirom kako je njihov član naš sugrađanin Slobodan Mišćević Mićo , voditelj humanitarno-karitativne sekcije pri udruzi UVViD, brojnima poznat kao tihi, ali neumorni pokretač vrlo uspješnih akcija, gdje se konkretno pomaže svakom čovjeku u nevolji, upravo smo njega i zamolili da pojasni namjene akcije i otkrije što nas sve očekuje na tom humanitarno-glazbenom događaju. 

– Pozdrav svima, i zahvala na podršci i humanosti! Ideja koja stoji iza Dankovog koncerta je dvostrana. Jedna je humanitarni, donatorski cilj, kojom Danko kroz svoju izvedbenu umjetnost želi pomoći rad naše udruge kroz prodane ulaznice. Od tih sredstava ćemo pomoći onima koji nas trebaju, kroz naš karitativni dućan KOD, koji pomaže beskućnicima i drugima u potrebi. Druga strana ovog događaja je pozvati na koncert one koji će kroz Dankov izričaj i neosporno veliki glazbeni talent biti dotaknuti i Božjom ljubavlju. Tomanić je doista poseban i pravi je blagoslov čuti njegove pjesme, koje će izvesti sa čak 30 gostujućih glazbenika. Nadamo se ispunjenoj dvorani Lisinski i stoga vas sve molimo da u što većem broju sudjelujete u ovom projektu udruge, i hvala vam na tome! – rekao nam je u ime organizatora, naš sugrađanin i humanitarac Mićo. 

Foto: KOD, karitativni dućan koji vodi Udruga veterana, vojnika i domoljuba

Sisački glazbenik, humanitarac i kantautor, Danko Tomanić, u svojoj je bogatoj karijeri surađivao s brojnim hrvatskim glazbenicima, te održao niz koncerata i recitala duhovne glazbe diljem Lijepe naše i susjednih zemalja, u Njemačkoj, Švedskoj, ali i preko ‘velike bare’ u SAD-u.

Foto: Sisasčki kntautor Danko Tomanić i Zlatan Stipišić Gibonni

Detalje o programu i gostima humanitarnog koncerta i večeri duhovne šansone Danka Tomanića i njegovih gostiju, koji će biti održan u četvrtak, 25.travnja, s početkom u 20 sati u Maloj dvorani KD Lisinski, možete pronaći OVDJE.

Ulaznice po pojedinačnoj cijeni od 20 eura, te 50 eura (pet karata) za obiteljsku ulaznicu moguće je kupiti isključivo kod organizatora pozivom na broj: 098/316284 ili mejlom na: [email protected].

 

Naslovna fotografija: Kantautor Danko Tomanić,  25.travnja će obilježiti 35 godina glazbenog stvaralaštva humanitarnim koncertom u Maloj dvorani KD Lisinski

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Čuvar zelene oaze usred ‘Aleje novogradnje’: Velečasni Dragec i njegova duhovna poruka kroz konkretna djela!

‘Eto, meni je stalo. Stalo mi je do ravnoteže između svijeta prirode i svijeta ljudi’, rekao nam je, kao i još puno toga o toj dubokoj i nadajmo se dalekosežnoj poruci u priči o župniku koji se čak i kreditno zadužio, te uz pomoć župljana kupio zadnju zelenu oazu usred betonizirane Miošićeve ulice. Rijetka doza pozitive i inspiracije ovih dana, koju s veseljem dijelimo s vama.

Objavljeno

na

Objavio/la

Uoči najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa popričali smo s velečasnim Dragutinom Kujavcem, župnikom Župe sv. Petra i Pavla, o izuzetnom značaju Svetog vazmenog trodnevlja. 

Članak je izazvao veliku pozornost među našim čitateljima, što i ne čudi, obzirom da je velečasni Dragec, kako ga zove većina župljana, govorio biranim riječima o najznačajnijem vremenu u liturgijskoj godini kada kršćani slave otajstvo muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Već pri samom dolasku na snimanje, bilo je nemoguće ne zamijetiti pravi arboretum u vrtu ispred župnog ureda, koji se nalazi odmah iza crkve. Raskošne krošnje, raznoliko cvijeće, grmovi…Na samom ulazu ispred ograde velečasni je našao mjesta čak i za bambuse!

Raskošni vrt vlč. Kujavca ispred župnog ureda crkve sv. Petra i Pavla

Foto: Vč. Kujavec zasadio je i bambuse ispred ulaza u župni ured crkve sv.Petra i Pavla

Nakon malo nagovaranja, jer kako nam je rekao ‘koga bi to zanimalo’, ipak nam je odlučio ispričati priču o velikoj ljubavi prema biljkama, zelenilu, te želji za što više harmoničnog pobratimstva ljudi i okoliša. A novinari, kakvi već jesmo znatiželjni, ‘morali’ smo ga pitati hoće li uskoro i na jedinom preostalom djeliću zelene površine između jedne od načičkanih zgrada u Miošićevoj,  i crkve sv.Petra i Pavla, niknuti nova višekatnica, velečasni se samo nasmiješio i otkrio nam ono što i nije tako poznato široj javnosti – ta zelena oaza usred tona i tona betona već je našla svog kupca, a nedavno je, kako nam je rekao, izravnato i kreditni dugovanje, pa je tih tisuću i nešto ‘zelenih kvadrata’ od sada u vlasništvu župe!  

Foto: Vlč. Dragutin Kujavec na dijelu od ukupno 1200 ‘kvadrata’ zelenila, koje je sada u vlasništvu Župe sv.Petra i Pavla

Foto: Zelena oaza između crkve sv.Petra i Pavla i prve višekatnice, pogled iz Ul.A.K.Miošića

Naime, crkva sv. Petra i Pavla, nalazi se u središnjem dijelu ulice koja je zadnjih godina postala simbolom građevinskog booma u Velikoj Gorici, pa je dobila i svoj gorički naziv – Aleja novogradnje. Iako je crkva i sama po sebi monumentalna građevina, njeni visoki tornjevi se sve teže naziru između gigantskih građevinskih kranova i novoizgrađenih višekatnica. 

Foto: Crkva sv.Petra i Pavla /(uz dozvolu autora)

Sve to godinama gleda i vlč. Dragec, po mnogočemu specifičan svećenik. No, ono po čemu je itekako poznat među svojih više od dvije tisuće župljana, pa i šire, jest njegova ljubav prema – biljkama!

-Istina jeste, imate točnu informaciju, da sam to ja kupio. Radi se o parceli od oko 1200 ‘kvadrata’, koja je u direktnom kontaktu s postojećom crkvenom parcelom. Zapravo sam procijenio da bi bilo šteta propustiti kupnju parcele i možda tako omogućiti da nam dođe višekatnica gotovo do samog zida crkve. Hvala Bogu da se stvorila takva mogućnost, iako mi je izgledalo da je neostvarivo. No, uspio sam uz podršku župljana kupiti taj zeleni pojas do crkvene zemlje i malo odmaknuti tu visoku gradnju. Mislim da su i susjedi zahvalni, mnogi mi kažu da je to najbolji potez koji sam napravio – smije se skromni i javnoj promociji ne previše sklon, velečasni Kujavec.

 

Foto: Raskošni vrt vlč. Kujavca ispred župnog ureda crkve sv. Petra i Pavla

Foto: Ljubav prema zelenilu i okolišu vidljiva je u čitavoj zoni crkve sv.Petra i Pavla. Najviše u vrtu ispred župnog ureda

Priča nam kako ga od djetinjstva prati posebna sklonosti i ljubav prema bilju, pa otkriva i kako bi, da je imao mogućnosti uz teologoju studirati još nešto, to bi sigurno bila botanika.

– Meni je svaka biljka lijepa. Često puta sam se našao sam pred sobom s osjećajem da sam pomalo čudan, jer u rasadniku obavezno ne bih mogao da ne kupim bar jednu biljku, za koju sam već znao gdje bih ju mogao posaditi ovdje u vrtu. Sad već nisam u tolikoj snazi. Bambuse se neponovljivo ‘čuju’ dok puše vjetar ili pada kiša, ali dosta se šire i su neiskorjenjivi. U Japanu imaju i svetkovinu bambusa kao simbola postojanosti, izdržljivosti, prijateljstva i vjernosti – priča nam biranim riječima o svom i župnom biljnom bogatstvu velečasni Dragec.

Foto: Zelena oaza između crkve sv.Petra i Pavla i prve višekatnice

No, čini se kako je ta njegova ljubav prema biljnom svijetu ipak dio jedne puno šire unutarnje priče. Jer, takav postupak, kreditno se zadužiti da bi kupio zemlju za opće dobro zajednice, ne s ciljem da bi u ovo vrijeme ‘masno’ zaradio na samoj daljnjoj prodaji parcele, predstavlja itekakav izuzetak od pravila.

Svjestan je on i kako njegova crkva vapi za obnovom, no vjeruje kako mu je odluka bila ispravna.

– Vidite i sami da je potreba i za dovršenjem vanjskih stepenica, isto tako je dosta hitna i obnova stepenica na ulazu u crkvu, ali procijenio sam – to može stajati, stepenice mogu još pričekati. Možda uspijem još i za moje vrijeme to napraviti ili će se neki moj nasljednik primiti tog posla. Ali da sam propustio tu priliku za kupiti zemlju, vjerujem da se ta prilika više neće pojaviti. Zato sam još prije četiri godine tome dao prednost, sada je i dugovanje koje sam imao za tu kupnju poravnato i to je sad župna zemlja. Što će u budućnosti tu biti, nemam još jasnu viziju, ali vjerujem da će se iskoristiti na najbolji način – otkriva nam svećenik kojemu je ova, druga po starosti, velikogorička župa povjerena još 2002.godine.

Foto: Ljubav prema zelenilu i potrebi za ravnotežom svijeta ljudi i svijeta biljaka vidljiva je u čitavom okolišu crkve sv. Petra i Pavla

Kroz susrete s brojnim ljudima velečasni Kujavec itekako je upoznat s valovima naseljavanja u naš grad, jer njegovi su župljani došli s raznih strana. Osim župljana iz Turopolja i Vukomeričkih gorica, ovdje su prvo stizali mladi bračni parovi kojima su njihove tvrtke dodjeljivale stanove u Velikoj Gorici, a neke firme su čak i namjenski gradile zgrade za svoje radnike, pa su do danas ostali nazivi Pionirsko i Kromosovo naselje. Sjeća se velečasni i naseljavanja ljudi iz BiH, povratnika s rada u Njemačkoj, a zadnje veće naseljavanje bilo je tijekom Domovinskoga rata kada su brojni prognanici i izbjeglice upravo ovdje našli utočište od ratnih strahota.

Foto: Pravi zeleni ‘raj’ usred betonizirane Miošićeve okružuje crkvu sv. Petra i Pavla

Stoga ova, zbilja rijetko viđena, akcija spašavanja zelenila za korist šire zajednice, nosi i puno dublju i, nadamo se, dalekosežniju poruku. Baš poput priče o bambusima iz svećenikova vrta – koji su simbol postojanosti, izdržljivosti, prijateljstva i vjernosti.

Svi se danas tuže na ovom našem području gdje se najviše novih zgrada gradi, smeta im ta jako velika izgrađenost i nedostatak zelene površine. Eto, meni je stalo. Ponekad se pitam dijele li i drugi takvo mišljenje da smo mi u Hrvatskoj u jednoj situaciji koja nas čini bogatijima od mnogih drugih naroda, ali se ponašamo, evo kad gledamo tu gradnju, kao da smo neki Monako ili Hong Kong. Kao da nemamo dovoljno zemlje po glavi stanovnika, pa da ne bi mogli prostor predviđen za stanovanje i život ljudi mogli učiniti i lijepim i humanim. Ili tu možda nedostaje nekakvog urbanističkog autoriteta i plana koji bi to mogao provesti, ne znam. Nadam se da će taj prostor, kao dio prirode u ovoj sredini, koristiti mnogima. Meni je stalo do ravnoteže između svijeta prirode i svijeta ljudi – rekao nam je završno velečasni Dragutin Kujavec, župnik Župe sv.Petra i Pavla.

Foto: Vjerovali ili ne, ovako raskošan i raznolik arboretum usred gradskog asfalta čak je zasmetao pojedinim sugrađanima

Foto: Botanika je vlč. Dragecu hobi od djetinjstva, a i nove generacije veseli učenje o botanici kroz ‘praksu’/G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: Svjestan je velečasni Dragec da i stepenice i još pokoja ‘sitnica’ na samoj crkvi također ‘vape’ za obnovom. No, i brojni župljani mu govore kako je kupnja zelene parcele najbolja odluka!

Foto: Baš u svakom kutku crkve sv.Petra i Pavla naići ćete na zelenu energiju prekrasnog bilja koje ublažavaju betonsko okruženje

Foto: Vlč. Dragutin Kujavec na djeliću 1200 ‘kvadrata’ zelenila, koje je sada u vlasništvu Župe sv.Petra i Pavla/G.Kiš, Cityportal.hr

 

Naslovna fotografija: Crkva sv.Petra i Pavla s vrha susjedne zgrade (uz dopuštenje autora, te našu veliku zahvalu)

Ostale fotografije u članku: G.Kiš, Cityportal.hr

 

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno